Kako umjetna inteligencija utječe na rad u znanosti i visokom obrazovanju?

U travnju ove godine Sindikat znanosti u suradnji s našom članicom prof. dr. sc. Blaženkom Divjak proveo je istraživanje o percepciji umjetne inteligencije u sustavu visokog obrazovanja i znanosti. Riječ je o prvom istraživanju takve vrste u našem sustavu, a osim zbog samog prikupljanja podataka i pokušaja razumijevanja promjena, važno je i jer će, uz već usvojenu rezoluciju o utjecaju umjetne inteligencije na akademske slobode, radna prava i kvalitetu visokog obrazovanja, poslužiti za strukturiranje daljnjih aktivnosti Sindikata u ovom području. Upitnik je ispunilo ukupno 644 zaposlenika iz različitih dijelova sustava, od kojih je za njih 2/3 primarno područje rada znanost odnosno nastava.

Istraživanje je imalo za cilj odgovoriti na nekoliko važnih pitanja:

•  kako zaposlenici doživljavaju utjecaj umjetne inteligencije na svoj svakodnevni rad,
•  koje koristi i rizike prepoznaju,
•  kako procjenjuju institucionalnu podršku i
•  kakvu ulogu očekuju od ustanova, sindikata i države u reguliranju i podršci pri uporabi umjetne inteligencije.

U ovom, prvome dijelu sistematizacije glavnih rezultata istraživanja, prikazat ćemo rezultate koji se odnose na prvo i dijelom drugo pitanje.

Većina zaposlenih je isprobala AI, a trećina ga koristi svakodnevno?

Za početak, istraživanje je pokazalo da korištenje UI-a više nije rubna pojava u sustavu. Većina zaposlenih ga je isprobala, a oko trećine AI koristi svakodnevno. Pritom AI vide više kao koristan alat nego kao transformativnu silu– dok 63 % ispitanika smatra da im AI otvara nove mogućnosti za unapređenje njihovog rada, njih 35 % smatra i da AI dubinski mijenja prirodu njihovog posla, što je manji, ali značajni dio.

AI nužno ne donosi radno rasterećenje korisnika

Unapređenje rada, pritom se u najvećem dijelu povezuje s mogućnošću da se ubrza obavljanje pojedinih zadataka. Ubrzanje će, čini se, biti, a već i jest, ključni opći fenomen, koji obilježava „upliv“ AI-a, ne samo u ovom sektoru, nego i u čitavom svijetu rada. Statistički gledano, ukupan učinak AI-a na radno opterećenje procjenjuje se više kao rasterećujući, nego kao opterećujući, no mogućnost AI-a da rastereti pojedine zadatke, ne znači nužno i automatsko ukupno rasterećenje. Dio zaposlenih izjavljuje da se oslobođeno vrijeme pretvara u nove zadatke (29 %), a jedan manji dio i da je generativna umjetna inteligencija povećala njihove radne obveze (10 %).

Što su najčešće primjene?

Možda najbolji uvid u to što se događa u praksi, dobili smo iz analize opisnih odgovora na pitanje „Na koji je način AI najviše promijenio vaš svakodnevni posao?’

Najvažnije obrasce odgovora moguće je grupirati na sljedeći način:

1. ubrzanje – rutinskih, tehničkih, i repetitivnih zadataka
2. pomoć kod pisanja i jezične obrade (mailovi, izvještaji, prijevodi)
3. korištenje u istraživačkom radu i pri pregledu literature (koristi se kao napredna tražilica – partner kod početnog snalaženja u temi, formuliranja istraživačkih pitanja i razrade metodologije)
4. pomoć kod pripreme nastave, no istodobno i niz negativnih učinaka jer studentski radovi postaju sve teži za vrednovanje.
5. generalni prijelaz s izrade sadržaja na provjeru sadržaja

Riječima umjetne inteligencije, koja je uostalom, pomogla i pri izradi ovog sadržaja: „manje vremena odlazi na prvu verziju teksta, koda ili ideje, ali više na provjeru točnosti, izvore, logike, autentičnosti i etičnosti korištenja.“

Veće koristi u znanosti nego u nastavi

Ispitanici koji se podjednako bave nastavom i znanstveno istraživačkim radom generalno nešto pozitivnije vrednuju koristi koje imaju od umjetne inteligencije u znanosti nego u nastavi. Tako je razlika između udjela ispitanika koji izjavljuju da im AI pomaže u pretraživanju, organizaciji ili sažimanju literature i udjela ispitanika koji izjavljuju da im AI pomaže u pripremi nastavnih materijala i aktivnosti oko 10 postotnih bodova (62 % u odnosu na 52 %).

Međutim kada se ispitanike pita za konkretan učinak korištenja AI-a primjećuje se određena diskrepancija. Tako upitani za povećanje produktivnosti znanstvenog-istraživačkog rada, pozitivan učinak procjenjuje 42 %, dok se oko toga da AI pomaže unaprijediti kvalitetu nastave i učenja pozitivno izjašnjava nešto manje od 37 % ispitanika.

U znanosti se učinak AI-a najviše osjeća u kontekstu dodatne provjere izvora, analize i interpretacije (80 %), a u nastavi kroz promjenu koncepta provjere i vrednovanja studentskog rada (68 %) i zabrinutost od rizika po akademsku nečestitost studenata (86 %)

Vrednovanje studentskog rada kao šire pitanje uloge obrazovnog procesa

Možda najinteresantniji, a i najintrigantniji iskazi i nalazi su upravo oni koji se tiču percepcije promjena u nastavi. Riječima ispitanika:

„Sve više studenata koristi AI alate za izvršavanje svojih seminarskih zadataka zbog čega se puno više vremena i energije troši na utvrđivanje autentičnosti, a posljedično onda zahtijeva i prilagodbe u načinu ispitivanja i ocjenjivanja.”

„ (Takav) način koji ne doprinosi ostvarivanju ishoda učenja. Posljedično, kontinuirano praćenje, usmjeravanje, konzultacije, komentiranje i čitanje tih radova neizmjerno su povećali moj opseg posla.”

„Upoznavanje s mogućnostima AI potrebno je kako bi se studentima mogli dati zadatci koje nije tako lako riješiti uz pomoć AI alata.”

Ovakvi iskazi otvaraju brojna pitanja koja su jednako filozofska koliko su i praktična. Što je autentičan, odnosno samostalan studentski rad? Kako postavljamo granice između dopuštenog i/ili etičnog i nedopuštenog i/ili neetičnog korištenja? U krajnjoj liniji, koja je uopće uloga obrazovnog procesa u doba generativne umjetne inteligencije i na koji način prilagoditi obrazovne procese?

„Potpuno mijenja paradigmu obrazovanja. Kriteriji izvrsnosti koji su važili do prije pet godina su zastarjeli. Reproduciranje znanja, vještina akademskog pisanja, znanstvena produkcija, metodika prenošenja znanja… Gotovo… Treba nam ne reforma, nego nova paradigma obrazovanja.”

Što rezolucija Sindikata znanosti kaže po ovom pitanju?

Na 11. Saboru Sindikata znanosti održanom u lipnju ove godine, usvojena je Rezolucija 54/26 o utjecaju umjetne inteligencije na akademske slobode, radna prava i kvalitetu visokog obrazovanja, u kojoj se na nekoliko mjesta dotičemo pitanja koje su iznad otvorena.

Rezolucija u prvom redu prepoznaje potencijal umjetne inteligencije za unapređenje obrazovnih i znanstvenih procesa. Međutim, njezina neregulirana implementacija dovodi do rizika koje vežemo za očuvanje vrijednosti društvene uloge sveučilišta i komunikacijske međuovisnosti nastavnika i studenata. Posebno je važno naglasiti i kritičko mišljenje kao temelj visokog obrazovanja.

Prepoznajemo također, da dolazi do promjene prirode akademskog rada, neovisno o tome radi li se o poučavanju, istraživanju ili administrativnim procesima. U tom smislu, intenzifikacija rada kao fenomen čije je obrise već moguće vidjeti, donosi posebne izazove u radno-pravnom smislu. Smatramo da bi se umjetna inteligencija trebala koristiti kako bi se smanjilo administrativno opterećenje nastavnika i znanstvenika te kako bi svim dionicima u sustavu – nastavnicima, znanstvenicima i studentima – bila potpora u unapređenju nastavnih i istraživačkih procesa.

Ključne riječi:

AI, Blaženka Divjak, istraživanje, Sunčica Brnardić, umjetna inteligencija u obrazovanju