Platforma Sindikata u povodu slučaja Hrvatskih studija

Malo vijeće Sindikata znanosti neće uložiti veto na štrajk sindikalne podružnice na Hrvatskim studijima, jer razloge za štrajk ocjenjuje opravdanima.

Malo vijeće Sindikata znanosti neće uložiti veto na štrajk sindikalne podružnice na Hrvatskim studijima, jer razloge za štrajk ocjenjuje opravdanima.

ZAŠTO ŠTRAJK?

Polazeći od svoje osnovne misije zaštite zaposlenika u sustavu znanosti i visokog školstva, Sindikat znanosti uočava da niz posljednjih odluka Uprave Sveučilišta u Zagrebu može imati ozbiljne posljedice po pitanja radnog odnosa zaposlenika na Hrvatskim studijima, a posebno Odsjeka za filozofiju, bez racionalnih razloga koji bi se mogli pravdati suvislim interesima i vrijednostima akademske zajednice.

NEZAKONITOSTI I NARUŠAVANJE AKADEMSKIH SLOBODA I AUTONOMIJE SVEUČILIŠTA

Problem se usložnjava jer su mnoge odluke Uprave Sveučilišta nezakonite i predstavljaju narušavanje akademskih sloboda i autonomije sveučilišta.

1. Nezakonito je pretvaranje Hrvatskih studija iz centra u odjel, jer je odjel namijenjen isključivo za obavljanje znanstvene i nastavne djelatnosti u jednom znanstvenom polju. Na Hrvatskim studijima postoji 7 različitih znanstvenih polja i tri znanstvena područja. Za procjenu nezakonitosti u ovom pitanju nije potrebna odluka suda, potrebno je samo biti pismen.

2. Sveučilišna uprava donijela je odluku da upisna kvota na studija Filozofije bude 0. Time je narušila načelo autonomije sastavnica i (sukladno tumačenju Ustavnog suda) same autonomije sveučilišta, budući da je sastavnica donijela odluku o 15 studenata kao upisnoj kvoti. Za poništenje te odluke sveučilišna uprava nema niti jedan valjani razlog.

3. Takve nezakonite odluke nužno vode ka ukidanju studija filozofije na Hrvatskim studijima, a time dovode u pitanje radni odnos zaposlenih nastavnika, što je prvorazredni sindikalni problem.

4. Osobe koje su pogođene ovakvom odlukom su osobe koje su uputile javnu kritiku na račun ministra u Vladi i jednog prorektora na Sveučilištu tražeći preispitivanje mogućeg plagiranja u njihovim znanstvenim radovima.

Sindikat znanosti nije htio o pitanju plagijata ministra javno govoriti, jer Sindikat nije mjesto koje o tome može dovoljno kompetentno suditi, ali ovdje ističe: čak i da su spomenuti nastavnici bili u krivu i da plagijata nema, pokušaj odmazde za prijavu plagijata i za kritički osvrt na djelovanje pojedinih javnih osoba apsolutno je nedopustiv i ako se negdje to ne smije događati, onda je to sveučilište. Takva odmazda predstavlja izravno ugrožavanje akademskih sloboda, što na sveučilištu ima istu težinu kao i bogohuljenje usred božjeg hrama.

5. Podsjećamo da autonomija sveučilišta nije svrha sama sebi, već postoji kao institucionalni okvir za zaštitu akademskih sloboda pojedinih nastavnika i znanstvenika. Među akademskim slobodama i pravima je i pravo nastavnika da autonomno upravljaju svojim ustanovama, tj. da donose studijske programe, samostalno biraju i unapređuju nastavnike i drugo. Uspostava de facto prinudne uprave na Hrvatskim studijima, konstitucija kvaziznanstveno-nastavnog vijeća i slični postupci su načini kako su tamošnjim znanstvenicima osujećena akademska prava na samostalno upravljanje svojom sastavnicom.

Naime, odlukom rektora o imenovanju privremenih tijela Sveučilišnog odjela Hrvatski studiji od 17. siječnja 2017. godine konstituirano je privremeno znanstveno-nastavno vijeće Odjela. Pri tome je iz njegova rada isključeno 22 nastavnika koji su bili članovi znanstveno-nastavnog vijeća ukinutog Centra (od toga 5 pročelnika odsjeka) te su istovremeno u privremeno znanstveno–nastavno vijeće imenovane osobe koje uopće nisu zaposlenici Hrvatskih studija, a za što nema pravne osnove ni u jednom pozitivnom pravnom propisu. Ni u jedno tijelo, kao niti u jedno povjerenstvo nije imenovan niti jedan zaposlenik Odsjeka za filozofiju.

BIT PROBLEMA – ODMAZDA PREMA NEISTOMIŠLJENICIMA

Sindikat poštuje i zagovara pravo Uprave Sveučilišta da odlučuje autonomno o promjeni organizacijskog ustroja Sveučilišta, tj. o ukidanjima ili osnivanjima pojedinih svojih sastavnica.

Međutim, svaka takva odluka mora biti utemeljena prvenstveno na zakonu, a zatim na interesima visokog obrazovanja i znanosti, načelima akademske etike, te treba biti donesena kao rezultat racionalnog dijaloga unutar zajednice u traganju za najboljim rješenjima.

Niz posljednjih odluka Uprave Sveučilišta indiciraju sasvim suprotno zauzimanje, jer su te odluke nezakonite, akademski neetične i neprincipijelne, jer upućuju na obračune s neistomišljenicima i posljedično na gušenje slobode kritike na Sveučilištu te na manipulaciju ljudima.

U demokratskom društvu kažnjavanje suprotnog mišljenja je neprihvatljivo, a u akademskoj zajednici ono je apsolutno neprihvatljivo.

Stoga se te odluke Sveučilišta mogu ocijeniti kao najlošije odluke Sveučilišta u neovisnoj Hrvatskoj od kojih su lošije samo neke donesene u vrijeme komunizma.

Svako postupanje suprotno slobodnom mišljenju, suprotno pravu na preispitivanje ljudi i institucija, pravu na kritiku predstavlja rušenje digniteta i smisla sveučilišta, a posebno je zabrinjavajuće kada dolazi iz Uprave Sveučilišta.

ULOGA MINISTRA

Mnogi postavljaju pitanja je li ovo revanšizam u režiji ministra? Po našem mišljenju, ministru ovakav razvoj događaja nikako ne odgovara. Nakon optužbi za plagijat, ne treba mu još i teža optužba da se osvećuje i guši kritičko promišljanje u zemlji, a još gore na sveučilištu. Stoga čudi da se nije od toga distancirao jer bi time svakako utjecao na svoj ugled u očima javnosti.

Međutim, ne možemo jamčiti da i sam ministar vidi stvari na isti način kao i mi. Ministru smo uputili Zahtjev za provedbom upravnog nadzora nad zakonitošću odluke Sveučilišta o ukidanju centra i osnivanju odjela još 7. veljače ove godine. Ministar na to do dana današnjeg nije reagirao, iako je dužan, već odluke Sveučilišta smješta u sferu sveučilišne autonomije, u što on, kaže, ne smije intervenirati.

Valja razjasniti: jedno je intervenirati protiv odluka sveučilišta kada su one zakonite. Tada se radi o nedopuštenom uplitanju u autonomne odluke sveučilišta. Drugo je, međutim, reagirati na nezakonite odluke, što je ne samo pravo nego i zakonska obveza Ministarstva. Ne postoji nigdje u svijetu takva autonomija sveučilišta koja može biti pokriće za nezakoniti rad sveučilišta. Dakle, Zakon daje ovlasti ministru da se stara o zakonitosti rada sveučilišta, a on tvrdi da je takvo staranje uplitanje u autonomiju sveučilišta. On time negira i ne poštuje Zakon i volju parlamenta.

Cijeli problem valja promatrati i u svijetlu dugogodišnjih sukoba prorektora Čovića i ministra Barišića s jedne strane, s gotovo svim članovima Odsjeka za filozofiju s druge strane, i to ne samo zbog etičke prijave koja je podignuta protiv njih već i zbog niza sporenja o mnogim pitanjima, od kojih su neki završili i na sudovima. Zato smatramo da će se pozicija ministra, kao nepristranog zaštitnika javnog interesa, najbolje vidjeti u odnosu na to kako će reagirati na naš Zahtjev.

NEDOSTOJNE METODE ZA SVEUČILIŠTE

6. Zabrinjava neiskrenost prema znanstvenicima i manipulacija javnošću uvjeravanjem kako se ne misli otpuštati ljude i kako se ne misli ukidati studije, već se samo mijenjaju organizacijski oblici u kojima će Hrvatski studiji djelovati. Nakon zadnje odluke o nemogućnosti upisivanja studenata na studij filozofije u ta uvjeravanja nastavnici nemaju razloga vjerovati.

7. Posebno je važno uputiti na ulogu pročelnika Hrvatskih studija Maria Grčevića koji je na sjednici Senata podržao ukidanje upisnih kvota za studij filozofije, unatoč tome što ga je na suprotno glasovanje obavezalo njegovo vlastito Znanstveno-nastavno vijeće.

8. Inače, članovi Senata, dekani, koji prvenstveno brinu brigu fakulteta kojem su na čelu i najčešće se ne udubljuju u druga pitanja, u ovom slučaju nisu imali stvarnu mogućnost donijeti drugačiju odluku, budući da je sam pročelnik Hrvatskih studija, kršeći pritom temeljni pravni akt svoje ustanove, zagovarao ukidanje upisnih kvota za studij filozofije.

Ako se ovakvo djelovanje iz rektorata Sveučilišta nastavi bez kritičkog otklona same akademske zajednice, u pitanje dolaze ne samo ostali dijelovi Hrvatskih studija, nego i druge sastavnice na Sveučilištu u budućnosti, s kojima bi Uprava Sveučilišta mogla doći u sukob i na sličan način se obračunati. To je put ka uspostavi strahovlade na Sveučilištu.

POLITIKA UNAPREĐENJA KVALITETE I STRATEGIJA SVEUČILIŠTA

9. Zapanjuje da se ukida, po ocjeni relevantnih institucija i pokazatelja, jedan među najboljima, ako ne najbolji, studij filozofije na Sveučilištu, a s njime i uspješna škola analitičke filozofije. Otvara se pitanje kakvu to politiku unapređenja kvalitete na sveučilištu vodi Uprava Sveučilišta. Očito sukladno stanju u Hrvatskoj – najbolji se kažnjavaju i odlaze iz zemlje.

Prema podacima navedenima u dokumentu Sinteza reakreditacije provedene u akademskoj godini 2013./14. objavljenom na stranici AZVO-e, Hrvatski studiji su najbolje ocijenjeno visoko učilište koje izvodi studijske programe i u humanističkim i u društvenim znanostima.

10. Sveučilište je naglo, ni iz čega, zaključilo da mu ne trebaju tri studija filozofije, pa je zato odlučilo ukinuti najbolji među njima, a da prethodno nije usvojilo načelna strateška opredjeljenja, primjerice, trebaju li nam uopće paralelni studiji (ima ih i u drugim disciplinama), ako trebaju, gdje i zbog čega, te hoće li Sveučilište podupirati konkurenciju ili kooperaciju unutar sebe. Ukratko, odluke o ukidanju studija pozivaju se na strateška opredjeljenja, jer to zgodno zvuči, iako takve strategije uopće nema.

11. Odluka o ukidanju jednog od tri studija filozofije u jednoj principijelnoj i sustavnoj politici značila bi ukidanje i drugoga od preostala dva te ukidanje svih drugih paralelnih studija na sveučilištu.

12. Uvjeti koje je postavio bivši ministar Mornar u svom „pismu očekivanja“, kao što nas rektor i prorektor žele uvjeriti, ne mogu biti razlog za ukidanje Odsjeka filozofije, jer je to ovih dana negirao i sam gospodin Mornar.

Ministar znanosti, obrazovanja i sporta Vedran Mornar je 12. prosinca 2014. g. Hrvatskim studijima uputio Pismo očekivanja u postupku reakreditacije Sveučilišta u Zagrebu – Hrvatski studiji. Pismo je sročeno na način da upućuje na nedostatke utvrđene u postupku reakreditacije (uobičajene upute kao i kod većine ostalih visokih učilišta) te utvrđuje rok od 3 godine za njihovo uklanjanje. Stoga pozivanje na to pismo od strane Uprave Sveučilišta nema nikakvog smisla, što je ovih dana potvrdio i sam bivši ministar Mornar.

 

U Zagrebu, 22. ožujka 2017. godine

PREDSJEDNIŠTVO SINDIKATA

 prof. dr. sc. Igor Radeka, predsjednik Sindikata

Vilim Ribić, predsjednik Velikog vijeća

dr. sc. Tvrtko Smital, potpredsjednik Sindikata


Ključne riječi:

akademske slobode, Hrvatski studiji, Malo vijeće, nezakonite odluke, štrajk, Sveučilište u Zagrebu

Vezane vijesti

Prednosti članstva