Osvrt i primjedbe Sindikata na izmjene i dopune Zakona o znanosti

Sindikat se pisanim putem očitovao na Nacrt Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju koji je izradilo Ministarstvo znanosti.

OSVRT SINDIKATA ZNANOSTI NA PRIJEDLOG IZMJENA I DOPUNA ZAKONA O ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI I VISOKOM OBRAZOVANJU (Narodne novine, br. 123/03, 105/04 i 174/04)

Dana 17. svibnja 2006. godine Sindikat znanosti pisanim se putem očitovao na Nacrt Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (u daljnjem tekstu: Nacrt) izrađenog i dostavljenog od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa. U navedenom očitovanju iznesene su određene primjedbe na predložene izmjene i dopune Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (u daljnjem tekstu: Zakon), te su predložene i dodatne izmjene i dopune Zakona za koje Sindikat smatra da ih je nužno unijeti u tekst Nacrta.

Na spomenuti Nacrt Sindikat je iznio sljedeće primjedbe:

1. Sve odredbe članaka Nacrta kojima se u nacionalna vijeća uvodi institucija zamjenika predsjednika čine se nepotrebnima, jer je to dopuna poslovničkog karaktera i uređuje se poslovnikom.

2. Na članak 14. Zakona, koji propisuje ulogu i zadaće Savjeta za financiranje znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja, upućene su sljedeće primjedbe i prijedlozi:

propisana uloga Savjeta je preslaba. Držimo da bi bilo dobro ako bi Savjet dobio i ovlasti za donošenje nekih odluka po ovlaštenju nacionalnih vijeća ili ministra. • nejasna je svrha i smisao izmjene kojom se kao članovi Savjeta predviđaju i po jedan predstavnik udruge poslodavaca te Hrvatske gospodarske komore. S obzirom na zadaću koju obavlja Savjet u području javne službe (savjetuje i predlaže kriterije za raspodjelu proračunskih sredstava za znanstvenu djelatnost i visoko obrazovanje, prati izvještava i daje mišljenje o financiranju sustava znanosti i visokog obrazovanja), mišljenja smo da u istome nema nikakvog smisla niti opravdanog temelja za sudjelovanjem predstavnika udruge poslodavaca niti predstavnika Hrvatske gospodarske komore. Predloženo je da se prijedlog povuče. • predloženo je da se u stavak 4. istoga članka (zadaće Savjeta) doda još nekoliko prethodnih točaka i djelomično izmijene neke odredbe, da se drugačije sustavnije strukturira cijeli članak, te da se doda još jedan stavak kojim se odre?uje da za obavljanje svojih propisanih zadaća Savjet ima administrativno-stručnu službu (Tajništvo Savjeta) ili da stručne i administrativne poslove za potrebe Savjeta obavlja Agencija za znanost i visoko obrazovanje.

3. Predloženo je da se u članku 15. Zakona (Agencija za znanost i visoko obrazovanje) dodaju dva nova stavka kojima će biti propisano da ravnatelja Agencije imenuju nacionalna vijeća na temelju javnog natječaja, da za ravnatelja ne može biti izabrana osoba koja je čelnik sveučilišta, veleučilišta, instituta ili fakulteta, te da je Agencija neovisna u svome radu i da se radi toga financira podjednako iz Državnog proračuna, sveučilišta i trećih izvora (npr. Zaklada za znanost i visoko obrazovanje).

4. Izmjenu u članku 22. Zakona (Znanstvena djelatnost) kojom se propisuje da privatna znanstvena organizacija može započeti obavljati znanstvenu djelatnost i bez dopusnice, držimo nepreciznom i kao takvom neprihvatljivom. Napominjemo da problem nije univerzalan, već smatramo da obavljanje određenih znanstvenih djelatnosti treba i mora u određenoj mjeri ostati pod kontrolom i nadzorom javne vlasti, te da je nedopustivo da se baš svaka znanstvena djelatnost može obavljati bez odobrenja javne vlasti. Navedenu dopunu Zakona treba učiniti na način da se za privatne znanstvene organizacije dobivanje dopusnice propiše kao mogućnost pri obavljanju znanstvene djelatnosti, kao što je to i učinjeno. Međutim, za obavljanje znanstvene djelatnosti u nekim područjima kao obvezu (npr. onih koje su u području aktivnosti od općeg značaja, važne za sigurnost građana, zaštitu života i zdravlja, očuvanje etičkih vrijednosti, zašitu nacionalne sigurnosti…). Znanstvena područja ili disciplilne u kojima je pribavljanje dopusnice obavezno pravilnikom će propisati Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa.

5. Dopuna članka 27. Zakona (Sudjelovanje instituta u visokom obrazovanju) treba rezultirati angažiranjem, u što većoj mjeri, znanstvenika s javnih znanstvenih instituta u nastavi na sveučilištu. S obzirom na provođenje bolonjskog procesa i s tim u vezi evidentni manjak kadrova u sustavu, mišljenja smo da je takav angažman nužan i koristan. Međutim, predloženom formulacijom dopune članka 27. ta se svrha ne postiže. Sudjelovanje znanstvenika s instituta u nastavi na sveučilištu ostavlja se samo kao mogućnost, a ne kao i obveza. Takva mogućnost predviđena je i sadašnjim odredbama istoga članka, u dijelu u kojem se navodi da znanstveni instituti surađuju s visokim učilištima u znanstvenom radu i izvođenju studijskih programa u skladu sa znanstvenim programom instituta te znanstvenim i studijskim programima visokih učilišta, a koja suradnja se potanje uređuje ugovorom visokog učilišta i instituta. Dakle, ovom odredbom nije se ništa postiglo. Nadalje, spomenuta formulacija protivna je prirodi ugovornih radnih odnosa. Naime, nedopustivo je da u takvim ugovornim odnosima dvije strane određuju odnosno ugovaraju radni odnos za trećega (znanstvenika) bez njegove suglasnosti. Predloženo je da se sudjelovanje znanstvenika s instituta u nastavi precizno zakonski propiše kao obveza, usklađena s prirodom ugovornih radnih odnosa, te uputi na kolektivni ugovor radi regulacije prava i obaveza u slučaju takvog angažmana. Isto tako, smatramo da je kadrovima sa sveučilišta potrebno omogućiti znanstveni rad koristeći infrastrukturu i kadrovske resurse javnih instituta.

6. Izmjenu u članku 33. Zakona (Pokretanje postupka za stjecanje zvanja), kojom se ukida mogućnost zasebnog izbora u znanstveno zvanje odvojenog od radnog mjesta, držimo nepotrebnom i nadasve nekorisnom. Smatramo da je nužno i korisno zadržati sadašnje zakonsko rješenje koje omogućava navedeni zasebni izbor. Takvo rješenje omogućava napredovanje u znanstvenom smislu bez vezivanja za radni odnos u institucijama sveučilišta i javnih instituta, što je važno u slučaju instituta u privredi, ili zaposlenika u veleučilištima ili drugim znanstvenim organizacijama (npr. udrugama). Takvo rješenje pruža moralnu i statusnu satisfakciju osobama koje se bave znanošću izvan radnog odnosa u javnim ustanovama, omogućuje lakše prepoznavanja ranga kvalitete, olakšava mobinost ljudi s institucije na instituciju, daje dobar poticaj za bavljenje znanošću, te olakšava angažman u svojstvu samostalnih istraživača na različitim projektima… Vezano uz navedeno, nije podržana opisana izmjena članka 33., te s njom u vezi sukladne izmjene članaka 34., 35., 36., 39., 40. i 41. Zakona.

7. Radi nestašice potrebnih kadrova u sustavu i potrebe njihova očuvanja u sustavu podržano je predloženo propisivanje neograničenog broja reizbora znanstvenika i nastavnika u isto zvanje tj. ukidanje obveze napredovanja na više radno mjesto propisano u člancima 42. i 102. Zakona.

Sindikat je predložio i sljedeće izmjene i dopune Zakona:

1. Pravna integracija sveučilišta

Obzirom da je u članku 114. Zakona (Organizacijske promjene) propisano da pravno integriranje sveučilišta započinje danom stupanja na snagu Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (2003. godina), a da će isto završiti najkasnije do 31. prosinca 2007, smatramo nužnim prilagoditi odredbe Zakona spomenutoj intenciji članka 114. Naime, analizom članaka spomenutog Zakona uvidjeli smo da isti ne predstavlja valjanu podlogu za provođenje pravne integracije sveučilušta tj. uočen je niz kontradiktornosti koje predstavljaju prepreku pravnoj integraciji i koje je potrebno ukloniti.

2. Visina školarine

S obzirom na tendencije neutemeljenog podizanja školarina, smatramo da je nužno temeljito preispitati zakonske ovlasti Ministarstva i ministra u tom pogledu, odnosno zakonski omogućiti ministru veto na visinu školarina od strane izvršne vlasti i utjecaja na sveučilišta po tom pitanju.

3. Režim odlaska u mirovinu znanstvenika i nastavnika

Izmjenama u članku 42. i članku 102. Zakona nužno je ukinuti obvezu po kojoj znanstvenici i nastavnici moraju u mirovinu s određenim brojem godina života (65 godina, iznimno 70 godina života). Smatramo da režim odlaska u mirovinu znanstvenog i nastavnog osoblja treba uskladiti s odgovarajućim odredbama Zakona o radu koje se u tom smislu primjenjuju na sve druge kategorije zaposlenika u sustavu, a prema kojemu nema ograničenja u godinama starosti ako poslodavac želi zadržati radnika u radnom odnosu tj. ako se poslodavac i radnik tako dogovore. Sadašnje riješenje za nastavnike i znanstvenike doimlje se diskriminatorno, te nelogično s obzirom na potrebe društva i države, te psihofizičke mogućnosti nastavnog i znanstvenog kadra u odnosu na druge zaposlenike u državi. Predložena izmjena trebala bi biti popraćena obvezom periodičnog liječničkog pregleda i mišljenja ovlaštenog liječnika o zdravstvenoj sposobnosti zaposlenika da i dalje uredno obavlja svoj rad. Vezano uz navedeno, držimo da je potrebno jačati i fleksibilnije oblike zapošljavanja, na pola radnog vremena (npr. samo u nastavi ili samo u istraživanju), te Zakonom osigurati mehanizam potvrđivanja odluke ustanova o produljenju radnog staža za pojedince, odnosno odluke o fleksibilnom zapošljavanju pojedinaca nakon 65 godine. Takve odluke treba potvrditi uprava sveučilišta za visoka učilišta u njegovom sastavu, te Ministarstvo za javne institute i veleučilišta.

4. Negativna godišnja ocjena rada asistenata

U članku 43. Zakona (Suradnička zvanja i radna mjesta) potrebno je ukinuti odredbe koje propisuju da negativna ocjena godišnjeg ocjenjivanja asistentovog rada bude automatski razlog za pokretanje postupka otkaza njegovog ugovora o radu. Navedeni razlog za otkaz ugovora o radu je razlog za otkaz koji ne postoji niti u jednom drugom pozitivnom propisu. Isto tako, kako to praksa pokazuje, otvara mogućnost raznih zlouporaba. Ako se navedena obveza ne bi uklonila iz Zakona, svakako je potrebno da se postupak i kriteriji za ocjenjivanje precizno propišu Zakonom, a ne kao sada općim aktima ustanova.

5. Stručna zvanja i radna mjesta

Poželjno bi bilo da se zakonski propišu (članak 44. i članak 100. Zakona) minimalni uvjeti za izbor u stručna zvanja i odgovarajuća radna mjesta (npr. doktorat znanosti, odre?eni broj godina radnoga staža, određeni broj objavljenih radova…), dok detaljna razrada istih treba biti prepuštena općem aktu svake ustanove, uvažavajući njihove specifičnosti i me?usobne razlike.

6. Mirovanje rokova za izbor

Nužno je proširiti razloge za mirovanje rokova za izbor propisane člankom 45. Zakona (npr. izvanprosječna opterećenost u nastavi…).

7. Rad izvan znanstvene organizacije

Nužno je u članku 46. Zakona pojačati sadašnje ograničenje rada izvan matične ustanove (takvo ograničenje trenutno postoji samo po pitanju zabrane takmičenja s poslodavcem), odnosno propisati da se rad izvan matične ustanove registrira i plaća samo na matičnoj ustanovi. Potreba navedenog ograničenja javlja se i zbog nemogućnosti kvalitetnog obavljanja poslova na matičnoj ustanovi ukoliko zaposlenik sudjeluje u izvo?enju nastave i na velikom broju drugih ustanova.

8. Stegovna odgovornost

Potrebno je iz Zakona ukloniti odredbe o stegovnoj odgovornosti zaposlenika u sustavu znanosti i visokog obrazovanja. Navedene odredbe članka 104. Zakona nepotrebne su i u suprotnosti su s prirodom ugovornih odnosa, jer u slučaju neizvršavanja radnih obveza zaposlenik snosi posljedice sukladno Zakonu o radu (otkaz), te ga je prema istim odredbama poslodavac prije otkazivanja na takvo ponašanje dužan upozoriti.

9. Odredbe o asistentima i suradnicima

Postojeće odredbe o asistentima i suradnicima potrebno je doraditi na način da budu jasnije i preciznije, kako ne bi ostavljale prostor različitim tumačenjima, te pogrešnim i nepravednim primjenama u praksi (definiranje rada u nastavi, prijelazne i završne odredbe o ugovoru na određeno i neodređeno vrijeme, uvjeti za izbor u viša suradnička zvanja…). Vezano za status asistenata, smatramo da je u izmjenama i dopunama Zakona potrebno propisati i sljedeće:

• u svrhu zaštite radno-pravnog položaja asistenata, precizno propisati odgovornost mentora. Jedan od oblika takve odgovornosti je da se, kao jedan od uvjeta, pri napredovanju mentora vrednuje i njihov rad u matičnim povjerenstvima, te kvaliteta njihovog rada kao mentora i uspješnost asistenata. • napraviti razliku između asistenata koji tek ulaze u sustav (npr. znanstveni pripravnici – do dvije godine radnog staža) i asistenata koji su u tom suradničkom zvanju duže od dvije godine. Takvo razlikovanje predstavljalo bi adekvatan temelj za opravdano propisivanje različite visine koeficijenata za dvije spomenute kategorije asistenata, jer asistent koji tek ulazi u sustav ima istu ili veću plaću od drugih zaposlenika s visokom stručnom spremom i s velikim brojem godina radnog staža, dok je, isto tako, nestimulativno da asistent tijekom cijelog razdoblja od šest godina ima isti koeficijent.

10. Raspisivanje natječaja i provo?enje postupka izbora u zvanja i na radna mjesta:

• zbog činjenice da izbori u zvanja i na odgovarajuća radna mjesta traju neprimjereno dugo, da se zakonom definirani rokovi u kojima natječaj treba biti završen ne poštuju, te da su propisane posljedice prekoračenja navedenih rokova (za matični odbor i ustanovu ovlaštenu za provo?enje izbora) korisne ali da ne osiguravaju nikakvu pravnu zaštitu i direktnu korist za pristupnike, potrebno je propisati odgovornost mentora u slučaju nepoštivanja rokova, te precizno i jasno propisati pravo pristupnika na naknadu štete od onoga tko je za konkretno propuštanje rokova odgovoran. • nužno je propisati izričitu obvezu raspisivanja i provođenja javnog natječaja u svim slučajevima zapošljavanja neznanstvenog i nenastavnog osoblja. • taksativno u Zakonu propisati slučajeve u kojima se natječaji za izbor na radna mjesta mogu poništiti. uvesti obvezu ustanove da na radno mjesto mora izabrati zaposlenika koji se, kao jedini kandidat, javio na natječaj na koji se morao javiti zbog obveze napredovanja, a koji ispunjava sve potrebne uvjete za izbor.

11. Rektorski i dekanski kolegij

Čini nam se korisnim uvesti kao tijelo upravljanja sveučililštem i rektorski kolegij, a kao tijelo upravljanja fakultetom dekanski kolegij. Naime, našim se ustanovama počesto upravlja u poslovodnim stvarima na amaterski način, bez znanja i uvida u moderni menadžment, pogotovo u upravljanju kadrovskim i materijalnim resursima. Stoga je potrebno ojačati kolektivno odlučivanje, a dekanima i rektorima prepustiti akademske odluke za koje su kompetentni. U kolegijima trebaju biti prorektori i prodekani, te stručne osobe (tajnici i financijski ravnatelji).12. Nadzorno vijeće Sveučilišta Držimo da je zakonski potrebno propisati uvođenje Nadzornog vijeće Sveučilišta kao tijela koje nadzire rad sastavnica sveučilišta i uprave sveučilišta, posebno brine o zakonitosti i statutarnosti rada sastavnica i racionalnom financijskom poslovanju. Nadzorno vijeće trebaju činiti nastavnici sastavnice, nastavnici drugih sastavnica koje izabire Senat, studenti te predstavnici Ministarstva.

U Zagrebu, 29. svibnja 2006.

Vilim Ribić, predsjednik Velikog vijeća

Mirela Bojić, voditelj pravne službe, stručni suradnik


Ključne riječi:

zakon o znanstveno istraživačkoj djelantosti



Back to Top