AI mijenja sustav: zaposlenici traže jasna pravila, podršku i zaštitu radnih prava

U travnju ove godine Sindikat znanosti u suradnji s našom članicom prof. dr. sc. Blaženkom Divjak proveo je istraživanje o percepciji umjetne inteligencije u sustavu visokog obrazovanja i znanosti. Upitnik je ispunilo ukupno 644 zaposlenika iz različitih dijelova sustava. Prvi dio rezultata koji se odnosi na to kako umjetna inteligencija mijenja svakodnevni rad zaposlenika u sustavu prikazali smo ovdje. U ovom, drugom dijelu sistematizacije glavnih rezultata, bavimo se odgovorima na pitanja kako zaposlenici u sustavu:

– vide promjene u sustavu, pogotovo one koje se percepiraju kao rizici te
– kakvu regulaciju i podršku pri uporabi umjetne inteligencije očekuju od ustanova i sustava.

Umjetna inteligencija imat će transformativan učinak

Promatrajući u cjelini odgovore koji se odnose na procjenu rizika, vidljivo je da postoji generalno razumijevanje da će učinak umjetne inteligencije na sustav visokog obrazovanja i znanosti biti transformativan, a u neku ruku i disruptivan. 46% ispitanika slaže se s tvrdnjom da će AI u potpunosti transformirati visoko obrazovanje i znanost, a kod pitanja premašuju li koristi AI-a u sustavu rizike njegovog korištenja, odgovori u prvom redu ukazuju na ambivalentnost.

Što se tiče pojedinačnih rizika, najveći rizik ispitanici vide u tome da AI može smanjiti kvalitetu kritičkog mišljenja i samostalnog rada studenata (82%), kao i u tome da može ugroziti privatnost i sigurnost podataka (71%).

Hoće li AI ukrasti poslove?

39% ispitanika izjasnilo se da smatra kako bi AI mogao smanjiti potrebu za pojedinim poslovima u visokom obrazovanju i znanosti. Podaci pritom pokazuju da se takav stav ne javlja nužno kod onih koji su prema AI-u raspoloženi negativno; naprotiv, s takvom tvrdnjom češće se slagati ispitanici koji procjenjuju da koristi AI-a premašuju njegove rizike, nego oni smatraju suprotno. Tko još razmišlja na sličan način? Podaci pokazuju da značajno preklapanje i postoji i sa ispitanicima koji izjavljuju da već osjećaju promjene u svom radu, a pogotovo onima koji osjećaju njegovu intenzifikaciju. Naposlijetku, 15% ispitanika smatra da će disruptivni učinak AI-a biti takav da će s njegovom masovnom implementacijom pretežiti dio ekspertize u visokom obrazovanju i znanosti postati beskoristan.

Što ispitanici traže od sustava?

1. JASNA, PROVEDIVA I RAZUMNA PRAVILA KORIŠTENJA AI

2/3 ispitanika smatra da najveći problem AI-a nije sama tehnologija, već nejasna pravila njezine uporabe.

Regulacija, odnosno smjernice trebale bi funkcionirati na tri razine:

• na nacionalnoj, odnosno EU razini:
  opće uređenje odgovornosti, zaštite podataka, autorskih prava i zabrane zlouporaba
•  na razini sveučilišta odnosno znanstvenog sustava:
  ujednačeni standardi za visoko obrazovanje

na razini ustanove: interni pravilnici, preporuke, protokoli i etičke smjernice

Ispitanici također ističu važnost oblikovanja politika odozdo – zbog toga je potrebna rasprava i uključivanje svih dionika (zaposlenika i studenata).

2. EDUKACIJU I OPERATIVNU PODRŠKU

Preko polovine ispitanika smatra da ne postoji dovoljno edukacije i podrške za odgovorno korištenje AI-a.

Edukacija bi trebala biti:
1. usmjerena na razvoj i podizanje AI pismenosti
2. praktična, konkretna i iskustvena
3. s naglaskom na ograničenja i rizike u korištenju
4. kontinuirana
5. namijenjena svim skupinama zaposlenika (a ne samo nastavnicima)

Edukaciju bi trebala pratiti i konkretna podrška: osoba ili služba zadužena za AI kojoj će se zaposlenici moći obratiti za pitanja u svakodnevnom radu.

3. PRISTUP KVALITETNIM, SIGURNIM I PLAĆENIM AI ALATIMA

Ispitanici u pravilu alate plaćaju sami ili koriste besplatne verzije slabije kvalitete. Osim osiguravanja licenci i pretplata, ispitanici spominju i:

– potrebu osiguravanja specijaliziranih AI alata za znanost, nastavu i administraciju
– potrebu razvoja lokalnih ili „suverenih“ AI sustava pod kontrolom institucija te
– alate za detekciju AI sadržaja.

Trošak prilagodbe AI-u ne bi smio pasti na pojedinog zaposlenika.

4. ZAŠTITU RADNIH PRAVA I KVALITETU RADNIH MJESTA

AI nije samo tehnološko pitanje, već i pitanje organizacije rada i radnih prava.
Ispitanici naglašavaju sljedeće:

1. Promjene u organizaciji rada i sistematizaciji radnih mjesta
   Prepoznati i jasno definirati poslovne procese i radne obveze koji uključuju korištenje AI-a te predvidjeti i provesti zapošljavanje na novim, specijaliziranim radnim mjestima
2. Radno vrijeme
   Vrijeme provedeno na/u edukaciji, prilagodbi promjenama i provjeri AI sadržaja priznati u radno vrijeme.
3. Zaštita od intenzifikacije rada
   Zaštititi zaposlenike od povećanja pritisaka na produktivnost, posebice dodavanjem zadataka ili neosnovanim skraćenjem rokova
4. Sudjelovanja radnika u odlučivanju
   Uključiti zaposlenike u donošenje odluka o uvođenju AI tehnologija.
5. Zaštititi dostojanstvo ljudskog rada
   Osigurati da AI ne postane izgovor za zamjenu stručnog rada ili daljnje potplaćivanje sustava

Ključne riječi:

AI, Blaženka Divjak, etika umjetne inteligencije, Sunčica Brnardić, umjetna inteligencija u obrazovanju