VL, 6.2.2021. – Zagrebačko Sveučilište na koljenima: Skriva li se iza riječi autonomija zapravo trgovina?

Večernji je objavio opsežan tekst o katastrofalnom stanju na zagrebačkom Sveučilištu koje trese skandal za skandalom, a svi vode prema Upravi Sveučilišta. Svoje mišljenje o tom problemu u tekstu je dala i naša predsjednica Velikog vijeća Vesnica Garašić

8. veljače 2021.
Foto: Hrvoje Jelavic/PIXSELL

Izvorni tekst dostupan je ovdje: https://www.vecernji.hr/premium/zagrebacko-sveuciliste-na-koljenima-skriva-li-se-iza-rijeci-autonomija-zapravo-trgovina-1466783

Autor: Lana Kovačević

Sveučilišna zajednica pala je na koljena. COVID je promijenio način studiranja, pandemija je postala izgovor za sjednice na kojima se sve ključne odluke za, primjerice, zagrebačko Sveučilište donose isključivo e-mailovima bez ikakve rasprave, potres je izmijenio vizure fakultetskih zgrada, a skandal vezan za seksualno zlostavljanje na raznim sastavnicama prije svega Sveučilišta u Zagrebu čiji su studenti javno istupili, u prvi je plan izgurao akademski kukolj i otprije dobro znane “profesore predatore” ne samo studentima i studenticama, nego i brojnim drugim profesorima i dekanima pa i samom rektoru Damiru Borasu.

Udareno sa svih strana, zagrebačko Sveučilište sa svim svojim predstavnicama, članovima Senata, brojnim dekanima, profesorima i asistentima otkrilo je dobro čuvanu javnu tajnu – šutnja je na Sveučilištu zlato. Doslovno! Što dekani manje i tiše govore o bilo kojem problemu, što članovi akademske zajednice na višim položajima obrazovnog sustava imaju zatvorenija usta, to je popločeniji put za bolje financiranje određene sastavnice, za bolje koeficijente i bolje preporuke u potrebi napredovanja upravo onih koji ne samo da su odgovorni za obrazovni sustav već i za sigurnost upravo studenata koji financiraju svu tu paradu skrivenu iza riječi – autonomija.

– Mogu samo nagađati, nemam dokaze, ali ono što mi se čini jest to da je motiv dekanima koji pristaju ili glasaju za određene stvari to što mogu dobiti nešto za svoj fakultet – to je pitanje trgovine, nije pitanje ideala, pravde i morala. Ako vi dobijete nešto za fakultet, onda ste vi dobar dekan, točnije onda vas i u vašoj instituciji gledaju kao dobrog dekana. Dobiti za fakultet znači dobiti financije, dobiti mogućnost da “glatko prođu” stvari koje šalju, mogu dobiti koeficijente, a oni pak znače radna mjesta, što je svima jako važno jer ne znači samo zapošljavanje nego i napredovanje. I ako je to cijena šutnje, očito su je dekani spremni platiti. I da, u tom kontekstu šutnja u akademskim krugovima jest zlato – rekla nam je Vesna Vlahović Štetić, članica Senata Sveučilišta u Zagrebu i bivša dekanica Filozofskog fakulteta koji upravo tresu dva skandala.

Prvi je zlostavljanje studentice od profesora koji je nakon prijave i jasno ispisane izjave o zlostavljanju “nagrađen” titulom emeritusa, i to ni više ni manje nego u kvoti onih koje bira sam rektor Boras, drugi činjenica da taj fakultet već mjesecima ne može izabrati dekana. Jer, kojeg god kandidata zagrebački Filozofski fakultet predloži, nema šanse – kandidati se jednostavno ne sviđaju rektoru Damiru Borasu. Točnije rektor, kada i odluči javno komunicirati, svjedoči o tome da programi prijavljenih kandidata za dekana tog fakulteta nisu zadovoljavajući, dok istovremeno kandidati za dekana svjedoče da bi im programi bilo dobri da otvoreno kritiziraju bivše vodstvo fakulteta, odnosno dekanicu Vesnu Vlahović Štetić.

Kako se dogodilo da najveće i najvažnije sveučilište u zemlji koje bi trebalo biti kolijevka iz koje poniču slobodnomisleći ljudi nema temeljne demokratske postavke, da se sjednice Senata zaključuju glasovanjem e-mailovima bez ikakve rasprave, da se ne snalazi čak ni u zaštiti vlastitih studenta i studentica i baš nitko nema potrebu jasnije progovoriti o propustima, a članovi Senata radije šute nego da se bore za svoj glas? Čak i onda kad sam rektor Damir Boras javno komunicira i s najboljim studenticama pa im u prvi plan istakne fizički izgled, kao što je to bio slučaj u prosincu prošle godine na proslavi promocije polaznika diplomskih i preddiplomskih sveučilišnih vojnih studija?

– Svaki član Senata govori za sebe. Ubrajam se u kategoriju onih koji nemaju problem govoriti i upozoravati na propuste i zato se ne mogu složiti s tvrdnjom da je šutnja zlato. Upravo kritikama dajemo šansu upravi da reagira, no jasno je da je došlo vrijeme da se sve glasnije progovori o problemima poput tog velikog da na sjednicama Senata nema nikakve rasprave. Uostalom, tako funkcionira znanost – pokušate nešto, ako nije dobro, nastavljate dalje, ali kritika je nešto što je sastavni dio toga – kaže Mirko Planinić, dekan Prirodoslovno matematičkog fakulteta. Jasan je, sjednice Senata najvećeg Sveučilišta upravo zbog nedostatka rasprave nisu primjeren način na koji akademska zajednica treba i mora funkcionirati.

– Neprimjereno je da se na tako netransparentan način vode sjednice, a da uprava ne reagira na brojna upozorenja. Nadam se da će barem sljedeća sjednica biti doista online sjednica, a ne glasanje mailovima – dodaje Planinić.

On je jedan od šestero dekana koji su i ranije koristili sve moguće kanale kako bi upozorili na niz nepravilnosti na Sveučilištu i zahtijevali da se prekine s dosadašnjom, kako su isticali, neakademskom praksom. Tražili su da se o svim ključnim točkama glasa transparentno te da se o osjetljivim točkama s elektroničkih sjednica koje zahtijevaju temeljitu raspravu još jednom raspravlja i odlučuje, kako se u pitanje, isticali su, ne bi dovela smislenost i svrsishodnost sudjelovanja fakulteta u radu sveučilišnih tijela. Isto to tijelo na posljednjoj sjednici Senata, upravo zbog njezine organizacije, nije ni riječi izustilo o problematici seksualnog zlostavljanja na brojnim fakultetima.

– Što se Senata tiče, poznato je da se sjednice u posljednjih godinu dana održavaju kao dopisno glasanje, a sve više članova Senata u neformalnim se razgovorima protivi takvoj praksi. Ipak, vjerujem da će članovi Senata uskoro konačno moći ispuniti svoju ulogu koju im je Statut Sveučilišta namijenio. U javnosti se stvorio privid da je Senat monolitno glasačko tijelo, no istina je da mnogi članovi nisu zadovoljni načinom na koji se radi i vodi Sveučilište, no još uvijek smatraju da je pravo mjesto za djelovanje u okviru sustava, na senatskim raspravama. Nažalost, to je djelovanje trenutačno onemogućeno, ali nema sumnje da će se takvoj praksi protiviti sve više nas i da ćemo uspjeti u namjeri da Sveučilište usmjerimo onamo gdje po svojim potencijalima pripada – izjavio je dekan Fakulteta elektrotehnike i računalstva Gordan Gledec.

Da je uskrata ikakve rasprave na Sveučilištu izrazito loša poruka, smatra i predstavnica Nezavisnog sindikata znanosti i obrazovanja Vesnica Garašić.

– Uprava Sveučilišta u Zagrebu onemogućavanjem rasprave na sjednicama Senata u javnost je poslala negativnu poruku, zaboravivši da uvijek, a posebno u ovim teškim okolnostima pandemije i potresa upravo Sveučilište mora biti lučonoša i poticati pozitivne primjere promišljanja i djelovanja u našem društvu. Možda u nekim posebnim životnim situacijama i vrijedi ona narodna izreka da je šutnja zlato, ali ona u akademskim okvirima sasvim sigurno nema što tražiti, želimo li imati sveučilište koje odgovorno ispunjava svoju najvažniju misiju. A to je dati našim studentima najbolje moguće obrazovanje utkavši im pri tome osjećaj etike i duboke odgovornosti za društvo u kojem žive. Odgovor na pitanje zašto većina dekana šuti, zašto glasa za odluke koje u sebi očito ne sadrže akademske argumente, jest kombinacija lošeg sustava, u kojem su dekani direktno ovisni o rektoru i prorektorima prilikom dodjele koeficijenata za radna mjesta na fakultetima kao i dodjele drugih materijalnih sredstava, zatim straha da bi bilo kakvo istupanje moglo ugroziti njihove buduće karijere nakon dekanstva, ali i nesuočavanja, namjernog ili nesvjesnog, s činjenicom da svojim nedjelovanjem u lošim okolnostima itekako pridonose razvoju tih loših okolnosti – bez imalo zadrške kazala je Garašić.

Na pitanje kako je Sveučilište reagiralo na problematiku seksualnih zlostavljanja na raznim sastavnicama Sveučilišta u Zagrebu dekan PMF-a Planinić poručuje: – Rektor neka se sam brani pred tijelima.

Dekan FER-a Gledec pak ističe: – U mandatu prethodne uprave Sveučilišta Senat je usvojio nekoliko politika vezanih uz sprečavanje diskriminacije i korupcije, ali i smjernice za postupanje u slučaju da je protiv zaposlenika pokrenut kazneni postupak. Nažalost, na to se zaboravilo i nikad nije uspostavljen pravni okvir i praksa na razini cijelog Sveučilišta, nego se sve svelo u okvire etičkih povjerenstava na sastavnicama i na Sveučilištu. To nipošto nije dovoljno! Na isto pitanje Vesna Vlahović Štetić, sada članica Senata Sveučilišta, odgovara da je jasno da mnogi fakulteti nemaju razvijene procedure, ali i ističe da po tom pitanju ni zakonska situacija nije bajna.

– Voljela bih da pošaljemo jasnu poruku da se zlostavljanje ne može i neće tolerirati, da će osobe koje zlostavljanje prijave biti zaštićene, da će sve biti pažljivo istraženo. Dok god šaljemo kontradiktorne poruke i tako štitimo zlostavljače, napretka, osim na papiru, neće biti. Brine me da ne ostanemo na razini trenutka – sad je to u fokusu, a za šest mjeseci nije nas više briga. Zato svaka buduća uprava Sveučilišta mora slati jasne poruke o nedopustivosti takvog ponašanja te pomoći fakultetima da zajednički uspostave jasne procedure i djeluju jedinstveno – kazala je Vlahović Štetić.

Da Sveučilište po pitanju zlostavljanja u teoriji nije, ali u praksi jest zakazalo, smatra Vesnica Garašić, izvanredna profesorica na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i predstavnica Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja.

– Sveučilište u Zagrebu ima Etički kodeks koji se primjenjuje na sve pripadnike sveučilišne zajednice, a to znači kako na zaposlenike Sveučilišta tako i na sve studente. Na svakom fakultetu i umjetničkim akademijama postoje etička povjerenstva koja su nadležna za procesuiranje povreda Etičkog kodeksa. Znači, u teoriji Sveučilište u Zagrebu nije zakazalo, jer ima dokument kojim se jasno pozicionira u odnosu na seksualno uznemiravanje, odnosno zlostavljanje, a ima i etička povjerenstva koja su u mogućnosti procesuirati nemile događaje, ali u praksi je Sveučilište u Zagrebu sigurno moglo i mora učiniti puno više. Studenti i studentice nedovoljno su upoznati s odredbama Etičkog kodeksa i sa svojim pravima i načinima kako mogu prijaviti neprihvatljive oblike ponašanja pojedinih profesora. Svaki bi fakultet trebao za svoje brucoše već u prvim danima njihova studiranja organizirati male radionice o tome – poručila je Garašić. Ističe da je i rektor Boras trebao sasvim drukčije reagirati.

– Rektor Boras trebao je žrtvama uputiti duboku ispriku i hitno, odlučno osnovati ad hoc sveučilišno povjerenstvo čija bi zadaća bila da se u što kraćem roku upozna s načinom rješavanja ovog problema na susjednim europskim sveučilištima i implementira njihovu pozitivnu praksu u rad etičkih povjerenstava sastavnica, koje ovog časa imaju pune ruke posla i trebaju takvu pomoć. Izjavu da je i sam bio zlostavljan, ali ga nitko nije zaštitio rektor Boras si na funkciji koju obnaša nije trebao dozvoliti jer je tako relativizirao zlostavljanje i poslao poruku da je zlostavljanje sveprisutno i da se od njega ne može zaštititi. Istina je suprotna, ako smo odlučni, zlostavljače možemo i moramo zaustaviti – odlučna je Garašić.

Dok se javnost zgražala nad svjedočanstvima studentica raznih fakulteta koje su napastovali profesori, rektor Damir Boras na službenim stranicama Sveučilišta objavio je tek priopćenje u kojem javnost uvjerava da se Sveučilište u Zagrebu jasno odredilo kao mjesto nulte tolerancije na bilo koji oblik zlostavljanja, izrazilo snažnu potporu žrtvama i uputilo na institucionalno postupanje u slučajevima zlostavljanja ili sumnji na zlostavljanje koje je utvrđeno odredbama Etičkog kodeksa. Što je on sam poduzeo u barem jednom slučaju o kojem se zna da je s njim bio upoznat, javnosti nije detaljno objasnio. Dotad su pojedini fakulteti nošeni vlastitom odgovornošću poduzeli akcije. Tako je, primjerice, Prirodoslovno-matematički fakultet otvorio zaštićene kanale za prijavu, jasno naznačio studentima da su sigurni, a sličnom kanalu pribjegli su i na Akademiji dramske umjetnosti i na Medicinskom fakultetu.

– Na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu dugi niz godina razvija se atmosfera povjerenja i transparentne suradnje studenata i uprave, čiji je redoviti član i jedan student. Studenti se potiču i educiraju od samog početka studija, posebice na predmetu Medicinska etika, a poučavaju ih i sami studenti kroz studentski mentorski sustav, da svako ponašanje koje nije u skladu s Etičkim kodeksom Medicinskog fakulteta prijave i imaju mogućnost prijave na više razina. Važno je da se bilo koji oblik zlostavljanja i uznemiravanja prijavi nadležnim tijelima koja to onda institucionalno procesuiraju, a tek nakon toga mogu po potrebi proslijediti dalje nadležnim sveučilišnim tijelima i odgovarajućim državnim institucijama – kaže Mirjana Kujundžić Tiljak s Medicinskog fakulteta koja je i predsjednica Vijeća biomedicinskoga područja u Senatu Sveučilišta u Zagrebu.

Sugovornike smo upitali i kako je Sveučilište reagiralo na pandemiju i potres, je li bar tu dalo svoj maksimalni doprinos?

– Važno je reći da su stručnjaci iz akademske zajednice odmah i adekvatno reagirali na katastrofe koje su nas zadesile. Kad je riječ o pandemiji, kolegice i kolege s Medicinskog fakulteta uključili su se vrlo brzo i na različite načine – od rada s pacijentima do rada u Stožeru i informiranja javnosti. Kolegice s Filozofskog fakulteta pokrenule su istraživačku platformu “Kako smo?”, ali i potaknule studente na razvoj platforme “Kako si?” preko koje su nudile niz webinara za pomoć različitim pogođenim skupinama. Kolegice su napravile i letak o tome kako se nositi s potresom i poslale ga na distribuiranje u Petrinju. Znam da su vrlo brzo reagirali i stručnjaci s Građevinskog fakulteta, a ako se ne varam, uključili su se i kolege s Rudarsko-naftno-geološkog fakulteta, s Veterinarskog fakulteta… – odgovara Vesna Vlahović Štetić. U pandemijskoj krizi ipak je, kaže, izostala koordinirana reakcija Sveučilišta.

– Zagrebačko Sveučilište bogato je stručnjacima koji su se, kao što sam i rekla, odmah sami aktivirali. Uprava Sveučilišta trebala je, osim uputa što s nastavom, koje smo željno iščekivali, koordinirati razne fakultete i ponuditi se na raspolaganje ranjenoj zajednici. Sveučilište kao cjelina ima snage za to – tvrdi Vlahović Štetić.

Mirjana Kujundžić Tiljak s Medicinskog fakulteta u Zagrebu, koja je i ravnateljica Škole narodnog zdravlja “Andrija Štampar”, smatra da je Sveučilište u koronakrizi ipak dobro postupalo.

– Doprinos Medicinskog fakulteta u borbi protiv COVID-19 izuzetan je budući da je veći dio zaposlenika fakulteta u sustavu zdravstva RH, mnogi naši nastavnici i suradnici na prvoj su, drugoj i trećoj crti borbe s pandemijom. Više od 600 studenata medicine uključeno je u različite volonterske projekte – pozivne centre, trijaže, uzorkovanje pri testiranju na COVID-19, pomoć starijima i slično, od čega vrijedi istaknuti pozivni centar Ministarstva zdravstva za onkološke bolesnike te pozivni centar za pomoć u obavještavanju COVID-19 pozitivnih i njihovih kontakata koji je u organizaciji Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Medicinskog fakulteta organiziran u Školi narodnog zdravlja “Andrija Štampar” – kazala je Kujundžić Tiljak.

A da je samo Senat taj koji može stvari mijenjati nabolje, pa i razriješiti rektora Damira Borasa ako članovi smatraju da više ničim ne pridonosi Sveučilištu, poručio je ministar obrazovanja Radovan Fuchs kazavši da je Boras legalno izabrani rektor u redovitoj izbornoj proceduri i da to pitanje treba uputiti Senatu zagrebačkoga Sveučilišta. A Senat se ne buni ni kad mu uskrate mogućnost rasprave, a kamoli da se pobuni protiv onoga tko izravno odlučuje o sudbini njegovih članova.

 


Ključne riječi:

autonomija sveučilišta, Damir Boras, filozofski fakultet, skandal, Sveučilište u Zagrebu

Vezane vijesti

Prednosti članstva