Na sjednici Senata izbjegnuto glasovanje o povjerenju rektoru Borasu
Donosimo kratak izvještaj s prve sjednice Senata održane uživo u više od godinu dana, širi osvrt objavit ćemo u narednim danima
U petak, 12. ožujka 2021. održana je izvanredna sjednica Senata Sveučilišta u Zagrebu, na kojoj se trebalo raspravljati o trenutnoj krizi na Sveučilištu. Riječ je o prvoj sjednici u više od godinu dana koja je održana uživo, a ne putem e-maila, pa ne čudi podatak da joj se odazvalo čak 69 od 70 članova Senata, kao niti to da je trajala punih pet sati.
Odmah na početku sjednice jedan od dekana zatražio je da se u dnevni red uvrsti točka o izglasavanju povjerenja aktualnom rektoru Borasu, što je nakon kraćeg razmimoilaženja mišljenja oko statutarnih pravila rektor odbio i ponudio jedino mogućnost da se glasa o stavljanju na dnevni red točke o razrješenju rektora. Unatoč zahtjevima pojedinih članova Senata da se o tome glasuje tajno, prije svega zbog zaštite studenata, i to je odbijeno te je dopušteno samo javno glasovanje. Rezultati glasovanja o uvrštenju te točke u dnevni red pokazali su da samo 13 članova Senata želi tu točku na dnevnom redu sjednice, dok je jedan član bio suzdržan, pa točka nije uvrštena.
Uslijedilo je poduže rektorovo izlaganje o uspjesima Sveučilišta u njegovom mandatu, a nakon toga i izrazito dinamična rasprava prepuna povišenih tonova, koju je obilježio i otvoreni rat donedavnih bliskih suradnika, prorektora Čovića i dekana Fakulteta hrvatskih studija, Pave Barišića. Tijekom rasprave članovima Senata i Upravi Sveučilišta obratila se i naša predstavnica u Senatu i predsjednica Velikog vijeća Sindikata, izv. prof. dr. sc. Vesnica Garašić, koja je tijek rasprave pokušala vratiti na izvornu temu, a to je razgovor o mandatu rektora Borasa koji je obilježen mnogobrojnim aferama, autokratskim stilom vladanja, netransparentnim radom i nezakonitim odlukama. Svako od ovih obilježja argumentirala je konkretnim primjerima, a demantirala je i nekoliko netočnosti iz rektorovog izlaganja, poput one da se suglasnost za napredovanja izdaje u roku od tri mjeseca (dok naš povjerenik na Filozofskom fakultetu suglasnost čeka više od dvije godine), te iz kasnijeg izlaganja prorektora za financije Lazibata, koji je tvrdio kako je Uprava Sveučilišta (a ne Sindikat) s resornim Ministarstvom uspješno ispregovarala isplatu PUR-ova.
Nažalost, u ostatku rasprave izbjegnuto je osvrtanje na navedene rektorove afere, kao i na očigledno rektorovo uvjerenje da je on vlasnik koeficijenata i financijskih sredstava koje dodjeljuje prema osobnim sklonostima pojedinim ustanovama ili njihovim čelnim ljudima, što je potpuno iskrivljena predodžba o tome kako sveučilište treba funkcionirati. Za hrvatsko društvo je pogubno što s takvom predodžbom nema problem samo rektor Boras, već i nezanemariv broj dekana koji sjede u Senatu. Većina njih sjednicu je iskoristila da pokuša ukazati na vlastite probleme koje imaju u sustavu, a ne na problem koji je zajednički i iz kojeg velikim dijelom proizlaze i njihovi individualni problemi na fakultetima. No za sada to jasno shvaća samo 13 članova Senata. Umjesto da bude usmjeren na rad samog rektora, fokus rasprave raspršio se na individualne probleme sastavnica.
