Reakcija na emisiju u Krupnom planu

U ponedjeljak, 4. srpnja, u emisiji u Krupnom planu, izrečeno je nekoliko zlonamjernih i neistinitih tvrdnji o Sindikatu i o zakonima. Neistine je izgovarao ponajviše dekan Medicinskog fakulteta u Zagrebu a pristran i neobjektivan bio je rektor. U bjesomučnoj obrani neakademski motiviranih financijskih interesa određenih krugova iznose se gomile laži pa i protiv Sindikata. Nije nam lako tome parirati, ali se nadamo da su u laži kratke noge i da će naši članovi to uočiti.

Prva tvrdnja! Dekan je navodno “zapanjen” što Sindikat znanosti podržava zakone i što je prema njegovim riječima na strani Ministarstva i “suprotstavljen cijeloj akademskoj zajednici”.

Njegova je reakcija uslijedila na izjavu našeg sindikalnog povjerenika da naši članovi i većina nastavnika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu ne prihvaćaju štrajk.

Druga tvrdnja! Studentski zbor je protiv zakona. Dekan zaključuje: zakoni ne nude besplatno studiranje.

To je tzv. argument iz druge ruke. Dekan nije koristio zakonski tekst već što je netko rekao. Čak i da je točno da je Studentski zbor protiv zakona onda bi ti mladi ljudi izdali svoje kolege, jer otporom protiv zakona ugrozili bi besplatno studiranje. Međutim, provjerili smo u razgovoru s predstavnicima Studentskog zbora u Zagrebu. Studentski zbor je imao slične primjedbe kao i naš Sindikat te isto kao i mi nije podržao zakone dok se te primjedbe ne usvoje. Takav stav su zauzeli 15. lipnja prije sjednice Vlade (21. lipnja) na kojoj su ugrađeni naši zahtjevi. Od tada još nisu zauzeli novi stav. Njima su najvažnije školarine. Pozdravljaju promjenu koju smo mi izborili i imaju još nekoliko zahtjeva koji ih se tiču specifično kao studente. Čekaju razgovor s ministrom. To je istina. Suzdržani su jer pojedini studenti predobro znaju koliko ovise o dekanima i zato su veoma oprezni. Teško se nositi mladim ljudima s takvim pritiskom. Dekan nije spomenio datume kada je to studentski zbor bio protiv i što se nakon toga dogodilo. Vješta manipulacija.

Radi onih naših članova i radi neupućenih koji bi mogli povjerovati u zlonamjerne konstrukcije razmotrimo prvu tvrdnju:

  • Istina je da smo mi na strani Ministarstva. Organizirali smo štrajk lektora u veljači na Filozofskom. Također, oštro smo kritizirali prve verzije zakona. U ožujku smo Vam prijetnjom sudskim tužbama vratili dodatke na doktorat. Nedavno smo odbili zahtjev Vlade za odustajanjem od božićnice za ovu godinu. Tako mi dokazujemo svoju vjernost Ministarstvu. Tako ćemo i nastaviti. No da bi dokazivali svoju neovisnost nećemo pucati na ministra, a nećemo niti lagati.

 

  • Međutim, istina je i to da smo mi na strani ova tri zakona. Radili smo tri mjeseca intenzivno u radnim skupinama i bitno promijenili prve verzije zakona, unaprijedili položaj naših ljudi i osigurali besplatno studiranje. Za naše članove to je presudno, puno važnije od nategnutih primjedbi o pravnoj osobnosti fakulteta, sastavu sveučilišnog vijeća, nacionalnog vijeća i slično. I u tim pitanjima zakoni ne odudaraju od najbolje europske prakse. Jamčimo.

 

 

  • “Cijela akademska zajednica je protiv” kažu protivnici. Prvo, što je to akademska zajednica? Jesu li to samo fakultetska vijeća, znanstvena vijeća i senati. Čak i da jesu samo oni, svejedno je ta konstatacija neistinita. Ali nisu. Akademsku zajednicu čine i drugi njeni dijelovi i neovisni pojedinci.

 

 Očito je da svi koji govore o mišljenju akademske zajednice samo svoje mišljenje smatraju i reprezentativnim. Međutim, četiri su se hrvatska sveučilišta izjasnila za zakone, dva su bila podijeljena a samo je Senat Sveučilišta u Zagrebu bio protiv (s time da su neki fakulteti odšutili izjašnjavanje). Nadalje od 24 instituta 19 su za zakonske tekstove. Zakone je uvjetno podržala i udruga asistenata. Svi uspješni znanstvenici iz inozemstva podržali su zakone eksplicitno jer znaju da su zakoni sukladni organizaciji sveučilišta na kojima rade. To su učinili i oni koji su bili u čestom sukobu s Ministarstvom (Đikić).

Nadalje, akademsku zajednicu ne čine samo uprave fakulteta čija je misija upravljanje ustanovama. Sindikat štiti druge interese koji ne moraju svaki puta biti istovjetni interesima fakultetskih uprava. Zato sindikat i postoji u visokom obrazovanju. Inače ga ne bi trebalo. Zašto bi Sindikat stajao na strani fakultetskih vijeća i bio njihov prirepak? Dakle, Sindikat štiti sve one koji ne upravljaju fakultetom i koji su objekt odluka fakultetskih uprava (akademske nastavnike, asistente, suradnike i ostalo osoblje). Iz rakursa onih koji nemaju moć na fakultetima Sindikat zastupa druge vrijednosti, a ne brigu o vlastitim prihodima. Nas zanima nastava i istraživanje te akademski etos. Sindikat ne podržava one vrhuške koje dijele novce studentskih školarina. Sindikat podržava uspostavu reda i pravila i čiste račune na fakultetima. To nam je grijeh. I zato nas se optužuje.

Dekan Medicinskog fakulteta podržava sve one koji su do sada upravljali studentskim školarinama i podržava politiku svoga fakulteta koji je državne novce koristio za mešetarenje po raznim investicijskim fondovima (sic). On se čudi što mu to Sindikat znanosti ne podržava. Mi ćemo podržavati i crnog vraga ako se obračunava sa nemoralom i nezakonitostima. Ovi zakoni tome doprinose i zato su pomak na bolje od postojećeg stanja.

Na kraju, treba razumjeti tko je tko u priči.

Pravni fakultet u Zagrebu se uvijek zalagao za visoke školarine i mi smo na Senatu godinama vodili rat protiv povećanja školarina. Oni su iz toga alimentirali svoje plaće koje su najveće na sveučilištu. Ako to i nije grijeh onda je svakako grijeh zbog toga zaustavljati razvoj cijelog sustava.

Reforma 2003. godine je slomljena. Lomi se i ova sada s mnogo nesuvislih kritika. Na čelu otpora su tri-četiri moćna fakulteta pri čemu ostali uglavnom šute.

Rektor Sveučilišta u Zagrebu, čovjek bez djelotvorne inicijative i konzistentnih vrijednosti, je tek eksponent moćnih fakulteta. Godinama se žali da nema ovlasti i poluge upravljanja, a kada mu to novi zakoni donose onda je on protiv toga. Zahvaljujući njemu, Senat nije mjesto argumentiranog dijaloga i suprotno mišljenje ne samo da se na Senatu ne ohrabruje, već se počesto i osuđuje. Ta visoka unisonost na Senatu posljedica je netolerantnog pristupa i čudne šutnje većine dekana iz potrebe nezamjeranja rektoru i inferiornosti u pravnim pitanjima. Točno!

Ljudi s pravnog fakulteta jesu pravni stručnjaci u svim pitanjima, ali kada se radi o zakonima i školarinama onda su zainteresirana strana, tj. “interesni stručnjaci” kojima su stručni argumenti tada sredstvo a ne polazište. U to smo se puno puta uvjerili.

Inače, rektor se stalno poziva na potrebu izrade strategije. Sveučilište za njegova mandata nije uspjelo izraditi strategiju punih šest godina, a niti ima politiku. A pravce razvoja sveučilišta rade već dvije godine. Međunarodna evaluacija Sveučilišta u Zagrebu je dala veoma loše rezultate.

U takvom ambijentu se pojavljuje tzv. Akademska solidarnost, a zapravo akademska sebičnost čiji je jedini cilj očuvati postojeće stanje, kako bi njihov fakultet i oni sami u miru mogli nastaviti raditi na isti način kao i do sada. U raspravi o zakonima ne možete od njih osim fraza dobiti niti jedan suvisli argument.

Oni su navodno za besplatno studiranje, ali savez sklapaju s rektorom i svima onima koji su se višekratno izjasnili za školarine, a ne s nama koji smo se za to oduvijek zalagali. Oni su protiv komercijalizacije, ali su i protiv zakona, kako bi postojeća komercijalizacija ostala, pa i na njihovom fakultetu na kojemu se naplaćuju školarine.

Dekan Medicinskog se proslavio na Senatu s izjavom: “Neće nama nitko drugi donositi zakone”. Za njega nema parlamenta, nema građana, nema poreznih obveznika, postoji samo on i njegov interes. To podržava Akademska sebičnost.

U Zagrebu, 5. srpnja 2011. godine

Predsjedništvo Sindikata


Ključne riječi:

novi zakoni | reakcija | sindikat | tv | u krupnom planu | Vilim Ribić



Back to Top