Pred mlade stavljamo velika očekivanja, a budućnost im je nesigurna

Mladi su potplaćeni, pozicija prekarna, a nastavak karijere neizvjestan. To im stvara nesigurnost te ne mogu riješiti temeljna pitanja. S druge strane, njihova je pozicija po definiciji privremena, ne mogu svi koji doktoriraju nastaviti karijeru u znanosti te selekcija ipak mora postojati.

29. studenoga 2023.

Okrugli stolovi i rasprave

Na okruglom stolu „Status, plaće, napredovanje i sigurnost radnih mjesta mladih u sustavu znanosti i visokog obrazovanja“ predstavljene su različite perspektive o položaju zaposlenika na ulaznim pozicijama.

Doktorat ne nosi poene u industriji

„Znanost je, zapravo, način života, a ne posao od 8 do 16. Vi morate napraviti nešto što nitko prije vas nije napravio. Ako pritom imate tu nesigurnost, morate razmišljati o svojoj budućnosti, onda imate manje vremena posvetiti se poslu“, rekao je Zvonimir Mlinarić, asistent na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu.

U društvu se ne percipira koliko su mladi ljudi u znanosti važni, ne samo za sustav, nego i društvo u cjelini.

„Drugačije je gledati na sigurnost i kalkulirati kada znaš da ćeš doktorat završiti kao privremenu stvar i onda naći posao u biotehnološkoj, medicinskoj, farmaceutskoj industriji. Ali to postoji vani, ne i u Hrvatskoj“, rekla je Josipa Skelin Ilić, viša asistentica na Institutu Ruđer Bošković.

Većina asistenata u sustavu zaposlena je na projektima. Oni su izvrsni, ali često za njih, nakon što projekti završe, nema mjesta te ih institucije ne mogu zadržati.

„U hrvatskoj znanosti moramo imati reguliranu kategoriju projektnih radnih mjesta. Mi to u ovom trenutku nemamo.“
– Vedran Bilas, dekan FER-a

FER zapošljava niz istraživača na projektima, a osmislili su i cijeli sustav senioriteta. Tako mogu osigurati nešto veće plaće na ulaznim pozicijama. To resorne agencije podržavaju, no i dalje nije prepoznato u zakonu pa na drugim institucijama, u pravilu, ne postoji.

Da osim toga treba regulirati odnos između asistenta i mentora, smatra i David Matthew Smith, ravnatelj Instituta Ruđer Bošković. Za neke discipline važna je infrastruktura, no bez mladih ljudi, ona ne znači ništa. Matematičkim rječnikom, nužan je, ali ne i dovoljan uvjet.

Josipa Skelin Ilić, viša asistentica na IRB-u
Foto: NSZVO

Boris Jokić, ravnatelj Instituta za društvena istraživanja koji je moderirao okrugli stol, dotaknuo se i situacije u inozemstvu.

„Mi u sustavu imamo različite puteve za ljude u istom statusu, što nije dobro. Pred mlade ljude stavljate nejednaka očekivanja – od jednih očekujete da doktoriraju za tri godine, dok drugima dajete šest.“
– Boris Jokić, ravnatelj IDIZ-a

Sve bi bilo bolje da imamo plansko ulaganje u znanost i da znamo koliko se radnih mjesta otvara da bi naše obrazovanje napredovalo. Tada bi mladi lakše donijeli odluku. Ovako im budućnost ovise o tome hoće li i kada tko otići u mirovinu.

„Postoje doktorandi koji ulaze u sustav za koje nema istraživačke potpore. Mi se jako trudimo da se to ne dogodi. Ne može doktorand upisati studij i zaposliti se, bez da postoji mentor, projekt, definirana tema na kojoj će raditi. To je katastrofa, a znamo da se takve stvari događaju“, kazao je Bilas, dekan FER-a.

Nikada nije bilo teže naći zaposlenike

Teško je pronaći radnu snagu, a najveći su problem zamjene jer se nitko ne želi zaposliti na godinu dana, kaže Jasmina Lovrić, dekanica Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta.

Prekovremeni rad, rad vikendom. To su problemi odnosa mentora i asistenta. Mladi ljudi ne žele istupati u javnost, kaže Skelin Ilić, jer na sustav ne mogu nikako utjecati. Većina kolega želi odraditi doktorat i nastaviti dalje. Uz mlade znanstvenike, u sustavu ne smijemo zaboraviti na nenastavna i neznanstvena radna mjesta.

„Ne možemo koeficijent doktoranda staviti na isti nivo kao što je administrativna služba koja ima ogromnu odgovornost. To stvara veliko nezadovoljstvo i nije pošteno. Ne možemo zaboraviti na nenastavno osoblje. Pogotovo one stručne jer projekte bez njih nije moguće provesti“
– David Matthew Smith, ravnatelj IRB-a

Govornici su istaknuli i važnost osobne odgovornosti zaposlenika, ali i odgovornost čelnika institucija koji bi ih trebao upoznati s mogućnostima napredovanja.

Što treba promijeniti u sustavu?

Sudionici okruglog stola istaknuli su nužne promjene u sustavu u nekoliko točaka. Trebalo bi povećati plaće nenastavnom osoblju i stručnim službama te mladima na ulaznim pozicijama. Usto, valjalo bi iskoristiti i potencijal programskih ugovora za upravljanje ljudskim potencijalima, što bi mladima dalo mogućnost razvoja u znanosti.

Asistentima, uz plaće, nedostaje i podrška te na tome treba raditi. Na koncu, sudionici okruglog stola omogućili bi veću fleksibilnost kod poslijedoktorskog usavršavanja, tako da se otvori mogućnost rada na više kraćih projekata.