Rezolucije usvojene na XI. Saboru Sindikata

Rezolucije usvojene na XI. saboru predstavljaju programske dokumente kojima Sindikat definira svoje vrijednosti, prioritete i smjer djelovanja u nadolazećem razdoblju. Njima odgovaramo na promjene koje oblikuju sustav znanosti i visokog obrazovanja te potvrđujemo opredijeljenost za obranu akademskih sloboda, zaštitu radničkih prava, dostojanstvene međuljudske odnose i društvo u kojem se nejednakosti smanjuju, a ne produbljuju.

Sabor je usvojio sljedeće rezolucije:

Predstavljanje rezolucija na XI. Saboru Sindikata poslušajte i pogledajte ovdje:

Cjelovite tekstove svih triju rezolucija donosimo u nastavku.

REZOLUCIJA 54/26
o utjecaju umjetne inteligencije na akademske slobode, radna prava i kvalitetu visokog obrazovanja

SABOR
NEZAVISNOG SINDIKATA ZNANOSTI I VISOKOG OBRAZOVANJA

na zasjedanju 11. i 12. lipnja 2026. godine

POLAZEĆI od ubrzanog razvoja i nekontrolirane primjene umjetne inteligencije u svim segmentima društvenog života, pa tako i u sustavu visokog obrazovanja i znanosti,

IMPRESIONIRANI njezinim neslućenim potencijalom za unaprjeđenje svih društvenih procesa pa tako i onih obrazovnih i znanstvenih, ali imajući u vidu i učinke koje je trenutačno teško predvidjeti, utvrditi ili mjeriti (npr. na demokraciju, vladavinu prava, zaposlenost i pravednu raspodjelu ili na sam ljudski um), te

PREPOZNAJUĆI prije svega rizike, pravno i etički neregulirane implementacije takve tehnologije za obrazovanje, znanost i umjetnost, ljudska prava i građanske slobode, radnička prava i demokraciju te posebno rizike koji se odnose na akademske slobode i društvenu ulogu sveučilišta,

PODRŽAVA važnost i potrebu etički odgovornog korištenja umjetne inteligencije u skladu s načelima u kojima se iskazuje poštovanje ljudske autonomije, očuvanje dostojanstva ljudske osobe, sprječavanje nastanka štete, pravednost i objašnjivost, kako je naglašeno i u enciklici Magnifica humanitas (Papa Lav XIV., 2026), kao i u dokumentu Etičke smjernice za pouzdanu umjetnu inteligenciju (Europska komisija, 2019).

ZABRINUT zbog opasnosti ekstremne koncentracije moći, infrastrukture i znanja u rukama malog broja globalnih tehnoloških korporacija, čime se ekonomski i razvojno podčinjava velik dio svjetske populacije, a razlike između bogatih i siromašnih sve brže produbljuju, uslijed čega se neminovno i javni obrazovni sustavi dovode u položaj trajne tehnološke i financijske ovisnosti,

NAGLAŠAVA da visoko obrazovanje mora ostati javno dobro dostupno svima, koje izvire iz kritičkog mišljenja, nesputanog prijenosa znanja i akumuliranih otkrića nebrojenih generacija s ciljem doprinosa ljudskoj civilizaciji.

 IZAZOVI U OBRAZOVANJU

KONSTATIRA da uvođenje umjetne inteligencije u visoko obrazovanje i znanost mijenja prirodu akademskog rada, uključujući poučavanje, istraživanje i administrativne procese, često bez jasnih pravila i bez sudjelovanja zaposlenika.

ISTIČE da su akademske slobode, autonomija nastavnika i istraživača te njihova kontrola nad nastavnim sadržajem i ciljevima znanstvenih istraživanja temeljne i trajne vrijednosti koje umjetna inteligencija ne smije dovesti u pitanje.

NAGLAŠAVA da primjena umjetne inteligencije mora biti u funkciji unaprjeđenja kvalitete obrazovanja i očuvanja komunikacijske međuovisnosti između nastavnika i studenata, protiveći se marginaliziranju ljudskog rada i njegovoj degradaciji u nastavi i istraživanju.

RIZICI U SVIJETU RADA

UPOZORAVA da nekontrolirana i netransparentna primjena umjetne inteligencije neminovno dovodi do neprirodne intenzifikacije rada, oduzimanja prava na predah i intimnost, narušavanja radnih uvjeta te otvara prostor upravljanju radom i ljudima putem algoritamske detekcije ljudskih emocija i motivacija.

PROTIVI SE korištenju alata umjetne inteligencije za automatizirani nadzor, upotrebi algoritama kao metronoma pri izvršenju radnih zadataka i mjerenju pojedinačne produktivnosti bez suglasnosti radnika, kao i donošenju odluka o zapošljavanju, napredovanju ili otkazivanju ugovora o radu, inzistirajući na tome da takve zadaće ostanu u domeni međuljudske interakcije.

UPOZORAVA na opasnost detekcije emocionalnih stanja, afiniteta, animoziteta, fizičkih stanja (bolest, trudnoća), motivacijskog stanja ili analize biometrijskih podataka putem umjetne inteligencije, kao što su analiza mikroekspresije lica, promjene tena, širenje zjenica, mikroznojenje, kontrola istinitosti govora i mnogi drugi, te stoga

ZAHTJEVI I OČEKIVANJA

ZAHTIJEVA uspostavu sustava obveznog tehnološkog suodlučivanja, transparentno i participativno uvođenje i primjenu umjetne inteligencije na razini pojedinih ustanova, uz obvezno sudjelovanje predstavnika radnika i sindikata u svim relevantnim tijelima i procesima njezina uvođenja i kontrole.

ZAHTIJEVA da uvođenje, primjena i praćenje učinaka umjetne inteligencije u visokom obrazovanju budu obvezne teme kolektivnog pregovaranja na nacionalnoj razini, kojim se Sindikatu treba omogućiti pravo na punu transparentnost o logici rada primijenjenih algoritama u ustanovi te o parametrima koji utječu na radne procese, radne uvjete i vrednovanje radnika, kao i pravo na suodlučivanje pri nabavi te plaćenu stručnu potporu pri uvođenju novih sustava umjetne inteligencije.

ZAHTIJEVA uspostavu učinkovitih mehanizama za provedbu Akta o umjetnoj inteligenciji (EU AI Act) i drugih europskih akata o zabrani bilo kakve detekcije emocionalnih, mentalnih i fizičkih stanja radnika.

ZAHTIJEVA upoznavanje svih sudionika radnog procesa s algoritmima, izvorima i oblicima zaštite osobnih podataka te jamstvo da završno odlučivanje, poput ocjenjivanja studenata te recenziranja radova i projekata, neće biti prepušteno agentima umjetne inteligencije, nego će ostati isključivo u domeni čovjeka.

OČEKUJE da umjetna inteligencija služi kao potpora nastavnicima, znanstvenicima i studentima u unaprjeđenju nastavnih i istraživačkih procesa i u pravcu smanjenja administrativnih opterećenja nastavnika i znanstvenika.

ZAHTIJEVA provođenje načela pravedne digitalne tranzicije kojom se brine o sigurnosti radnika u slučajevima kada tehnološke promjene nameću promjene radnih mjesta, odnosa i ugovora te traži sustavno ulaganje u edukaciju radnika koja se mora provoditi isključivo u okviru radnog vremena i na teret poslodavca.

ZAHTIJEVA zaštitu autorskih prava i intelektualnog vlasništva nastavnika, znanstvenika i umjetnika, zabranjujući korištenje njihovih predavanja, ishoda rada i znanstvenih rezultata za treniranje komercijalnih modela umjetne inteligencije bez izričitog pisanog pristanka autora.

ZAHTIJEVA da se pri primjeni sustava umjetne inteligencije prioritetno koriste sustavi otvorenog koda i lokalne implementacije kako bi se izbjegla ovisnost o globalnim tehnološkim korporacijama.

POZIV

ZABRINUT što društvena regulacija ovog pitanja kasni za ekstremno brzim razvojem nove tehnologije, kao nikada do sada u povijesti,

POZIVA akademsku zajednicu, a prvenstveno čelnike znanstvenih i znanstveno-nastavnih institucija, da što prije usuglase i donesu temeljne regulatorne okvire za korištenje umjetne inteligencije unutar sustava kako bi se spriječila erozija i degradacija znanstvenoistraživačkog i nastavnog rada na institutima i visokim učilištima, te ujedno

POZIVA Vladu RH da poduzme maksimalne napore i formira radne skupine uz sudjelovanje sindikata za razradu regulatornog okvira na nacionalnoj razini, kao i da motivira sveučilišta i ustanove u sustavu da detaljnije propišu i razrade ovdje navedene zahtjeve kroz interne akte.

POZIVA Vladu RH da na međunarodnoj razini podupire i primjenjuje europski smjer rješavanja ovdje navedenih pitanja s ciljem jače regulacije i veće kontrole razvoja umjetne inteligencije.

ZAKLJUČNO

PORUČUJE da isključivanje prava na grešku negira samu bit ljudskih ograničenja te smanjuje stupnjeve ljudske slobode u donošenju odluka, kao i da teror perfekcije guši temeljna svojstva čovjekova intelekta i mogućnosti – spontanost, kreativnost i inventivnost.

ZAKLJUČUJE da umjetna inteligencija mora služiti bogatstvu ljudske prirode u njezinoj nesavršenosti i kreativnosti, koju ne smije suziti automatizam savršenih strojeva koji misle.

U Tuheljskim Toplicama 12. lipnja 2026.

dr. sc. Tvrtko Smital, predsjednik Sindikata

REZOLUCIJA 55/26
o kulturi odnosa i zaštiti dostojanstva u akademskoj zajednici

SABOR
NEZAVISNOG SINDIKATA ZNANOSTI I VISOKOG OBRAZOVANJA

na zasjedanju 11. i 12. lipnja 2026. godine

IMAJUĆI NA UMU sve izraženiju društvenu polarizaciju, nepovjerenje u institucije te opterećenja i napetosti u sustavu visokog obrazovanja i znanosti,

SVJEDOČI sve češćim neprihvatljivim pojavama među sudionicima sustava: komunikaciji bez poštovanja, kulturi šutnje i nezamjeranja, prebacivanju odgovornosti, zlouporabi moći, autoritarnom upravljanju, averziji prema suprotnom mišljenju, obeshrabrivanju argumentirane rasprave unutar akademskih tijela, omalovažavanju, iscrpljivanju pojedinaca, neprimjerenim pritiscima, neizvjesnostima te slabljenju zajedništva, suradnje i podrške u akademskom ambijentu.

PODSJEĆA da visokoškolske ustanove ne oblikuju samo stručnjake, nego i formiraju etički i moralni integritet ljudi svjesnih svoje uloge u zajednici te odgovornih za donošenje odluka, vodstvo i oblikovanje budućih društvenih i ekonomskih odnosa. Zato su od prvorazredne važnosti njegovanje i razvoj kulture dijaloga te odnosa uzajamnog poštovanja nastavnika i studenata, kao i razumijevanja i solidarnosti nastavnog i nenastavnog osoblja te, u konačnici, i principijelnog, transparentnog i pravednog odnosa čelnika prema svim dionicima sustava.

ISTIČE da je pitanje međusobnog poštovanja, odgovornosti i kulture komunikacije dio same društvene odgovornosti visokog obrazovanja, jer znanje bez humanosti proturječi svojoj svrsi. Nedemokratski i netransparentni obrasci upravljanja pritom erodiraju povjerenje, humanost i kulturu dijaloga, dok erozija tih vrijednosti dodatno omogućuje normalizaciju kulture šutnje, nezamjeranja i izbjegavanja odgovornosti.

NAGLAŠAVA da se akademska samouprava temelji na jednakosti i ravnopravnosti članova akademske zajednice, kao temeljnom načelu odnosa unutar akademske zajednice, te sposobnosti donošenja odluka na temelju argumentirane rasprave svih članova akademske zajednice.

PREDLAŽE da Sindikat na razini cijelog sustava, kao i sindikalni predstavnici u ustanovama, osim pravnih i administrativnih zaštitnih mehanizama, promoviraju svijest o kolegijalnosti kao temeljnom svojstvu akademske zajednice, jačaju kulturu dostojanstva, odgovornosti, pristojne komunikacije i dijaloga unutar akademskog prostora te budu čvrsti oslonac ljudima koji se suočavaju s pritiscima, izolacijom, zastrašivanjem i profesionalnim sagorijevanjem.

POZIVA sve članove Sindikata i ostale članove akademske zajednice da kontinuirano i u svakoj prilici promoviraju navedena načela u svojem neposrednom okruženju.

U Tuheljskim Toplicama 12. lipnja 2026.

dr. sc. Tvrtko Smital, predsjednik Sindikata

REZOLUCIJA 56/26
o sindikalnoj politici prema ekonomskim nejednakostima

SABOR
NEZAVISNOG SINDIKATA ZNANOSTI I VISOKOG OBRAZOVANJA

na zasjedanju 11. i 12. lipnja 2026. godine

POLAZEĆI od ustavne odredbe da je Republika Hrvatska socijalna država, od sindikalne borbe za dostojanstven rad te od istraživačkih uvida koji pokazuju da različiti oblici ekonomskih nejednakosti nisu prirodno stanje, nego rezultat rada institucija, javnih politika i odnosa društvene moći.

UPOZORENJA I NAGLASCI

ISTIČE da ekstremne nejednakosti slabe društvene međuodnose, solidarnost i klasnu mobilnost te se povezuju s višim stopama kriminala, korupcije i drugim neželjenim ishodima koji vode u nepoželjne društvene sukobe i razaraju samo tkivo građanskog, socijalnog društva temeljenog na društvenoj pravdi i solidarnosti.

UPOZORAVA da ekstremne nejednakosti slabe povjerenje u institucije i demokratski poredak. Koncentracija ekonomskih resursa proizvodi koncentraciju utjecaja, a koncentracija utjecaja nužno vodi prema prisvajanju političke moći, potkopava demokratsku kontrolu nad društvenim procesima i teži očuvanju i jačanju uzročnika nejednakosti. Time se otvara prostor za zarobljavanje javnih politika, politički ekstremizam i gubitak vjere građana u demokraciju.

POSEBNO UPOZORAVA na ekstremna menadžerska primanja i bonuse koji često nisu u razmjeru s osobnim doprinosom rezultatima poslovanja, društvenim doprinosom i odgovornošću menadžera, već se vežu uz tržišnu moć ili okolnosti na koje uprave poduzeća i banaka nemaju utjecaj (kao što su mjere ekonomske politike Vlade ili kretanja na svjetskim tržištima).

NAGLAŠAVA uvide i analize koji ističu kako želja za isplatama bonusa potiče kratkoročno upravljanje, visokorizične odluke, monopolske tendencije i zlouporabu tržišne moći s ciljem povećanja profita i primanja onih ionako najbogatijih u društvu, a na štetu radnika, malih dioničara i ostatka građana, kao i ekonomske učinkovitosti i konkurencije, što sve koči rast i napredak gospodarstva, a time i opće dobrobiti i blagostanja.

PODSJEĆA da uspjeha menadžera ne bi bilo bez infrastrukture društva koju imaju na raspolaganju, a koju čine moralni i motivacijski sustav, pravni i sigurnosni poredak, obrazovni sustav, sustav znanosti i inovacija, zdravstveni sustav i sva fizička infrastruktura izgrađena javnim novcem.

IZRAŽAVA BOJAZAN da koncentracija bogatstva i ekonomske moći u rukama malog broja pojedinaca, kako na nacionalnoj tako i na globalnoj razini, povećava rizik od slabljenja države pred korporacijama i njihovim vlasnicima. To vodi ili prema poretku u kojem država nema resurse i alate za upravljanje društvenim procesima ili prema državi koja je isključivo u službi najmoćnijih.

PRENOSI, slijedeći uvide Atkinsona, Pikettyja, Branka Milanovića, Deatona, Sena, Stiglitza i drugih globalnih autoriteta, da se nejednakosti mogu smanjivati političkim odlukama: progresivnim porezima, snažnim javnim uslugama, dostupnim obrazovanjem i zdravstvom, regulacijom kapitala, poticanjem primjerenog i kažnjavanjem sebičnog i kratkovidnog sustava korporativnog upravljanja, jačanjem pregovaračke moći rada i sposobnošću države da opće dobro zaštiti od privilegiranih interesa.

ZAKLJUČNO

ZAKLJUČUJE da vlade svojim primjerom i zakonima trebaju spašavati „kapitalizam od kapitalista“, drugim riječima, spašavati gospodarstvo utemeljeno na konkurenciji i u službi većine građana, i usmjeravati ga prema srednjoročnom i dugoročnom razvoju, a obeshrabrivati špekulativno ponašanje, oligopolske i monopolske strukture, rentijerstvo i poslovne prakse koje privatiziraju dobitke, a kolektiviziraju rizike i gubitke.

SMATRA da pravednija raspodjela ekonomskih resursa nije prepreka razvoju, nego njegov preduvjet, a da je društvo koje pravednom preraspodjelom ulaže u znanje, zdravlje, egzistencijalnu sigurnost i jednake šanse svojih građana sposobnije za inovacije, dugoročan gospodarski rast i unutarnju demokratsku stabilnost.

ISTIČUĆI da relevantna istraživanja u posljednjih 35 godina u Hrvatskoj pokazuju rast nejednakosti plaća, visoku nejednakost imovine te osobito visoku nejednakost financijske imovine,

IMAJUĆI NA UMU da trenutno povišene razine inflacije bitno drugačije utječu na različite dohodovne skupine te uzimajući u obzir nedavne medijske izvještaje o plaćama i bonusima visoko pozicioniranih menadžera hrvatskih kompanija i financijskih institucija,

APEL I PRIJEDLOZI

POZIVA sindikate, akademsku zajednicu, civilno društvo i političke aktere da pitanje nejednakosti vrate u središte javnih politika, zahtijevajući:

• progresivnije i cjelovito oporezivanje svih vrsta dohodaka, uključujući plaće, bonuse, kapitalne dohotke, rente i dohotke od financijske imovine, uz zaštitu niskih i srednjih dohodaka;
• uvođenje posebnog poreza za kompanije koje isplaćuju visoke bonuse i dohotke članovima svojih uprava i menadžerima;
• vrijednosno oporezivanje imovine, posebno neproduktivne i rentijerske imovine, koje ne kažnjava osnovno stanovanje;
• pravedan, progresivan i provediv cjeloživotni porez na nasljedstva i darovanja, s visokim pragovima za uobičajena obiteljska nasljeđivanja, ali bez porezne zaštite velikih nasljedstava i darovanja visokih vrijednosti;
• smanjenje oslonca javnih financija na regresivne poreze na potrošnju;
• redovitu procjenu distributivnih učinaka javnih politika;
• olakšavanje pristupa svim izvorima podataka za znanstvena istraživanja i praćenje dinamike nejednakosti u RH;
• snaženje javnog zdravstva, obrazovanja, znanosti i umjetnosti, socijalne skrbi, studentskog standarda i stipendija kao svima dostupnih i kvalitetnih institucija društvene mobilnosti i osiguranja jednakih šansi za sve društvene skupine;
• dostupno i kvalitetno visoko obrazovanje, kako bi znanje bilo javno dobro, a ne privilegij obiteljskog dohotka;
• zakonsko jačanje uloge radnika u korporativnom upravljanju i suodlučivanju te transparentnosti pri određivanju najviših primitaka i bonusa;
• jačanje kolektivnog pregovaranja, sindikalne organiziranosti i minimalnih radnih standarda, jer bez pregovaračke moći rada nema trajno pravednije raspodjele.

U Tuheljskim Toplicama 12. lipnja 2026.

dr. sc. Tvrtko Smital, predsjednik Sindikata

Ključne riječi:

dr. sc. Tvrtko Smital, ekonomske nejednakosti, etika umjetne inteligencije, kultura odnosa, rezolucije, rezolucije Sabora Sindikata, Sabor Sindikata, umjetna inteligencija u obrazovanju, zaštita dostojanstva