Što nam je trenutno važnije – vojska ili znanost?

Nova Vlada RH u svojem dokumentu Program Vlade RH za mandat 2016.-2020. navela je sljedeće:

„Poduzet će se mjere za povećanje izdvajanja za istraživanje i razvoj prema 2% BDP-a, kroz kontinuirano povećavanje izdvajanja iz proračuna, poticanje financiranja znanstvenih projekata te obnovu i unaprjeđenje istraživačke infrastrukture iz EU fondova, kao i putem mjera usmjerenih na poticanje privatnog sektora na ulaganje u istraživanje i razvoj.“

Slične najave mogle su se čuti već mnogo puta posljednjih godina i nažalost najčešće su ostale puste riječi na papiru. Svako javno izdvajanje u određenoj je mjeri ograničeno kapacitetima javnih financija i mogućnostima zaduživanja i unutar tog ograničenja iz godine u godinu se vodi bitka preraspodjele i lova za što većim dijelom tog malog kolača. Konačni efekti te preraspodjele pokazuju političke prioritete, a usporedimo li podatke o izdvajanju za znanost, odnosno istraživanje i razvoj te vojnu obranu u posljednjih 10 godina, onda nedvojbeno možemo zaključiti kako je obrana u ovom slučaju bila politički prioritet, dok je znanost ostala debelo po strani.

Ulaganja u obranu stabilna u zadnjih deset godina

Ako se promatraju isključivo relativne razine izdvajanja, onda bismo mogli reći da Hrvatska po pitanju usmjeravanja resursa u vojnu obranu nema nekih problema koji bi taj segment u današnjim okolnostima trebali postaviti kao svojevrsni politički prioritet. Javno dostupni podaci Eurostata pokazuju kako je udio u posljednjih deset godina stabilan te trenutnih 1,3 posto BDP-a za vojnu obranu predstavlja više i od prosjeka EU i od prosjeka nama usporedivih tranzicijskih zemlja, odnosno 10 novijih članica EU. U tim zemljama udio u promatranom razdoblju konstantno opada i prema posljednjim podacima iznosi 0,9 posto BDP-a. U konačnici više od Hrvatske izdvaja samo 6 zemalja EU (Grčka, Ujedinjeno Kraljevstvo, Estonija, Francuska, Cipar i Poljska).

Izvor: Eurostat

Dakle, Hrvatska natprosječno ulaže u vojnu obranu dok je istovremeno već dobro poznata činjenica da je na samom začelju Europe po izdvajanju za znanost. U konačnici, vjerojatno bi se većina hrvatskih građana složila kako Hrvatskoj ne treba militarizacija, ponovno uvođenje vojnog roka i slične ideje koje su se mogle čuti posljednje vrijeme, već joj treba povećanje tehnološkog kapaciteta, bolje usvajanje novih tehnologija i znanja, zadržavanje mladih i izvrsnih istraživača i znanstvenika u zemlji te podizanje produktivnosti proizvodnje, poboljšanje zdravstvenog i obrazovnog sustava i u konačnici stvaranje održivijeg razvojnog modela koji će dugoročno unaprijediti njihov životni standard. Povećanje ulaganja u vojnu obranu ne pridonosi svemu tome, za razliku od povećanja ulaganja za istraživanje i razvoj koje može imati pozitivan efekt na sva ta područja. Međutim, tu vrstu rezoniranja naše političke elite očito još nisu usvojile.

Poražavajuća razina izdvajanja za istraživanja i razvoj

U posljednjih 11 godina Hrvatska je izuzev Švedske, Finske i Luksemburga (koji izdvajaju bitno više od Hrvatske) jedina zemlja EU koja je smanjila ulaganja u istraživanje i razvoj. Od situacije u kojoj je Hrvatska u 2005. izdvajala više od prosjeka tranzicijskih zemalja došli smo u situaciju da je u 2015. prosjek tranzicijskih zemalja iznosio 1,23 posto BDP-a, a Hrvatska je izdvajala svega 0,85 posto BDP-a ili 2,85 mlrd kuna. Primjerice, Slovenija je u 2015. izdvojila 2,21 posto BDP-a, a Češka 1,95 posto BDP-a. Manje od nas u cijeloj EU izdvajale su jedino Malta, Latvija, Rumunjska i Cipar.

Izvor: Eurostat

Spomenuta Slovenija i Češka izdvojile su 2015. dvostruko više od Hrvatske za istraživanje i razvoj, ali su istovremeno u 2014. izdvojile upola manje za vojnu obranu. Slovenija 0,7 posto, a Češka svega 0,6 posto. Politički prioriteti te dvije zemlje očito su bitno drugačiji nego naši.

Usporedbe radi, Hrvatska bi za dostizanje cilja od 2 posto BDP-a za obranu trebala dodatno izdvojiti oko 2 mlrd kuna, što je više nego trenutno cjelokupno javno izdvajanje za istraživanje i razvoj. Naime, potrebno je imati na umu da navedenih 0,85 posto za istraživanje i razvoj nije ono što izdvaja samo država, već i privatni sektor. Dakle, tih 0,85 posto BDP-a u 2015. se dijelilo na 0,44 posto koje je dolazilo od poslovnog sektora te 0,21 posto BDP-a iz državnog sektora i 0,21 posto BDP-a iz visokog obrazovanja. Dakle, može se reći da su javna izdvajanja za istraživanje i razvoj činila svega 0,42 posto BDP-a ili samo 1,3 mlrd kuna.

Hrvatska po svim tim izvorima ulaganja u istraživanje i razvoj zaostaje za prosjekom tranzicijskih zemalja, a prosjek EU se čini nedostižan. Od 2005. do 2015. do najveće je promjene došlo kod izdvajanja visokog obrazovanja koje je smanjeno s 0,3 na 0,21 posto, dok je kod tranzicijskih zemalja povećano sa 0,21 na 0,33. Do istih, a u nekim segmentima i gorih rezultata, može se doći ako se promatraju ukupna izdvajanja korigirana za kupovnu moć ili izdvajanja za istraživanje i razvoj po glavi stanovnika ili broju zaposlenih istraživača.

Ima li hrvatska politika osjećaj za prioritete i društvenu realnost?

Usprkos navedenome, priča o ulaganjima u vojsku ovih je dana postala politički vrlo aktualna. Potaknuta je predsjedničkim izborima u SAD-u, te djelomično rezolucijom EU parlamenta kojom se poziva sve članice Unije da do 2025. podignu nivo proračunskih izdvajanja za obranu na 2 posto BDP-a. Na tom valu zaplovio je i naš politički vrh. Ministar financija Marić je nedavno u jednoj televizijskoj emisiji istaknuo kako će 2017. trebati ojačati proračun za obranu jer Hrvatska bitno zaostaje za prosjekom izdvajanja od 2 posto BDP. Postavlja se pitanje na koji to prosjek ministar misli, jer Hrvatska već sada izdvaja više od prosjeka cijele EU. O potrebi povećanja izdvajanja govorio je ovih dana i premijer Plenković, a svoje poruke zadovoljstva povećanjem proračuna za obranu poslala je i predsjednica Grabar-Kitarović. No, o istraživanju i razvoju – muk – iako podaci pokazuju da tu stojimo kudikamo lošije nego po pitanju izdvajanja za vojnu obranu.

Ako ova Vlada doista želi nešto promijeniti, znanost za kvalitetne projekte mora imati višestruko veći budžet, a privatne inicijative u istraživanju, inovacijama i implementaciji novih tehnologija moraju biti poticane na što je širi mogući način. Ulaganje u istraživanje i razvoj mora biti shvaćeno kao jedan od najbitnijih razvojnih elemenata ekonomije, ali i ukupnog društva. S jačanjem ekonomije stvarat će se prilika i za modernizaciju i dodatna ulaganja u vojnu obranu. Obrnut redoslijed političkih prioriteta u trenutnim okolnostima više nije održiv i nije ga moguće racionalno argumentirati.

Važnost ulaganja u vojsku nije sporna, ali s obzirom na činjenicu da je Hrvatska članica EU i NATO-a, trebamo se pitati ima li opravdanja u ovom trenutku dodatno izdvajati za nešto po čemu već sada stojimo bitno bolje i od mnogo bogatijih zemalja EU.

U Zagrebu, 23. studenog 2016.

Vilim Ribić, predsjednik Velikog vijeća
Matija Kroflin, mag. oec.

Ključne riječi:

državni proračun, istraživanja i razvoj, izdvajanja za znanost, obrana