Stav Matice o izmjenama Zakona o radu iz travnja 2002. g.

U tijeku su razgovori o izmjenama Zakona o radu. Sagledavajući cjelokupnu gospodarsku i socijalnu situaciju u zemlji, Predsjedništvo Matice, svjesno neminovnosti temeljitih reformi, što uključuje i fleksibilizaciju radnih odnosa, usvojilo je stavove o izmjenama Zakona.

B I L T E N MATICE HRVATSKIH SINDIKATA JAVNIH SLUŽBI

Broj 4

Zagreb, 25. travnja 2002.

IZMJENE ZAKONA O RADU

U tijeku su razgovori o izmjenama Zakona o radu. Sagledavajući cjelokupnu gospodarsku i socijalnu situaciju u zemlji, Predsjedništvo Matice, svjesno neminovnosti temeljitih reformi, što uključuje i fleksibilizaciju radnih odnosa, usvojilo je stavove o izmjenama Zakona. Istraživanja u stranim zemljama pokazuju kao nespornu činjenicu da su korijeni nezaposlenosti u tome da gospodarstvo ne uspijeva generirati dovoljno novih radnih mjesta. Daljnji uzrok rastuće nezaposlenosti je svakako i nefleksibilno zakonodavstvo. U uvjetima i okruženju u kojima se danas nalazi Hrvatska nužne su promjene, između ostalog i radnog zakonodavstva iz više razloga.

ZAŠTO JE NEKONKURENTNOST RAZLOG IZMJENA ZAKONA?

Neoborive su činjenice da je Hrvatska, ne samo nekonkurentna zemlja, već i da nam je izvoz toliko nizak da onemogućuje izlazak iz gospodarske krize. Naime, mala zemlja ne može svoj razvoj graditi na prodaji proizvoda unutar zemlje, jer nema dovoljno veliko tržište. Zato mora ići u izvoz. Da bismo mogli prodavati svoje proizvode moramo biti konkurentni drugim zemljama, a osobito tranzi-cijskim. Dakle, moramo imati jeftinije proizvode. U suprotnom naši se proizvodi neće kupovati, a to znači propadanje firmi i zatvaranje radnih mjesta. To dalje znači veću nezaposlenost, manje prihode u Proračun, što na koncu dovodi do daljnjeg pritiska na smanjenje plaća u javnom sektoru. Nemogućnost brzog reagiranja našeg gospodarstva i poslodavaca na stalne promjene na svjetskom tržištu rada ovu situaciju otežava. Usljed toga nismo privlačni stranom kapitalu. On izabire one zemlje oko nas koje su za kapital privlačnije, tj. koje imaju fleksibilnije radne odnose. Zbog toga je stopa stranih ulaganja u Hrvatskoj najniža u usporedbi s konkurentskim zemljama. Istina, ne otežava samo Zakon o radu strana ulaganja, ali je svakako jedan od važnih čimbenika kojim se vode strani ulagači kad razmišljaju o poslovanju. Kao ozbiljni ljudi koji gledaju prvenstveno dobrobit svoje zemlje ne možemo dopustiti da Slovačka, Mađarska i ostale zemlje koje su prošle tranziciju i koje su reformirale svoje radno zakonodavstvo budu privlačnije stranim ulagačima nego Hrvatska. Budući da se konkurentnost ostvaruje na više načina, sve promjene u radnom zakonodavstvu moraju biti popraćene promjenama i na drugim područjima – porezno, mirovinsko i socijalno zakonodavstvo, što je jedan od uvjeta da sindikati Matice pristanu na izmjene. Na sreću to je i opredjeljenje Vlade.

KAKO FLEKSIBILIZACIJA UTJEČE NA PORAST ZAPOSLENOSTI?

Drugi razlog za fleksibilizaciju je brža i veća zaposlenost. Usporedne analize na razini europskih zemalja pokazale su da pretjerana regulacija rada i zapošljavanja znatno smanjuje mogućnost lakšeg i bržeg zapošljavanja. Predloženim izmjenama Zakona predviđa se olakšati poslodavcu uvjete za zapošljavanje na određeno vrijeme. Od toga bi koristi trebali imati svi. Tako će poslodavac moći brzo odreagirati na promjene i povećanu potrebu za radnikom, nezaposleni će barem na neko vrijeme raditi i primati plaću, a i država će biti na dobitku kroz porez. U svakom slučaju bolje je da nezaposleni, pa makar i mjesec dana radi, nego da prima naknadu od svega 900 kn. Isto tako, kada se poslodavac nalazi u teškoj poslovnoj situaciji, kada mu je firma pred bankrotom, on mora imati mogućnost spašavanja firme i postojećih radnih mjesta, te mogućnost reorganiziranja posla. To je moguće ostvariti jedino ako može brzo odgovoriti na zahtjeve tržišta, tj. ako može od npr. 500 radnika otpustiti 100, a sačuvati preostalih 400 radnih mjesta, bez opasnosti da će isplatom visokih mu otpremnina i dugih otkaznih rokova morati odvesti firmu u stečaj, te da će tako biti ugašeno i potrebnih 400 radnih mjesta. Na ovom primjeru jasno se vidi koliko je opravdano da tamo gdje su niski profiti i gdje prijeti opasnost od stečaja, da i otpremnine i otkazni rokovi budu na nižoj razini od drugih sektora. Konkurentnost i produktivnost poduzeća smatraju se preduvjetom očuvanja ili stvaranja radnih mjesta.

ULOGA SINDIKATA U FLEKSIBILIZACIJI

Dakle, smanjivanje prava u zakonu ne znači smanjivanje prava u stvarnosti u svim onim granama u kojima se ostvaruju profiti. Nasuprot gornjem primjeru, u onoj djelatnosti koja ostvaruje visoke profite, sindikati će kolektivnim ugovorom moći osigurati i višu razinu ovih prava. Naime, zakonom se ne “betoniraju” postavljeni minimumi otpremnina, otkaznih rokova i drugih prava, već se omogućuje kolektivnim ugovorima povećanje tih prava. Koliko će iznositi pojedina prava u nekoj djelatnosti ovisi o profitabilnosti grane, ali i o jačini sindikata (dobroj organiziranosti, štrajkaškim fondovima).

TRAŽIMO VIŠE NEGO DRUGE SREDIŠNJICE

Za razliku od drugih sindikalnih središnjica, Matica u svojim zahtjevima traži više nego drugi sindikati. Naime, četiri središnjice traže očuvanje status quoa, da se ništa u Zakonu ne mijenja, dok smo mi spremni popustiti na jednoj strani, da bi sindikati i radnici dobili puno više na drugoj strani. Ukupno gledajući, mi tražimo veća prava za radnike od drugih sindikata, i to na nekoliko načina: prvo, tako da se putem radikalnih izmjena u sudstvu i inspekciji rada osigura učinkovita primjena Zakona (naime, ako se poštuje Zakon, makar i s nešto manjim pravima, radnik u stvarnosti uživa veća prava nego ako ima Zakon s visokim pravima koji se, kao danas uvelike ne primjenuje), zatim, tako da se spriječi neograničena vremenska primjena radnog odnosa na određeno vrijeme (kao što to danas imamo, kada poslodavci pronalaze rupe u Zakonu), i treće, najvažnije da osiguramo jači položaj sindikata, kako bi sindikati mogli vršiti ozbiljniji pritisak na cijenu rada u sektorima u kojima ima profita. Naime, u ovim pregovorima o izmjenama Zakona tražili smo da se u Zakon uvede doprinos solidarnosti, odnosno da svi nečlanovi sindikata za vrijeme važenja kolektivnog ugovora moraju plaćati odre?eni iznos sindikatu jer koriste ista prava koja je sindikat izborio za svoje članove. Doprinos solidarnosi je važan da bi sindikati opstali u fleksibilizaciji. Naime, ako postoji veći broj radnika zaposlen na određeno vrijeme takvi bi vjerojatno manje htjeli biti članovi sindikata. Zato je doprinos solidarnosti uvjet opstanka sindikata.

ZAŠTO MATICA NE IDE U PROSVJEDE

Kako je već navedeno, Predsjedništvo Matice pri donošenju odluke imalo je na umu dugoročne rezultate koji se mogu ostvariti izmjenama Zakona i sve one naše sugra?ane koji su trenutno nezaposleni. Druga važna činjenica jest da je Matica potpisnik Pakta za Socijalni razvoj. Dok god smo strana ovog sporazuma i dok ima mogućnosti dogovaranja i pregovaranja mišljenja smo da nema mjesta prosvjedima. Štrajk i prosvjedi su krajnje, a ne prvo sredstvo. Snaga sindikata Matice je u stručnosti i argumentiranom razgovoru. Iz našeg iskustva imamo razloga vjerovati da će Vlada prihvatiti naše stavove kao i u mnogim drugim važnim pitanjima. Ono na čemu smo inzistirali i što je u većoj mjeri i prihvaćeno jest veća zaštita prava radnika te njihovo unapređenje putem proširenja ovlasti inspekcije rada i bržeg reagiranja sudova. Matica je zauzela stav da sindikati trebaju dati neke ustupke jer je to nužnost globalizacije, ali u tome je postavila svoje zahtjeve. Naši zahtjevi osobito se tiču učinkovitije inspekcijske i sudske zaštite prava. To bi se postiglo davanjem većih ovlasti inspekciji, omogućavanjem inspekcije da na licu mjesta izriče i naplaćuje kazne, bržim i kraćim sudskim postupcima te smanjenim formalnostima prije pokretanja samog postupka od strane radnika. Isto tako, sindikatima bi se dale veće ovlasti. Vlada je prepoznala važnost ovih mjera. Zaključujemo: učinkovitijom zaštitom prava, jakim sindikatima i kolektivnim pregovaranjem, u konačnici radnici i sindikat bit će u boljoj poziciji od trenutne.

NA ŠTO NEĆEMO PRISTATI

Niti Matica se ne slaže sa svim prijedlozima Vlade. Tako je predloženo povećanje broja zaposlenika kod malog poslodavca sa 10 na 20 nešto što smatramo nepristojnim prijedlogom i na to nikada nećemo pristati. Iz svega proizlazi da je fleksibilizacija radnih odnosa u Republici Hrvatskoj nužnost, samo se postavlja pitanje u kojoj mjeri? Odgovor glasi: onoliko koliko je potrebno da naši sugrađani dobiju posao, da se otvore radna mjesta, da nezaposleni barem na određeno vrijeme uđu u svijet rada, a u konačnici da Hrvatska postane konkurentna na svjetskom tržištu i otvorena za strana ulaganja. Tek tada i naši sektori u javnim službama imaju šanse doživjeti prosperitet i napredak.

BILTEN Matice hrvatskih sindikata javnih službi,

Zagreb, Trg maršala Tita 4/II,

uredili E.V. i V.R.


Ključne riječi:

Zakon o radu



Back to Top