Utjecaj krize na obrazovanje u zemljama centralne i istočne Europe

Cilj ovog teksta je analizirati utjecaj krize na obrazovanje u zemljama centralne i istočne Europe. Izneseni podaci su djelomično prikupljeni na Konferenciji meðunarodnog udruženja obrazovnih sindikata „Education international", koji se održao u Varšavi od 2.do 4. rujna. Seminaru su prisustvovali predstavnici sindikata iz 24 zemlje srednje i istočne Europe. Zadatak seminara bila je analiza efekata krize na obrazovanje, promocija obrazovanja kao najbolje mjere za izlazak iz krize, razmjena iskustava o ulozi obrazovnih sindikata u krizi, moguće strategije i primjeri dobre sindikalne prakse.

Globalna financijska kriza najteže je pogodila zemlje koje su ovisile o dotoku stranog kapitala. Prvi udar krize, uzrokovan smanjenjem obujma kreditiranja i rastom kamatnih stopa, naročito je pogodio baltičke zemlje u tranziciji, u čijm ekonomijama veliku ulogu igra financijski sektor. Propast banaka u Latviji kombiniran s dramatičnim padom cijene nekretnina u svim susjednim zemljama prepolovio je poslovnu aktivnost i obrnuo trend rasta BDP-a u cijeloj regiji. Društveni proizvod tzv. Baltičkih tigrova (Litve, Latvije i Estonije) godinama je rastao po stopama iznad 7%, dok se ove godine očekuje pad od oko 10%. Naročito teško stanje je u Latviji, koja zbog tečaja usko vezanog za Euro očekuje pad BDP-a od čak 18%. Drugi udar krize, uzrokovan smanjenjem inozemne potražnje, naročito se osjetio u zemljama Višegradske skupine (češkoj, Maðarskoj i Slovačkoj), gdje se u 2009. očekuje pad BDP-a od prosječno 5%, dok se u Poljskoj zbog velikog unutarnjeg tržišta i relativno malog utjecaja izvoza i ove godine očekuje minimalan rast BDP-a unatoč krizi. Prema najnovijim prognozama, čini se da od zemalja bivše Jugoslavije jedino Slovenija neće prijavit pad BDP-a, dok će BDP u Srbiji pasti za 3,7%, u BiH za 3% i u Hrvatskoj za 5,2%.

Gore navedeni faktori znatno su utjecali na proračune tranzicijskih zemalja koji su odreda smanjeni. Dio zemalja bio je prisiljen potražiti pomoć od MMF-a, koji je kao uvjet za davanje kredita redovito inzistirao na smanjenju mase za plaće u javnom sektoru, devalvaciji valute i uvoðenju novih poreza. Gotovo sve zemlje regije (osim Poljske) smanjile su proračune za obrazovanje u ovoj godini. Zanimljivo je da se udio obrazovanja u ukupnom proračunu uglavnom povećo, jer su gotovo svi ostali sektori bili prisiljeni na veća smanjenja.

Baltičke zemlje:

Najveće smanjenje obrazovnog proračuna prijavila je Latvija, koja je uslijed nemogućnosti devalvacije prilagodbu novim uvjetima morala provesti drastičnim smanjivanjem javnih rashoda. Plaće javnih službenika smanjene su za 32%, dok su zahvaljujući snažnom pritisku obrazovnih sindikata plaće zaposlenih u obrazovanju smanjene za „samo" 20%, za koliko je smanjen i obrazovni proračun. Litavski obrazovni sindikati takoðer su se uspjeli izboriti za bolje uvjete svojih djelatnika. Proračun za obrazovanje smanjen je za 8%, za koliko i plaće javnih službenika, dok su plaće radnika u obrazovanju smanjene su za 4,7%. U Estoniji je obrazovni proračun smanjen za 12%, dok su plaće svih javnih djelatnika smanjene za 8%. Zanimljivo je da su unatoč krizi estonski sindikati s vladom ugovorili formiranje posebnog mirovinskog fonda za učitelje.

Višegradske zemlje:

U češkoj i Slovačkoj obrazovni proračuni su smanjeni za 5%, dok je u Slovačkoj najavljeno i 5%tno smanjenje plaća. Iako je Poljska zbog suficita u budžetu prikupljenih proteklih godina smanjenja odlučila odgoditi za 2010. godinu, ipak je bila prisiljena odgoditi primjenu zakona o smanjenju obavezne školske dobi. Najveće smanjenje u ovoj skupini zemalja zabilježeno je u Maðarskoj, gdje je unatoč 40%tnoj devalvaciji, obrazovni budžet smanjen za 10%. Iako plaće maðarskih nastavnika nominalno nisu smanjene, pojedine škole u manjim mjestima su zatvorene, reorganizirane ili pripojene većima, a povećane su i norme nastavnika. Osim toga maðarska vlada je ukinula 13. plaću cijelom javnom sektoru, što zapravo znači gubitak godišnjih primanja nastavnika od 7,7%.  Kao zanimljivu mjeru navodim primjer Slovačke, koja učiteljima, ako za to postoji potreba i nema zainteresiranih osoba, nudi mogućnost da ostanu na svom radnom mjestu nakon obavezne dobi umirovljenja.

Zemlje bivše Jugoslavije:

Sve zemlje ove regije, osim Slovenije, prijavile su smanjenje obrazovnog proračuna. U Srbiji su javna izdvajanja za obrazovanje smanjena za 8%, u Bosni i Hercegovini za 12%, dok je u Hrvatskoj proračun MZOŠ-a smanjen za 8,5% u odnosu na prvi prijedlog proračuna (što iznosi -1,3% u odnosu na prošlu godinu). Slovenija nije smanjivala izdatke za obrazovanje na centralnoj razini, no neke lokalne jedinice su smanjile izdatke za obrazovanje. U Srbiji, koja je pretrpila devalvaciju od 20%, rast plaća u javnom sektoru je zamrznut na dvije godine, a uveden je i poseban progresivan porez na bruto plaće. Bosna i Hercegovina, koja kao i Hrvatska ne planira devalvirati svoju valutu, smanjila je plaće zaposlenih u javnom sektoru za 10%.

Hrvatska sindikalna priča - poučak za druge

U raspravama na Konferenciji o krizi i djelovanju obrazovnih sindikata naš primjer bio je posebno zapažen meðu sudionicima i predavačima. U raspravi o sindikalnoj strategiji kao primjer je navoðen povoljan odabir političkog trenutka, pohvaljeni su naši razumni ciljevi, dok je dogovor o vraćanju paritetnih odnosa plaća po izlasku iz krize ušao u preporuke Education International-a. Pojašnjenje našeg Sporazuma distribuirano je svim obrazovnim sindikatima u Europi.

Zaključak:

Unatoč krizi, trenutno se čini da se u većini zemalja centralne i istočne Europe udio javnih rashoda za obrazovanje u BDP-u povećao. Na ovaj „paradoks" zasigurno su utjecali i obrazovni sindikati koji nisu prihvatili argument da pad proračunskih prihoda bude mjerilo za smanjenje plaća (plaće su u prošlosti rasle znatno sporije od rasta proračunskih prihoda). Kako plaće obrazovnih djelatnika čine glavninu javnih rashoda za obrazovanje u gotovo svim europskim zemljama, javni rashodi za obrazovanje su unatoč značajnom padu održali ili čak povećali svoj udio u BDP-u. Ovo možemo potvrditi jednostavnom matematikom na Hrvatskom primjeru - dok BDP pada 5%, javni rashodi za obrazovanje padaju znatno manje (1,3% u odnosu na prošlu godinu), stoga se njihov udio u BDP-u povećava. Nažalost, finalnu potvrdu ove zanimljive pojave dobiti ćemo tek polovicom iduće godine, kada Ministarstvo financija objavi podatke o ulaganju u obrazovanje na lokalnoj razini.

Meðutim, ovakav porast udjela obrazovanja u BDP-u povećava prijetnju od privatizacije. Stvaranje „društva znanja" zahtijeva stalno ulaganje u kadrove, ali i ulaganja u nove obrazovne kapacitete. Iako i predsjednik Obama predlaže ulaganje u obrazovanje kao put izlaska iz krize, postoji realna opasnost da se trend povećanja udjela obrazovanja u BDP-u neće održati. Svijet troši milijarde za spas kapitalista, a mi stalno tražimo sve jeftinije i jeftinije načine kako obrazovati djecu, za koju kažemo da su najvredniji dio našeg društva.

Marko Krištof, dipl. oec