Dostupna finalna verzija uredbe o koeficijentima

KLIKNI OVDJE

Foto: Pixabay

Komentari na Zakon o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti

Ovdje na jednom mjestu možete vidjeti sve komentare koje je Sindikat u postupku e-savjetovanja uputio na prijedlog ZVOZD-a

25. lipnja 2023.

U nastavku slijede dijelovi prijedloga Zakona visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti s integriranim komentarima Sindikata iza svakog članka na koji se komentar odnosi.

Komentari su izvorno objavljeni na internet stranicama e-savjetovanja.

Komentar NSZVO na uvodni dio – razloge donošenja Zakona:

Opis stanja, tekstualni dio i prikazani grafikoni, nisu u potpunosti ispravni. Primjerice, navedeno je da je „Hrvatskoj za projekte u sklopu programa Obzor 2020 dodijeljen ukupan iznos od samo 137 milijuna eura pa se u usporedbi s drugim državama članicama EU-a nalazi među zemljama koje su povukle najmanje sredstava iz programa Obzor 2020“. No sam Horizon 2020 u gomili statističkih podataka za Hrvatsku navodi da je na 24. mjestu (od 29) po broju istraživača na 1 milijun stanovnika, po pokazatelju „R&D intensity ranking“ smo na 23. mjestu (od 29), po pokazatelju „Participation rank“ smo na 23. mjestu (od 29), a po podjeli budžeta („Budget share rank“) smo upravo na 24. mjestu (od 29), pa se čini da smo po raspodjeli novca iz europskih projekata točno tamo gdje i trebamo biti. Grafikoni na slici 4 i slici 7 sadrže vrlo zastarjele podatke prosjeka godina 1996-2017., u prosjeku opisuju stanje u godini 2007. te su s te strane neprimjeren opisu današnjeg stanja. Nisu svi podaci iz preambule pouzdani i na tome bi trebalo ozbiljno poraditi. Osim toga tekst samog Nacrta zakona ne korespondira svim zaključcima i intencijama preambule, koja na nekim mjestima nudi i najavljuje neoliberalni pristup visokom obrazovanju (sugestije o većoj tržišnoj aktivnosti ustanova – sustavu treba upravo suprotno). Implementaciju takvih stavova u tekstu Nacrta nismo uočili, ali smo uočili tendenciju prekarijata predviđenog za suradnička radna mjesta. Stoga ocjene i zaključke iz preambule valja uskladiti s tekstom Zakona, a iz teksta zakona izbaciti odredbe pretjerano nesigurnih radnih režima, koji se oslanjaju na nepouzdane podatke iz preambule.

Članak 1.

(1) Ovim Zakonom uređuju se temeljna načela obavljanja djelatnosti visokog obrazovanja, znanstvene i umjetničke djelatnosti. Utvrđuje se osnivanje i djelovanje ustanova u sustavu visokog obrazovanja, znanstvene i umjetničke djelatnosti, postupak zapošljavanja na radna mjesta i napredovanje nastavnika, znanstvenika i suradnika zaposlenih u ovim ustanovama te njihova prava i obveze, kao i osnovna pitanja izvođenja studija te prava i obveze studenata, obavljanje znanstvene i umjetničke djelatnosti, potpora obavljanju ovih djelatnosti, financiranje visokog obrazovanja, znanstvene i umjetničke djelatnosti te se uređuje obavljanje nadzora i prekršajne odredbe.

(2) Izrazi koji se koriste u ovom Zakonu, a imaju rodno značenje koriste se neutralno i odnose se jednako na muški i ženski rod.

Komentar NSZVO:

Navedeni članak ne spominje stručni rad ili stručnu djelatnost ustanova kao materiju ovog Zakona, iako se kasnije u čl. 2, stavku 2, točci 5. Zakona ističe jedinstvo stručnog i obrazovnog rada u svrhu osposobljavanja za specifična znanja i vještine. Stručni rad je u praksi sastavni dio radnog procesa ustanova, nekada kao nerazdvojni dio nastavnog i znanstvenog procesa, a nekada kao zasebni rad za tržište te bi ga kao takvog Zakon trebao u adekvatnoj mjeri prepoznati, kategorizirati i regulirati. Stručni rad predviđen je statutima naših sveučilišta, uvjet je rektorskog zbora za izbor u nastavna zvanja i propisuje se u općim aktima ustanova. On je također i sastavni dio ugovora o radu zaposlenika na nekim ustanovama. – Posebno je potrebno definirati dopuštene vrste stručnog rada, njegov moguć opseg na javnoj ustanovi te radno pravni status takvog rada. Bitno je i pitanje plaćanja stručnog rad za tržište, oko čega bi Zakon trebao dati određene smjernice jer je praksa ustanova uvelike neujednačena te dovodi do niza radno-pravnih, upravnih i financijskih poteškoća. – Predlažemo u članku 1 stručni rad samo spomenuti, i to onaj koji je u funkciji misije javne ustanove, a u dijelu o financiranju dati osnovne smjernice regulacije i ograničenja te klasificirati vrste dopuštenog stručnog rada, što se dalje mora razraditi pravilnikom Ministarstva sukladno obavezama iz Zakona o proračunu. – Stavak 1 propisuje kako se ovim Zakonom uređuju „temeljna načela obavljanja umjetničke djelatnosti“ što je preširoko postavljena formulacija. Stoga predlažemo specificirati kako se ovim Zakonom uređuju temeljna načela obavljanja umjetničke djelatnosti na visokoškolskim ustanovama.

Članak 3.

(1) Akademsku zajednicu čine nastavnici, znanstvenici, suradnici, studenti i drugi sudionici u procesu visokog obrazovanja.

(2) Članovima akademske zajednice jamče se akademske slobode, koje posebno obuhvaćaju slobodu znanstvenog istraživanja i umjetničkog stvaralaštva, slobodu izražavanja, objavljivanja i poučavanja, slobodu izražavanja mišljenja o sustavu i ustanovi u kojima djeluju, pravo na međusobnu suradnju i udruživanje te pravo na izravno i neizravno participiranje u kolegijalnim tijelima upravljanja i stručnim tijelima ustanova u sustavu visokog obrazovanja, znanstvene i umjetničke djelatnosti.

(3) Članovi akademske zajednice u radu trebaju štititi znanstvenu istinu i istraživačku nepristranost, poštovati autorska prava te postupati odgovorno prema društvenoj zajednici u kojoj djeluju. Članovi akademske zajednice obvezni su poštovati etička načela pri znanstvenom istraživanju, umjetničkom stvaralaštvu i poučavanju te rezultate znanstvenog istraživanja učiniti dostupnim javnosti. Članovi akademske zajednice obvezni su svoje odnose temeljiti na međusobnom povjerenju te poštovanju dostojanstva svake osobe.

Komentar NSZVO:

Stavak 2. – neprirodno je koristiti pojam akademske slobode bez riječi „prava“. U samom stavku se spominju i prava pa je potrebno upotrijebiti prepoznatljivu sintagmu „akademska prava i slobode“. Nedostaje stavak 4. – Sindikat zahtijeva ugradnju stavka 4 koji bi regulirao pravo na štrajk za akademska prava i slobode. Upozoravamo da je Hrvatska jedina zemlja u demokratskom svijetu u kojoj nije moguć štrajk za akademska prava i slobode, zbog proturječnih i nejasnih odredbi Zakona o radu i zbog toga demokratskim standardima potpuno neprimjerenih i nestručnih odluka hrvatskih sudova, koji su primjerice poistovjetili način upravljanja kompanije u gospodarstvu s upravljanjem na sveučilištu i time zanemarili akademsku samoupravu, kao pravo sui generis. Štrajk je ljudsko pravo, potvrđeno međunarodnim konvencijama i nedopustivo je da pravni poredak u RH to nije jasno definirao. Prema ustavno- pravnim stručnjacima to je moguće napraviti samo u Zakonu o znanosti, jer takav specifikum nije moguće regulirati Zakonom o radu.

Članak 4.

(1) Visoko obrazovanje u Republici Hrvatskoj temelji se na akademskoj samoupravi svih visokih učilišta i autonomiji sveučilišta u skladu s Ustavom, međunarodnim ugovorima i ovim Zakonom.

(2) Akademska samouprava obuhvaća:

  1. utvrđivanje pravila studiranja i upisa studenata
  2. predlaganje, odnosno izbor čelnika te izbor nastavnika
  3. upravljanje financijskim i drugim resursima, u skladu s načelom javne odgovornosti, ovim Zakonom i drugim propisima.

(3) Autonomija sveučilišta obuhvaća:

  1. uređenje unutarnjeg ustroja u skladu s ovim Zakonom
  2. utvrđivanje obrazovnih, znanstvenih, umjetničkih i stručnih programa
  3. odlučivanje o prihvaćanju projekata i međunarodnoj suradnji
  4. financijsku autonomiju u sklopu programskog ugovora u skladu s ovim Zakonom
  5. ostale oblike autonomije u skladu s ovim Zakonom.

(4) Prostor sveučilišta je nepovrediv. Nadležna državna tijela i tijela državne uprave na prostoru sveučilišta mogu postupati samo uz suglasnost rektora ili na temelju odluke nadležnog suda ili u slučaju neposredne opasnosti za život i zdravlje ljudi ili imovinu veće vrijednosti.

(5) Državna tijela i tijela državne uprave ovlaštena obavljati inspekcijski nadzor mogu djelovati na prostoru sveučilišta bez suglasnosti rektora, u skladu s propisima kojima se uređuje obavljanje inspekcijskog nadzora.

(6) Pretraga prostora sveučilišta može se poduzeti bez nazočnosti rektora, odnosno osobe koju on ovlasti, samo ako se bez opravdanog razloga nisu odazvali pravodobnom pozivu.

Komentar NSZVO:

Nužno je definirati pojam autonomije sveučilišta, s obzirom na različite interpretacija u samoj akademskoj zajednici pa i zloupotrebe toga pojma. Stoga predlažemo: „Stavak 3a: Autonomija sveučilišta predstavlja institucionalni okvir čija je svrha zaštita akademskih prava i sloboda članova akademske zajednice te intelektualne neovisnosti sveučilišta od svakog političkog pritiska i ekonomske moći. Autonomija sveučilišta uključuje odgovornost prema široj društvenoj zajednici. Stavak 3b: Javne vlasti financiranjem osiguravaju autonomiju sveučilišta, u skladu s ovim Zakonom te jamče visoko obrazovanje kao javno dobro.“ Stavak 4 – potrebno je razmisliti je li suglasnost rektora na velikom sveučilištu s fakultetima koji imaju pravnu osobnost nepraktična pa predlažemo da suglasnost rektora može nadomjestiti suglasnost dekana, a što se može urediti statutom sveučilišta.

Članak 5.

(1) Na pitanja ustroja i upravljanja ustanovama u sustavu visokog obrazovanja te znanstvene i umjetničke djelatnosti koja nisu drukčije uređena ovim Zakonom, primjenjuje se zakon kojim se uređuju ustanove.

(2) Postupak inicijalne akreditacije i reakreditacije ustanova iz drugoga dijela ovoga Zakona te postupak inicijalne akreditacije i reakreditacije studijskih programa provodi se u skladu s propisima kojima se uređuje osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju i znanosti.

(3) Na postupak kojim se odlučuje o pravima i obvezama nastavnika, znanstvenika, suradnika i studenata te na postupak koji vode matični odbori i matična povjerenstva primjenjuju se odredbe zakona kojim je uređen opći upravni postupak.

Komentar NSZVO:

Iz odredbe stavka 3. dalo bi se zaključiti da se želi isključiti primjena odredaba općih propisa o radu na određene aspekte radnopravnih odnosa zaposlenika u sustavu visokog obrazovanja te znanstvene i umjetničke djelatnosti. Naime, nejasno je na koje se točno postupke kojima se odlučuje o pravima i obvezama nastavnika, znanstvenika i suradnika referira stavak 3. ovog članka. Nastavnici, znanstvenici i suradnici primarno su zaposlenici ustanova koji u vezi prava i obveza iz radnog odnosa sklapaju ugovore o radu te je o njihovim pravima i obvezama prvenstveno ovlašten odlučivati poslodavac unutar njihovog radnopravnog odnosa, u kojem slučaju se nedvojbeno primjenjuju opći propisi o radu. Odredbom članka 5. stavka 3. zapravo se određuje da se na odlučivanje o pravima i obvezama nastavnika, znanstvenika i suradnika primjenjuje Zakon o općem upravnom postupku što bi značilo da će primjerice o pravu na godišnji odmor nastavnika (pravo iz radnog odnosa) fakultet odlučivati u upravnom postupku. To bi ujedno značilo i da ako zaposlenik nije zadovoljan s rješenjem o korištenju godišnjeg odmora, protiv njega može podnijeti žalbu, a zatim pokrenuti i upravni spor. Pretpostavljamo da to ipak nije bila intencija predlagatelja stoga predlažemo da se u stavku 3. precizno navede da se na radnopravni status zaposlenih u javnim ustanovama primjenjuju opći propisi o radu, osim u slučajevima određenima Zakonom, kada se na odlučivanje o pojedinim pravima i obvezama primjenjuje opći propis kojim je uređen upravni postupak.

Članak 10.

(1) Sveučilište obavlja djelatnost visokog obrazovanja, znanstvenu odnosno umjetničku djelatnost i stručnu djelatnost u najmanje dva znanstvena područja, odnosno u znanstvenom i umjetničkom području te u najmanje tri polja. Sveučilište može obavljati i druge djelatnosti u skladu sa zakonom i statutom.

(2) Sveučilište kao sastavnicu s pravnom osobnosti može osnovati fakultet ili umjetničku akademiju.

(3) Sveučilište kao sastavnicu bez pravne osobnosti može osnovati odjel, institut, centar, zavod ili drugu ustrojstvenu jedinicu sveučilišta.

(4) Sveučilište može osnovati pravnu osobu čijom se osnovnom djelatnošću ostvaruje misija sveučilišta te se zadovoljavaju potrebe studenata i sveučilišta.

(5) Unutarnji ustroj sveučilišta i njegovih sastavnica uređuje se statutom sveučilišta u skladu s ovim Zakonom.

Komentar NSZVO:

Ovom formulacijom iz stavka 1 omogućuje se bujanje već i ovako velikog broja sveučilišta u RH. Treba li svaka županija imati sveučilište u vrijeme modernih komunikacijskih tehnologija? Sveučilište bi trebalo biti sve-učiliše. Ako zbog razvojnih, nacionalnih i populacijskih razloga (nikako ne i politikantskih) treba postojati manje sveučilište u nekim udaljenijim područjima (npr. Dubrovnik), tada bi trebalo napisati da u takvim iznimnim slučajevima zakonodavac može osnovati sveučilište koje ne zadovoljava sve uvjete iz Zakona, ali ne manje od sljedećih uvjeta i pobrojati ih…, pri čemu se Vlada RH obavezuje osigurati sve kadrovske i materijalne uvjete za razvoj takvog sveučilišta.

Članak 11.

(1) Sveučilištem upravljaju senat i rektor. Rad javnog sveučilišta i njegovih sastavnica nadzire sveučilišno vijeće.

(2) Sveučilište može imati i druga nadzorna, stručna i savjetodavna tijela. Sastav, način osnivanja, djelokrug i ovlasti ovih tijela uređuje se statutom, u skladu s ovim Zakonom.

Komentar NSZVO:

Nejasno je na koji točno način sveučilišno vijeće nadzire rad sastavnica javnog sveučilišta, što proizlazi iz odredbe stavka 1. ovog članka, s obzirom da u članku 15. koji detaljnije uređuje ovlasti sveučilišnog vijeća nije navedena niti jedna konkretna ovlast koja bi istom tijelu omogućavala nadzor nad radom sastavnica.

Članak 12.

(1) Senat sveučilišta čine:

  1. rektor
  2. čelnici sastavnica sveučilišta
  3. predstavnici zaposlenika na znanstveno-nastavnim, suradničkim i drugim radnim mjestima
  4. studentski predstavnici
  5. drugi članovi u skladu sa statutom sveučilišta.

(2) Sastav senata, izbor članova senata i mandat uređuje se statutom sveučilišta. Studentski     predstavnici koje biraju studenti u skladu sa zakonom kojim se uređuju studentske organizacije i statutom sveučilišta, čine 10% članova senata od čega 20% mogu biti studenti poslijediplomskih studija.

(3) Senat ima sljedeće ovlasti:

  1. donosi odluke o nastavnim, znanstvenim i/ili umjetničkim i stručnim pitanjima
  2. donosi statut i druge opće akte utvrđene statutom
  3. donosi misiju i strategiju razvoja sveučilišta
  4. usvaja prijedlog programskog ugovora
  5. donosi sveučilišni financijski plan
  6. odlučuje o statusnim promjenama sveučilišta
  7. daje suglasnost na statut fakulteta, umjetničke akademije i druge pravne osobe čijom se osnovnom djelatnošću ostvaruje misija sveučilišta te se zadovoljavaju potrebe studenata i sveučilišta
  8. odlučuje o osnivanju i ukidanju te promjeni statusa sastavnica
  9. odlučuje o osnivanju pravne osobe čijom se osnovnom djelatnošću ostvaruje misija sveučilišta te se zadovoljavaju potrebe studenata i sveučilišta
  10. provodi postupak izbora i postupak razrješenja rektora i prorektora
  11. imenuje čelnike pravnih osoba čijom se osnovnom djelatnošću ostvaruje misija sveučilišta te se zadovoljavaju potrebe studenata i sveučilišta
  12. donosi dodatne kriterije za izbor na znanstveno-nastavna, umjetničko-nastavna, znanstvena, nastavna, suradnička i stručna radna mjesta zaposlenika sveučilišta
  13. provodi reizbore i izbore na znanstveno-nastavna, umjetničko-nastavna, znanstvena, nastavna, suradnička i stručna radna mjesta zaposlenika sveučilišta
  14. provodi reizbore i izbore naslovnih nastavnika sveučilišta
  15. provodi postupak stjecanja doktorata ili povjerava sastavnicama provedbu postupka stjecanja doktorata
  16. dodjeljuje počasne doktorate
  17. bira profesore emerituse i znanstvenike emerituse
  18. usvaja godišnje izvješće rektora
  19. obavlja druge poslove u skladu sa statutom i drugim općim aktima sveučilišta.

(4) Senat odluke donosi na sjednicama. Sjednicu saziva i njome predsjeda rektor. Način rada i odlučivanja senata uređuje se poslovnikom o njegovu radu . Na sjednice senata poziva se predstavnik reprezentativnih sindikata na sveučilištu u djelatnosti znanosti i visokog obrazovanja koji sudjeluje u radu senata bez prava glasa.

(5) Studentski predstavnici u senatu imaju pravo suspenzivnog veta pri odlučivanju o pitanjima promjene uvjeta studija, izmjene nastavnih programa i izvedbenog plana studija, pitanjima studentskog standarda te drugim pitanjima važnim za studente koja su utvrđena statutom sveučilišta. Način upotrebe suspenzivnog veta i potrebna većina prilikom obveznoga ponovnog odlučivanja uređuje se statutom sveučilišta. Studentski predstavnici u senatu ne sudjeluju u glasanju u postupku izbora nastavnika i suradnika na radna mjesta.

Komentar NSZVO:

SASTAV SENATA Dosadašnji sastav senata pokazao se neučinkovitim ili nesposobnim ostvarivati svoju svrhu, što je opće poznata činjenica u javnom životu RH. Budući da se iz ovog Nacrta da iščitati da očito ne postoji politička volja izvršne vlasti koja bi bila spremna propisati sastav i način rada senata, a koji bi onemogućio ispoljene slabosti, bilo bi možda najbolje Zakonom uputiti na više modela izbora i sastavljanja senata (izbori na sveučilištu među nastavnicima, izbori po znanstveno-nastavnim područjima ili poljima itd., ili pak postojeći delegatski model) pa neka statutima sama sveučilišta sebi izaberu neko rješenje. Manje je zlo prepustiti ta pitanja sveučilištima samima kroz njihove statute nego obavezati i one zdrave intelektualne sredine na dokazano neuspješan sustav upravljanja sveučilištima po kojemu senat čine osobe koje se nalaze u izravnoj financijskoj ovisnosti o rektoru i koje nemaju puno manevarskog prostora za brigu o sveučilištu samome jer nose teret brige o fakultetima kojima su na čelu. Takav delegatski sistem formiranja Senata znači da u njemu svi prije svega brinu o partikularnim interesima onih koji su ih izabrali, tj. svojih sastavnica, a ne postoji pravi motiv za brigu o sveučilištu kao cjelini pa toga gotovo da i nema. Ako o tome ne brine niti rektor na primjereni način onda nastupa pravi poremećaj vrijednosti i funkcioniranja, kao što nas praksa na to upozorava.
STUDENTI U odnosu na predloženi tekst članka 12. stavak 2. mislimo da se Zakonom treba uputiti na statute sveučilišta po tom pitanju. Zakon bi trebao tek odrediti najmanji postotak studenata članova Senata. Napisati fiksni postotak je neprovediva odredba. Trebalo bi uputiti na statute da odrede na svakom sveučilištu broj studenata poslijediplomskih studija, iako tu postoje velike dvojbe. Ako se radi o asistentima onda su oni primarno zaposlenici sveučilišta, a ne studenti, a ako se radi o studentima poslijediplomskih studija koji nisu zaposlenici sveučilišta, otvara se pitanje koji je razlog njihovog sudjelovanja u Senatu, koji je stupanj njihove zainteresiranosti i kako će se oni birati? Mislimo da su neka druga pitanja studentske participacije neusporedivo relevantnija. Ovim putem posebno ističemo kako smatramo nužnim propisati obvezu studenata da participiraju u izborima za sastav studentskog zbora čime bi se nedvojbeno osigurao održivi legitimitet studentskih predstavnika, baš kao što bi trebalo mogućnost njihova ocjenjivanja nastavnika pretvoriti u njihovo pravo i obavezu. U stavku 5 bilo bi dobro prepustiti statutima sveučilišta da odlučuju o tome trebaju li studenti sudjelovati u postupku izbora rektora i prorektora. S obzirom na izostanak održive izborne legitimacije studentskih predstavnika držimo da se to pitanje treba prepustiti statutima samih ustanova, ako se već nema volje propisati obavezno glasovanje na studentskim izborima. Druga je mogućnost da studentski predstavnici mogu sudjelovati u radu Senata samo ako je na izbore izašao zakonom određeni kvalificirani broj studenata, npr. trećina ili četvrtina studenata na sveučilištu. Takvi izbori se mogu odvijati i elektorski pri čemu elektori moraju imati potrebni cenzus na svojim ustanovama. Ako nemaju ne mogu ući u elektorsku skupštinu.
STATUSNE PROMJENE U odnosu na stavak 3. točku 6. i 8. ističemo kako je potrebno preciznije stipulirati doseg ovlasti senata prilikom odlučivanja o pitanjima koja se tiču statusnih promjena sveučilišta, odnosno uskladiti i razjasniti ovlasti iz ove točke i ovlasti iz čl. 16. Zakona. Prema točki 6. i 8. ovdje proizlazi da Senat odlučuje o statusnim promjenama na sveučilištu. Nije jasno radi li to uz suglasnost Vlade RH ili samostalno. S obzirom da je člankom 16. propisano da jednu takvu statusnu promjenu (izdvajanje sastavnice i osnivanje novog sveučilišta) može tek predložiti Vladi RH, koja dakle, kao osnivač, o tome odlučuje, otvara se pitanje da li ostale promjene može donositi sa ili bez suglasnosti Vlade RH. Ostale su promjene internog karaktera, npr. spajanje fakulteta, osnivanje novih fakulteta i slično. Zakon bi trebao odgovoriti radi li to senat samostalno ili uz suglasnost osnivača.
KAKO TO SENAT PROVODI REIZBORE I IZBORE NA RADNA MJESTA U odnosu na točku 13. istog članka, a s obzirom da navedeno nije detaljnije pojašnjeno ni u člancima koji govore o izboru na radna mjesta, ukazujemo kako ostaje nejasno u kojim to slučajevima Senat provodi reizbore i izbore na znanstveno-nastavna, umjetničko-nastavna, znanstvena, nastavna, suradnička i stručna radna mjesta zaposlenika sveučilišta. Je li riječ samo o izborima zaposlenika s kojima sveučilište sklapa ugovore o radu ili je riječ o sudjelovanju senata u postupku izbora zaposlenika pojedinih sastavnica te na koji način se to sudjelovanje senata realizira. Nadamo se da nije riječ o ovom potonjem.

Članak 14.

(1) Rektora javnoga sveučilišta bira senat iz reda redovitih profesora i redovitih profesora u trajnom izboru.

(2) Na javnom sveučilištu rektor zasniva radni odnos u punom radnom vremenu.

(3) Postupak i uvjeti izbora rektora uređuju se statutom sveučilišta. Ako u postupku izbora rektor ne bude izabran, izbori će se ponoviti.

(4) Mandat rektora na javnom sveučilištu traje četiri godine te se ista osoba može jednom ponovo izabrati.

(5) Rektoru mandat prestaje prije vremena na koje je izabran:

  1. ostvarivanjem prava na mirovinu
  2. prestankom ugovora o radu u punom radnom vremenu
  3. prelaskom na drugu dužnost
  4. zasnivanjem radnog odnosa s drugom pravnom osobom izvan matičnog sveučilišta.

(6) Rektor može biti razriješen prije vremena na koje je izabran:

  1. ako zatraži razrješenje
  2. ako nastupe razlozi koji prema zakonu, statutu sveučilišta ili propisima o radu dovode do prestanka radnog odnosa
  3. ako ne postupa prema zakonu, statutu sveučilišta i drugim općim aktima
  4. ako nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzroči sveučilištu ili sastavnici veću štetu ili ako zanemaruje ili nesavjesno obavlja svoje dužnosti.

(7) Postupak razrješenja rektora javnoga sveučilišta pokreće se na prijedlog sveučilišnog vijeća ili  natpolovične većine članova senata u skladu sa statutom sveučilišta. O razrješenju rektora odlučuje senat dvotrećinskom većinom glasova svih članova. Sjednicom senata na kojoj se odlučuje o razrješenju rektora predsjeda najstariji član senata.

(8) Ako rektor nije izabran u postupku izbora ili ako rektoru prestane mandat, odnosno ako je razriješen dužnosti prije vremena na koje je izabran, do izbora rektora na javnom sveučilištu senat imenuje vršitelja dužnosti rektora iz reda redovitih profesora i redovitih profesora u trajnom izboru najdulje do godinu dana.

Komentar NSZVO:

Za izbor rektora vrijedi ista argumentacija kao i za izbor senata. To je u praksi dokazano neuspješan model. Ovakav način izbora olakšava održanje status quoa na sveučilištu. Vrijedi ista preporuka: ostavimo to statutima sveučilišta, kada već ne postoji politička hrabrost da se upravljanje sveučilištem uredi na moderan način po bilo kojem modelu zapadnih demokratskih zemalja, u kojima je izbor rektora demokratski legitimiran od strane većine kvalificiranih članova akademske zajednice, a često i dodatno od strane države kao financijera i posrednika između poreznih obveznika i akademske zajednice. Kao alternativu predlažemo izbor rektora javnim natječajem koji provodi Sveučilišno vijeće, a čiji izbor potvrđuje senat, ili obrnuto. Potpuno je besmisleno da se kao uvjet za pokretanje postupka razrješenja rektora traži natpolovična većina članova senata. Ako postoji natpolovična većina za postupak onda je rektoru legitimitet već time uvjerljivo poljuljan. Primjereno demokratskim standardima za postupak bi bilo pristojno tražiti 10 posto članova senata. Broj od dvije trećine članova senata potrebnih za razrješenje rektora postavljen je nerazumno za tako odgovornu dužnost. Iz odredbe stavka 7. proizlazi da rektor koji svojim nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzroči sveučilištu ili sastavnici veću štetu može i dalje ostati na funkciji ako ga podupire svega trećina članova senata. Mišljenja smo da bi, posebice imajući u vidu značaj razloga za razrješenje navedenih u točkama 3. i 4. stavka 6., natpolovična većina glasova trebala biti dovoljna za razrješenje rektora. Za pitanje kršenja zakona s većim posljedicama ili nanošenja veće štete razriješiti rektora treba moći Sveučilišno vijeće običnom većinom. Suprotstavljanje ovakvom rješenju u ime navodne autonomije sveučilišta je znak već poslovične zloupotrebe ili nerazumijevanja toga pojma. Nema autonomije bez odgovornosti prema široj društvenoj zajednici. Uloga sveučilišnog vijeća je nadzorna koja mora imati i snagu odlučivanja o blokadi nezakonitih i štetnih odluka i smjeni onih koji krše društvene norme. Sveučilišno vijeće nije revizija.

Članak 15.

(1) Sveučilišno vijeće na javnom sveučilištu sastoji se od pet do devet članova koji se imenuju u roku 60 dana od isteka mandata članova sveučilišnog vijeća. Ako se sveučilišno vijeće sastoji od pet članova, dva člana sveučilišnog vijeća imenuje senat sveučilišta, a dva člana osnivač. Ako se sveučilišno vijeće sastoji od sedam članova, tri člana sveučilišnog vijeća imenuje senat sveučilišta, a tri člana osnivač. Ako se sveučilišno vijeće sastoji od devet članova, četiri člana imenuje senat sveučilišta, a četiri člana osnivač.

(2) Predsjednika sveučilišnog vijeća imenuju članovi ovoga vijeća zajednički na temelju javnog poziva kojeg raspisuje rektor u roku 15 dana od imenovanja posljednjeg člana sveučilišnog vijeća. Ako članovi sveučilišnog vijeća zajednički ne imenuju predsjednika u roku  30 dana  od dana imenovanja posljednjeg člana ovoga vijeća, rektor ponovno raspisuje javni poziv za imenovanje predsjednika sveučilišnog vijeća. Ako članovi sveučilišnog vijeća nakon drugog javnog  poziva u roku 30 dana zajednički ne imenuju predsjednika, predsjednika sveučilišnog vijeća imenuje Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom na prijedlog Vlade Republike Hrvatske.

(3) Članovi sveučilišnog vijeća koje imenuje osnivač te predsjednik sveučilišnog vijeća ne smiju biti državni dužnosnici, članovi Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje, znanost i tehnološki razvoj, službenici Ministarstva niti zaposlenici i vanjski suradnici tog sveučilišta.

(4) Mandat članova sveučilišnog vijeća na javnom sveučilištu traje šest godina. Ako članu sveučilišnog vijeća prestane dužnost prije isteka mandata, novi član imenuje se do isteka mandata u postupku propisanom ovim Zakonom.

(5) Sveučilišno vijeće brine se o zakonitosti rada javnoga sveučilišta, racionalnoj uporabi materijalnih i kadrovskih resursa te ima sljedeće ovlasti:

  1. nadzire provedbu odluka senata i rektora
  2. nadzire izvršenje sveučilišnog financijskog plana te upravljanje financijskim sredstvima u skladu sa zakonom i statutom
  3. pokreće postupak razrješenja rektora dvotrećinskom većinom članova sveučilišnog vijeća
  4. obavlja druge poslove u skladu sa statutom i drugim općim aktima sveučilišta.

(6) Sveučilišnom vijeću ne smiju se dati nadležnosti kojima bi se utjecalo na autonomiju sveučilišta.

(7) Sveučilišno vijeće odluke donosi na sjednicama.

(8) Rektor saziva sjednicu sveučilišnog vijeća, njome predsjeda  i sudjeluje u radu bez prava glasa do imenovanja predsjednika sveučilišnog vijeća.

(9) Način rada i odlučivanja sveučilišnog vijeća uređuje se poslovnikom o radu sveučilišnog vijeća koji donosi sveučilišno vijeće.

(10) Sveučilišno vijeće je obvezno podnijeti osnivaču godišnje izvješće o djelovanju sveučilišta. Ovo izvješće dostavlja se na znanje senatu te se objavljuje na mrežnim stranicama sveučilišta.

(11) Ako posumnja u nepravilnost u radu sveučilišta, sveučilišno vijeće obvezno je upozoriti senat i rektora te predložiti mjere koje je nužno poduzeti radi otklanjanja nepravilnosti. Ako na temelju takvog upozorenja tijela sveučilišta ne otklone nepravilnost u radu, sveučilišno vijeće može sazvati sjednicu senata radi raspravljanja tog pitanja.

(12) Članstvo u sveučilišnom vijeću prestaje istekom mandata, razrješenjem ili ostavkom.

(13) Sastav, djelokrug i način izbora članova sveučilišnog vijeća privatnog sveučilišta utvrđuju se statutom.

Komentar NSZVO:

  • Stavak 1: Sveučilišno vijeće je tijelo nadzora i zato bi u njemu trebao biti i jedan član najreprezentativnijeg sindikata koji djeluje na sveučilištu. Sindikat je jedan od četiri ključna čimbenika sustava (stakeholdera) koji s obzirom na iskustvo i vrstu aktivnosti može biti od važne pomoći u pitanjima s kojima se bavi sveučilišno vijeće. On može biti dodatni član vijeća u sveučilišnoj kvoti, s time da bi ta kvota onda imala nekoga tko ne dolazi iz upravljačkih struktura, niti u njihovo ime, a veoma je važno da se čuje glas iz rakursa znanstvenika i nastavnika koji nisu upravljači u sustavu, već imaju svoje akademske, radno-pravne i profesionalne probleme. To je doprinos demokratizaciji i većem stupnju kontrole na sveučilištu po nizu pitanja koja se tiču pojedinaca na sveučilištu. Ako se takav logičan, koristan i demokratičan prijedlog ne prihvati, onda se sindikalnog predstavnika barem treba uključiti u rad vijeća, bez prava glasa. Valja primijetiti da je predstavnik sindikata, i predstavnik zaposlenika prisutan u mnogim tijelima naših ustanova od upravnih vijeća instituta, senata, fakultetskih vijeća, vijeća veleučilišta. Ne vidimo niti jedan razlog da se predstavnik sindikata ne uključi i u rad sveučilišnog vijeća.
  • Stavak 3: Valjalo bi još jednom razmisliti da članovi sveučilišnog vijeća koje imenuje osnivač te predsjednik sveučilišnog vijeća ne smiju biti zaposlenici i vanjski suradnici tog, ali niti drugih sveučilišta. Doduše, time se smanjuje kompetentni ljudski potencijal za razumijevanje i odlučivanje o sveučilištu pa bi o tome trebalo razmisliti i vidjeti iz kojih društvenih skupina bi osnivač mogao imenovati svoje članove sveučilišnog vijeća.
  • Stavak 5: Nije racionalno da je za pokretanje postupka razrješenja rektora potrebna dvotrećinska većina članova sveučilišnog vijeća. Time se može opstruirati inicijalni postupak, koji nikako nije i odluka. Dvotrećinska većina bi imala smisla u slučaju odluke o razrješenju rektora kada bi sveučilišno vijeće imalo ovlast razrješenja, ali za sam postupak, to doista nema smisla. Štoviše, mi držimo da bi sveučilišno vijeće trebalo imati ovlast razrješenja rektora, koju bi tada u tom slučaju trebalo izglasati najmanje dvotrećinski, i uz obaveznu verifikaciju na Senatu u tajnom glasovanju (običnom većinom). S obzirom da ovo tijelo nema upravljačke funkcije već nadzorne, za što postoji vitalni interes građana i poreznih obveznika, onda ovakav prijedlog ne može biti protivan načelu autonomije sveučilišta, jer je sastavni dio pojma autonomije u svim međunarodnim kodifikacijama pojam „accountability“ ili polaganje računa društvenom okruženju.
  • Stavak 6: Nije jasno čemu ovaj stavak. Sveučilišnom vijeću ovlasti daje zakonodavac, a ne netko treći. Ako nadležnosti sveučilišnog vijeća ne smiju imati utjecaja na autonomiju, onda zakonodavac neka to niti ne dopusti. Koliko vidimo predlagač to nije niti dopustio, štoviše sveo je ulogu sveučilišnog vijeća ispod realnih potreba hrvatskog društva i samog sveučilišta. Odredba da se vijeću ne smiju dati nadležnosti, djeluje kao ustavna odredba koja je namijenjena zakonodavcu. Kome je ovdje ona namijenjena? Osim toga, da bi se moglo napisati takav stavak mora se imati definiran pojam autonomije sveučilišta, što treba napraviti u članku 4. iz kojeg će se vidjeti što je svrha uopće autonomije sveučilišta, sukladno međunarodnoj kodifikaciji tog pojma.
  • Stavak 8: Neprihvatljivo je da rektor ima bilo kakvu funkciju u sveučilišnom vijeću. To je contradictio in adjecto. To negira svrhu nadzorne funkcije sveučilišnog vijeća. Privremeno predsjedanje treba pripasti najstarijem članu vijeća dok se ne izabere predsjednik.
  • Stavak 11. Neprihvatljivo je da sveučilišno vijeće konstatira kako postoje nepravilnosti u radu sveučilišta i u radu rektora i da je jedina moć sveučilišnog vijeća da o tome obavijesti senat, i to, ne radi smjene ili druge vrste odgovornosti, već radi raspravljanja o tom pitanju. Neshvatljivo. Također, treba svakako navesti da sveučilišno vijeće mora dati i rok u kojem je nužno poduzeti mjere da se uklone nepravilnosti.
    REZIME: Država se nema što petljati u akademska pitanja, ali mora imati obavezu u nadzoru nad upravno-financijskim pitanjima. Moraju postojati jamstva za odgovorno upravljanje financijama te za ulogu zadnjeg arbitra u slučaju blokade zakonitog, demokratskog i učinkovitog postupanja (pravo na suspenziju odluka tijela sveučilišta). Mora postojati tijelo koje ima kapacitet da učinkovito nadzire zakonitost i odgovorno postupanje uprave sveučilišta, na što nas upućuje obilje nedavnih primjera nezakonitog postupanja, nezakonitog zapošljavanja i neodgovorne upotrebe javnih sredstava u rektoratu jednog sveučilišta, na štetu većine njegovih sastavnica. Mora postojati tijelo koje predstavlja građane i porezne obveznike i štiti njihov legitimni interes da sveučilište funkcionira odgovorno prema cijelome društvu, prema poreznim platišama, roditeljima studenata, ali i prema produktivnim dijelovima sveučilišta. Prema aktualnom Nacrtu, u ovom članku u stavku 2., predsjednika sveučilišnog vijeća imenuje se dogovorom članova ovoga vijeća, a ako nema dogovora imenuje ga Sabor. Međutim, potpuno je besmisleno da to Sabor treba raditi s dvotrećinskom većinom. To je doprinos blokadi sustava i delegitimaciji demokratske većine, jer neka manjinska oporbena politička skupina može trgovati s tim presudnim pitanjem koji se tiče nadzora nad radom sveučilišta, tim prije jer je još jedan čudan prijedlog u tekstu Zakona unesen, a to je da dok se ne imenuje predsjednik sveučilišnim vijećem upravlja onaj koji treba biti nadziran. Doista neshvatljivo. Valja znati da je u mnogim razvijenim demokratskim zemljama država prisutnija neusporedivo jače i više nego što je ovdje riječ kod sveučilišnog vijeća i to u mnogim drugim funkcijama (sve do imenovanja rektora, o čemu u dijelu naše sveučilišne javnosti postoji zaprepašćujuće nepoznavanje stvari). Tijela nadzora nisu svagdje buffer tijela u kojima zajednički sjede predstavnici akademske zajednice i države. Stoga bez dominantne uloge države takva tijela nemaju svrhu, jer autonomiju sveučilišta ne mogu ugrožavati građani sa svojim legitimnim interesom za kontrolom stanja na državnom sveučilištu, posredstvom jedino mogućeg entiteta u društvu koji to može raditi, a to je država. Autonomiju može ugroziti neka politika. U tom slučaju to postaje politički i demokratski problem i tada je potrebno voditi političku bitku i zato je važno imati pravo na štrajk za ugrožavanje autonomije sveučilišta, što u ovom Nacrtu nema unatoč našem inzistiranju. Međutim, ovdje na ovom pitanju i u ovom kontekstu koji se tiče izgradnje sustava i mehanizama država nije isto što i politika. Država je ovdje terminus tehnicus. Stoga, ne čini se smislenim zbog moguće slutnje da bi neka politika u budućnosti mogla ugroziti autonomiju sveučilišta onemogućiti građanima konstituiranje sustava, tj. tijela i mehanizama, koja će osigurati njihovu stvarnu i stalno prisutnu potrebu nadzora nad sveučilištem. Iz tih svih razloga ovi se prijedlozi u Nacrtu Zakona čine apsolutno iracionalnim i društveno štetnim. To rješenje u pogledu uloge osnivača u neskladu je s međunarodnom stvarnošću i aktualnim trendovima. To rješenje doprinos je petrifikaciji status quo-a, što je sasvim suprotno potrebama sveučilišta i društva u modernim i dinamičnim vremenima. U tom kontekstu i u toj funkciji vijeće bi trebalo imati i ovlast potvrđivanja izbora rektora. Jer tek je tada rektorov autoritet neupitan, ako iza njega stoji i demokratska većina kao zastupnik interesa građana, i tek tada postoji izvjesnost da će taj rektor voditi brigu o korisnoj i aktivnoj ulozi sveučilišta u društvu.

Članak 16.

(1) Senat javnoga sveučilišta može predložiti Vladi Republike Hrvatske izdvajanje fakulteta, umjetničke akademije ili više fakulteta i/ili umjetničkih akademija iz sastava postojećega javnog sveučilišta i osnivanje novoga javnog sveučilišta odlukom donesenom dvotrećinskom većinom svih članova.

(2)Postupak statusnih promjena javnog sveučilišta uređuje se statutom sveučilišta.

(3) Protiv odluke o statusnim promjenama javnog sveučilišta može se pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom.

Komentar NSZVO:

Nije jasno kako tumačiti da Vlada ima svoje osnivačke ovlasti u smislu Zakona o ustanovama i odlučivanja o statusnim promjenama javnih sveučilišta u slučaju kada nema inicijative odnosno prijedloga samog sveučilišta. Je li jedini način na koji može doći do izdvajanja sastavnice, iz sastava postojećega javnog sveučilišta i osnivanja novoga javnog sveučilišta samo i isključivo na prijedlog dvije trećine svih članova senata javnog sveučilišta? Stvari nisu decidirane i netko bi mogao tako interpretirati tekst stavka 1. Ukoliko je to zaista intencija ove odredbe, riječ je o, prema našem mišljenju, pretjeranom ograničavanju osnivačkih ovlasti RH u odnosu na javna sveučilišta, odnosno posljedično o uskraćivanju državi mogućnost reorganizacije visokog obrazovanja.
OSNIVAČKA ULOGA I OSNIVAČKI POTENCIJAL DRŽAVE Niti sveučilište niti njegove sastavnice nisu čimbenik koji može i smije sprječavati postupak izdvajanja neke sastavnice i osnivanja novoga sveučilišta, kao što niti sastavnice ne mogu raditi to na svoju ruku. Sveučilište nije klub. O tome može odlučivati samo i jedino država kao osnivač sveučilišta. Sveučilište može dati tek mišljenje, ali blokirati proces je nezamislivo. Na taj način državi bi bila uskraćena mogućnost reorganizacije visokog obrazovanja. Takva uskrata nema veze s autonomijom sveučilišta. To bi u demokratskom i društvenom smislu bilo apsolutno neprihvatljivo jer bi građanima onemogućilo da, posredstvom države, zaštite svoje legitimne interese i aspiracije za poboljšanjem uvjeta na sveučilištu i za odgovornim i transparentnim funkcioniranjem javne institucije. Tako nešto petrificiralo bi status quo, što je anakrono s obzirom na dinamiku modernih društava.

Članak 19.

(1) Fakultetsko, odnosno akademijsko vijeće čine:

  1. dekan
  2. predstavnici nastavnika, suradnika i drugih zaposlenika
  3. studentski predstavnici.

(2) Sastav fakultetskog, odnosno akademijskog vijeća, izbor članova ovoga vijeća i mandat uređuju se statutom fakulteta, odnosno umjetničke akademije. Studentski predstavnici koje biraju studenti u skladu sa zakonom kojim se uređuju studentske organizacije i statutom fakulteta, odnosno umjetničke akademije  čine 10% članova fakultetskog vijeća od čega 20% mogu biti studenti poslijediplomskih studija, ako fakultet odnosno umjetnička akademija izvodi poslijediplomski studij.

(3) Fakultetsko, odnosno akademijsko vijeće ima sljedeće ovlasti:

  1. donosi odluke o nastavnim, znanstvenim i/ili umjetničkim i stručnim pitanjima
  2. donosi statut i druge opće akte utvrđene statutom
  3. donosi misiju i strategiju razvoja fakulteta, odnosno umjetničke akademije
  4. usvaja prijedlog programskog ugovora fakulteta, odnosno umjetničke akademije
  5. donosi financijski plan fakulteta, odnosno umjetničke akademije
  6. provodi postupak izbora i postupak razrješenja dekana i prodekana
  7. donosi dodatne kriterije za izbor na znanstveno-nastavna, umjetničko-nastavna, znanstvena, nastavna, suradnička i stručna radna mjesta zaposlenika
  8. provodi reizbore i izbore na znanstveno-nastavna, umjetničko-nastavna, znanstvena, nastavna, suradnička i stručna radna mjesta zaposlenika
  9. utvrđuje broj upisnih mjesta na pojedinom studiju
  10. provodi reizbore i izbore naslovnih nastavnika
  11. bira profesore emerituse i znanstvenike emerituse
  12. usvaja godišnje izvješće dekana
  13. obavlja druge poslove u skladu sa statutom i drugim općim aktima fakulteta, odnosno umjetničke akademije.

(4) Fakultetsko, odnosno akademijsko vijeće odluke donosi na sjednicama. Sjednicu saziva i njome predsjeda dekan. Način rada i odlučivanja f akultetskog, odnosno akademijskog vijeća uređuje se poslovnikom o radu f akultetskog, odnosno akademijskog vijeća. Na sjednice f akultetskog, odnosno akademijskog vijeća poziva se predstavnik na fakultetu, odnosno umjetničkoj akademiji reprezentativnih sindikata u djelatnosti znanosti i visokog obrazovanja, koji sudjeluje u radu f akultetskog, odnosno akademijskog vijeća bez prava glasa.

(5) Studentski predstavnici u f akultetskom, odnosno akademijskom vijeću imaju pravo suspenzivnog veta pri odlučivanju o pitanjima promjene uvjeta studija, izmjene nastavnih programa i izvedbenog plana studija, pitanjima studentskog standarda te drugim pitanjima važnim za studente koja su uređena statutom fakulteta, odnosno umjetničke akademije. Način upotrebe suspenzivnog veta i potrebna većina prilikom obveznog ponovnog odlučivanja uređuju se statutom. Studentski predstavnici u fakultetskom, odnosno akademijskom vijeću ne sudjeluju u glasanju u postupku izbora nastavnika i suradnika na radna mjesta.

Komentar NSZVO:

O studentskim predstavnicima u fakultetskim vijećima vrijedi analogija za komentar koji smo dali vezano za predstavnike studenata u senatu. U odnosu na stavak 3. točku 4. ističemo kako iz stipulacije predmetne odredbe, kao i drugih odredaba prijedloga Zakona, nije jasno na kojoj se razini sklapaju programski ugovori, odnosno sklapa li fakultet koji je sastavnica sveučilišta koje je već sklopilo programski ugovor također i pojedinačni programski ugovor ili je takva opcija moguća samo u slučaju kada sveučilište nije sklopilo programski ugovor ili u slučaju kada ga je sveučilište sklopilo, ali pojedini fakultet nije uključen u sadržaj i primjenu istog. Pretpostavljamo kako će navedena pitanja biti uređena uredbom Vlade iz članka 102. st. 10. prijedloga Zakona, međutim, mišljenja smo kako je potrebno navedena pitanja preciznije urediti već samim Zakonom.

Članak 20.

(1) Dekan je čelnik fakulteta, odnosno umjetničke akademije. Dekan predstavlja i zastupa fakultet, odnosno umjetničku akademiju te odgovara za zakonitost rada fakulteta, odnosno umjetničke akademije. Dekan ima ovlasti i obveze ravnatelja ustanove.

(2) Dekan fakulteta, odnosno umjetničke akademije ima sljedeće ovlasti:

  1. organizira rad i poslovanje fakulteta, odnosno umjetničke akademije
  2. saziva i predsjeda sjednicama fakultetskog, odnosno akademijskog vijeća
  3. predlaže fakultetskom, odnosno akademijskom vijeću donošenje općih akata te donosi opće akte, osim onih koje u skladu sa statutom donosi fakultetsko, odnosno akademijsko vijeće
  4. izrađuje prijedlog programskog ugovora fakulteta, odnosno umjetničke akademije
  5. predlaže financijski plan fakulteta, odnosno umjetničke akademije
  6. upravlja izvršenjem financijskog plana fakulteta, odnosno umjetničke akademije u skladu s ovim Zakonom, statutom i odredbama programskog ugovora
  7. upravlja imovinom fakulteta, odnosno umjetničke akademije uz suglasnost fakultetskog, odnosno akademijskog vijeća
  8. obavlja druge poslove utvrđene zakonom, statutom i drugim općim aktima fakulteta, odnosno umjetničke akademije.

(3) Dekan je obvezan podnijeti fakultetskom, odnosno akademijskom vijeću godišnje izvješće o provedbi strategije fakulteta, odnosno umjetničke akademije, izvješće o poslovanju i provedbi programskog ugovora i druga izvješća utvrđena statutom fakulteta, odnosno umjetničke akademije.

(4) Dekanu u radu pomažu prodekani. Prodekane imenuje i razrješava fakultetsko, odnosno akademijsko vijeće na prijedlog dekana.

Komentar NSZVO:

Sindikat je višekratno upozorio na amatersko upravljanje našim ustanovama. Njima često upravljaju ljudi koji nemaju specifična znanja iz financijskog poslovanja, znanja o upravljanju ljudima i resursima, iz ekonomike poslovanja te iz pravnih i radno-pravnih pitanja. Kadrovski potencijal stručnih ljudi u ovim pitanjima, pogotovo na nekim fakultetima je nedostatan, kao posljedica niskih plaća i zabrane zapošljavanja. Ovaj problem valja riješiti. Taman kada dekani pohvataju neka iskustva prestaje im mandat. Prvo, držimo da se mandati trebaju uskladiti s mandatom rektora, dakle, četiri plus moguće četiri godine. Drugo, valja uvesti ili ravnatelje fakulteta, koji bi imali specifična znanja potrebna za upravljanje ustanovama, ili uvesti licencu za upravljanje, koju dekani dobivaju na temelju seminara koje bi Ministarstvo ili sveučilište moralo organizirati za sve novoizabrane čelnike naših ustanova.

Članak 21.

(1) Dekana javnog fakulteta, odnosno javne umjetničke akademije bira fakultetsko, odnosno akademijsko vijeće iz reda izvanrednih profesora, redovitih profesora i redovitih profesora u trajnom izboru.

(2) Dekan javnog fakulteta, odnosno javne umjetničke akademije zasniva radni odnos u punom radnom vremenu.

(3) Postupak i uvjeti za izbor dekana fakulteta, odnosno umjetničke akademije uređuje se statutom fakulteta, odnosno umjetničke akademije. Ako u postupku izbora dekan ne bude izabran, izbori će se ponoviti.

(4) Mandat dekana javnog fakulteta, odnosno javne umjetničke akademije traje tri godine te se ista osoba može jednom ponovo izabrati.

(5) Dekanu fakulteta, odnosno umjetničke akademije mandat prestaje prije vremena na koje je izabran:

  1. ostvarivanjem prava na mirovinu
  2. prestankom ugovora o radu u punom radnom vremenu
  3. prelaskom na drugu dužnost
  4. zasnivanjem radnog odnosa s drugom pravnom osobom izvan matičnog sveučilišta.

(6) Dekan fakulteta, odnosno umjetničke akademije može biti razriješen prije vremena na koje je izabran:

  1. ako zatraži razrješenje
  2. ako nastupe razlozi koji prema zakonu, statutu fakulteta, odnosno umjetničke akademije ili propisima o radu dovode do prestanka radnog odnosa
  3. ako ne postupa prema zakonu, statutu fakulteta, odnosno umjetničke akademije i drugim općim aktima
  4. ako nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzroči fakultetu, odnosno umjetničkoj akademiji veću štetu ili ako zanemaruje ili nesavjesno obavlja svoje dužnosti.

(7) Postupak razrješenja dekana javnog fakulteta, odnosno javne umjetničke akademije pokreće se na prijedlog jedne trećine članova fakultetskog, odnosno akademijskog vijeća u skladu sa statutom fakulteta, odnosno umjetničke akademije ili na prijedlog rektora u slučaju propisanom člankom 22. stavkom 4. ovoga Zakona. O razrješenju dekana odlučuje fakultetsko, odnosno akademijsko vijeće natpolovičnom većinom glasova svih članova. Sjednicom fakultetskog, odnosno akademijskog vijeća na kojoj se odlučuje o razrješenju dekana predsjeda najstariji član fakultetskog, odnosno akademijskog vijeća.

(8) Ako dekan javnog fakulteta, odnosno javne umjetničke akademije nije izabran u postupku izbora ili ako dekanu prestane mandat, odnosno ako je razriješen dužnosti prije vremena na koje je izabran, do izbora dekana fakultetsko, odnosno akademijsko vijeće imenuje vršitelja dužnosti dekana iz reda izvanrednih profesora, redovitih profesora i redovitih profesora u trajnom izboru najdulje do godinu dana.

Komentar NSZVO:

Stavak 2. Dekan sklapa ugovor na puno radno vrijeme. Ovdje ostaje cijeli prostor nejasnoća i nereguliranosti. Otvara se pitanje: je li on sklapa novi ugovor ili potpisuje aneks postojećeg? S obzirom na praksu, preferencije čelnika i odredbe Kolektivnog ugovora moguće je da dekan zadržava dio nastavnih ili znanstvenih obaveza. Stoga je potrebno propisati da li on uz upravljačke poslove, odnosno poslovne obaveze može raditi i dio nastavnih i znanstvenih obaveza. Kolektivni ugovor je to predvidio kao mogućnost. Za daljnju regulaciju omjera mogućih aktivnosti te oblika ugovornog odnosa i vraćanja na staro radno mjesto treba uputiti na Kolektivni ugovor. Zanimljivo da su u stavku 7. ovog članka svi uvjeti za postupak razrješenja dekana i za samo razrješenje postavljeni logično i drugačije nego za razrješenje rektora (trećina i polovina članova je cenzus za postupak, odnosno razrješenje). Predviđa se u neredovitim situacijama i predsjedanje najstarijeg člana (kod sveučilišnog vijeća predlaže se predsjedanje rektora).

Članak 22.

(1) Ako rektor smatra da je opći akt fakulteta, odnosno umjetničke akademije u suprotnosti sa zakonom i/ili statutom sveučilišta, obvezan je obustaviti opći akt od izvršenja te Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske podnijeti zahtjev za ocjenu zakonitosti općeg akta.

(2) Ako rektor smatra da je odluka fakulteta, odnosno umjetničke akademije u suprotnosti sa zakonom i/ili statutom sveučilišta, obvezan je upozoriti dekana, obrazložiti razloge nezakonitosti i odrediti rok za usklađivanje odluke sa zakonom i/ili statutom sveučilišta.

(3) Ako dekan ne postupi u skladu s upozorenjem rektora iz stavka 2. ovoga članka, rektor je obvezan predložiti senatu ukidanje takve odluke. Prijedlog odluke o ukidanju mora biti obrazložen. O ukidanju odluke fakulteta, odnosno umjetničke akademije odlučuje senat. Protiv odluke senata fakultet, odnosno umjetnička akademija može pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom .

(4) Ako senat ukine odluku fakulteta, odnosno umjetničke akademije, rektor može fakultetskom, odnosno akademijskom vijeću predložiti razrješenje dekana.

Komentar NSZVO:

Nije jasno u stavku 4, zašto rektor (ili senat) ne može smijeniti dekana u ovakvim slučajevima kršenja zakonskih ili statutarnih odredbi sveučilišta, već tek može predložiti smjenu i to ne senatu, već fakultetskom vijeću. Ovakva rješenja doprinos su razmrvljenosti sveučilišta. Nema učinkovitog rada niti jedne institucije u složenim sustavima bez hijerarhije odlučivanja. Ako dekan nije proveo navedenu odluku rektora, on bi morao snositi konzekvence, jer u suprotnom se potkopava jedinstvo djelovanja sveučilišta i degradira njegov čelnik. Takve situacije valja rješavati otprilike na sljedeći način. Rektor treba imati mogućnost da u ovakvim slučajevima donese odluku o smjeni dekana. Fakultetsko vijeće može uložiti veto na takvu odluku dvotrećinskom većinom svojih članova. To veto zatim, može poništiti senat dvotrećinskom većinom članova senata. Time je stvorena neka check and balance situacija između prava na samoupravu sastavnice i prava sveučilišta da djeluje kao cjelina. Ako je autonomija sastavnice takove naravi da rektor ne može smijeniti dekana, onda jedinstvo djelovanja institucije kao funkcionalne cjeline ne postoji, a sveučilište postaje klub, a ne javna institucija. Kao što bez polaganja računa sveučilišta cijelome društvu njegova autonomija nije smislena, pa ni moguća, već se pretvara u samovolju, tako bez polaganja računa sastavnica upravi sveučilišta nije dopuštena niti njihova autonomija.

Članak 36.

(1) Ravnatelja javnog znanstvenog instituta imenuje upravno vijeće na temelju javnog natječaja iz reda viših znanstvenih suradnika, znanstvenih savjetnika i znanstvenih savjetnika u trajnom izboru.

(2) Ravnatelj javnog znanstvenog instituta zasniva radni odnos u punom radnom vremenu.

(3) Postupak i uvjeti za izbor ravnatelja uređuju se statutom znanstvenog instituta. Ako u postupku izbora ravnatelj ne bude imenovan, izbori će se ponoviti.

(4) Mandat ravnatelja javnog znanstvenog instituta traje četiri godine i može se ponoviti.

(5) Ravnatelju prestaje mandat prije vremena na koje je izabran:

  1. ostvarivanjem prava na mirovinu
  2. prestankom ugovora o radu u punom radnom vremenu
  3. prelaskom na drugu dužnost
  4. zasnivanjem radnog odnosa s drugom pravnom osobom.

(6) Upravno vijeće može razriješiti ravnatelja prije vremena na koje je izabran:

  1. ako zatraži razrješenje
  2. ako nastupe razlozi koji prema zakonu, statutu znanstvenog instituta ili propisima o radu dovode do prestanka radnog odnosa
  3. ako ne postupa prema zakonu, statutu znanstvenog instituta i drugim općim aktima ili ne izvršava odluke upravnog vijeća i znanstvenog vijeća
  4. ako nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzroči znanstvenom institutu veću štetu ili ako zanemaruje ili nesavjesno obavlja svoje dužnosti.

(7) Ako ravnatelj javnog znanstvenog instituta nije izabran u postupku izbora ili ako ravnatelju prestane mandat, odnosno ako je razriješen dužnosti prije vremena na koje je izabran, do imenovanja ravnatelja u postupku pokrenutom javnim natječajem upravno vijeće imenuje vršitelja dužnosti ravnatelja iz reda znanstvenih savjetnika i znanstvenih savjetnika u trajnom izboru najdulje do godinu dana.

Komentar NSZVO:

Stavkom 4. ovoga članka propisano je da mandat ravnatelja javnog znanstvenog instituta traje četiri godine i može se ponoviti, bez posebno propisanog ograničenja. Nejasno je iz kojeg razloga predlagatelj Zakona smatra da se mandat ravnatelja treba moći neograničeno ponavljati, posebice uzevši u obzir što se ovim prijedlogom Zakona mandati rektora i dekana ograničavaju na samo dva mandata. Sve mandate, rektora, dekana i ravnatelja treba ujednačeno riješiti.

Članak 37.

(1) Nastavnici na sveučilištu zapošljavaju se na znanstveno-nastavna i umjetničko-nastavna radna mjesta. Iznimno, nastavnici na sveučilištu zapošljavaju se na nastavna radna mjesta kada se na sveučilištu izvode kolegiji koji ne zahtijevaju znanstveni pristup, za potrebe korepeticije i druge suradnje u obrazovnom procesu ili kada se na sveučilištu izvodi stručni studij.

(2) Nastavnici na veleučilištu zapošljavaju se na nastavna radna mjesta. Nastavu na veleučilištu mogu izvoditi nastavnici izabrani na znanstveno-nastavna radna mjesta.

(3) Znanstvenici na znanstvenim institutima zapošljavaju se na znanstvena radna mjesta.

(4) Suradnici na visokom učilištu i znanstvenom institutu zapošljavaju se na suradnička radna mjesta.

(5) Stručna radna mjesta ustrojavaju se na visokim učilištima i znanstvenim institutima. Na stručna radna mjesta zapošljavaju se osobe radi provođenja znanstvenih i stručnih projekata te održavanja nastave koja ne zahtijeva znanstveni pristup .

(6) Ustroj radnih mjesta nastavnika, znanstvenika, suradnika i drugih zaposlenika uređuje se općim aktom visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta.

Komentar NSZVO:

  • Odredba članka 37. stavka 1. kojom je određeno da se nastavnici na sveučilištu zapošljavaju na znanstveno-nastavna i umjetničko-nastavna radna mjesta, a iznimno i na nastavna radna mjesta pogrešno je napisana budući da pretpostavlja da netko već treba biti nastavnik da bi se zaposlio na navedena radna mjesta. Ista primjedba odnosi se i na st. 2-4 članka 37. Na radna mjesta se ne zapošljava nastavnik, nego osoba s odgovarajućim kvalifikacijama koja ispunjava uvjete za zapošljavanje.
  • Također, nejasno je što bi to bili kolegiji na sveučilištu koji ne zahtijevaju znanstveni pristup. Predlažemo navedeni stavak preciznije definirati na sljedeći način: “Na sveučilištu se osobe zapošljavaju na znanstveno-nastavna, umjetničko-nastavna i nastavna radna mjesta. Na nastavna radna mjesta osobe se na sveučilištu zapošljavaju ako postoji opravdana potreba. Ako je riječ o kolegijima koji su temeljno zastupljeni u nekom drugom znanstvenom području, polju ili grani (npr. kolegiji iz stranog jezika struke), osobe se mogu zapošljavati na nastavna radna mjesta predavača. Isključivo za potrebe sveučilišnog studija jezika i književnosti osobe se mogu zapošljavati na nastavna radna mjesta lektora. Za potrebe sveučilišnih umjetničkih studija osobe se mogu zapošljavati na nastavna radna mjesta umjetničkog suradnika i korepetitora. Osobe se na sveučilištu mogu zapošljavati na nastavna radna mjesta i kada se na sveučilištu izvodi stručni studij.”
  • Dodatno, u pokušaju definiranja radnih mjesta, iste bi bilo smislenije pobrojati ovisno o vrsti ustanova na kojima se ustrojavaju i to po mogućnosti sustavno, u odvojenim člancima.
  • Odredba članka 37. stavka 2. kojom je određeno da nastavu na veleučilištu mogu izvoditi nastavnici izabrani na znanstveno-nastavna radna mjesta može imati višestruko značenje pa bi bilo dobro precizirati što ona točno znači. Znači li navedena odredba da se na veleučilištima također mogu provoditi izbori na znanstveno-nastavna radna mjesta odnosno ustrojavati takva radna mjesta ili da se na veleučilištima priznaje izbor na znanstveno-nastavno radno mjesto prethodno proveden na bilo kojoj sastavnici bilo kojeg sveučilišta u RH pri čemu se onda tu osobu koja je na znanstveno-nastavnom radnom mjestu na nekom sveučilištu može zaposliti i na veleučilištu (npr. u dopunskom radnom odnosu ili u nepunom radnom vremenu). U potonjem slučaju ponovno je nejasno na kojem radnom mjestu, na nekom od nastavnih radnih mjesta ili na znanstveno-nastavnom radnom mjestu, ili ju se može angažirati kao vanjskog suradnika temeljem ugovora o djelu, a na temelju njenog prethodnog izbora na znanstveno-nastavnom radnom mjestu u RH? Sva opisane mogućnosti pretpostavljaju da već zaposlenu osobu na znanstveno-nastavnom radnom mjestu na nekom sveučilištu, dodatno angažira i veleučilište. Osim što se postavlja pitanje zašto je ova mogućnost predviđena u odnosu na osobe zaposlene na ZN radnim mjestima na sveučilištu, a nije i za recimo nastavna radna mjesta na sveučilištu, koja vjerojatno bolje odgovaraju potrebama nastave na veleučilištu, otvara se i pitanje u koju to poziciju dovodi osobe na nastavnim radnim mjestima na veleučilištima? Ovakvo rješenje ne može se opravdati ni po principu reciprociteta (da se na veleučilištima želi dopustiti rad znanstveno-nastavnog kadra koji je inače svojstven sveučilištima, kao što se iznimno, na sveučilištu dopušta postojanje nastavnih radnih mjesta) jer se mogućnost postojanja nastavnih radnih mjesta na sveučilištu veže uz postojanje objektivne potrebe za takvim radnim mjestima (opći i stručni predmeti, izvedba stručnih studija), dok na veleučilištima slične potrebe u smislu izvedbe predmeta koji zahtijevaju znanstveni pristup zapravo nema ili ima rijetko. Eventualno potrebna suradnja sa sveučilištima radi podizanja kvalitete nastave, može se ostvariti kroz gostujuća predavanja i neke druge vidove suradnje visokih učilišta, a ne stvaranjem ovakve vrste konkurencije znanstveno-nastavnog kadra sa sveučilišta s nastavnim na veleučilištima.
  • Odredba članka 37. stavka 3. kojom je određeno da se znanstvenici na znanstvenim institutima zapošljavaju na znanstvena radna mjesta značila bi da se osobe znanstvenici na institutima zapošljavaju samo na znanstvena radna mjesta, što nije točno. Na institutima ima puno zaposlenih osoba koje se i po važećem ZZDVO-u smatraju znanstvenicima, a nisu zaposleni na znanstvenim radnim mjestima, već primjerice na stručnim ili suradničkim (poslijedoktorand). NAPOMENA. Ako se pak u obzir uzme definicija znanstvenika iz članka 85. ovog Prijedloga Zakona po kojoj je znanstvenik osoba sa stečenim akademskim stupnjem doktora znanosti, osoba upisana na doktorski studij ili magistar znanosti koji se bavi znanstvenom djelatnošću, onda je krug znanstvenika na institutima koji se ne zapošljavaju na znanstvena radna mjesta još i širi.
  • Potrebno je razmotriti i pitanje opravdanosti postojanja suradničkih radnih mjesta na veleučilištima, posebno u kontekstu odredbe članka 44. stavka 4. ovog prijedloga Zakona sukladno kojoj asistenti na veleučilištu nisu dužni upisati ni pohađati doktorski studij, slijedom čega niti nemaju pravo na pokriće troškova takvog studija. Navedena odredba bi značila da asistent na veleučilištu nema obvezu znanstvenog istraživanja u svrhu izrade i obrane doktorske disertacije, a što je zapravo glavni sadržaj, svrha i cilj radnog mjesta asistenta na sveučilištu? Što asistent na veleučilištu u tom slučaju radi i zbog čega se zapošljava na veleučilištu?
  • Odredba čl. 37. stavka 5. određuje da se stručni suradnici, osim za provođenje stručnih i znanstvenih projekata (što nije sporno), zapošljavaju i radi održavanja nastave. Nastavni rad ove kategorije zaposlenika nije trenutno normiran Kolektivnim ugovorom za znanost i visoko obrazovanje (niti je to na tom mjestu bilo moguće s obzirom na heterogenost takvih radnih mjesta). Stoga bi njihovo uključivanje u nastavu bez propisivanja određenih kriterija i ograničenja, a imajući u vidu njihove niže koeficijente u odnosu na znanstveno-nastavno i nastavno osoblje moglo dovesti do problema njihovog pretjeranog uključivanja u nastavu. Smatramo kako bi nastavni rad stručnih radnih mjesta trebao biti iznimka i specifično reguliran u odnosu na nastavu koju izvode nastavna i znanstveno-nastavna radna mjesta. Trebalo bi uputiti na statute fakulteta i sveučilišta da to pitanje pobliže reguliraju s obzirom na spomenutu heterogenost.
  • Nacrt Zakona ni na koji način ne regulira postojeća projektna istraživačka radna mjesta ustrojena na visokim učilištima, nastala iz znanstvenih i stručnih potreba učilišta, a koja nisu predviđena dosadašnjim zakonom (sic). Stoga predlažemo regulaciju tih radnih mjesta kao posebne vrste radnih mjesta na sveučilištima u Republici Hrvatskoj, a koja se može primijeniti i na administrativna radna mjesta na projektima na sljedeći način: „ISTRAŽIVAČKA RADNA MJESTA NA ZNANSTVENIM PROJEKTIMA NA SVEUČILIŠTIMA Istraživačka radna mjesta na znanstvenim projektima na sveučilištu odnosno pojedinoj njegovoj sastavnici su: mlađi istraživač, istraživač, iskusni istraživač, vodeći istraživač. Uvjete za zapošljavanje na istraživačka radna mjesta na znanstvenim projektima propisuje sveučilište odnosno sastavnica sveučilišta. Osobe zaposlene na istraživačkim radnim mjestima obavljaju isključivo visokostručni i znanstveni rad na znanstvenim projektima. Iznimno, osobe zaposlene na istraživačkim radnim mjestima mogu sudjelovati u nastavi, sukladno općem aktu Sveučilišta ili njegove sastavnice na kojoj su zaposleni. Za obavljanje poslova na istraživačkim radnim mjestima, sklapa se ugovor o radu na određeno vrijeme sukladno općem propisu koji uređuje sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme. S osobama na istraživačkim radnim mjestima na sveučilištu odnosno pojedinoj njegovoj sastavnici za koje postoji potreba da na dva ili više projekata ograničenog trajanja rade u kontinuitetu dulje vrijeme od vremena na koje je sukladno općem propisu moguće sklopiti radni odnos na određeno vrijeme, obvezno se sklapa ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Prestanak potrebe za radom osobe zaposlene na istraživačkom radnom mjestu uslijed završetka postojećih i izostanka novih znanstvenih projekata na kojima bi istraživač mogao biti zaposlen kod poslodavca predstavlja opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu poslovno uvjetovanim otkazom. Poslodavac na istraživačko radno mjesto na kojem je bio zaposlen istraživač kojemu je prestao radni odnos poslovno uvjetovanim otkazom, na to radno mjesto ne može zaposliti drugu osobu godinu dana od dana prestanka radnog odnosa istraživača poslovno uvjetovanim otkazom, bez da prethodno ponudi ponovno zasnivanje radnog odnosa istraživaču kojem je radni odnos prestao poslovno uvjetovanim otkazom. Plaća, kao i sva druga materijalna prava zaposlenika na istraživačkim radnim mjestima osigurava se iz sredstva znanstvenog odnosno znanstvenih projekata na kojima je istraživač zaposlen sukladno općim i posebnim propisima koji uređuju plaće u javnim službama.

Članak 38.

(1) Znanstveno-nastavna, odnosno umjetničko-nastavna radna mjesta od najnižeg prema višemu su docent (doc. dr. sc. / doc. dr. art. / doc. art.), izvanredni profesor (izv. prof. dr. sc. / izv. prof. dr. art. / izv. prof. art.), redoviti profesor i redoviti profesor u trajnom izboru (prof. dr. sc. / prof. dr. art. / prof. art.).

(2) Znanstvena radna mjesta od najnižeg prema višemu su znanstveni suradnik, viši znanstveni suradnik, znanstveni savjetnik i znanstveni savjetnik u trajnom izboru.

(3) Nastavna radna mjesta grupiraju se u tri skupine. Nastavna radna mjesta po skupinama od najnižeg prema višemu su predavač (pred.), viši predavač (v. pred.), profesor stručnog studija i profesor stručnog studija u trajnom izboru (prof. struč. stud.), zatim lektor, viši lektor i lektor savjetnik te umjetnički suradnik, viši umjetnički suradnik i umjetnički savjetnik.

(4) Nastavna radna mjesta na umjetničkim akademijama, odnosno umjetničkim odjelima sveučilišta grupiraju se u dvije skupine. Nastavna radna mjesta po skupinama od najnižeg prema višemu su korepetitor, viši korepetitor i korepetitor savjetnik te umjetnički suradnik, viši umjetnički suradnik i umjetnički savjetnik.

(5) Suradnička radna mjesta od najnižeg prema višemu su asistent i viši asistent.

(6) Stručna radna mjesta od najnižeg prema višemu su stručni suradnik, viši stručni suradnik i stručni savjetnik.

(7) Kratice naziva znanstveno-nastavnih i umjetničko-nastavnih radnih mjesta pišu se ispred imena i prezimena osobe koja je zaposlena na navedenom radnome mjestu. Kratice naziva nastavnih radnih mjesta pišu se iza imena i prezimena osobe koja je zaposlena na navedenom radnome mjestu.

Komentar NSZVO:

  • Sam naziv ovog članka pogrešno upućuje na postojanje položaja podređenosti i nadređenosti između zaposlenika na nižim odnosno višim stupnjevima radnih mjesta. Naime, korištenje riječi hijerarhija implicira da su zaposlenici na nominalno višim radnim mjestima nadređeni zaposlenicima na nominalno nižim radnim mjestima, što nije točno. Hijerarhija među tim radnim mjestima može na pojedinom visokom učilištu proizlaziti iz određenih položaja pojedinih zaposlenika, međutim nikako iz same činjenice da je neko radno mjesto nominalno niže ili više od drugoga. Naslov treba jednostavno glasiti: Stupnjevi radnih mjesta nastavnika, znanstvenika i suradnika.
  • Člankom 38. stavkom 1. određeni su nazivi znanstveno-nastavnih i umjetničko-nastavnih radnih mjesta te kratice naziva tih radnih mjesta. U kraticama naziva radnih mjesta, nalaze se i kratice akademskih naziva odnosno stupnjeva doktora znanosti (dr.sc.)/doktor umjetnosti (dr.art). Akademski naziv/stupanj ne pripada radnom mjestu nego osobi koja se na radno mjesto zapošljava te je preduvjet zapošljavanja na radnom mjestu. Stoga se ne može koristiti za određivanje kratice radnog mjesta. Osim toga, korisno je razmisliti da se kratice naziva pojednostave, tj. pokrate. Jednostavnije kratice bi olakšale razumijevanje naših nazivlja u odnosu na ljude koji nisu u sustavu. Primjerice doc. dr. sc sasvim uvjerljivo može biti zamijenjen samo s kraticom doc. sc, jer radno mjesto docent ne može biti bez doktorata pa se to podrazumijeva, ali ne mora biti u znanosti pa se to mora napisati, jer postoji i doc.art. Vrijedi isto i za prof. sc.
  • Člankom 38. stavkom 2. određena su znanstvena radna mjesta od najnižeg prema višem (treba stajati najvišem). Postavlja se pitanje zašto i znanstvenim radnim mjestima nisu određene kratice?
  • Odredbe ovog prijedloga Zakona propustile su precizno definirati koja nastavna radna mjesta postoje na sveučilištima, a koja na veleučilištima, slijedom čega ostaje nejasno postoje li treći i četvrti stupanj radnog mjesta predavača (profesor stručnog studija i profesor stručnog studija u trajnom izboru) samo na veleučilištima ili i na sveučilištima. Ako je zaista intencija predlagatelja da na sveučilištima i dalje postoje samo dva stupnja nastavnih radnih mjesta: predavač i viši predavač, naš je prijedlog da se Zakonom uspostavi i treći stupanj radnog mjesta predavača kako bi sva nastavna radna mjesta na sveučilištima imala jednak broj stupnjeva odnosno jednaku mogućnost napredovanja.
  • Stavkom 4. ovog članka propisuju se nastavna radna mjesta na umjetničkim akademijama, odnosno umjetničkim odjelima sveučilišta te se grupiraju u dvije skupine. Pritom nije jasno koja su točno prava i obveze novopredviđenih radnih mjesta korepetitora te što točno čini razliku između novih radnih mjesta korepetitora (korepetitora, viših korepetitora i korepetitora savjetnika) i postojećih radnih mjesta umjetničkih suradnika (umjetničkih suradnika, viših umjetničkih suradnika i umjetničkih savjetnika). Također, nejasno je znači li ovakva podjela da na umjetničkim akademijama ne mogu postojati nastavna radna mjesta iz skupine predavača?
  • U članku 38. stavku 7. bi, sukladno njegovom sadržaju, trebalo urediti kratice radnih mjesta kojima se pridodaju akademski nazivi/stupnjevi osobe zaposlene na takvom radnom mjestu, a ne da se to nespretno čini stavkom 1. ovog članka.

Članak 39.

(1) Na znanstveno-nastavno, umjetničko-nastavno, znanstveno i nastavno radno mjesto na sveučilištu i znanstvenom institutu može se zaposliti osoba koja ima odgovarajući stupanj obrazovanja u znanstvenom, odnosno umjetničkom području i polju, koja ispunjava Nacionalne kriterije za izbor na znanstveno-nastavno, umjetničko-nastavno, znanstveno i nastavno radno mjesto na sveučilištu i znanstvenom institutu (u daljnjem tekstu: Nacionalni sveučilišni, znanstveni i umjetnički kriteriji) te dodatne kriterije utvrđene općim aktom visokog učilišta i znanstvenog instituta (u daljnjem tekstu: dodatni kriteriji).

(2) Na nastavno radno mjesto na veleučilištu može se zaposliti osoba koja ima odgovarajući stupanj obrazovanja u znanstvenom, odnosno umjetničkom području i polju, koja ispunjava Nacionalne kriterije za izbor na nastavno radno mjesto na veleučilištu (u daljnjem tekstu: Nacionalni veleučilišni kriteriji) te dodatne kriterije utvrđene općim aktom veleučilišta.

(3) Uz kriterije propisane u stavku 1. ovoga članka, na znanstveno-nastavno, umjetničko-nastavno i znanstveno radno mjesto može se zaposliti osoba koja je stekla akademski stupanj doktora znanosti, odnosno doktora umjetnosti u znanstvenom, odnosno umjetničkom području i polju i koja je upisana u Upisnik znanstvenika. Iznimno, na umjetničko-nastavno radno mjesto može se, u skladu s kriterijima koje općim aktom propiše umjetnička akademija, zaposliti osoba koja nije stekla akademski stupanj doktora umjetnosti.

(4) Na sveučilištu se na nastavno radno mjesto, suradničko radno mjesto asistenta i stručno radno mjesto može zaposliti osoba koja je završila sveučilišni diplomski studij u znanstvenom, odnosno umjetničkom području i polju. Iznimno, na sveučilištu se na nastavno radno mjesto može, u skladu s kriterijima koje općim aktom propiše sveučilište, zaposliti osoba koja je završila stručni diplomski studij u znanstvenom području i polju.

(5) Na veleučilištu se na nastavno radno mjesto predavača, odnosno višeg predavača, na suradničko radno mjesto i stručno radno mjesto može zaposliti osoba koja je završila sveučilišni ili stručni diplomski studij u znanstvenom području i polju. Na nastavno radno mjesto profesora stručnog studija, odnosno profesora stručnog studija u trajnom izboru može se zaposliti osoba koja stekla akademski stupanj doktora znanosti u znanstvenom, odnosno umjetničkom području i polju.

(6) Na suradničko radno mjesto asistenta bira se natprosječno uspješan student. Kriterije odabira posebno uspješnih studenata utvrđuje visoko učilište, odnosno znanstveni institut općim aktom.

(7) Na suradničko radno mjesto višeg asistenta može se zaposliti osoba koja je stekla akademski stupanj doktora znanosti, odnosno doktora umjetnosti u znanstvenom, odnosno umjetničkom području i polju.

(8) Nacionalne sveučilišne, znanstvene i umjetničke kriterije za pojedina znanstvena, odnosno umjetnička područja ili polja, na prijedlog Rektorskog zbora i nadležnoga matičnog odbora donosi Nacionalno vijeće. Nacionalne veleučilišne kriterije donosi Zbor veleučilišta.

(9) Nacionalni sveučilišni, znanstveni i umjetnički kriteriji i Nacionalni veleučilišni kriteriji objavljuju se u Narodnim novinama. Dodatni kriteriji objavljuju se na mrežnim stranicama visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta na hrvatskom i engleskom jeziku.

Komentar NSZVO:

  • Nejasno je zašto Prijedlog Zakona govori o „kriterijima“, a ne uvjetima za izbor na radna mjesta. Naime, ako uzmemo da zakon određuje da bi Nacionalno vijeće bilo ovlašteno propisati samo „kriterije“ za izbor na radno mjesto (način, svojstvo po kojem se nešto ocjenjuje, mjeri), tada bi to značilo da ono zaista samo kriterije i može propisati, a ne i konkretne uvjete koje je potrebno ispuniti za izbor na radno mjesto. Npr. kriterij za izbor na sva radna mjesta je određeni stupanj obrazovanja, međutim konkretan uvjet za pojedino radno mjesto može se razlikovati po tom kriteriju – npr. može biti srednja stručna sprema, visoka stručna sprema, magisterij, doktorat. Nadalje, kriterij je primjerice autorstvo znanstvenih/stručnih radova određene kvalitete, ali uvjet je točno određen broj radova potreban za izbor na pojedino radno mjesto i razlikuje se za svako radno mjesto. Dakle, ispravno bi bilo govoriti o propisivanju uvjeta za izbor na određeno radno mjesto.
  • Iz stipulacije ovog članka, kao i drugih članaka ovog Zakona, dalo bi se zaključivati da su ustanove obvezne propisati dodatne kriterije za izbor na radno mjesto, ali to bi trebalo decidirano napisati, ako se to htjelo, kako ne bi bilo različitih interpretacija.
  • U stavku 6. koriste se dva termina: natprosječno uspješan student i posebno uspješan student. Teoretski, natprosječno uspješan student ne mora ujedno biti posebno uspješan, u okolnostima kad je prosjek (uspješnosti) studenata relativno nizak. Potrebno ujednačiti nazivlje. Također, ako je neka osoba još uvijek student, znači da nije diplomirala pa se ne može izabrati na radno mjesto asistenta. Treba stajati: Na suradničko radno mjesto može se izabrati osoba (a ne student) koja je završila diplomski studij s posebnim uspjehom (ili nešto slično).
  • Suradnička radna mjesta višeg asistenta treba preciznije definirati, jer iz stavka 7. ovog članka proizlazi da bi se bilo koja osoba koja je doktorirala, mogla zaposliti na navedenom radnom mjestu, neovisno od prethodnog rada na različitim radnim mjestima u sustavu. Npr. može li se više puta biti viši asistent? Može li se kao viši asistent zaposliti osoba kojoj je prestao radni odnos jer nije ispunila uvijete za reizbor npr. za radno mjesto docenta?
  • U odnosu na stavak 8. posebno naglašavamo potrebu propisivanja prijelaznog perioda, odnosno potrebu propisivanja obveze Nacionalnom vijeću da prilikom propisivanja Nacionalnih sveučilišnih, znanstvenih i umjetničkih uvjeta predvidi primjereno vremensko razdoblje između objave novih Nacionalnih sveučilišnih, znanstvenih i umjetničkih kriterija i njihovog stupanja na snagu. Naime, s obzirom da se sukladno čl. 110. st. 1. prijedloga Zakona rokovi za izbor odnosno reizbor nastavnika počinju računati danom izbora ili reizbora na radno mjesto, pojedini će se zaposlenici u trenutku donošenja novih kriterija naći u situaciji da im je preostalo još vrlo malo vremena za prilagodbu novim kriterijima, a koji im do tog trenutka nisu bili poznati. Propisivanjem primjerenog prijelaznog razdoblja omogućio bi se dovoljan vremenski period svim zaposlenicima za prilagodbu novim kriterijima, odnosno omogućila bi se produljena primjena do tada važećih kriterija čime bi se na pravičan način omogućio izbor odnosno reizbor zaposlenicima koji su svoj rad obavljali prema tim kriterijima uz poštivanje načela pravne sigurnosti, pravne izvjesnosti i pravne predvidljivosti.

Članak 40.

(1) Na slobodno radno mjesto na javnom visokom učilištu i javnom znanstvenom institutu nastavnik, znanstvenik i suradnik zapošljava se u postupku pokrenutom javnim natječajem.

(2) Odluku o raspisivanju javnog natječaja iz stavka 1. ovoga članka donosi senat, fakultetsko ili akademijsko vijeće, vijeće veleučilišta, odnosno znanstveno vijeće. Sastavni dio odluke o raspisivanju javnoga natječaja čini odluka o imenovanju stručnog povjerenstva.

(3) Stručno povjerenstvo sastoji se od najmanje tri člana zaposlena na radnome mjestu više ili iste hijerarhijske razine u odnosu na radno mjesto za koje se provodi izbor, u istom znanstvenom, odnosno umjetničkom području i polju. Najmanje jedan član stručnog povjerenstva mora biti zaposlen na visokom učilištu ili znanstvenom institutu različitom od onoga za koje se provodi izbor.

(4) Javni natječaj za izbor nastavnika, znanstvenika i suradnika na slobodno radno mjesto objavljuje se u Narodnim novinama i na mrežnim stranicama visokog učilišta, odnosno znanstvenoga instituta na hrvatskom jeziku te na službenom internetskom portalu za radna mjesta Europskog istraživačkog prostora na engleskom jeziku. Rok za prijavu na javni natječaj ne smije biti kraći od 30 dana od dana raspisivanja natječaja u Narodnim novinama.

(5) Prijave na natječaj i dokazi o ispunjavanju kriterija podnose se u elektroničkom obliku.

(6) Stručno povjerenstvo ocjenjuje ispunjavaju li kandidati prijavljeni na natječaj zakonske kriterije, Nacionalne sveučilišne, znanstvene i umjetničke kriterije, odnosno Nacionalne veleučilišne kriterije i dodatne kriterije te predlaže najboljeg kandidata.

(7) Stručno povjerenstvo mišljenjem u pisanom obliku predlaže senatu, fakultetskom ili akademijskom vijeću, vijeću veleučilišta, odnosno znanstvenom vijeću najboljeg kandidata, koje sadrži ocjenu svih prijavljenih kandidata, najkasnije u roku 30 dana od dana isteka roka za prijavu na natječaj.

(8) Senat, fakultetsko ili akademijsko vijeće, vijeće veleučilišta, odnosno znanstveno vijeće donosi odluku o usvajanju ili odbijanju mišljenja stručnog povjerenstva u roku 30 dana od dana zaprimanja ovoga mišljenja.

(9) Sveučilište, fakultet, umjetnička akademija, odnosno znanstveni institut dostavlja odluku kojom se usvaja mišljenje stručnog povjerenstva nadležnome matičnom odboru, a veleučilište nadležnome matičnom povjerenstvu u roku osam dana od dana usvajanja mišljenja, osim u slučaju izbora na suradničko radno mjesto.

(10) Nadležni matični odbor, odnosno nadležno matično povjerenstvo odlukom utvrđuje ispunjava li predloženi kandidat Nacionalne sveučilišne , znanstvene i umjetničke kriterije, odnosno Nacionalne veleučilišne kriterije, najkasnije u roku 60 dana od dostave odluke.

(11) Ako nadležni matični odbor, odnosno nadležno matično povjerenstvo ne donese odluku iz stavka 10. ovoga članka u propisanom roku, smatra se da kandidat ispunjava Nacionalne sveučilišne , znanstvene i umjetničke kriterije, odnosno Nacionalne veleučilišne kriterije.

(12) Nakon dostave odluke iz stavka 10., odnosno nastupom pretpostavke iz stavka 11. ovog članka, visoko učilište, odnosno znanstveni institut s izabranim kandidatom sklapa ugovor o radu. U slučaju izbora suradnika na slobodno radno mjesto nakon donošenja odluke o usvajanju mišljenja stručnog povjerenstva visoko učilište, odnosno znanstveni institut s izabranim kandidatom sklapa ugovor o radu.

(13) S osobama izabranima na radna mjesta nastavnika i znanstvenika zaključuje se ugovor o radu na neodređeno vrijeme s obvezom provođenja reizbora ili izbora na više radno mjesto.

Komentar NSZVO:

  • Člankom 40. stavkom 1. određeno je da se na slobodno radno mjesto zapošljava u postupku pokrenutom javnim natječajem. Postavlja se pitanje što je to slobodno radno mjesto, jer to Prijedlogom Zakona nigdje nije određeno. Vjerojatno se misli na novootvorena suradnička i docentska radna mjesta, međutim to mogu biti i upražnjena sistematizirana radna mjesta (odlazak iz sustava, prestanak radnog odnosa radi neispunjavanja uvjeta za reizbor). S obzirom da prijedlogom Zakona nije propisano da se na slobodno radno mjesto ne smije javiti osoba koja je trenutno zaposlena na ustanovi koja je raspisala javni natječaj, čini se kako ova odredba omogućava izigravanje odredbi o izboru na više radno mjesto temeljem kojih napredovanje nije moguće prije isteka roka od 5 godina od posljednjeg izbora/reizbora. Možda je upravo to i intencija predlagača da omogući ranije napredovanje temeljem raspisanog javnog natječaja, a ne i putem izbora na više radno mjesto. Samo tada ranije napredovanje nije posljedica zadovoljavanja uvjeta kvalitete, već slučajnog događaja, koji je nastupio oslobađanjem slobodnog radnog mjesta.
    PRIMJER 1. Možemo imati ovakvu situaciju – radi odlaska iz sustava ostaje slobodno (nepopunjeno) radno mjesto npr. redovitog profesora. Kako se sukladno Prijedlogu Zakona to slobodno radno mjesto popunjava u postupku pokrenutom javnim natječajem, na to radno mjesto mogao bi se javiti i zaposlenik koji je u radnom odnosu na toj ustanovi na nižem radnom mjestu – izvanrednog profesora i temeljem javnog natječaja biti izabran na više radno mjesto. Znači, ovisno o slobodnim radnim mjestima, neki zaposlenici bi mogli napredovati i prije isteka roka od 5 godina na radnom mjestu na koja su izabrani.
    PRIMJER 2. U vezi posljednje navedenog, potencijalno se javlja situacija u kojoj je moguće u cijelosti izigrati institut reizbora i pravnih posljedica neudovoljenju uvjetima za reizbor. Naime, kad nastavnik/znanstvenik ne udovolji uvjetima reizbora – prestaje mu radni odnos po sili zakona. Ostaje slobodno (upražnjeno) radno mjesto koje se popunjava javnim natječajem. Što priječi tog zaposlenika koji nije udovoljio uvjetima reizbora da se kroz javni natječaj ponovno zaposli na svom istom radnom mjestu s kojeg je otišao radi ne udovoljavanja uvjetima za reizbor? Vrlo je vjerojatno da će za njega biti i najbolji kandidat jer je na tom radnom mjestu radio. Također, takav zaposlenik se može javiti i na natječaj za popunjavanje bilo kojeg drugog nižeg radnog mjesta, npr. ako se u tom slučaju ustanova odluči umjesto višeg radnog mjesta, otvoriti docentsko slobodno radno mjesto. U tom slučaju takav će kandidat biti nesumnjivo puno bolji odnosno s puno boljim znanstvenim i nastavnim rezultatima od primjerice poslijedoktoranda koji se natječe za slobodno docentsko radno mjesto.
  • Prijedlogom Zakona su pooštreni uvjeti reizbora i pooštrena je sankcija za njihovo neispunjavanje (prestanak radnog odnosa temeljem zakona bez ikakvih prava zaposlenika), a istodobno zakon je u ovom dijelu nekonzistentan u regulaciji omogućavajući izigravanje predviđenog sustava i situacije u kojima se ista pravila neće primjenjivati na jednak način prema svim zaposlenicima.
  • Člankom 40. stavkom 3. određuje se da se stručno povjerenstvo u postupku izbora na radna mjesta temeljem javnog natječaja sastoji od tri člana zaposlenih na radnom mjestu iste ili više hijerarhijske razine. Međutim, nigdje u Prijedlogu zakona nisu utvrđene nikakve hijerarhijske razine. U naslovu članka 38. Prijedloga govori se o hijerarhiji radnih mjesta – a što s obzirom na značenje pojma „hijerarhija“ nije prihvatljiva klasifikacija. Naime, ne postoji niti treba postojati bilo kakva nadređenost/podređenost različitih redovnih nastavnih, znanstvenih i suradničkih radnih mjesta višim radnim mjestima. Primjerice, možemo govoriti da je mentor redoviti profesor nadređen suradniku, ali mu nije nadređen svaki redoviti profesor na fakultetu. Također, voditelj projekta ima određena prava prema suradnicima na projektu. Taj voditelj može biti, a često i jest na nižem radnom mjestu nego suradnik, ali mu je u određenom pogledu nadređen. Dovoljno je napisati da članovi povjerenstva moraju biti zaposleni na jednakom ili višem radnom mjestu od radnog mjesta za koje se provodi izbor.
  • Slijedom odredbe članka 40. stavka 3. Prijedloga Zakona mnoge ustanove bit će suočene s činjenicom da za sastav povjerenstva nemaju zaposlenih osoba na odgovarajućim, jednakim ili višim radnim mjestima. Posljedica će biti da će za pojedine ustanove, njihove zaposlenike birati članovi povjerenstva od kojih niti jedan član nije zaposlenik ustanove na kojoj se provodi javni natječaj. U vezi situacije gdje izvješće povjerenstva pišu osobe koje nisu zaposlenici ustanove koja provodi javne natječaje, potrebno je propisati osnovu na kojoj će ti zaposlenici biti dužni sudjelovati u takvim povjerenstvima – dakle obavljati rad za de facto drugu ustanovu u kojoj nisu zaposleni. Pojedine ustanove će u tom smislu imati jako veliko opterećenje, dok ga druge uopće neće imati. Predlažemo razmotriti i prijedlog po kojem bi povjerenstva u svim slučajevima bila sastavljena od osoba koje nisu zaposlenici ustanove na kojoj se provodi javni natječaj, a što bi možda bio dobar mehanizam otklanjanja često prisutne pristranosti među zaposlenicima iste ustanove koji su članovi povjerenstva.
  • Člankom 40. stavkom 4. propisano je da javni natječaj ne smije trajati kraće od 30 dana od dana raspisivanja javnog natječaja u Narodnim novinama, međutim, nije određeno koliko javni natječaj mora biti objavljen na EURAXESS-u. Po odredbi članka 40. stavka 4. dovoljno je da je objavljen bilo kada tijekom trajanja roka nakon objave u Narodnim novinama.
  • Nadalje, ovako proveden javni natječaj kandidatima koji su sudjelovali na javnom natječaju ali nisu predloženi kao najbolji kandidati ne daje bilo kakvu mogućnost provjere pravilnosti ili zakonitosti postupka utvrđivanja najboljeg kandidata od strane povjerenstva, pri čemu je za njih postupak provedbe zapošljavanja na temelju javnog natječaja završen upravo u trenutku donošenja mišljenja povjerenstva. Za sudionike natječaja nije predviđena niti mogućnost uvida u natječajnu dokumentaciju niti nikakav pravni lijek, primjerice da se barem obrate nadležnom vijeću s pisanom pritužbom ili žalbom na provedeni postupak utvrđivanja najboljeg kandidata prije nego vijeće, sukladno članku 40. stavku 8. donese odluku o usvajanju/odbijanju mišljenja stručnog povjerenstva.
  • Člankom 40. stavkom 10. određeno je da nadležni matični odbor/povjerenstvo odlukom utvrđuje ispunjava li predloženi kandidat Nacionalne sveučilišne, znanstvene i umjetničke kriterije, odnosno Nacionalne veleučilišne kriterije, međutim sukladno odredbama članka 39. prijedloga zakona, postoje i drugi zakonski uvjeti za izbor na radno mjesto, čiju ispunjenost ocjenjuje i stručno povjerenstvo prilikom utvrđivanja najboljeg kandidata. Potvrđuje li nadležni matični odbor/povjerenstvo i njihovu ispunjenost? Također, u natječajnom postupku nije pitanje samo ispunjava li kandidat nacionalne uvjete, nego je li to i najbolji kandidat (jer svi kandidati vjerojatno i ispunjavaju nacionalne uvjete, inače se ne bi prijavljivali na natječaj) – tko to kontrolira, i je li kontrola potrebna? Nama se čini da bi suština postupka pred matičnim odborom trebala biti upravo kontrola pravilnosti utvrđenja i ispunjenosti uvjeta za izbor na radno mjesto koje je utvrdilo nadležno povjerenstvo i nadležno vijeće visokog učilišta/znanstvenog instituta, dakle potvrda tako donesenog mišljenja. Ovako ispada kao da se vode odvojeni postupci, o istoj stvari u kojoj matični odbori/povjerenstva ne kontroliraju čak ni sve uvjete za izbor.
  • Zakonska presumpcija da se radi propusta donošenja odluke u zakonskom roku smatra da je kandidat ispunio Nacionalne uvjete za izbor na radno mjesto, još uvijek ne znači da ih je ispunio sve (i one koje su zakonom određene) i da je najbolji kandidat. Stoga, matični odbor/povjerenstvo mora kontrolirati sve uvjete. Postoji li način da se to osigura?
  • Nigdje i ni na koji način nisu predviđeni pravni lijekovi za slučaj da se odluka nadležnog matičnog odbora/povjerenstva razlikuje od mišljenja povjerenstva, odnosno da MO/P ne donese pozitivnu odluku za kandidata? Može li se kandidat žaliti/pokrenuti upravni spor? Što je u tom postupku tada s onim kandidatima na natječaju koji su ispunjavali sve uvjete ali nisu izabrani kao najbolji kandidati?
  • Odredba članka 40. stavka 13. nespojiva je s odredbama o ograničavanju trajanja izbora/reizbora na radno mjesto nastavnika i znanstvenika iz članka 41. stavka 1. Naime, ako se propiše da se s nastavnikom za određeno radno mjesto sklapa ugovor o radu na neodređeno vrijeme s obvezom reizbora/izbora svakih 5 godina, tada to znači da je izbor na navedeno radno mjesto neodređenog odnosno neograničenog trajanja uz uvjet ispunjenja propisane obveze reizbora. Međutim ako se odredi da se izbor/reizbor provodi na (!) 5 godina, nakon čega se provodi postupak reizbora ili izbora na više radno mjesto, onda se za obavljanje poslova ograničenog trajanja na de facto 5 godina na određenom radnom mjestu ne može sklapati ugovor o radu na neodređeno vrijeme, jer se ne radi o zapošljavanju na neodređeno, nego na određeno vrijeme – za vrijeme trajanja izbora – na 5 godina. Ako se ipak propiše sklapanje ugovora na neodređeno, pri čemu u slučaju ne udovoljavanja uvjetima reizbora, dolazi do prestanka radnog odnosa temeljem zakona (kao što se to čini ovim Prijedlogom Zakona), tada je zapravo postignut učinak kao da zaposlenik zapravo ima ugovor o radu na određeno vrijeme, jer njegovim prestankom (bez potrebe njegova otkazivanja, već samo na temelju zakona) zaposlenik neće imati nikakva prava povezana s činjenicom prestanka radnog odnosa na neodređeno vrijeme. Dodatno se otvara i pitanje – ako se osoba na nastavno/znanstveno radno mjesto izabire na 5 godina, nakon čega se provodi izbor/reizbor koji postupak traje cca 6 mjeseci – na kojem je radnom mjestu ta osoba za vrijeme trajanja tih postupaka? Dakle, zakonodavac se treba odlučiti radi li se ovdje o radnom odnosu na neodređeno vrijeme uz uvjet reizbora/izbora na radno mjesto (propisano člankom 40. stavkom 13.) ili se radi o izboru na radna mjesta na određeno vrijeme (propisano člankom 41.), ali tada status zaposlenika i postupak izbora/reizbora mora dodatno i dosljedno urediti, što sada nije slučaj. Jednostavnijim riječima: Radni odnos se sklapa na neodređeno vrijeme uz obavezu izbora ili reizbora na više radno svakih pet godina. Razlika je u tome je li obaveza reizbora propisana na 5 godina, ili svakih 5 godina. U slučaju neispunjenja ovog uvjeta radni odnos prestaje otkazom ugovora o radu sukladno općem propisu o radu.

Članak 41.

(1) Izbor nastavnika, odnosno znanstvenika na radno mjesto provodi se na pet godina.

(2) Nakon proteka roka iz stavka 1. ovoga članka nastavnik, odnosno znanstvenik reizabire se na postojeće radno mjesto ili se izabire na više radno mjesto u skladu s člancima 42. i 43. ovoga Zakona.

(3) Izborom nastavnika, odnosno znanstvenika na radno mjesto redovitog profesora u trajnom izboru, znanstvenog savjetnika u trajnom izboru i profesora stručnog studija u trajnom izboru okončan je postupak napredovanja, odnosno reizbora.

Komentar NSZVO:

  • Prema sadašnjim odredbama ZZDVO-a, nastavnik/znanstvenik može, ako za to udovoljava uvjetima, biti izabran na više radno mjesto već nakon tri godine provedene na nižem radnom mjestu (dakle od izbora do izbora mora proći najmanje 3 godine).
  • Člankom 41. stavkom 1. određeno je da se izbor nastavnika odnosno znanstvenika na radno mjesto provodi na 5 godina, a člankom 41. stavkom 2. da se nakon proteka tog roka od 5 godina nastavnik/znanstvenik reizabire na postojeće radno mjesto ili izabire na više radno mjesto. Ako se izbor na radno mjesto provodi na 5 godina, postavlja se pitanje na kojem radnom mjestu je nastavnik/znanstvenik zaposlen za vrijeme trajanja postupaka reizbora/izbora, a koji sukladno odredbama članaka 42. i 43. Prijedloga Zakona traju do 6 mjeseci (cca 180 dana).
  • Ovakva odredba nije ni u skladu s člankom 40. stavkom 13. kojim je određeno da se s osobama izabranima na radna mjesta nastavnika i znanstvenika zaključuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme s obvezom provođenja reizbora ili izbora na više radno mjesto. Dosljedno je propisati ne da se reizbor/izbor provodi na 5 godina, nego da se svakih 5 godina provodi reizbor nastavnika odnosno znanstvenika, pri čemu se onda ne otvaraju prethodno navedena pitanja, već je jasno da temeljem sklopljenog ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaposlenik nastavlja raditi na svom radnom mjestu do okončanja postupka izbora/reizbora.
  • Člankom 41. stavkom 3. konstatira se da je izborom nastavnika/znanstvenika na najviša nastavna odnosno znanstvena radna mjesta okončan postupak napredovanja/reizbora. Osim što se nigdje ne definira što je to postupak napredovanja (u drugim odredbama Prijedloga govori se uvijek o „izboru na više radno mjesto), iz navedene odredbe proizlazi da jedan postupak napredovanja/reizbora traje de facto cijelu karijeru nastavnika/znanstvenika do izbora na najviše radno mjesto, a što nije točno. Za svaki reizbor i izbor na više radno mjesto (napredovanje) provode se posebni postupci reizbora i izbora, u odnosu na koje je člancima 42. i 43. izričito propisano u kojem roku moraju biti okončani/ili će se smatrati okončanima (članak 42.st.1.- glasi: Postupak reizbora…..treba biti okončan najkasnije u roku šest mjeseci od dana pokretanja postupka). Dakle, članak 41. stavak 2. mora se preformulirati na način da izborom na najviša nastavna / znanstvena radna mjesta prestaje obveza reizbora. Izbor na više radno mjesto nije niti formuliran kao obveza, a jasno je da se nakon izbora na najviše radno mjesto, daljnji izbori ne mogu provoditi.
  • Također, nejasno je prestaje li i u kojem trenutku obveza reizbora za nastavna radna mjesta na sveučilištima, budući da ista nisu precizno ni definirana slijedom čega nije jasno radi li se o samo dva stupnja (predavaču i višem predavaču) nastavnih radnih mjesta na sveučilištima ili na sveučilištima postoje sva četiri stupnja (predavač, viši predavač, profesor stručnog studija i profesor stručnog studija u trajnom izboru).

Članak 42.

(1) Postupak reizbora pokreće se protekom roka od pet godina od posljednjeg izbora, odnosno reizbora, a treba biti okončan najkasnije u roku šest mjeseci od dana pokretanja postupka.

(2) Reizbor nastavnika, odnosno znanstvenika provodi se prema postupku koji je propisan za izbor nastavnika, odnosno znanstvenika na više radno mjesto člankom 43. ovoga Zakona.

(3) Nastavnik, odnosno znanstvenik reizabire se na postojeće radno mjesto ako je od posljednje izbora, odnosno reizbora ispunio polovinu Nacionalnih sveučilišnih , znanstvenih i umjetničkih kriterija, odnosno Nacionalnih veleučilišnih kriterija i dodatnih kriterija za izbor na više radno mjesto.

(4) Reizbor nastavnika, odnosno znanstvenika na radno mjesto provodi se na pet godina.

(5) Nastavniku, odnosno znanstveniku koji nije reizabran na postojeće radno prestaje radni odnos po sili zakona.

Komentar NSZVO:

  • Članak 42. predviđa bitno pooštravanje uvjeta reizbora i posljedica neudovoljavanju uvjetima za reizbor. Sadašnja situacija na primjeru znanstveno-nastavnog radnog mjesta: uvjeti reizbora su određeni Odlukom Nacionalnog vijeća te je za reizbor dovoljno udovoljiti trećini uvjeta za izbor u više znanstveno zvanje te jednom uvjetu Rektorskog zbora. U slučaju ne udovoljavanja uvjeta (negativnog izvješća), postupak reizbora se ponavlja nakon 2 godine te ako je izvješće i tada negativno dolazi do otkaza skrivljenim ponašanjem radnika. Po Prijedlogu Zakona, uvjeti reizbora su određeni već samim zakonom (polovina uvjeta za izbor) pri čemu u slučaju ne udovoljavanja uvjetima, dolazi do prestanka radnog odnosa odmah, temeljem zakona, dakle bez bilo kakvih prava zaposlenika.
  • Nejasno je zašto je zakonom kao uvjet za reizbor određena baš polovima uvjeta za izbor na više radno mjesto. Ako ne postoji obveza izbora na više radno mjesto, tada bi logično bilo da se za ostanak na istom radnom mjestu od zaposlenika traži ispunjenje polovine, odnosno nekog dijela uvjeta za izbor na radnom mjestu na kojem jest. Zašto bi zaposlenik trebao ispunjavati uvjete radnog mjesta (ili dio njih) na kojem možda nikada neće biti zaposlen pri čemu mu radni odnos prestaje u slučaju da se utvrdi da ne udovoljava polovini uvjeta za izbor na neko drugo radno mjesto, na kojem uopće nije zaposlen?
  • Nejasno je također, iz kojeg razloga se uvjeti reizbora određuju samim Prijedlogom Zakona. Zakonom ne bi smjeli biti propisani uvjeti reizbora, već bi se njihovo određivanje u cijelosti moralo prepustiti tijelu nadležnom za donošenje uvjeta izbora budući da se u vrijeme donošenja zakona ne može znati sadržaj niti težina uvjeta za izbor; primjereno je da se taj segment, kao što je to slučaj i sa uvjetima za izbor na radna mjesta prepusti Nacionalnom vijeću odnosno Vijeću veleučilišta, koji bi na prijedlog matičnih odbora odnosno rektorskog zbora, adekvatnije mogli urediti uvjete reizbora, vodeći računa o specifičnosti pojedinih znanstvenih područja i polja i razlici u težini ispunjenja pojedinih uvjeta za reizbor. Moramo se prisjetiti postupaka donošenja sada važećih uvjeta za reizbor kada smo u prvom nacrtu Odluke o uvjetima reizbora imali slučaj da su za pojedina područja (nenamjerno) de facto propisani stroži uvjeti nego za izbor. Nije isključeno da se to sada ponovi. Također, zaposlenik da bi bio reizabran mora ispuniti i polovinu dodatnih uvjeta za izbor na više radno mjesto koje propisuje sama ustanova. Može se dogoditi da pojedine ustanove propišu takve dodatne uvjete čija polovina će biti izazov ispuniti i vrlo dobrim nastavnicima/znanstvenicima, a da radi njihove naravi, specifičnosti ili specifičnosti znanstvenog područja u kojem obavljaju svoj rad, to u roku od 5 godina neće moći učiniti. Posljedica će biti da i u relativno visokom stupnju karijere, primjerice, kao redoviti profesori, ostanu bez posla i to temeljem samog zakona, bez ikakvih prava.
  • Za slučaj da kriteriji za reizbor ipak ostanu propisani Zakonom kao polovina kriterija za izbor, naglašavamo potrebu preciznog utvrđenja da se tako definirani kriteriji za reizbor primjenjuju tek od trenutka početka primjene novodonesenih Nacionalnih kriterija za izbor, a posebno uvažavajući potrebu propisivanja prijelaznog razdoblja za početak primjene istih.
  • Način prestanka radnog odnosa zaposlenika uslijed ne udovoljavanja uvjetima reizbora – prestanak ugovora o radu zaposlenika temeljem zakona je neprihvatljiv jer je prema zaposleniku neopravdano penalizirajući, a pravno je sporan budući da nema razloga zašto bi radni odnos prestajao temeljem samog zakona, a ne na način kako je to propisano općim propisom koji regulira radne odnose u RH. Posljedica ne udovoljavanju uvjeta za reizbor je prestanak radnog odnosa po sili zakona – to znači odmah i bez bilo kakvih prava iz radnog odnosa (dakle, nema otkaznog roka niti otpremnine, učinak kao da osoba ima ugovor o radu na određeno vrijeme). Budući da već i sada imamo slučajeve gdje se na pojedinim ustanovama za izbor na najviša radna mjesta traže uvjeti koje realno dobar dio zaposlenika nikada neće moći ispuniti (npr. vođenje međunarodnog kompetitivnog projekta za znanstvenog savjetnika u trajnom zvanju koji uvjet bi se mogao tražiti za reizbor na radno mjesto profesora, a taj uvjet ne može biti ispunjen polovično – vođenje pola projekta ili projekta do pola), za razliku od onoga što možda pretpostavljamo, ovakva regulacija bi moguće mogla pogoditi i znanstvenike koji su jako solidni, ali radi nemogućnosti ispunjenja jednog specifičnog uvjeta neće biti u mogućnosti ispuniti polovinu uvjeta za izbor na naviše znanstveno radno mjesto, pa je rezultat toga da će pred kraj karijere možda ostati i nezaposleni. Ovo sigurno neće biti najčešći primjer, ali je moguć po prijedlogu Zakona. Treba uvažavati da je u pojedinim znanstvenim područjima jako teško ostvariti pojedine uvjete koji su pretpostavka izbora, a nekad će i polovina uvjeta zapravo značiti ispunjenje cijelog. Npr. ako se traži knjiga, ne može se napisati pola knjige, ako se traži mentorstvo s uspješno obranjenom doktorskom disertacijom, to ne može biti polovično, jedan CC rad ne može biti pola tog rad.
  • Posebno valja upozoriti na situaciju koja je moguća ako se uzmu u obzir odredbe članka 42. stavka 1. i stavka 5. Prijedloga. Naime, članom 42. stavkom 1. određeno je da postupak reizbora treba biti okončan najkasnije u roku šest mjeseci od dana pokretanja postupka, dok je stavkom 5. istog članka određeno da nastavniku, odnosno znanstveniku koji nije reizabran na postojeće radno prestaje radni odnos po sili zakona. Iz navedenih odredbi Prijedloga Zakona, proizlazi da bi po sili zakona mogao prestati i radni odnos i onoga zaposlenika koji u naravi ispunjava uvjete reizbora, ali u odnosu na kojeg postupak reizbora nije dovršen u roku od 6 mjeseci od njegova pokretanja, pri čemu razlog nedovršavanja postupka uopće ne mora biti na strani zaposlenika, nego recimo ustanovi. Primjerice, neki proceduralni razlozi (npr. neslaganja u mišljenju povjerenstva oko ispunjavanja uvjeta, nepravovremeni rad članova povjerenstva radi opravdanog ili neopravdanog razloga i sl.) Tu će biti ispunjeni svi uvjeti za prestanak radnog odnosa temeljem zakona (po zakonskoj formulaciji dovoljno je da zaposlenik „nije reizabran“ – ne piše da se mora utvrditi da ne ispunjava uvjete za reizbor!) do kojeg će i doći, a zaposlenik neće imati na raspolaganju bilo kakav pravni lijek da si pomogne.
  • Člankom 42. stavkom 2. Prijedloga Zakona određeno je da se reizbor nastavnika, odnosno znanstvenika provodi prema postupku koji je propisan za izbor nastavnika, odnosno znanstvenika na više radno mjesto člankom 43. ovoga Zakona. Primjenom navedenih odredbi, potpuno izostaje mogućnost da zaposlenik na bilo koji način preispita donesenu odluku povjerenstva o neispunjavanju uvjeta za reizbor. Nije navedeno kada je takva odluka konačna za zaposlenika, ima li protiv nje zaposlenik pravo na žalbu/pokretanje upravnog spora i u kojem trenutku– što su sve i pitanja koja ili nisu uopće ili nisu adekvatno riješena ni u kojem postupku izbora na radna mjesta – ni u postupku izbora po javnim natječaju niti u postupku izbora na viša radna mjesta. Samo u tim slučajevima, posljedice su manje za zaposlenika. U ovom slučaju, institut reizbora, koji može rezultirati prestankom radnog odnosa zaposlenika reguliran je s ukupno 5 stavaka jednog članka Zakona, pri čemu jedan stavak ni nema sadržaja nego je njime upućeno na odgovarajuću primjenu nejasnih i nerazrađenih odredbi drugog članka Prijedloga Zakona. To je stvaranje velike pravne nesigurnosti za zaposlenike.
  • U Prijedlogu Zakona svakako je potrebno uvjete reizbora ostaviti tijelima koje utvrđuju i uvjete izbora, brisati odredbe o izboru/reizboru „na“ pet godina, a propisati provedbu tih postupaka „svakih“ 5 godina, precizno i jasno regulirati provedbu postupka reizbora s pravom zaposlenika na preispitivanje donesene odluke ili ostaviti trenutnu regulaciju postupka provedbe reizbora i posljedica ne udovoljavanja uvjetima za reizbor (ponavljanje postupka u roku od dvije godine, otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika u slučaju ponovljenog negativnog izvješća).
  • Stavak 5: Ako je nastavnik bio u procesu izbora na više radno mjesto, ali je ustanovljeno da nema uvjete onda se otvara pitanje roka za reizbor, jer mu je isteklo vrijeme u prethodnom postupku izbora na više radno mjesto. Trebalo bi definirati da rok počinje teći od dana prekida postupka izbora na više radno mjesto.
  • Niz je sličnih pitanja koje Zakon nije riješio. Neke je nužno da riješi Zakon, a dio pitanja može se prepustiti Kolektivnom ugovoru pa je nužno da Zakon uputi na Kolektivni ugovor.

Članak 43.

(1) Nastavnik, odnosno znanstvenik koji je na radnome mjestu proveo najmanje pet godina može se izabrati na više radno mjesto.

(2) Postupak izbora na više radno mjesto pokreće se odlukom senata, fakultetskog ili akademijskog vijeća, vijeća veleučilišta, odnosno znanstvenog vijeća . Sastavni dio odluke o pokretanju postupka izbora nastavnika, odnosno znanstvenika na više radno mjesto čini odluka o imenovanju stručnog povjerenstva.

(3) Stručno povjerenstvo sastoji se od najmanje tri člana zaposlena na radnome mjestu više ili iste hijerarhijske razine u odnosu na radno mjesto za koje se provodi izbor u istom znanstvenom, odnosno umjetničkom području i polju. Najmanje jedan član stručnog povjerenstva mora biti zaposlen na visokom učilištu ili znanstvenom institutu različitom od onoga na kojem se provodi izbor.

(4) Nastavnik, odnosno znanstvenik obvezan je dostaviti dokaze o ispunjavanju kriterija za izbor na više radno mjesto u elektroničkom obliku, najkasnije u roku 15 dana od pokretanja postupka izbora. U postupku izbora na više radno mjesto nastavnik, odnosno znanstvenik dostavlja dokaze o postignućima ostvarenim nakon posljednjeg izbora, odnosno reizbora na radno mjesto kojima ispunjavanja Nacionalne sveučilišne, znanstvene i umjetničke kriterije, odnosno Nacionalne veleučilišne kriterije i dodatne kriterije.

(5) Stručno povjerenstvo ocjenjuje ispunjava li nastavnik, odnosno znanstvenik zakonske kriterije, Nacionalne sveučilišne, znanstvene i umjetničke kriterije, odnosno Nacionalne veleučilišne kriterije i dodatne kriterije.

(6) Stručno povjerenstvo podnosi senatu, fakultetskom ili akademijskom vijeću, vijeću veleučilišta, odnosno znanstvenom vijeću mišljenje u pisanom obliku o ispunjavanju kriterija za izbor na više radno mjesto najkasnije u roku 30 dana od dana zaprimanja dokaza o ispunjavanju kriterija.

(7) Senat, fakultetsko ili akademijsko vijeće, vijeće veleučilišta, odnosno znanstveno vijeće donosi odluku o usvajanju ili odbijanju mišljenja stručnog povjerenstva u roku 30 dana od dana zaprimanja ovoga mišljenja.

(8) Sveučilište, fakultet, umjetnička akademija, odnosno znanstveni institut dostavlja odluku kojom se utvrđuje kako nastavnik, odnosno znanstvenik ispunjava kriterije za izbor na više radno mjesto nadležnome matičnom odboru, a veleučilište nadležnome matičnom povjerenstvu u roku osam dana od dana usvajanja mišljenja .

(9) Nadležni matični odbor , odnosno nadležno matično povjerenstvo odlukom utvrđuje ispunjava li nastavnik, odnosno znanstvenik Nacionalne sveučilišne , znanstvene i umjetničke kriterije, odnosno Nacionalne veleučilišne kriterije, najkasnije u roku 60 dana od dostave odluke.

(10) Ako nadležni matični odbor , odnosno nadležno matično povjerenstvo ne donese odluku iz stavka 9. ovoga članka u propisanom roku, smatra se da kandidat ispunjava Nacionalne sveučilišne , znanstvene i umjetničke kriterije, odnosno Nacionalne veleučilišne kriterije .

(11) Nakon dostave odluke iz stavka 9., odnosno nastupom pretpostavke iz stavka 10. ovog članka visoko učilište, odnosno znanstveni institut s izabranim kandidatom sklapa aneks ugovora o radu.

Komentar NSZVO:

  • Člankom 43. stavkom 1. propisano je da se nastavnik/znanstvenik koji je na radnom mjestu proveo najmanje 5 godina može izabrati na više radno mjesto. Odredba je neprecizna – nejasno je misli li se na bilo koje više radno mjesto ili na prvo više radno mjesto? Također, otvara se pitanje, može li osoba bez obzira na vrijeme provedeno na određenom radnom mjestu, aplicirati na slobodno radno mjesto temeljem raspisanog javnog natječaja? S obzirom na odredbu zakona da se reizbor provodi na pet godina, je li izbor na više radno mjesto bez raspisivanja javnog natječaja moguće provesti u bilo kojem trenutku nakon provedbe reizbora zaposlenika?
  • Primjereno bi bilo propisati da se za izbor na svako radno mjesto odgovarajuće uvažavaju sva postignuća zaposlenika, pri čemu se za reizbor/izbor određeni dio njih posebno zahtjeva i vrednuje u određenom razdoblju prije reizbora odnosno izbora. Tako se uvažava ukupni znanstveni, nastavni, stručni ili umjetnički doprinos nastavnika, znanstvenika, umjetnika, a ne da ga se svodi na zaposlenika koji u pravilnim vremenskim razdobljima poslodavcu isporučuje tražene outpute, bez uvažavanja bilo kakvog prethodnog njegovog rada. Nejasno je zašto se propisuje da se uvažavaju isključivo uvjeti za izbor na više radno mjesto ostvareni od posljednjeg izbora/reizbora. Smatramo da bi se uvjeti za izbor morali procjenjivati najmanje od prošlog izbora, odnosno omogućiti da se zaposleniku u postupku izbora vrednuju svi uvjeti koji nisu vrednovani u izborima na kojima je biran na viša radna mjesta. Ova odredba Prijedloga Zakona ograničavajuća je i za donositelje Nacionalnih uvjeta izbora/reizbora jer će morati voditi računa da u uvjete za izbor ne stave one koji se ne mogu ispuniti u petogodišnjim razdobljima, a na strani zaposlenika će dolaziti do niza kalkulacija u pogledu vremena objave znanstvenih radova i drugih publikacija, naročito knjiga. Sva pitanja uvjeta za izbor/reizbor moraju se ostaviti nadležnim tijelima za njihovo donošenje, koji najprikladnije mogu procijeniti njihovu važnost za izbore na pojedina radna mjesta.
  • Iz stavka 1. proizlazi da se zaposlenik koji je na radnome mjestu proveo najmanje pet godina može izabrati na više radno mjesto, ali i ne mora. Postavlja se pitanje što je sa zaposlenikom koji ispunjava sve potrebne uvjete za izbor na više radno mjesto, međutim, iz nekog razloga (primjerice nedostatka koeficijenata) u odnosu na njega bude proveden postupak reizbora? Prema tekstu prijedloga Zakona ne postoji mogućnost da se takvi zaposlenici izaberu na više radno mjesto prije proteka 5 godina od reizbora. Prema našem mišljenju potrebno je Zakonom predvidjeti takvu mogućnost.
  • U slučaju kada nadležno vijeće usvoji negativno mišljenje ili odbije usvojiti pozitivno – postupak izbora/reizbora se za zaposlenika u tom trenutku završava – negativno. Dalje se u postupak na matične odbore/povjerenstva takvo izvješće ne šalje – šalje se samo pozitivno mišljenje. Što su onda opcije zaposlenika koji nije zadovoljan mišljenjem povjerenstva. Nema predviđenog pravnog lijeka, a posljedica je neizbor na više radno mjesto odnosno neprovedeni reizbor (jer se ove odredbe primjenjuju i na postupak reizbora!) i prestanak radnog odnosa na temelju samog zakona. Apsolutno je potrebno predvidjeti odgovarajuće pravne lijekove nakon svakog stadija postupka u kojem odluka za zaposlenika u bilo kojem postupku postaje konačna. Također, nejasno je što je sa slučajem kada nadležno tijelo donese odluku kojom ne potvrđuje da zaposlenik ispunjava uvjete za izbor/reizbor? Koji su pravni lijekovi na raspolaganju zaposleniku, od kojeg roka? Kome se dostavlja ta odluka i u kojem roku? Znači li to za zaposlenika koji nije izabran na više radno mjesto obvezu pokretanja postupka reizbora? U kojem roku počinje teći rok od 6 mjeseci za provođenje reizbora?
  • Potrebno je jako precizno razraditi postupak provedbe izbora na viša radna mjesta, osobito ako će se on primjenjivati i na reizbore jer o njima zaista ovisi radni odnos zaposlenika, ili uputiti na Kolektivni ugovor.

Članak 44.

(1) Asistent se zapošljava na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme u trajanju najdulje šest godina.

(2) Viši asistent se zapošljava na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme u trajanju od najdulje četiri godine.

(3) Asistent ima pravo i obvezu:

  1. upisati i pohađati doktorski studij na teret visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta
  2. sudjelovati u izvođenju nastave, obavljanju znanstvene, odnosno umjetničke djelatnosti,
  3. sudjelovati na znanstvenim skupovima i konferencijama
  4. sudjelovati u projektnim i drugim aktivnostima visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta
  5. podnositi institucijskom mentoru izvješće o radu najmanje jednom godišnje
  6. na vlastiti zahtjev jednom promijeniti mentora u skladu s kadrovskim mogućnostima visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta
  7. obavljati druge poslove po nalogu mentora i čelnika visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta.

(4) Asistent na veleučilištu nije obvezan upisati i pohađati doktorski studij.

Komentar NSZVO:

  • Apsolutno je neodrživ prijedlog da se asistenti zapošljavaju na rok kraći od 6, odnosno 5 ili preciznije 4 i pol godine na institutima. Punih trideset godina u ovoj zemlji asistenti imaju radni odnos na 5 odnosno 6 godina na određeno vrijeme. Bilo je i ranijih pokušaja razbijanja takvih ugovora na kraće rokove, ali se od toga odustalo jer se shvatilo da prekarni radni režimi za tako osjetljivu populaciju predstavljaju za malu zemlju ozbiljno slabljenje znanstvenog kadrovskog potencijala i stimuliranje talentiranih ljudi da napuste svoju zemlju. Tajna uspješnih radnih odnosa u sustavu znanosti je balans između potrebne sigurnosti radnog mjesta i potrebne nesigurnosti. Radni odnos na određeno vrijeme na 6 odnosno 5 godina je dovoljno nesiguran za mladog čovjeka da se ne opusti i da ga potakne na rad i uspješnu karijeru, ali ga ne možemo zapošljavati od godine na godinu, jer su to mladi ljudi koji moraju imati barem neku sigurnost da mogu zasnovati obitelj i imati djecu. Navedena odredba znači da ugovor o radu asistenta može biti zaključen na bilo koje razdoblje do najdulje 6 godina (pa i primjerice na samo nekoliko mjeseci ili godinu dana). Smatramo kako je potrebno jasno propisati minimalno trajanje ugovora o radu kao i do sada za radno mjesto asistenta (po mogućnosti različitog, kraćeg minimalnog trajanja za asistente koji ne sudjeluju u nastavi), a koje bi objektivno omogućavalo asistentu završetak doktorskog studija, kao temeljnog zahtjeva i svrhe ovog radnog mjesta.
  • Zakonom treba razlikovati pojedine kategorije asistenata koje postoje u praksi te jasno diferencirati njihova prava i obveze, što ovim Zakonom nije riješeno. Ovim člankom bi trebalo jasno utvrditi i da se prava iz radnog odnosa asistenata čija se plaća osigurava iz projekata ne mogu razlikovati od prava asistenata čija se plaća osigurava iz državnog proračuna.
  • Ovakvom generalnom odredbom stavka 1. ne samo da su obuhvaćene razne heterogene skupine asistenata na visokim učilištima, već su na potpuno jednak način propisana prava i obaveze asistenata i na znanstvenim institutima. Međutim, to će za posljedicu imati, kao i do sada, postojanje različitih kategorija asistenata, sa bitno različitim pravima i obvezama.
  • Trenutno se problem javlja kod asistenata zaposlenih za potrebe rada na konkretnom projektu iz kojega se financira njihova plaća, a koji se obično zapošljavaju na određeno vrijeme, do završetka projekta (u pravilu na 3 godine). Propisivanje minimalnog trajanja ugovora o radu asistenta omogućilo bi ovoj kategoriji asistenata da ostanu zaposleni i nakon završetka projekta, uz osiguravanje plaće iz sredstava programskog ugovora, i to do zakonom propisanog minimalnog trajanja ugovora o radu, a koje bi im omogućilo uspješan završetak doktorskog studija.
  • U odnosu na stavak 4. ovog članka, postavlja se pitanje svrhovitosti radnih mjesta asistenata na veleučilištima, osobito s obzirom na odredbu članka 44. stavka 4. prema kojoj navedeni asistenti nemaju dužnost upisa doktorskog studija.

Članak 45.

(1) Osobi izabranoj na suradničko radno mjesto imenuje se mentor iz reda nastavnika, odnosno znanstvenika, u skladu s postupkom utvrđenim općim aktom visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta.

(2) Visoko učilište, odnosno znanstveni institut ocjenjuje rad suradnika najmanje jednom godišnje, u skladu s postupkom utvrđenim općim aktom visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta.

(3) O ocjeni suradnika odlučuje se rješenjem. Protiv ovoga rješenja nije dopuštena žalba, ali može se pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom.

(4) Suradniku koji je negativno ocijenjen dvije godine uzastopno danom izvršnosti rješenja prestaje radni odnos po sili zakona danom izvršnosti rješenja.

Komentar NSZVO:

  • Nejasno je zašto se predlagatelj Zakona odlučio za izrazito nepovoljno rješenje koje dovodi do prestanka radnog odnosa temeljem samog zakona, a ne na način kako je to propisano Zakonom o radu, uobičajenom procedurom redovitog otkazivanja ugovora o radu. Na ovaj način suradnik ostaje bez ikakvih prava iz radnog odnosa koja bi imao u slučaju redovitog otkazivanja ugovora o radu. Smatramo kako je poželjno zadržati trenutno zakonsko rješenje prema kojem se u slučaju kada je suradnik negativno ocjenjen dvije godine uzastopno pokreće postupak redovitog otkazivanja ugovora o radu (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).
  • Također, nije sasvim jasno što u smislu stavka 4. znači sintagma „dvije godine uzastopno“. Naime, u stavku 2. navedeno je kako se rad suradnika ocjenjuje najmanje jednom godišnje, što znači da to može biti i češće.
  • Ako je dvije godine koje nisu uzastopne, trebalo bi ostaviti ustanovi mogućnost (ne obavezu) da taj radni odnos prekine u proceduri koja je ovdje predložena, ili takvu odredbu i slična pitanja ostaviti Kolektivnom ugovoru i na njega uputiti.

Članak 46.

(1) Senat, odnosno fakultetsko ili akademijsko vijeće, u skladu s općim aktom visokog učilišta može odlukom odobriti osobi izabranoj na znanstveno-nastavno odnosno umjetničko-nastavno radno mjesto plaćenu slobodnu studijsku godinu ( sabbatical ) radi znanstvenog ili umjetničkog rada.

(2) Visoko učilište obvezno je u tom razdoblju organizirati redovito obavljanje nastave i drugih obveza nastavnika kojemu je odobrena plaćena slobodna studijska godina.

Komentar NSZVO:

  • Smatramo kako je potrebno ispitati i promisliti razloge za korištenje slobodne studijske godine i za znanstvenike na institutima.
  • Predlažemo dodati odredbu kako se korištenje ovog prava detaljnije razrađuje Kolektivnim ugovorom.

Članak 47.

(1) Nastavniku, odnosno znanstveniku jamči se povratak na radno mjesto nakon isteka mandata u slučaju izbora ili imenovanja na rukovodeću dužnost na sveučilištu ili u sustavu visokog obrazovanja i znanstvene djelatnosti te javnu dužnost u smislu propisa kojim se uređuje sprječavanje sukoba interesa, i to u roku 30 dana od dana prestanka obavljanja rukovodeće ili javne dužnosti.

(2) Za vrijeme obavljanja rukovodeće ili javne dužnosti visoko učilište, odnosno znanstveni institut može na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme zaposliti zaposlenika koji zamjenjuje zaposlenika iz stavka 1. ovoga članka.

Komentar NSZVO:

Trebalo bi propisati u roku od 30 dana od pisanog zahtjeva nastavnika/znanstvenika, kako bi se na posao mogao vratiti u kontinuitetu, a ne čekati na povratak cijelih mjesec dana – što će raditi za to vrijeme – prijaviti se na Zavod za zapošljavanje?

Članak 48.

(1) Na zahtjev nastavnika, znanstvenika i suradnika rokovi za izbor na radno mjesto ne teku za vrijeme trajanja rodiljskog dopusta, bolovanja duljih od tri mjeseca, obavljanja rukovodeće dužnosti na sveučilištu ili u sustavu visokog obrazovanja i znanstvene djelatnosti, odnosno javne dužnosti u smislu propisa kojim se uređuje sprječavanje sukoba interesa te u drugim opravdanim slučajevima propisanim zakonom, kolektivnim ugovorom ili općim aktom visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta.

(2) Na zahtjev suradnika ugovor o radu na određeno vrijeme produljit će se za onoliko vremena koliko je trajao rodiljski dopust, bolovanje, obavljanje rukovodeće, odnosno javne dužnosti ili drugi opravdani slučaj propisan zakonom, kolektivnim ugovorom ili općim aktom visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta.

Komentar NSZVO:

U stavku 1. sugeriramo da se jasno navede da se misli na rokove za izbor odnosno reizbor na radno mjesto. Nejasno je koji je to rok koji suradnik ima za izbor na radno mjesto, a koji bi trebao prestati teći sukladno članku 48. stavku 1. Također, umjesto „rodiljskog dopusta“ trebalo bi stajati „rodiljni odnosno roditeljski dopust“ što su kategorije rodiljnih i roditeljskih potpora propisane posebnim propisom. Bolovanje bi se u zakonu trebalo nazivati „privremena nesposobnost za rad. U stavku 2. pretpostavljamo kako se također mislio na bolovanja dulja od tri mjeseca, a ne na bolovanja bilo kojeg kraćeg trajanja.

Članak 49.

U skladu sa zakonom koji uređuje radne odnose nastavnik, znanstvenik i suradnik zaposlen na javnom visokom učilištu, odnosno javnom znanstvenom institutu može obavljati poslove koji su predmet djelatnosti ili su vezani uz predmet djelatnosti visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta izvan visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta na kojemu je zaposlen, samo uz odobrenje čelnika visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta.

Komentar NSZVO:

Potrebno je propisati da se postupak traženja i izdavanja suglasnosti uređuje općim aktom ustanove – tako da se izbjegne arbitrarnost u izdavanju suglasnosti.

Članak 50.

(1) Za potrebe izvođenja sveučilišnog studija jezika i književnosti na visokom učilištu može se zaposliti lektor stranog jezika. Kriterije za izbor na radno mjesto lektora stranog jezika utvrđuje visoko učilište općim aktom.

(2) Na visokom učilištu u inozemstvu može se zaposliti lektor hrvatskog jezika i književnosti na osnovi ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljenog s visokim učilištem u Republici Hrvatskoj ili Ministarstvom. Kriterije za izbor na radno mjesto lektora hrvatskog jezika i književnosti na visokom učilištu u inozemstvu ministar uređuje pravilnikom.

(3) Osobi zaposlenoj na radnome mjestu iz stavka 2. ovoga članka koja je bila zaposlena u Republici Hrvatskoj na neodređeno vrijeme, jamči se povratak na radno mjesto u roku 30 dana od dana prestanka ugovora o radu na visokom učilištu u inozemstvu.

Komentar NSZVO:

Ako se propisuje da se lektori zapošljavaju za potrebe izvođenja sveučilišnog studija jezika i književnosti – tada se treba propisati i to da ih se može zaposliti na sveučilištu odnosno njegovoj sastavnici, a ne na visokom učilištu, budući da se na sveučilištu izvode sveučilišni studiji. Predlažemo da se povratak na radno mjesto jamči od podnošenja zahtjeva lektora, da osoba izbjegne nezaposlenost 30 dana.

Članak 51.

(1) Na javnom visokom učilištu nastavniku prestaje ugovor o radu radi odlaska u mirovinu istekom akademske godine u kojoj je navršio 67 godina života. Na javnom znanstvenom institutu znanstveniku prestaje ugovor o radu radi odlaska u mirovinu istekom kalendarske godine u kojoj je navršio 67 godina života.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka javno visoko učilište, odnosno javni znanstveni institut može s redovitim profesorom u trajnom izboru, znanstvenim savjetnikom u trajnom izboru i profesorom stručnog studija u trajnom izboru sklopiti ugovor o radu na teret vlastitih sredstava najdulje do isteka akademske, odnosno kalendarske godine u kojoj je navršio 70 godina života.

Komentar NSZVO:

  • Iako smatramo da je potrebno i poželjno, kako u nastavi tako i u znanosti, zadržati najbolje nastavnike odnosno znanstvenike i nakon navršetka 67 godina života, ne vidimo smisao ovakvog prijedloga odredbe koja produljuje radni vijek svih nastavnika i znanstvenika do isteka akademske/kalendarske godine u kojoj su navršili 67 godina života, a posebice uzevši u obzir utjecaj takve odredbe na mogućnosti zapošljavanja mladih. Mišljenja smo kako bi posljedice ovako predviđenog produljenja radnog vijeka mogle biti pogubne za kadrovsku obnovu sustava i krajnje demotivirajuće za mlađe kategorije nastavnika i znanstvenika. Nije jasno što je politika Vlade u RH. Zaustaviti odlazak mladih ljudi ili ih motivirati na odlazak iz ove zemlje?
  • Zašto je moguće na vlastita sredstva produljiti radni odnos samo osobama na najvišim radnim mjestima? Ako ih financiraju iz vlastitih prihoda, ne bi li potreba za nastavkom njihova rada (primjerice u vođenju određenog projekta ili sl.) trebala biti odlučujuća odrednica temeljem koje će visoko učilište samostalno odrediti je li i kome je potrebno produljiti ugovor i do 70-e godine života?
  • Stavkom 2 stvara se dodatna nejednakost između ustanova koje imaju priliku i ustanova koje nemaju priliku stjecati vlastite prihode na tržištu. Zadržavanje vrhunskog kadra u sustavu je doprinos znanosti i nastavi u zemlji, ali zar taj doprinos ne zaslužuju znanstvene i umjetničke discipline na ustanovama koje ne ostvaruju vlastite prihode? Država mora i takvim institucijama dati priliku da zadrže najbolje kadrove. Treba stvoriti fond za izravnanje između ustanova koje mogu i koje ne mogu ostvarivati vlastite prihode i iz tih sredstava platiti takve ljude. Neshvatljivo je da na sveučilištu ne postoji solidarnost između javnih ustanova.
  • Zakonu nedostaju proceduralne odredbe o tome kako se na ustanovama odlučuje o tome tko može ostati iza 70 godine života. To je veoma česti kamen spoticanja.

Članak 52.

(1) U slučaju privremene nenazočnosti nastavnika, znanstvenika ili suradnika visoko učilište, odnosno znanstveni institut može sklopiti ugovor o radu na određeno vrijeme, bez provedbe javnoga natječaja, s osobom koja zamjenjuje privremeno nenazočnog zaposlenika najdulje na šest mjeseci.

(2) Stručno povjerenstvo koje se sastoji od najmanje tri člana zaposlena na radnome mjestu više ili iste hijerarhijske razine u odnosu na radno mjesto na koje se zapošljava osoba koja zamjenjuje privremeno nenazočnog zaposlenika, u istom znanstvenom području i polju, mišljenjem u pisanom obliku utvrđuje ispunjavanja li kandidat kriterije za predmetno radno mjesto.

(3) Senat, fakultetsko ili akademijsko vijeće, vijeće veleučilišta, odnosno znanstveno vijeće donosi odluku o usvajanju ili odbijanju mišljenja stručnog povjerenstva.

(4) Obveza upisa i pohađanja doktorskog studija ne odnosi se na zaposlenika koji zamjenjuje privremeno nenazočnog suradnika.

Komentar NSZVO:

  • Osim što je nejasno kako će se dolaziti do takvih osoba (jer ne postoji ni obveza nekog internog ili javnog poziva), nejasno je i što je svrha zapošljavanja na određeno vrijeme od 6 mjeseci u odnosu na osobe koje su odsutne često i dulje razdoblje. Ne bi li bilo za te svrhe prikladnije provesti jednostavni javni natječaj preko službenih stranica visokog učilišta koji je otvoren npr. 8 dana i zaposliti osobu na određeno, do povratka nenazočnog zaposlenika na rad.
  • Otvara se pitanje tko zamjenjuje asistenta ili asistenticu kada je privremeno nenazočna (npr. porodiljni). Ne može ju zamjenjivati asistent jer je to per definitionem osoba koja upisuje doktorski studij. Otvara se pitanje u kojim poslovima ga zamjenjuje. Ima smisla samo zamjena na poslovima nastave, ali ne i u poslovima znanosti, jer je posao asistenta u znanosti pohađanje doktorskog studije ili rad na doktorskoj disertaciji i s njom povezanim istraživanjem? Preostaje ili zapošljavanje na 25% radnog vremena (ograničenje iz Kolektivnog ugovora) ili preuzimanje njegovih vježbi u okviru unutarnjih kadrovskih kapaciteta.

Članak 53.

(1) Visoko učilište, odnosno znanstveni institut može angažirati naslovnog nastavnika, odnosno naslovnog znanstvenika.

(2) Naslovni nastavnik, odnosno naslovni znanstvenik je osoba koja nije u radnom odnosu s visokim učilištem, odnosno znanstvenim institutom, ali ispunjava kriterije za izbor na znanstveno-nastavno, umjetničko-nastavno, znanstveno i nastavno radno mjesto .

(3) Naslovni nastavnik, odnosno naslovni znanstvenik bira se u skladu s odredbama članka 40. i 43. ovoga Zakona, pri čemu se za izbor naslovnog nastavnika, odnosno naslovnog znanstvenika ne raspisuje javni natječaj.

Komentar NSZVO:

Odredbe članka 53. krajnje su nejasne. Nije jasno što znači „angažirati“ naslovnog nastavnika odnosno naslovnog znanstvenika? Gdje se odnosno kako nađe naslovni nastavnik ili znanstvenik, ako ne putem javnog natječaja? Netko ga poznaje, preporuči? Kako se odgovarajuće primjenjuje članak 40. koji upravo regulira postupak zapošljavanja na temelju javnog natječaja na postupak izbora na naslovna radna mjesta koji se provodi bez javnog natječaja? Što se od tog članka uopće može primijeniti? Sadašnji Zakon je predviđao naslovna zvanja samo na visokim učilištima i mogućnosti sudjelovanja naslovnog nastavnika i suradnika u nastavi dijela ili cijele nastave određenog predmeta. Sada je moguće da naslovni nastavnik/znanstvenik obavlja sve poslove radnog mjesta na visokim učilištima , ali i da institut angažira naslovnog znanstvenika. Ako naslovni nastavnik / znanstvenik može raditi sve poslove kao i redovno zaposlen nastavnik/znanstvenik, osim što mu se naknada za rad isplaćuje kao drugi dohodak, odnosno ne prima plaću i nema nikakva materijalna prava iz radnog odnosa, postavlja se pitanje, zašto bi bilo koji poslodavac zasnivao radni odnos sa zaposlenikom (raspisivao javni natječaj, isplaćivao plaću svih 12 mjeseci u godini, isplaćivao druga materijalna prava iz radnog odnosa) ako mu sve poslove koje mu obavlja zaposleni nastavnik/znanstvenik može obaviti osoba preko ugovora o djelu i to samo u onom dijelu godine (semestra) u kojem treba izvoditi nastavu.

Članak 54.

(1) Sveučilište, fakultet, umjetnička akademija i znanstveni instituti istaknutim umirovljenim nastavnicima i znanstvenicima mogu dodijeliti počasni naslov profesor emeritus, odnosno znanstvenik emeritus.

(2) Profesor emeritus, odnosno znanstvenik emeritus može u skladu s potrebama sveučilišta, fakulteta, umjetničke akademije i znanstvenog instituta sudjelovati u izvođenju nastave na doktorskom studiju, odnosno u obavljanju znanstvene ili umjetničke djelatnosti.

(3) Postupak imenovanja i prava profesora emeritusa, odnosno znanstvenika emeritusa uređuje se statutom sveučilišta, fakulteta, umjetničke akademije, odnosno znanstvenog instituta.

Komentar NSZVO:

Člankom 54. stavkom 3. određeno je da se Postupak imenovanja i prava profesora emeritusa, odnosno znanstvenika emeritusa uređuje statutom sveučilišta, fakulteta, umjetničke akademije, odnosno znanstvenog instituta. Budući se radi o pitanjima u kojima može doći do izmjena u regulaciji, smatramo da se ista trebaju uređivati drugim općim aktom ustanove, a ne statutom.

Članak 55.

(1) Visoko učilište, odnosno znanstveni institut osniva etičko povjerenstvo radi promicanja i zaštite etičkih načela u nastavnoj, znanstvenoj, odnosno umjetničkoj djelatnosti, stručnom radu, međusobnim odnosima i javnom istupanju nastavnika, znanstvenika, suradnika i drugih zaposlenika.

(2) Etički kodeks donosi senat, fakultetsko vijeće, akademijsko vijeće, vijeće veleučilišta, odnosno znanstveno vijeće. Etičkim kodeksom utvrđuju se etička djela te postupak sprječavanja i sankcioniranja neetičkog postupanja.

(3) Odluka etičkog povjerenstva o eventualnom kršenju etičkog kodeksa dostavlja se čelniku visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta koji je dužan postupiti u skladu s pravilnikom o stegovnoj odgovornosti.

(4) Nacionalno vijeće donosi smjernice kojim utvrđuje minimalna etička načela. Minimalna etička načela čine sastavni dio etičkog kodeksa visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta.

Komentar NSZVO:

Člankom 55. stavkom 1. propisano je da visoko učilište/znanstveni institut osniva etičko povjerenstvo radi promicanja i zaštite etičkih načela. Logično je da se radi promicanja i zaštite etičkih načela donosi etički kodeks, nakon čega je funkcija etičkog povjerenstva postupanje u slučajevima njegovog kršenja. Dakle, treba stajati da se radi ispunjenja navedenih ciljeva donosi etički kodeks. Člankom 55. stavkom 2. propisano je da etički kodeks donosi senat, fakultetsko vijeće, akademijsko vijeće, vijeće veleučilišta, odnosno znanstveno vijeće – dakle propisana je nadležnost tijela za donošenje, međutim, nigdje nije propisana obveza donošenja takvog akta niti rok u kojem je to ustanova dužna učiniti. Nejasno je zašto je nadležnost pojedinih tijela za donošenje etičkih kodeksa izdvojena u ovom članku, a nije napisana kod pobrajanja nadležnosti tih tijela ranije u samom tekstu Prijedloga Zakona. Etičkim kodeksom se ne utvrđuju „etička djela“ kako određuje članak 55. stavak 2. (eventualno bi se moglo govoriti o „neetičkim djelima“), nego se njime definiraju načela i pravila profesionalne etike kojih su se zaposlenici dužni pridržavati u profesionalnom i javnom djelovanju i u vezi čijih je kršenja u odgovarajućoj proceduri moguće zatražiti utvrđivanje neetičnog postupanja zaposlenika, a koje onda može biti i osnova za daljnju stegovnu odgovornost zaposlenika. Člankom 55. stavkom 3. propisano je da se odluka etičkog povjerenstva o eventualnom kršenju etičkog kodeksa dostavlja čelniku visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta koji je dužan postupiti u skladu s pravilnikom o stegovnoj odgovornosti. Ovakva vrsta odredbe ne spada u zakon, već u opći akt visokog učilišta/znanstvenog instituta. Zakon na općeniti način treba propisati da etička odgovornost ne isključuje stegovnu, odnosno može biti osnova stegovne odgovornosti sukladno općem aktu visokog učilišta/znanstvenog instituta. Člankom 55. stavkom 4. određeno je da Nacionalno vijeće donosi smjernice kojim utvrđuje minimalna etička načela. Postavlja se pitanje – donosi li Nacionalno vijeće smjernice ili utvrđuje minimalna etička načela? Smjernica označava pravac u kojem je potrebno djelovati pa je nejasno kako je moguće kroz smjernice utvrditi minimalna etička načela, koja zatim postaju i sastavni dio etičkih kodeksa ustanova. Zašto jednostavno nije napisano da NV utvrđuje minimalna etička načela koja su polazišta za donošenje etičkih kodeksa visokih učilišta i znanstvenih instituta, a što jasno proizlazi iz ovlasti Nacionalnog vijeća (članak 86. stavak 1. točka 7.)?

Članak 56.

(1) Zaposlenik visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta stegovno odgovara za povrede svojih radnih obveza te za narušavanje ugleda visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta.

(2) Visoko učilište, odnosno znanstveni institut osniva stegovno povjerenstvo.

(3) Senat, fakultetsko vijeće, akademijsko vijeće, vijeće veleučilišta, odnosno znanstveno vijeće donosi pravilnik o stegovnoj odgovornosti kojim se utvrđuje sastav stegovnog povjerenstva, stegovna djela, stegovne sankcije i stegovni postupak.

(4) Stegovna odgovornost utvrđena u stegovnom postupku za posljedicu može imati izvanredni otkaz ugovora o radu.

(5) Zaposlenik visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta može stegovno odgovarati samo za djelo koje je u vrijeme počinjenja prema pravilniku o stegovnoj odgovornosti bilo propisano kao stegovno djelo i za koje je bila propisana stegovna sankcija.

Komentar NSZVO:

Sadašnji ZZDVO predviđa stegovnu odgovornost isključivo nastavnika i suradnika, ali ne i stegovnu odgovornost svih zaposlenika. Nacrt sada donosi proširenje stegovne odgovornosti na sve zaposlenike visokih učilišta i znanstvenih instituta. Smatramo kako u odnosu na povrede radnih obveza nenastavnog/neznanstvenog osoblja nije racionalno provoditi stegovni postupak, već se dovoljna svrha po potrebi postiže primjenom Zakona o radu i njegovih odredaba za slučaj povreda obveza iz radnog odnosa. Također, posljednji dio rečenice stavka 1. određuje da zaposlenik stegovno odgovara i za narušavanje ugleda visokog učilišta odnosno znanstvenog instituta. Ovakva formulacija obuhvaća mogućnost da zaposlenik bude odgovoran za sva postupanja kojima je posljedica narušavanje ugleda ustanove, neovisno jesu li ona bila utemeljena i opravdana ili nisu. Primjerice, zaposlenik koji javno opravdano i osnovano upozori na određene nepravilnosti na visokom učilištu, također će svojim postupanjem narušiti ugled visokog učilišta, a po formulaciji iz članka 56. stavka 1. i takvo bi postupanje bilo podložno stegovnoj odgovornosti. Potrebno je preciznije odrediti razloge stegovne odgovornosti. Čitav članak bi trebalo bolje tehnički urediti. Stavak 5. trebao bi biti stavak 2., odnosno slijediti odmah iza stavka 1. Nejasno je što se htjelo propisivanjem stavka 2. kojim je određeno da visoko učilište, odnosno znanstveni institut osniva stegovno povjerenstvo, kada istodobno niti je određen njegov sastav, ni ovlasti ni nadležnosti. Također, nejasno je zašto ovlaštenja tijela iz stavka 3. ovog članka nisu napisana u odredbama koje reguliraju nadležnosti senata, FV-a, AV-a odnosno vijeća veleučilišta, nego ovdje na izdvojenom mjestu.

Članak 76.

(1) Student je osoba koja je upisana na sveučilišni ili stručni studij.

(2) Student u redovitom statusu studira u sklopu pune nastavne satnice te ima sva prava i obveze iz studentskog standarda. Student u redovitom statusu ne može biti u radnom odnosu niti obavljati samostalnu djelatnost obrta ili drugog slobodnog zanimanja.

(3) Student u izvanrednom statusu studira u sklopu pune ili prilagođene nastavne satnice te snosi troškove studija u cijelosti ili dijelom, u skladu s općim aktom visokog učilišta.

(4) Status studenta stječe se upisom na visoko učilište i dokazuje se studentskom ispravom koju izdaje visoko učilište.

(5) Status studenta prestaje:

  1. završetkom studija
  2. ispisom sa studija
  3. isključenjem sa studija u postupku i uz uvjete utvrđene statutom ili drugim općim aktom visokog učilišta
  4. ako student ne završi studij u roku koji je utvrđen člankom 77. stavkom 5. ovoga Zakona.

(6) Oblik i sadržaj studentske isprave iz stavka 4. ovog članka ministar utvrđuje pravilnikom.

Komentar NSZVO:

Smatramo kako odredba stavka 2. predstavlja nepotrebno ograničavanje rada studenata, posebice uzevši u obzir činjenicu da se neki studijski programi izvode samo u redovitom statusu, zbog čega student mora birati između studija i rada. Prema našem mišljenju potrebno je relaksirati ovu odredbu u smjeru omogućavanja studentima u redovitom statusu zasnivanja radnog odnosa i obavljanja samostalne djelatnosti obrta ili drugog slobodnog zanimanja, uz ograničavanje pojedinih prava iz studentskog standarda.

Članak 86.

(1) Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje, znanost i tehnološki razvoj obavlja sljedeće poslove:

  1. predlaže i potiče donošenje mjera za unapređenje visokog obrazovanja, znanstvene i umjetničke djelatnosti te tehnološkog razvoja
  2. prati razvoj znanstvenih i umjetničkih područja i polja
  3. daje mišljenje o aktima strateškog planiranja Republike Hrvatske koji se odnose na obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja, znanstvene i umjetničke djelatnosti te tehnološkog razvoja
  4. raspravlja pitanja važna za razvoj nacionalnog inovacijskog sustava, predlaže i potiče donošenje mjera za njegovo unapređenje te poticanje tehnološkog razvoja
  5. imenuje članove matičnih odbora
  6. na prijedlog matičnih odbora donosi Nacionalne sveučilišne, znanstvene i umjetničke kriterije
  7. donosi minimalna etička načela
  8. predlaže i potiče sudjelovanje drugih subjekata i organizacija civilnog društva, posebno tijela državne uprave i gospodarskih subjekata u sustavu visokog obrazovanja, znanstvene i umjetničke djelatnosti te tehnološkog razvoja
  9. daje mišljenje o potrebi osnivanja novog javnog visokog učilišta , odnosno javnog znanstvenog instituta
  10. predlaže mjere i poduzima aktivnosti za afirmaciju, napredovanje i poticanje izvrsnosti nastavnog i znanstvenog pomlatka
  11. razmatra i daje mišljenja o drugim pitanjima važnim za razvoj sustava visokog obrazovanja, znanstvene i umjetničke djelatnosti te tehnološkog razvoja.

(2) Nacionalno vijeće podnosi izvješće o svojemu radu najmanje jednom godišnje Hrvatskom saboru.

(3) Nacionalno vijeće donosi odluke na sjednicama. Sjednicu saziva i njome predsjeda predsjednik Nacionalnog vijeća. Način rada Nacionalnog vijeća uređuje se poslovnikom o radu Nacionalnog vijeća koji donosi Nacionalno vijeće.

(4) Administrativne i stručne poslove za Nacionalno vijeće obavlja Ministarstvo.

Komentar NSZVO:

  • Kao što smo već istaknuli u komentaru na čl. 42., smatramo kako bi Nacionalno vijeće trebalo donositi i kriterije za reizbor nastavnika, odnosno znanstvenika, a ne da isti budu definirani ovim Zakonom kao polovina Nacionalnih sveučilišnih, znanstvenih i umjetničkih kriterija. Na taj način bi moglo kriterije za reizbor prilagoditi težini pojedinih Nacionalnih kriterija za izbor i mogućnostima njihova ispunjenja, vodeći pritom računa o specifičnostima pojedinih znanstvenih područja i polja.
  • Predlažemo da se NV ima ovlast donošenja izbornih uvjeta za brže napredovanje ili preskakanje radnih mjesta za najuspješnije.
  • U stavku 1 u točki 3 bi trebalo propisati da NV može davati mišljenja općenito o aktima strateškog planiranja RH iz rakursa znanosti i visokog obrazovanja, a ne samo na one akte koji se odnose na obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja i znanosti.

Članak 88.

(1) Javni poziv za predlaganje kandidata za članove Nacionalnog vijeća raspisuje Ministarstvo, i to najkasnije šest mjeseci prije isteka mandata postojećim članovima.

(2) Član Nacionalnog vijeća ne može biti državni dužnosnik, čelnik tijela državne uprave, čelnik jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, čelnik visokog učilišta ili znanstvenog instituta niti osnivač ili čelnik osnivača visokog učilišta ili znanstvenog instituta.

(3) Kandidate za članove Nacionalnog vijeća utvrđuje Ministarstvo, vodeći računa o razmjernoj zastupljenosti znanstvenih područja i umjetničkog područja te regionalnoj zastupljenosti članova. Popis kandidata koji udovoljavaju uvjetima javnoga poziva, s priloženim životopisom, objavljuje se na mrežnim stranicama Ministarstva.

(4) Članove Nacionalnog vijeća na prijedlog Vlade Republike Hrvatske imenuje Hrvatski sabor tako da svake dvije godine imenuje sedam, odnosno osam članova Nacionalnog vijeća.

Komentar NSZVO:

U svijetu su ovakva tijela predviđena kao buffer tijela koja se formiraju od članova imenovanih od akademske zajednice i članova iz akademske zajednice i šire koje imenuje aktualna vlast. Ako je Ministarstvo odlučilo samo predlagati Saboru sve predstavnike, onda bi bilo barem poželjno prije izbora kandidata oglasiti kriterije po kojima će se vršiti izbor kako bi maksimalno objektiviziralo izbor ljudi prema kriteriju kompetentnosti u razumijevanju sustava, a ne prema kriteriju političke pripadnosti. Predlažemo da se ugradi takva obaveza Ministarstva.

Članak 93.

(1) Rektorski zbor Republike Hrvatske čine rektori svih sveučilišta u Republici Hrvatskoj. U radu Rektorskog zbora sudjeluje predstavnik Zbora veleučilišta. Predsjednika Rektorskog zbora članovi biraju natpolovičnom većinom glasova svih članova.

(2) Rektorski zbor razmatra pitanja od zajedničkog interesa za djelovanje i razvoj sveučilišta, fakulteta i umjetničkih akademija te obavlja sljedeće poslove:

  1. predlaže članove Nacionalnog vijeća
  2. predlaže članove matičnih odbora
  3. predlaže Nacionalnom vijeću nastavne i stručne elemente Nacionalnih sveučilišnih, znanstvenih i umjetničkih kriterija
  4. na prijedlog Ministarstva sudjeluje u postupku pregovora za sklapanje kolektivnog ugovora za područje visokog obrazovanja, znanstvene i umjetničke djelatnosti
  5. daje preporuke za razvoj sustava visokog obrazovanja
  6. prati i unaprjeđuje Bolonjski proces
  7. predlaže aktivnosti i mjere za povećanje internacionalizacije visokog obrazovanja,
  8. obavlja poslove koje mu povjere sveučilišta
  9. obavlja druge poslove propisane ovim Zakonom i drugim propisima.

(3) Rektorski zbor odluke donosi na sjednicama. Sjednicu saziva i njome predsjeda predsjednik Rektorskog zbora. Način rada Rektorskog zbora uređuje se poslovnikom o radu Rektorskog zbora, koji donosi Rektorski zbor.

Komentar NSZVO:

  • Rektorski zbor RH ne mogu činiti privatna sveučilišta iz višestrukih razloga. Radi se o problematici javnih sveučilišta koja su počesto u konkurentskim odnosima s privatnima. Neprofitna orijentacija i javno dobro su temeljne vrijednosti javnog sveučilišta. Nadalje, značaj privatnih je nesrazmjeran javnim sveučilištima, profesionalna razina također, a osim toga malih privatnih sveučilišta može biti jako puno, što je posebni problem sastava i odlučivanja u Rektorskom zboru. Valja razumijevati različite uloge, a osobito motivacijske strukture privatnog i javnog visokog obrazovanja pa da se brzo shvati da to ne ide zajedno. Osim toga to je nerazumna promocija privatnog na račun javnoga. U nekim skandinavskim zemljama privatna sveučilišta nisu dopuštena, što ne zagovaramo, ali upozoravamo na razliku.
  • Neprihvatljivo je da sveučilište koje čini 60-70% kapaciteta hrvatskog visokoškolskog sustava ima isti broj glasova kao i svi ostali. Trebalo bi formirati ljestvicu broja glasova pri odlučivanju u Rektorskom zboru, a koja nije sasvim proporcionalna veličini sveučilišta, ali nije niti načelo jedno sveučilište jedan glas. Za uzor treba uzeti EU parlament u kojem Njemačka ima 20 puta više stanovnika od Hrvatske, ali nema toliko više glasova nego Hrvatska, ali ipak ima više. Postoje modeli.
  • Treba napisati da na prijedlog Ministarstva Rektorski zbog može sudjelovati u pregovorima za sklapanje kolektivnog ugovora, a ne da obavezno sudjeluje, jer moguće je da to Rektorski zbor ne želi, ili pak Ministarstvo to ne želi.

Članak 96.

(1) Djelatnost visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta financira se sredstvima osnivača, namjenskim prihodima i vlastitim prihodima u skladu s ovim Zakonom.

(2) Sredstva osnivača čine:

  1. sredstva iz državnog proračuna Republike Hrvatske za financiranje djelatnosti visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta kojem je osnivač Republika Hrvatska
  2. sredstva iz proračuna jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave za financiranje djelatnosti visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta koje je osnivala jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave prije stupanja na snagu ovoga Zakona
  3. sredstva osnivača za financiranje djelatnosti privatnog visokog učilišta, odnosno privatnog znanstvenog instituta.

(3) Namjenske prihode visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta čine prihodi koji proizlaze iz obavljanja osnovne djelatnosti te s njome povezanih djelatnosti, a osobito:

  1. školarine studenata i druge naknade polaznika obrazovnih programa
  2. sredstva Hrvatske zaklade za znanost, sveučilišnih i ostalih zaklada
  3. sredstva europskih strukturnih i investicijskih fondova te drugih fondova Europske unije
  4. prihodi ostvareni od znanstvenih, umjetničkih i stručnih projekata, elaborata, ekspertiza, nakladničke i drugih srodnih djelatnosti
  5. prihodi od fondova, donacija i drugih odgovarajućih izvora financiranja obrazovne, znanstvene i umjetničke djelatnosti.

(4) Visoko učilište, odnosno znanstveni institut vlastite prihode ostvaruje iz drugih izvora, odnosno obavljanjem tržišnih djelatnosti koje ne štete ostvarivanju osnovne misije niti narušavaju ugled, neovisnost i dostojanstvo visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta.

Komentar NSZVO:

  • Stavak 3. alineja 1.- Školarine se trenutno tretiraju kao vlastiti prihod i koriste se za najrazličitije namjene što u sustavu stvara motivaciju za povećanjem školarina. Sukladno čl. 52. Zakona o proračunu, namjenskim prihodima mogu se definirati prihodi za posebne namjene, čije se korištenje i namjena utvrđuju zakonom. Shodno tome, ovaj Zakon treba školarine studenata definirati kao prihode za posebne namjene koji se mogu koristiti isključivo za dodatno poboljšanje kvalitete nastave, uvjeta studiranja i za naknadu troškova održavanja nastave studenata koji plaćaju školarine.
  • Stavak 3., alineja 4: Odredbe treba uskladiti sa Zakonom o proračunu jer nije jasno govori li ova alineja o namjenskim ili vlastitim prihodima. Prihodi od pobrojanih aktivnosti smatraju se vlastitim prihodima, ako su ostvareni obavljanjem poslova na tržištu i u tržišnim uvjetima te ako ih mogu obavljati i drugi pravni subjekti izvan općeg proračuna. U suprotnom riječ je o namjenskim prihodima.
  • Stavak 4. – Umjesto trenutne formulacije trebalo bi izravno samo napisati što to čini vlastite prihode, na isti način na koji su opisana sredstva osnivača i namjenski prihodi u prethodnim stavcima. Dakle sadržaj već dobrim dijelom postoji u predmetnom stavku 4., ali je bolje formulaciju uskladiti sa Zakonom o proračunu i izravno napisati da vlastite prihode čine „sredstva pribavljena iz drugih izvora, odnosno obavljanjem poslova za tržište i u tržišnim uvjetima, a koje mogu obavljati i drugi pravni subjekti izvan općeg proračuna te koji ne štete ostvarivanju osnovne misije niti narušavaju ugled, ekonomsku i akademsku neovisnost i dostojanstvo visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta.“
  • Otvaraju se pitanja: kakve su posljedice nepoštivanja ovoga članka, odnosno je li ovaj članak deklaracija, instrukcija ili norma koja obavezuje. Kako osigurati njegovu primjenu? Ovom poglavlju o financiranju nedostaju krucijalni sadržaji nužni za odgovarajuće i transparentno funkcioniranje sustava. S obzirom da su primjedbe u ovoj raspravi organizirane na način da se unose prema člancima pa ono što nedostaje teško se može smjestiti uz neki konkretni članak, one motive i ona pitanja koje treba ugraditi u Zakon navesti ćemo na kraju poglavlja.

Članak 97.

(1) Sredstva iz državnog proračuna Republike Hrvatske doznačuju se javnom visokom učilištu, odnosno javnom znanstvenom institutu na temelju programskog ugovora. Ako se programski ugovor ne sklopi u rokovima propisanim uredbom iz članka 102. stavka 10. ovoga Zakona, javno visoko učilište, odnosno javni znanstveni institut financira se sredstvima iz državnog proračuna u skladu s člankom 103. ovoga Zakona.

(2) Visoko učilište namjenska sredstva troši u svrhu unaprjeđenja djelatnosti visokog obrazovanja i znanstvene odnosno umjetničke djelatnosti. Visoko učilište namjenska sredstva troši u svrhu unaprjeđenja znanstvene djelatnosti.

(3) Javno visoko učilište, odnosno javni znanstveni institut samostalno raspolaže vlastitim prihodima u skladu s financijskim planom. Kriterije raspolaganja vlastitim prihodima ministar utvrđuje pravilnikom. Način trošenja vlastitih prihoda javno visoko učilište, odnosno javni znanstveni institut uređuje općim aktom.

Komentar NSZVO:

  • Stavak 1. – Nije jasno što se u kontekstu ovog zakona smatra sredstvima iz državnog proračuna. Sukladno Zakonu o proračunu i namjenski i vlastiti prihodi smatraju se sredstvima državnog proračuna. Preciznije, trebalo bi govoriti o sredstvima općih prihoda i primitaka državnog proračuna.
  • Stavak 2. – Ispraviti nespretnost u drugoj rečenici, koja se u biti treba odnositi na trošenje namjenskih sredstava javnih znanstvenih instituta, a ne visokih učilišta (samo prva rečenica odnosi se na visoka učilišta). Stavak 2. propisuje da javna znanstvena i visokoškolska ustanova namjenska sredstva troši isključivo za svrhu unaprjeđenja djelatnosti ustanove, a za vlastite prihode u stavku 3. to ne kaže. Znači li to da se vlastiti prihodi mogu koristiti i za neke treće svrhe. Nije jasno koje bi to mogle biti? Za odražavanje rada ustanove, za investicije, za podjelu dobiti od ostvarenog projekta među njegovim sudionicima? Čini se da bi upravo vlastiti prihodi trebali služiti unaprjeđenju djelatnosti ustanove nakon podmirenja troškova (uključujući i troškove rada). To je potrebno propisati, a ne za koju se svrhu mogu koristiti namjenski prihodi, jer je to samorazumljivo.
  • Stavak 3. – Nije jasno na koji način ustanove raspolažu vlastitim prihodima. Stavak 2. ovog članka sugerira da su vlastiti prihodi sredstva čije trošenje visoka učilišta i javni instituti određuju samostalno u skladu s financijskim planom. Međutim, čl. 99. ističe da se financijski plan utvrđuje u pregovaračkom postupku koji prethodi sklapanju programskog ugovora. Stoga je nejasno da li su vlastiti prihodi dio tog pregovaračkog postupka ili nisu, ako ustanove njima raspolažu samostalno. Obavljanje temeljne djelatnosti ustanove ne smije ovisiti o vlastitim prihodima ustanove, no u okviru programskih ugovora, razvojne komponente, projekcije ovih prihoda trebaju biti uzete u obzir prilikom razmatranja ukupne financijske pozicije ustanove. Također, potrebno je preciznije istaknuti obvezu Ministarstva znanosti i obrazovanja da nadzire ostvarenje i trošenje svih namjenskih i vlastitih prihoda proračunskih korisnika u sustavu, te obvezu donošenja pravilnika o mjerilima i načinu korištenja nenamjenskih donacija i vlastitih prihoda s kojima moraju biti usklađeni svih pravilnici ustanova. Te obveze jasno proizlaze iz Zakona o proračunu. Nadalje, nije jasno koji bi to bili kriteriji koji će se urediti pravilnikom, kao niti to što je način trošenja. To bi trebalo definirati. Umjesto „načina“, veća je potreba ustanova da se konkretnije može urediti svrha trošenja vlastitih prihoda i pripadajuće omjere izdvajanja za te svrhe. Ako nije jasno što su to načini i kriteriji nije se moguće niti odrediti kome treba ostaviti ovlast propisivanja načina. Nužno je također unijeti da se vrste i načini isplate, opseg i mjerila za isplatu sredstava za plaćanje troškova rada u poslovima kojima se ostvaruju vlastiti prihodi regulira kolektivnim ugovorom.

Članak 99.

(1) Osnovna proračunska komponenta javnog visokog učilišta, odnosno javnog znanstvenog instituta obuhvaća sredstva kojima se financiraju osnovni zahtjevi i potrebe javnog visokog učilišta, odnosno javnog znanstvenog instituta koje proizlaze iz obavljanja njihove djelatnosti utvrđene ovim Zakonom, a posebice se odnose na:

  1. plaće i materijalna prava zaposlenih
  2. materijalne troškove poslovanja
  3. izdatke za studentski standard
  4. izdatke za obavljanje znanstvene, odnosno umjetničke djelatnosti
  5. sredstva za tekuće i investicijsko održavanje nastavne, znanstvene i umjetničke infrastrukture
  6. izdatke za provedbu projekata od interesa za Republiku Hrvatsku,
  7. sredstva za tekuće i investicijsko održavanje nastavne, znanstvene i druge infrastrukture
  8. sredstva za znanstveno i stručno osposobljavanje i usavršavanje
  9. sredstva za izdavačku djelatnost
  10. sredstva za druge osnovne troškove.

(2) Osnovna proračunska komponenta obuhvaća obrazovnu i znanstvenu, odnosno umjetničku potkomponentu obavljanja temeljne djelatnosti javnog visokog učilišta, odnosno javnog znanstvenog instituta, čiji se iznos i udio u ukupnom financijskom planu utvrđuju programskim ugovorom.

Komentar NSZVO:

  • Novi stavak 1a. – Ovom članku nedostaje posebni stavak koji će eksplicitno definirati da masa plaća predviđena programskim ugovorom za obavljanje osnovne djelatnosti, ne može biti predmet ovrhe ili prenamjene za druge potrebe ustanova. Nadalje, treba jasno odrediti da se masa za plaće formira prema planiranom broju zaposlenika na bazi cijene rada koja se formira kao umnožak individualnog koeficijenta, visine osnovice za obračun plaće u javnim službama i dodataka temeljem kolektivnih ugovora. Drugim riječima nužno je plaće i materijalna prava zaposlenika definirati kao strogo namjenska i fiksna sredstva koja nisu na dispoziciji za druge potrebe, ali niti predmet manipulacije cijenom rada u sustavu.
  • Stavak 1. – Nejasno je što je izvor za financiranje svih pobrojanih stavki unutar osnovne proračunske komponente. Jesu li to samo sredstva osnivača iz državnog proračuna iz članka 96., stavka 1, odnosno sredstva državnog proračuna iz općih prihoda ili primitaka ili to obuhvaća i namjenska i vlastita sredstva i ako obuhvaća na koji način i u kojoj mjeri. Predlažemo ubaciti dodatni stavak (3.), koji bi jasno propisao da se prilikom utvrđivanja osnovne proračunske komponente ni na koji način ne uzimaju u obzir niti razmatraju ostali (vlastiti) prihodi javnog visokog učilišta, odnosno javnog znanstvenog instituta. Za razliku od pregovora i utvrđivanja razvojne proračunske komponenete, pri čemu je uobičajeno i poželjno u obzir uzeti i razmatranje projiciranih vlastitih prihoda ustanove. U točci 5. stavka 1 trebalo bi pored formulacije „sredstva za tekuće i investicijsko održavanje nastavne, znanstvene, umjetničke infrastrukture“ dodati „i druge infrastrukture“. U tom slučaju obuhvaćeno je sve što je potrebno, a točka 7. može se izostaviti (jer je velikim dijelom redundantna s točkom 5.).
  • Stavak 2. – Osnovna komponenta obuhvaća financiranje temeljne djelatnosti što je logično, međutim, bilo bi važno radi jasnoće, transparentnosti u praksi, ali i radi nekih drugih aspekata u problemima financiranja definirati što je to temeljna djelatnost, a što dopunska (vidi primjedbu na kraju ovog poglavlja o financiranju).

Članak 100.

(1) Razvojna proračunska komponenta javnog visokog učilišta, odnosno javnog znanstvenog instituta obuhvaća sredstva kojima se financira ostvarivanje razvojnih ciljeva, a posebice se odnose na:

  1. modernizaciju studijskih programa
  2. internacionalizaciju rezultata znanstvenih i umjetničkih projekata i programa
  3. izgradnju nove i okrupnjavanje postojeće nastavne, znanstvene i umjetničke infrastrukture
  4. razvoj usluga za potporu studentima i unaprjeđivanje studentskog standarda
  5. razvoj programa od posebnog utjecaja na gospodarstvo i društveni razvoj
  6. poticanje međunarodne mobilnosti i međuinstitucionalne suradnje
  7. organizacijsku i funkcionalnu integraciju javnih visokih učilišta
  8. preustroj i okrupnjavanje javnih znanstvenih instituta
  9. ostvarenje drugih ciljeva u skladu s nacionalnim strateškim smjernicama i strategijom razvoja javnog visokog učilišta, odnosno javnog znanstvenog instituta.

(2) Javno visoko učilište, odnosno javni znanstveni instituti dužni su u pregovaračkom postupku utvrditi razvojne ciljeve koji proizlaze iz njihove strategije i usklađeni su s nacionalnim strateškim dokumentima, a ostvarivost je mjerljiva u razdoblju primjene sklopljenog programskog ugovora.

(3) Udio razvojne proračunske komponente u financijskom planu javnog visokog učilišta, odnosno javnog znanstvenog instituta ne može biti veći od 25 % iznosa osnovne proračunske komponente utvrđene programskim ugovorom.

Komentar NSZVO:

  • Stavak 1. – točka 8. – formulacije „okrupnjavanje“ javnih znanstvenih instituta bez jasnog obrazloženja prejudicira što bi se trebalo događati s javnim institutima. Za tako nečim nema potrebe i dovoljno je samo ostaviti termin „preustroj“, koji naravno omogućava i okrupnjavanje, spajanje pojedinih instituta ili što god već bude volja osnivača i vlasnika utemeljena na vjerodostojnoj analizi i viziji misije javnih znanstvenih instituta.
  • Stavak 2. – nezgodno je napisati da je „ostvarivost mjerljiva u razdoblju primjene sklopljenog programskog ugovora jer bi se moglo tumačiti da se tu obavezno radi o projektima koji traju kraće od tri godine. Time bi se stvarao pritisak prema odustajanju od dugoročnih ciljeva. Moguće je napisati: „napredak u ostvarenju ciljeva koji je mjerljiv u razdoblju primjene sklopljenog kolektivnog ugovora“.
  • Stavak 3. – predloženi maksimalni udio razvojne proračunske komponente (25 % osnovne komponente) previsok u usporedbi s inozemnim standardima i uobičajenim strukturama programskim ugovora. – Predlažemo ubaciti dodatni stavak (4.), kojim bi se jasno naznačilo da se prilikom pregovora o razvojnoj proračunskoj komponenti u programskom ugovoru razmatra i uloga ostalih (vlastitih) prihoda ustanove (visokog učilišta ili javnog znanstvenog instituta). Dakle, za razliku od osnovne proračunske komponente, u kojoj osnivač snosi punu odgovornost za temeljno financiranje bez obzira na razinu vlastitih prihoda ustanove, pri razmatranju razvojnih ciljeva u skladu s pozitivnim međunarodnim iskustvima uobičajeno je i poželjno u postupku pregovaranja razmotriti i vlastite prihode ustanove kao dodatni izvor ostvarivanja razvojnih ciljeva. Predlažemo: „Prilikom pregovora o razvojnoj proračunskoj komponenti u programskom ugovoru se uređuje i uloga ostalih (vlastitih) prihoda u financiranju razvoja institucije.

Članak 101.

(1) Izvedbena (varijabilna) proračunska komponenta obuhvaća sredstva koja se doznačuju javnom visokom učilištu, odnosno javnom znanstvenom institutu na temelju uspješnosti u ostvarivanju ciljeva utvrđenih programskim ugovorom.

(2) Udio izvedbene (varijabilne) proračunske komponente u financijskom planu javnog visokog učilišta, odnosno javnog znanstvenog instituta ne može biti veći od 15 % iznosa osnovne proračunske komponente utvrđene programskim ugovorom.

Komentar NSZVO:

Stavak 2. – Kao i kod razvojne komponente, udio moguće izvedbene komponente je previsok. Razvojna i izvedbena komponenta u kombinaciji mogu iznositi do 40 posto ukupne proračunske komponente što otvara mogućnost pretjerane arbitrarnosti u raspodjeli značajnih sredstva te stvaranja velikih nejednakosti u financijskom položaju ustanova.

Članak 102.

(1) Programskim ugovorom utvrđuje se višegodišnje financiranje javnog visokog učilišta, odnosno javnog znanstvenog instituta.

(2) Programskim ugovorom ugovara se ostvarivanje unaprijed definiranih ciljeva visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta, koji su usklađeni s nacionalnim strateškim dokumentima.

(3) Programski ugovor zaključuje ministar s javnim visokim učilištem, odnosno javnim znanstvenim institutom na razdoblje tri godine.

(4) Programski ugovor obvezno sadrži odredbe o:

  1. ciljevima koje visoko učilište, odnosno znanstveni institut mora ostvariti u sklopu ugovorenog programskog razdoblja
  2. mjerljivim pokazateljima ostvarivanja ugovorenih ciljeva
  3. financijskoj kvantifikaciji ishoda djelatnosti visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta te ostvarenju ugovorenih programskih ciljeva
  4. osnovnoj, razvojnoj i izvedbenoj (varijabilnoj) proračunskoj komponenti
  5. raspodjeli financijskih sredstava te višegodišnjim proračunskim projekcijama koje se odnose na svaku godinu primjene programskog ugovora
  6. mjerama koje se poduzimaju ako se ne ispune ugovoreni ciljevi
  7. obvezi izvješćivanja i praćenja izvršenja pokazatelja provedbe programskog ugovora.

(5) Osnovna proračunska komponenta u programskom ugovoru koji sklapa visoko učilište utvrđuje se na temelju broja studijskih programa koji se izvode na visokom učilištu, broja zaposlenih nastavnika i suradnika, broja upisanih studenata, znanstvene i umjetničke produkcije te troškova kapitalnih ulaganja u nastavnu, znanstvenu i umjetničku infrastrukturu.

(6) Osnovna proračunska komponenta u programskom ugovoru koji sklapa znanstveni institut utvrđuje se na temelju znanstvene i umjetničke produkcije, broja zaposlenih znanstvenika i suradnika te troškova kapitalnih ulaganja u znanstvenu infrastrukturu.

(7) Razvojnom proračunskom komponentom u programskom ugovoru razrađuju se razvojni ciljevi u skladu s nacionalnim strateškim dokumentima.

(8) Izvedbena (varijabilna) proračunska komponenta u programskom ugovoru sadrži odredbe o načinu i dinamici praćenja pokazatelja ostvarenja ciljeva te odredbe o uvjetima ostvarivanja prava na dio ili na cjelokupan iznos izvedbene (varijabilne) proračunske komponente razmjerno razini ispunjenosti pokazatelja.

(9) Programski ugovor može se izmijeniti i/ili dopuniti u opravdanim slučajevima sklapanjem dodatka programskom ugovoru. Opravdani slučaj podrazumijeva povećanje rashoda za plaće i materijalna prava, povećanje materijalnih troškova poslovanja ili znatan pad razine studentskog standarda. Inicijativu za izmjenu i/ili dopunu programskog ugovora može dati visoko učilište, odnosno znanstveni institut.

(10) Sadržaj programskog ugovora, proračunsku formulu, pokazatelje i kriterije utvrđivanja visine udjela pojedinih proračunskih komponenti, postupak pregovaranja i rokove sklapanja programskog ugovora te kvalitativne i kvantitativne indikatore za mjerenje uspješnosti ostvarenja ciljeva utvrđenih programskim ugovorom Vlada Republike Hrvatske utvrđuje uredbom.

(11) Rokovi za pregovaranje i potpisivanje programskih ugovora moraju biti usklađeni s rokovima propisanima za donošenje državnog proračuna.

Komentar NSZVO:

  • Stavak 4., točka 3. – izraz „financijska kvantifikacija ishoda djelatnosti visokog učilišta“ nije dovoljno jasan. Predlažemo definirati ili izostaviti, jer je u kontekstu ovog stavka i članka sasvim dovoljno navesti da programski ugovor obavezno mora sadržavati odredbe o „ostvarenju ugovorenih programskih ciljeva“. To je dovoljno, i jasno.
  • Stavak 10. – S obzirom na pozitivne primjere iz međunarodnog okruženja, bilo bi potrebno i korisno u tekstu Zakona bar okvirno navesti osnovne faktore i model (formulu) po kojoj će se dolaziti do iznosa osnovne proračunske komponente.

Članak 103.

(1) Ako se programski ugovor ne sklopi u rokovima propisanim uredbom iz članka 102. stavka 10. ovoga Zakona, javnom visokom učilištu, odnosno javnom znanstvenom institutu za sljedeću proračunsku godinu doznačit će se 95 % osnovne proračunske komponente koja je ponuđena u pregovaračkom postupku.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka pregovori o programskom ugovoru nastavit će se u godini privremenog financiranja radi njegova sklapanja. U tom slučaju sredstva doznačena javnom visokom učilištu, odnosno javnom znanstvenom institutu umanjivat će se za 5 % svake godine sve do sklapanja programskog ugovora.

(3) Postupak utvrđivanja financijskog plana javnih visokih učilišta i javnih znanstvenih instituta za vrijeme trajanja privremenog financiranja i način izvještavanja o utrošenim sredstvima utvrđuje se uredbom Vlade Republike Hrvatske iz članka 102. stavka 10. ovoga Zakona.

Komentar NSZVO:

  • Stavak 2. – smatramo da je neprihvatljivo, neprimjereno, suprotno inozemnim primjerima i ponovo praktično neostvarivo da se u slučaju nepotpisivanja programskog ugovora sredstva doznačena javnom visokom učilištu, odnosno javnom znanstvenom institutu umanjuju za 5 % svake godine sve do sklapanja programskog ugovora. Predlažemo formulaciju prema kojoj će se u svakoj godini u kojoj programski ugovor nije dogovoren ustanovi privremeno doznačiti 95 % ponuđene osnovne proračunske komponente. Takva mjera je razumna za privremeno financiranje ustanove do završetka pregovaračkog postupka (što je i temeljni smisao). Kao što smo najavili kod članka 96. na ovom mjestu navodimo motive koji Zakonu imperativno nedostaju, a koje nismo ranije objasnili:
    • Kategorizacija stručnog rada (vezani stručni rad za znanost i nastavu i stručni rad za tržište – u okviru poslova iz ugovora o radu ili izvan tog okvira), te ograničenja takvoga rada s obzirom na sadržaj (zabrana trivijalnog rada i nelojalne konkurencije, dopuštenje i poticanje visokospecijaliziranog stručnog rada potrebnog društvu i misiji ustanove).
    • Radi jasnoće i konzistentnosti u odnosu na razne aspekte i probleme financiranja, smatramo nužnim u Zakonu razlikovati i definirati temeljnu i dopunsku djelatnost javnih visokih učilišta i znanstvenih instituta. Temeljna djelatnost je spomenuta u članku o osnovnoj proračunskoj komponenti, ali nigdje nije definirana, a to je nužno kako radi povezanosti s izvorima financiranja, tako i radi razlikovanja vrsti stručnog rada, jer jedan dio stručnog rada mora biti dio temeljne djelatnosti, a drugi svakako ide u dopunsku djelatnost. Osnovnu djelatnost čine znanstvena istraživanja, nastava i umjetnička djelatnost, kao i stručni rad kada je on neposredna pretpostavka ili posljedica znanstvenog rada ili je u funkciji kvalitete nastavnog i znanstvenog procesa. Prilikom sklapanja programskih ugovora nužno je predvidjeti da se osnovna djelatnost primarno financira sredstvima osnivača i namjenskim prihodima. Dopunske djelatnosti mogu obuhvaćati poslove kojima se visoka učilišta i javni instituti smiju baviti sukladno ovom Zakonu te podzakonskim aktima koji reguliraju ova pitanja, poput pravilnika iz članka 97. ovog Zakona i Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje, te se obavljanje takvih poslova u pravilu treba financirati iz nenamjenskih donacija i vlastitih prihoda ustanove, a iznimno i sredstvima općih prihoda i primitaka državnog proračuna, ako za to postoji važan društveni i razvojni interes (ako i kada tako odluči financijer). Primjerice, u kategoriju dopunskih poslova pripadaju stručni i znanstveni projekti visokih učilišta i javnih instituta koji se obavljaju za tržište i u tržišnim uvjetima, kao i različite vrste nastavnih programa, tečajeva, radionica i slično, koji se ne smatraju studijima u smislu ovog Zakona i nisu dio temeljne djelatnosti (normirane radnim normama Kolektivnog ugovora).
    • Jasna regulacija načina plaćanja stručnog rada – u redovnom radnom vremenu, u prekovremenom radu i putem (autorskog) ugovora o djelu
    • Ograničenja takvog stručnog rada s obzirom na visinu primitaka (opcija) tragom prakse i pravilnika naših ustanova.
    • Neka od tih i slijedećih pitanja se mogu urediti i Pravilnikom Ministarstva, neka Kolektivnim ugovorom ali Zakon bi morao dati izričita ovlaštenja Ministarstvu odnosno Kolektivnom ugovoru za takvu regulaciju.
    • Zakonom je nužno regulirati ono što lex specialis može regulirati drugačije od lex generalisa, a što je specijalna potreba našeg sustava, i što ne mogu niti Pravilnik Ministarstva niti Kolektivni ugovor.To su:
      1. pitanja uklanjanja pretjeranog ograničenja broja prekovremenih sati u kreativnom radu,
      2. otvoriti mogućnost planiranja prekovremenog rada u našem sustavu, što se pokazuje kao nužnost ako hoćemo da naše ustanove djeluju zakonito.
      3. specijalna regulacija rada na (autorski) ugovor o djelu, koja mora biti fleksibilnija od generalne regulacije ovoga pitanja. Ova gore tri pitanja ne mogu biti uređena Pravilnikom, već samo Zakonom.
    • Znanstveni rad za tržište: kada jeste javna služba, i kada može biti financiran od države, a kada ne. Ostali sadržaji koji nedostaju:
    • Definiranje rada na patentima i inovacijama (je li to stručni ili znanstveni rad);
    • Nedostaje proces zaključivanja programskih ugovora;
    • Propisati obaveznu solidarnost i smanjenje nejednakosti među ustanovama – između onih koji imaju mogućnost ostvarenja vlastitih prihoda i onih koji to nikako nemaju: osnivanje fonda za izravnanje materijalnog standarda iz sredstava vlastitih prihoda i sredstava državnog proračuna.

Članak 105.

(1) Upravni nadzor nad provedbom ovog Zakona obavlja Ministarstvo.

(2) Ako Ministarstvo utvrdi da su opći akt ili pojedine njegove odredbe protivne ovom Zakonu ili na temelju njega donesenom drugom propisu, zatražit će od visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta da ih uskladi s ovim Zakonom ili drugim propisom u roku 30 dana. Ako visoko učilište, odnosno znanstveni institut ne postupi prema traženju Ministarstva, Ministarstvo će obustaviti od izvršenja opći akt te Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske podnijeti prijedlog za ocjenu zakonitosti općeg akta.

(3) Ako Ministarstvo utvrdi nedostatke ili propuste u radu visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta zatražit će otklanjanje nedostataka ili propusta u roku 60 dana. Ako visoko učilište, odnosno znanstveni institut u postavljenom roku ne otkloni nedostatak ili propust u radu, protiv visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta i odgovorne osobe u visokom učilištu, odnosno znanstvenom institutu pokrenut će se prekršajni postupak u skladu s devetim dijelom ovoga Zakona.

Komentar NSZVO:

Smatramo kako bi ovim Zakonom trebala biti propisana izričita ovlast Ministarstva, sukladno Zakonu o ustanovama, da provodi upravni nadzor nad cjelokupnom zakonitošću rada i općih akata visokih učilišta i znanstvenih instituta, kako je to regulirano i trenutnim Zakonom.

Članak 107.

(1) Novčanom kaznom od 50.000,00 do 300.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj visoko učilište, odnosno znanstveni institut koji:

  1. ne postupi prema zahtjevu Ministarstva iz članka 105. stavka 3. ovoga Zakona za otklanjanje nedostataka ili propusta u određenom roku
  2. obavlja izbor na znanstveno-nastavna, umjetničko-nastavna, znanstvena, nastavna, suradnička, stručna i druga radna mjesta protivno odredbama članka 40., 42. ili 42. ovoga Zakona i općih akata
  3. otkaže ugovor o radu kad za to nisu ispunjeni uvjeti propisani člancima 42. i 51. ovoga Zakona te zakona kojim se uređuju radni odnosi ili općim aktom
  4. ne otkaže ugovor o radu zaposleniku kad su za to ispunjeni uvjeti propisani člancima 42. i 51. ovoga Zakona te zakona kojim se uređuju radni odnosi ili općim aktom
  5. započne obavljati djelatnosti visokog obrazovanja bez dopusnice propisane člankom 7. stavkom 5. ili člankom 30. stavkom 4. ovoga Zakona
  6. upiše studente na studij ili u višu godinu studija suprotno članku 66. stavku 2. točki 2. i članku 69. ovoga Zakona
  7. izda ispravu o studiju suprotno članku 73. ovoga Zakona ili odbije izdati ispravu o studiju kada su za to ispunjeni uvjeti propisani člankom 73. ovoga Zakona i općim aktima visokog učilišta
  8. ne vodi evidencije o studentima i polaznicima obrazovnih programa u skladu s člankom 75. stavkom 1. ovoga Zakona
  9. ne učini dostupnim javnosti doktorski rad objavom na mrežnim stranicama najmanje 30 dana prije obrane doktorskog rada u skladu s člankom 62. stavkom 7. ovoga Zakona
  10. ne objavi doktorski rad u roku 30 dana od dana obrane na nacionalnom repozitoriju u skladu s člankom 62. stavkom 7. ovoga Zakona
  11. ne uskladi svoj ustroj i rad s odredbama članka 108. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona.

(2) Novčanom kaznom od 50.000,00 do 300.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj javno visoko učilište, odnosno javni znanstveni institut koji ne upotrijebi višak prihoda u skladu s propisima koji uređuju proračunsko računovodstvo i financijsko izvještavanje.

(3) Novčanom kaznom od 10.000,00 do 20.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka i odgovorna osoba na visokom učilištu, odnosno znanstvenom institutu.

(4) Za prekršaje iz ovoga članka ovlašteni podnositelj optužnog prijedloga za pokretanje prekršajnog postupka jest ministar ili osoba koju on ovlasti.

(5) Osobi koja je počinitelj prekršaja iz stavka 1. ovoga članka može se izreći zaštitna mjera zabrane obavljanja određenih djelatnosti, poslova ili dužnosti u trajanju od jednog mjeseca do godine dana ili zaštitna mjera zabrane obavljanja određenih djelatnosti ili poslova na visokom učilištu, odnosno znanstvenom institutu, u trajanju od tri mjeseca do jedne godine.

Komentar NSZVO:

U odnosu na stavak 1. upozoravamo na omašku u točci 2. u kojoj je dva puta spomenut članak 42., pri čemu se u drugom navođenju vjerojatno mislilo na članak 43. U odnosu stavak 1. točke 3. i 4., ističemo kako se u slučaju iz čl. 51. ovog Zakona niti u slučaju iz čl. 42. ne radi o ispunjenu uvjeta koji dovode do otkazivanja ugovora o radu. U navedenim slučajevima ne postoji obveza poslodavca da pod određenim uvjetima otkaže ugovor o radu, već se radi o prestanku ugovora po sili zakona kako je navedeno u čl. 42. odnosno prestanku ugovora o radu radi odlaska u mirovinu sukladno čl. 51.

Članak 108.

(1) Visoko učilište, odnosno znanstveni institut obvezno je uskladiti statut i druge opće akte s ovim Zakonom najkasnije u roku šest mjeseci od stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Visoko učilište, odnosno znanstveni institut obvezno je uskladiti unutarnji ustroj i tijela u skladu s odredbama ovoga Zakona najkasnije u roku jedne godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. Mandat članova izabranih u tijela visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta, prestaje ustrojem tijela u skladu s odredbama ovoga Zakona.

(3) Rektor javnog sveučilišta i dekan javnoga fakulteta, umjetničke akademije i veleučilišta izabran po drugi put prije stupanja na snagu ovoga Zakona, ostaje na istoj dužnosti do isteka mandata na koji je izabran bez mogućnosti ponovnog izbora.

(4) Ravnatelj javnog znanstvenog instituta koji je izabran prije stupanja na snagu ovog Zakona, ostaje na istoj dužnosti do isteka mandata na koji je izabran.

(5) Visoko učilište osnovano od jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave prije stupanja na snagu ovoga Zakona nastavlja s radom.

(6) Visoka škola danom stupanja na snagu ovoga Zakona postaje veleučilište. Zaposlenici visoke škole nastavljaju raditi temeljem važećih ugovora o radu, a studenti nastavljaju studij u skladu s pravilima studiranja.

Komentar NSZVO:

Stavak 3. posebno regulira trajanje mandata samo u odnosu na rektore i dekane koji su prije stupanja na snagu ovog Zakona izabrani po drugi put, međutim ništa ne govori o aktualnim mandatima rektora odnosno dekana koji su po prvi puta izabrani. Smislenije bi bilo propisati da rektori odnosno dekani koji se nađu na toj dužnosti u trenutku stupanja na snagu ovog Zakona ostaju na istoj dužnosti do isteka mandata na koji su izabrani, a da oni koji su izabrani po drugi puta nemaju mogućnost ponovnog izbora.

Članak 110.

(1) Nastavnik, znanstvenik ili suradnik izabran na znanstveno-nastavno, umjetničko-nastavno, znanstveno, nastavno ili suradničko radno mjesto prije stupanja na snagu ovoga Zakona, nastavlja s radom na istome radnome mjestu. Rokovi za izbor ili reizbor nastavnika, odnosno znanstvenika propisani ovim Zakonom, počinju se računati danom izbora ili reizbora na radno mjesto.

(2) Nastavnik koji je prije stupanja na snagu ovoga Zakona izabran na znanstveno-nastavno, odnosno umjetničko-nastavno radno mjesto redovitoga profesora u trajnom zvanju nastavlja s radom na radnome mjestu redovitoga profesora u trajnom izboru. Nastavnik koji je prije stupanja na snagu ovoga Zakona izabran na nastavno radno mjesto profesora visoke škole nastavlja s radom na radnome mjestu profesora stručnog studija. Nastavnik koji je prije stupanja na snagu ovoga Zakona izabran na nastavno radno mjesto profesora visoke škole u trajnom zvanju nastavlja s radom na radnome mjestu profesora stručnog studija u trajnom izboru. Znanstvenik koji je prije stupanja na snagu ovoga Zakona izabran na znanstveno radno mjesto znanstvenog savjetnika u trajnom zvanju nastavlja s radom na radnome mjestu znanstvenog savjetnika u trajnom izboru. Suradnik koji je prije stupanja na snagu ovoga Zakona izabran na suradničko radno mjesto poslijedoktoranda nastavlja s radom na radnome mjestu višeg asistenta.

(3) Nastavnik, znanstvenik i suradnik koji je znanstveno, znanstveno-nastavno, umjetničko-nastavno, nastavno, suradničko ili stručno zvanje izabran prije stupanja na snagu ovoga Zakona zadržava stečeno zvanje.

(4) Nastavnik, odnosno znanstvenik koji je navršio 65 godina života i koji ima ugovor o radu na znanstveno-nastavnom, umjetničko-nastavnom, znanstvenom ili nastavnom radnom mjestu nastavlja s radom na radnom mjestu do isteka roka iz ugovora o radu, ali najdulje do isteka akademske, odnosno kalendarske godine u kojoj je navršio 70 godina života.

(5) Naslovni nastavnik izabran u naslovno zvanje prije stupanja na snagu ovoga Zakona zadržava naslovno zvanje do isteka roka iz članka 41. stavka 1. ovoga Zakona.

Komentar NSZVO:

U odnosu na stavak 3. ističemo kako ostaje nejasno koje su pravne posljedice zadržavanja stečenih znanstvenih zvanja, odnosno, ima li to ikakvih implikacija na radno-pravni status osobe koja zadržava stečeno (posebice više zvanje od onog trenutno potrebnog za radno mjesto na kojemu je zaposlena) i njena prava i mogućnosti u sustavu, posebice prilikom izbora na radno mjesto, ili je to tek titula bez formalnog značaja? Potrebno je precizirati da se odredba stavka 4. odnosi na nastavnika odnosno znanstvenika kojemu je temeljem trenutno važećeg Zakona iznimno produljen radni odnos i to na određeno vrijeme, pa će sukladno ovoj odredbi njegov radni odnos prestati istekom sklopljenog aneksa o produljenju radnog odnosa nakon 65. godine, dok će u odnosu na zaposlenike koji su u trenutku stupanja na snagu ovog zakona navršili 65 godina, ali im još nije prestao ugovor o radu s obzirom da još uvijek nije istekla kalendarska/akademska godina u kojoj su navršili 65 godina, prestanak radnog odnosa biti reguliran sukladno odredbama novog Zakona. Nije propisano da se bilo kakvim podzakonskim propisima treba predvidjeti odgovarajuće prijelazno razdoblje za primjenu novih uvjeta izbora/reizbora koji se tek trebaju definirati. To znači da bi se neke osobe mogle naći u vrlo nezavidnoj poziciji jer bi im moglo preostati relativno kratko razdoblje (manje od 5 godina, jer se rokovi računaju od zadnjeg reizbora, a ne od stupanja na snagu novog zakona ili novih uvjeta za izbor/reizbor), u kojem će moći ispuniti uvjete reizbora koji će im tek naknadno biti poznati. Ovo pitanje je svakako potrebno primjereno regulirati da se izbjegne takva pozicija zaposlenika koja bi im potencijalno mogla ugroziti i radni odnos.

Članak 118.

(1) Pravilnik iz članka 9. stavka 3., članka 43. stavka 12., članka 50. stavka 3., članka 65. stavka 3., članka 73. stavka 5., članka 75. stavka 4., članka 76. stavka 4., članka 78. stavka 4., članka 81. stavka 2., članka 85. stavka 4., članka 90. stavka 1., članka 91. stavka 1., članka 95. stavka 3., članka 97. stavka 2. i članka 103. stavka 2. ovoga Zakona ministar je obvezan donijeti najkasnije u roku šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Nacionalno vijeće u sazivu iz članka 114. stavka 1. ovoga Zakona obvezno je donijeti Nacionalne sveučilišne, znanstvene i umjetničke kriterije najkasnije u roku devet mjeseci od imenovanja. Matični odbori predložiti će Nacionalnom vijeću znanstvene i umjetničke elemente Nacionalnih sveučilišnih, znanstvenih i umjetničkih kriterija najkasnije u roku tri mjeseca od imenovanja članova matičnog odbora. Rektorski zbor predložit će Nacionalnom vijeću nastavne i stručne elemente Nacionalnih sveučilišnih, znanstvenih i umjetničkih kriterija najkasnije u roku šest mjeseci od stupanja na snagu ovoga Zakona. Do početka važenja Nacionalnih sveučilišnih, znanstvenih i umjetničkih kriterija primjenjuju se važeći propisi.

(3) Zbor veleučilišta obvezan je donijeti Nacionalne veleučilišne kriterije najkasnije u roku tri mjeseca od stupanja na snagu ovoga Zakona. Do početka važenja Nacionalnih veleučilišnih kriterija primjenjuju se važeći propisi.

(4) Pravilnik iz članka 56. stavka 2. i članka 77. stavka 6. visoko učilište je obvezno donijeti najkasnije u roku šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Komentar NSZVO:

U odnosu na stavak 2. još jednom ističemo potrebu propisivanja prijelaznog perioda, odnosno potrebu propisivanja obveze Nacionalnom vijeću da prilikom propisivanja Nacionalnih sveučilišnih, znanstvenih i umjetničkih kriterija predvidi primjereno vremensko razdoblje između objave novih Nacionalnih sveučilišnih, znanstvenih i umjetničkih kriterija i njihovog stupanja na snagu. Naime, s obzirom da se sukladno čl. 110. st. 1. prijedloga Zakona rokovi za izbor odnosno reizbor nastavnika počinju računati danom izbora ili reizbora na radno mjesto, pojedini će se zaposlenici u trenutku donošenja novih kriterija naći u situaciji da im je preostalo još vrlo malo vremena za prilagodbu novim kriterijima, a koji im do tog trenutka nisu bili poznati. Propisivanjem obveze predviđanja primjerenog prijelaznog razdoblja omogućio bi se dovoljan vremenski period svim zaposlenicima za prilagodbu novim kriterijima, odnosno omogućila bi se produljena primjena do tada važećih kriterija čime bi se na pravičan način omogućio izbor odnosno reizbor zaposlenicima koji su svoj rad obavljali prema tim kriterijima.


Ključne riječi:

javna rasprava, komentari, zvozd

Prednosti članstva