Banka.hr, 9.3.2016. – Hrvatska odustala od istraživanja i razvoja, danas ulaže manje nego 2004.

Portal Banka.hr objavio je opsežan tekst našeg makroekonomista Matije Kroflina o katastrofalnom stanju ulaganja u znanost, istraživanje i razvoj. Tekst prenosimo u cijelosti:

Hrvatska odustala od istraživanja i razvoja, danas ulaže manje nego 2004.

Zaostajanje Hrvatske u ulaganjima u znanost, istraživanje i razvoj je dramatično – u 2014. uložili smo pet posto manje nego 2005. i u samo jedno desetljeće od nekadašnje predvodnice među tranzicijskim zemljama pali smo na začelje
Matija Kroflin Objavljeno 09.17, 09.03.2016.
Autor je makroekonomist Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja

U famoznom reformskom dokumentu njemačkog Ifo instituta (An Economic Reform Agenda for Croatia) izrađenom po narudžbi HDZ-a, a koji je u domaćoj javnosti podigao dosta buke, potpuno nezabilježeno su prošli neki zaključci autora poput:

“Znanstvenici zaposleni u javnom sektoru u Hrvatskoj imaju relativno manje resursa nego znanstvenici u bilo kojoj drugoj usporedivoj zemlji.” (str. 323.)

“…Hrvatska ima relativno manji udio znanstvenika i inženjera (u ukupnoj populaciji) u usporedbi s EU prosjekom, ali i usporedivim zemljama (izuzev Slovačke). Kretanje broja znanstvenika i inženjera ukazuje da Hrvatska već vjerojatno ima problema s inovativnim kapacitetima zbog ograničenja u adekvatnom ljudskom kapitalu.” (str. 322.)

“…Hrvatska je smanjila izdvajanja za obrazovanje posljednjih nekoliko godina, međutim, niska razina izdvajanja datira još iz pretkriznog razdoblja.” (str. 203.)

Činjenica da je istraživanju i razvoju te obrazovanju posvećeno puno pažnje u dokumentu, a da to nitko nije javno primijetio ni kritički prokomentirao, pokazuje koliko su ti sustavi visoko na ljestvici prioriteta domaće politike, ali i javnosti općenito. Neumoljivo to pokazuju i međunarodne usporedbe.

Udio hrvatskog izdvajanja za istraživanje i razvoj (R&D) u BDP-u 2014. je iznosio svega 0,79 posto. Od usporedivih EU tranzicijskih zemalja manje su izdvojile jedino Latvija i Rumunjska. Slika 1. pokazuje kako je Hrvatska od jedne od predvodnica u skupini tranzicijskih zemalja (s trećim najvećim udjelom izdvajanja u 2004.) pala na samo začelje (na 9. mjesto od 11 promatranih zemalja).

Prema podacima Eurostata Hrvatska je u apsolutnom iznosu (iz svih izvora – privatni sektor, državni sektor i visoko obrazovanje) za istraživanje i razvoj u 2014. izdvojila 340 milijuna eura. Slovačka je iste godine izdvojila 670 milijuna, susjedna Slovenija 890 milijuna, a Mađarska 1,4 milijardi eura. Godine 2004. je situacija bila bitno drugačija. Hrvatska je izdvajala 345 milijuna, Slovačka tek 174, Slovenija 379, a Mađarska 721 milijun eura. Apsolutni iznos izdvajanja za R&D u Hrvatskoj je 2014. bio manji za 20 posto u odnosu na pretkriznu 2008., odnosno za 86 milijuna eura. Od promatranih zemalja apsolutni pad od 2008. zabilježen je jedino još u Rumunjskoj (28,9 posto).

Veliko zaostajanje

Hrvatska je počela stagnirati i prije krize pa je tako jedina zemlja EU u kojoj su apsolutna ulaganja u 2014. manja nego 2004. godine i to za 5 posto. Sukladno tome je i jedna od samo tri zemlje u cijeloj EU kojoj  je u posljednjih 10 godina i udio izdvajanja iz BDP-a smanjen (druge dvije zemlje su Švedska čiji udio i nakon smanjenja u 2014. iznosi 3,16 posto BDP-a i Luksemburg čiji udio iznosi 1,24 posto). Čak je i u Grčkoj udio izdvajanja porastao sa 0,53 posto u 2004. na 0,83 posto BDP-a u 2014. godini.

Do sličnih zaključaka i dinamike dolazimo i ako u obzir uzimamo godišnja izdvajanja po glavi stanovnika (Slika 2). Dok su 2005. ona bila nešto veća od prosjeka EU10, 2014. je izdvajanje u Hrvatskoj bilo 50 posto prosjeka EU10. Usporedbe sa susjednom Slovenijom koja prednjači su uopće bespredmetne.

Isti trend pokazuju i izdvajanja po zaposlenom na poslovima istraživanja i razvoja (Slika 3). Godine 2005. su ona bila 147 posto prosjeka EU10, a 2014. 90 posto prosjeka EU10. Tu treba spomenuti da u većini EU zemalja broj zaposlenih u R&D-u raste, a u Hrvatskoj je on 2014. bio 5,3 posto manji nego 2008.

U Hrvatskoj je 2014., po broju stanovnika (i samo po tome), najbliža Irska imala 25.029 zaposlenih u istraživanju i razvoj (u ekvivalentu pune zaposlenosti). Hrvatska ih je imala 10.027. Slovenija ih je s dvostruko manje stanovnika od Hrvatske imala 17.594, a Slovačka s oko milijun više stanovnika 14.866.

Napomena: Izdvajanja za R&D – PPS (mil. €) u stalnim cijenama 2005.;  zaposleni  – ekvivalent pune zapososlenosti (FTE).

Uz negativno stanje i trendove u izdvajanju za istraživanje i razvoj u Hrvatskoj je relativno loša i njihova struktura, odnosno privatni sektor izdvaja relativno malo, a dok je državni sektor na razini prosjeka  EU10 i blizu prosjeka EU28 zemalja, izdvajanja visokog obrazovanja su posljednjih deset godina postala međunarodno nekonkurentna. Mjereno po glavi stanovnika (PPS u stalnim cijenama iz 2005.) poslovni sektor u Hrvatskoj je 2005. ulagao u R&D 89 posto prosjeka EU 10 zemalja, a 2014. skromnih 44 posto. Državni je sektor 2005. ulagao po glavi stanovnika 98 posto prosjeka EU10, a 2014. je pao na 74 posto.

Međutim, najveća razlika je vidljiva u ulaganjima unutar visokog obrazovanja koja su 2005. bila 137 posto prosjeka EU10, da bi 2014. pala na svega 48 posto prosjeka EU10. Ovo potonje je posljedica politike rezanja u sustavu visokog obrazovanja do koje je došlo u Hrvatskoj, ali očito ne i u drugim tranzicijskim zemljama. Dapače, kod njih su kretanja bila suprotnog smjera.

Dakle, situacija s financiranjem R&D je vrlo loša, a mnogo bolja nije ni ako uzimamo u obzir međunarodno usporedive podatke o izdvajanjima za visoko obrazovanje (Slika 4.) čiji se udio u BDP-u kroz vrijeme povećavao, međutim, bez obzira na to, manje od Hrvatske 2011. su izdvojile jedino Rumunjska i Bugarska.

Usporedivi podaci Eurostata o izdvajanju po pojedinim razinama obrazovanja su prilično šturi i posljednji se odnose na davnu 2011. godinu. Međutim, u dokumentu Europske komisije Pregled obrazovanja i osposobljavanja za 2015. – Hrvatska (str. 3.) stoji sljedeće: “Posljednjih pet godina ukupni iznos javnog financiranja visokog obrazovanja smanjio se za 5 do 10 posto”. Sukladno tome, vjerojatno je trenutni položaj Hrvatske u odnosu na druge usporedive zemlje još i lošiji nego 2011.!

Hrvatska je 2011. bila na začelju tranzicijskih zemlja i ako se promatraju ukupna ulaganja u obrazovanje za sve razine obrazovanja. S ulaganjem od 4,21 posto BDP-a manje od Hrvatske izdvojile su jedino Slovačka, Bugarska i Rumunjska.

E kad bi sve bilo onako kako političari zbore…

Predizborni programi (ako se tako mogu nazvati) Mosta i Domoljubne koalicije svodili su se na floskule i vrlo neodređena stajališta (vidi nešto ovdje i ovdje). Međutim, tijekom pregovora s Domoljubnom koalicijom i koalicijom Hrvatska raste, Most je nametnuo neke teme i kao posljedicu na kraju pregovaračkog razdoblja dobili smo dokument Odgovori Domoljubne koalicije na reformske prijedloge Mosta nezavisnih lista koji pruža nešto jasnija stajališta o određenim pitanjima. Tako u njemu primjerice stoji: “Naš je cilj da se izdvajanja za obrazovanje i znanost svake godine povećavaju za 0,4 % BDP-a..” te “Dosadašnja proračunska izdvajanja ni približno ne omogućavaju razvoj znanstvenog i visokoobrazovnog sustava. Stoga ćemo inzistirati na povećanju izdvajanja iz proračuna od 0,4 % BDP-a za znanost i istraživanje dok ne dostignemo europski prosjek od 2,01 %”.

Potom je Hrvatski Sabor 22. siječnja 2016. iskazao povjerenje Vladi, a kao sadržajna podloga rada buduće Vlade, Saboru je upućen dokument Ključne smjernice reformske Vlade. Prva natuknica tih Smjernica koja se tiče MZOS-a glasi: “Postepeno podizati ulaganja u obrazovanje te istraživanje i razvoj prema europskom prosjeku.” Istog dana kada smo dobili i Vladu, potpisan je Sporazum o suradnji u reformskoj Vladi između Domoljubne koalicije i Mosta. U njemu je naznačeno kako gore spomenuti Odgovori postaju okvir za djelovanje buduće Vlade.

U konačnici Hrvatska ima i Strategiju obrazovanja, znanosti i tehnologije koju je 17. listopada 2014. usvojio Hrvatski Sabor. Mjera 4.2.1 Strategije glasi: “Postupno povećavati proračunska izdvajanja za visoko obrazovanje do postizanja medijana EU-a “, a mjera 6.1. glasi: “Ostvariti porast ulaganja u istraživanje i razvoj od 1,4% BDP, od čega 0,7% putem državnog/javnog financiranja…”

I predsjednica Grabar-Kitarović je nedavno istaknula važnost povećanja ulaganja u znanost (vidi ovdje).

Dakle, mogli bismo reći da politika načelno prepoznaje stanje u kojem se nalazi financiranje znanosti i visokog obrazovanja te obećava povećanje izdvajanja, međutim, hrvatska politička zbilja je takva da djelovanje onih koji alociraju državni novac i upravljaju javnim sustavima često u velikoj mjeri nije istovjetno onome što prethodno govore.

Kolateralne žrtve “viših” ciljeva

Sam ministar Šustar, 25. siječnja 2016. za Slobodnu Dalmaciju je izjavio: “Treba najprije snimiti situaciju pa ćemo dobiti jasniju sliku. Imamo vrhunskog ministra financija. Hoće li i gdje biti prostora za povećanja, tek treba vidjeti.” Ministar financija Marić je pak nedavno na otvoreno pitanje prof. Damira Borasa, rektora Sveučilišta u Zagrebu, o tome koliko će se povećati ulaganja za znanost, odgovario već u svom poznatom, diplomatski neodređenom diskursu sljedeće: “Proračun će, naravno, u okviru svojih mogućnosti sigurno morati voditi brigu za taj segment.” Međutim, prije toga je iznio sljedeću tvrdnju: “Međunarodne usporedbe su relevantne, što se tiče ukupnog izdvajanja za školstvo mislim da smo usporedivi sa zemljama Europske unije.” Nažalost, ministar nije dobro informiran jer mi već godinama nismo usporedivi sa zemljama EU što su i pokazali gore izneseni podaci, a kako je ministar Marić osoba o kojoj primarno ovisi razina izdvajanja, njegova neupućenost ne ulijeva optimizam.

Smjernice za izradu državnog proračuna Republike Hrvatske za 2016. i projekcije za 2017. i 2018. daju naznaku kako bi novu Vladu bolje mogla definirati sintagma “Vlada kontinuiteta” nego sintagma “reformska Vlada” koju su sami nametnuli. Iako je teško reći u odnosu na što, činjenica je da se limit proračuna MZOS-a smanjuje za 2 posto. Dakle, u Smjernicama nema povećanja, upravo suprotno, dolazi do smanjenja.

Kako to može biti u korelaciji sa svim gore navedenim dokumentima u kojima se ističe potreba povećanja ulaganja u znanost i visoko obrazovanje? Vjerojatno nikako jer na temelju svega što Vlada posljednjih mjeseci komunicira dalo bi se zaključiti da su Smjernice u skladu s primarnim fokusom Vlade, a to je smanjenje deficita i zaustavljanje rasta javnog duga te da su svi ostali ciljevi i potrebe, pa tako i poboljšanje položaja znanosti i visokog obrazovanja ostavljeni po strani.

Što će se točno dogoditi trebali bi mnogo bolje znati 10. ožujka za kada se najavljuje predstavljanje proračuna za ovu i iduće dvije godine. Naznake ne ulijevaju optimizam da se stvari mogu bitno promijeniti, a s obzirom na podatke u domaćoj znanosti jedino bitna promjena u financiranju može donijeti neku promjenu. Kontinuitet ne donosi apsolutno nikakav pozitivan pomak. Naime, situacija u kojoj bi MZOS prošao neokrznut i dalje znači samo daljnje međunarodno zaostajanje po apsolutnim i relativnim iznosima.

Prostora za odgađanje djelovanja više nema

Prema mišljenju dijela znanstvenika proteklih je godina došlo do osiromašenja znanstvene zajednice te nedostatka sredstava za operativni rad većeg broja znanstvenika (preporučujem preslušati radijsku emisiju Na kraju tjedna (gošće prof. Jasminka Lažnjak te dr. sc. Jadranka Švarc)). Problem je i što je zbog novaca cijeli sustav zakočen. Oni kvalitetniji i uspješniji ne mogu brže napredovati, najveće sveučilište nije integrirano i ne upravlja svojim sastavnicama jer bi integracija dovela do prelijevanja određenih financijskih sredstava s bogatijih sastavnica, postoje neprestana prepucavanja oko vlastitih prihoda i djelovanja ustanova na tržištu, ne zna se koja je točno društvena uloga znanstvenih instituta ni na koji način upravljati mladim kadrovima i zadržati ih u zemlji. Već duže od godinu i pola nema kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje.

Neke od nelogičnosti poput situacije da se na pretplatu časopisa u fizičkoj formi naplaćuje 5 posto PDV-a, a na elektronsku pretplatu 25 posto te činjenicu da su donacije humanitarnim udrugama ili u sport neoporezive, a u znanosti nisu, istaknuo je na nedavnom okruglom stolu Sindikata znanosti i Sveučilišta u Zagrebu i prorektor za znanost, međuinstitucijsku i međunarodnu suradnju, prof. Miloš Judaš. Prorektor je upozorio i na činjenicu da je posljednjih godina ustanovama u znanosti i visokom obrazovanju, kao i samim studentima dijelom uskraćeno njihovo temeljno pravo na informacije, odnosno čitanje jer su se sredstva za pristup domaćim i inozemnim bazama podataka bitno smanjila. Proračun MZOS-a pokazuje da su sredstva za ugovorno financiranje znanstvene djelatnosti u rebalansu državnog proračuna za 2015. iznosila tek 36,5 posto pretkrizne razine iz 2008. Sredstva za nabavu inozemnih časopisa iznosila su 68 posto, a sredstva za organiziranje i održavanje znanstvenih skupova ili izdavanje znanstvenih knjiga i udžbenika tek oko 29 posto pretkrizne razine.

Dakle, u znanosti i visokom obrazovanju postoji mnogo nelogičnosti, neuređenosti i organizacijskih deficita, a velik dio ih je uzrokovan niskom razinom financiranja. Ova dva sektora nemaju vremena čekati bolje dane jer, nažalost, već godinama gube i u odnosu na usporedive zemlje zaostaju po svom najvrednijem resursu, ljudima. Oni moraju postati prioriteti politike i u realitetu, ne samo u prigodnim situacijama, oni trebaju više novca i paralelno s povećanjem novca bolje upravljanje kako bi novac bio što pametnije iskorišten. Dugoročno gledano, znanost i obrazovanje, uz primjerenu razinu financiranja i pametno upravljanje imaju zasigurno najveći potencijal doprinijeti stvaranju boljeg društva i ekonomije.


Ključne riječi:

Banka.hr | državni proračun | izdvajanja za znanost | Matija Kroflin



Back to Top