Stavovi MMF-ovih stručnjaka ukazuju na promjenu globalne ekonomske paradigme

Posljednjih godina stručnjaci Međunarodnog monetarnog fonda (MMF-a) objavili su cijeli niz radova i sugestija koje proturječe političkim stajalištima te institucije i onome što je ona radila i još uvijek radi u sklopu svojih programa u pojedinim zemljama. Tako su stručnjaci MMF-a istaknuli kako politika rezanja potrošnje ne vodi rastu (vidi u: IMF WEO (2010.), IMF Working Paper (2011.), IMF Working Paper (2012.) te IMF WEO (2012.)), kako fleksibilizacija tržišta rada nema pozitivne učinke na potencijali rast BDP-a (IMF WEO (2015.)), a još su 2010. Kumhoff i Ranciere počeli upozoravati na štetnost nejednakosti i potrebu jačanja kolektivnih pregovaračkih prava. Problem nejednakosti ističe i OECD.

Prije svega nekoliko dana (15. lipnja) MMF je objavio rad svojih stručnjaka pod nazivom, Causes and Consequences of Income Inequality: A Global Perspective čiji zaključci odbacuju tzv. trickle-down teoriju, jednu od pretpostavki neoliberalne ekonomije prema kojoj je povećanje nejednakosti dohotka poželjno jer se gomilanje bogatstva onih već ionako bogatih prelijeva na niže razine i tako dovodi do pozitivnih efekata na ekonomiju.

Na primjeru 159 zemalja u periodu od 1980. do 2012. istraživači MMF-a su potvrdili negativnu vezu jačanja nejednakosti i gospodarskog rasta. Zaključili su da 1 posto povećanja dohotka za 20 posto najbogatijih nakon petogodišnjeg razdoblja smanjuje BDP za 0,1 posto, dok se u slučaju povećanja dohotka od 1 posto za 20 posto najsiromašnijih BDP povećava za 0,4 posto. Razvoj tehnologija, slabljenje sindikata, globalizacija i porezna politika koja pogoduje imućnima uzrokuju rastuću nejednakost koju su stručnjaci MMF-a okarakterizirali kao jedan od glavnih izazova današnjice. Sugeriraju porast primanja za siromašne, jačanje srednje klase te ulaganje u obrazovanje i vještine.

Glavni zaključci ovog, ali još više nekih prijašnjih radova stručnih službi MMF-a iznenađujući su jer nisu u skladu s prevladavajućom ekonomskom paradigmom i postavkama ekonomske politike koju zagovaraju i instrumentaliziraju Europska komisija, Svjetska banka, ali i sam MMF. Međutim, upravo zbog toga i zbog činjenice da bacaju drugačiji pogled na današnje ključne probleme ekonomske politike, oni su iznimno bitni. Sindikat znanosti već godinama ukazuje kako je prevladavajući stav ekonomske politike u EU pogrešan, a radovi stručnjaka MMF-a, ali i predavanja poznatih ekonomista poput Thomasa Pikettya i Josepha Stiglitza, koji su ove godine gostovali u RH, bjelodano opravdavaju takva stajališta Sindikata.

Primjer oprečnih stajališta stručnjaka MMF i službene politike te institucije pokazuju kako je pogrešne odluke i politike teško mijenjati čak i kada postoje jasni protuargumenti. Znanost nema problema u preispitivanju i mijenjanju svojih stajališta, dok politika ima. Međutim, prvi koraci su učinjeni!


Ključne riječi:

MMF | nejednakost | studija | trickle-down



Back to Top