Sustav znanosti i obrazovanja neželjeno je dijete vladajućih. Zadnji dobivamo ministra, a kad se reformira sustav plaća u javnim službama, za naše utemeljene kritike i primjedbe nema sluha. To smo vidjeli prilikom izrade novih koeficijenata. Premijer, njegovi ministri i cijela Vlada pokazali su da ih nije pretjerano briga za znanost i obrazovanje!

Ni ministri ni Vlada, iako bi to možda htjeli, ne mogu birati s kojim će sindikatima sjesti za stol i razgovarati. Sve nas, naše članove te njihove probleme i primjedbe moraju shvaćati ozbiljno. Socijalni dijalog znači dvostrano komuniciranje puno respekta i uvažavanja, a ne monolog s jedne strane i klimanje glavom s druge!

Rast plaća kroz uredbe o koeficijentima pokazao se kao predizborni trik ove Vlade. Ovo nisu povijesno najveća povećanja plaća, kako govori premijer. Plaće su u većim postocima rasle tri godine zaredom – 1997., 1998. i 1999. Znatan broj radnih mjesta u znanosti sada je ostao zanemaren – stručni suradnici, predavači, voditelji knjižnica, nenastavno osoblje. Za njih nije bilo sluha!

Prednosti članstva