Internacionalizacija našeg socijalnog spora

U ovoj kolumni Vilima Ribića za Objektiv govori se o dojmovima s Plenarne sjednice Europskog ekonomskog i socijalnog odbora i mogućnostima sindikalnog djelovanja protiv antidemokratskih postupaka Vlade putem tog tijela.

Ako je već hrvatskoj javnosti, naviknutoj na razne gnjusnosti domaće politike, podnošljivo uzastopno kršenje prava radnih ljudi, sindikata i demokratskih vrijednosti – od čega je najstrašnija odmazda prema nastavnicima zbog provođenja referenduma – tada tako što ne bi trebalo biti prihvatljivo i primjereno europskim vrijednostima. Da osiono postupanje Vlade RH odudara od europskih kriterija još jednom sam se uvjerio ovih dana na najrelevantnijem mjestu za socijalno-ekonomska pitanja u Europskoj uniji. Znamo da ono što je europsko često nije i hrvatsko, uslijed čega nam je Europa nasušna civilizacijska potreba, čak i više nego ekonomska.

Ovaj osvrt pišem povodom mog boravka u sastavu hrvatske delegacije 18. i 19. ovog mjeseca u Bruxellesu na redovnom sastanku Europskog ekonomskog i socijalnog odbora. Radi se o odboru Europske komisije (tzv. europske vlade). Njegova je zadaća raspravljati i dostavljati mišljenja Europskoj komisiji prije usvajanja njenih odluka, propisa i stajališta. U postupku priprema za priključenje Hrvatske Europskoj uniji pozvani smo kao pridruženi članovi Odbora do punopravnog članstva. Budući da je Odbor sastavljen tripartitno i našu su delegaciju činili na tom prvom našem sastanku, pomalo povijesnom, tri predstavnika sindikata, dva poslodavaca i dva iz nevladinih udruga.

Odbor je u dvodnevnom zasjedanju raspravljao i o prijedlogu Barossa o federalizaciji Europske unije te društvenim, političkim i ekonomskim troškovima zaustavljanja procesa daljnje integracije. Zanimljivo je da u raspravi, u središtu Europske unije, nismo čuli niti jedno pozitivno mišljenje o strogim mjerama štednje, koje upravo Europska unija provodi. Naprotiv, mnogi govornici upozoravali su da takva politika vodi do zatvaranja radnih mjesta, a da potrebne strukturne reforme nisu isto što i štetne mjere štednje. Takvu poziciju u Hrvatskoj osobno zagovaram godinama, zalažući se za reforme javnog sektora radi povećanja njegove efikasnosti, odbijajući troškovne redukcije. Budući da slična stajališta iznose i svjetski sindikati, Međunarodna organizacija rada i najveći autoriteti ekonomske misli današnjice, prisjetio sam se naših sindikalnih kolega koji su potpisali ono što je Vlada od njih tražila. Oni su povjerovali Liniću da će tako pomoći otvaranju novih radnih mjesta, ne prepoznajući da se iza toga krije vulgarna interpretacija neoliberalnih mantri. Ti su naši kolege miljama udaljeni od razumijevanja ekonomsko-političkih tijekova današnjice.

Tijekom boravka iskoristio sam priliku i obavio razgovore s čelnim ljudima u Odboru te potvrdio vlastito uvjerenje da postupanje Vlade RH u sporu sa sindikatima prosvjete i medicinskih sestara nije sukladno europskim kriterijima i dobroj europskoj praksi u odnosima socijalnih partnera.

Postignut je dogovor o daljnjoj proceduri povodom našeg prigovora. Prvo slijedi službeno obraćanje naših sindikata. S obzirom da je RH pod monitoringom i da proces ratifikacije nije završen ovaj postupak ne bih potcijenio. Arsenalu našeg oružja u borbi protiv nasilja i socijalne i demokratske nekulture neeuropeirizirane vlasti, pridružuje se sada i naša međunarodna aktivnost. Grijesi ove Vlade u europskom kontekstu su teški i višestruki. Naime, demokratski izabrana vlast demokratske zemlje opstruirala je demokratski postupak provođenja referenduma. Ona je provela odmazdu nad radnicima smanjivši im plaće, i to samo zato što njihovi sindikati nisu htjeli bez provjere volje svojih članova potpisati izmjene kolektivnog ugovora koji je predložila Vlada RH. Vlast se tijekom pregovora koristila ucjenama i zastrašivanjem s pozicije sile tretirajući socijalne partnere kao neprijatelje čime je razbila mogućnost pregovaranja u dobroj vjeri. Nizak stupanj povjerenja i tolerancije spram suprotnog mišljenja i suprotne interesne pozicije vidljiv je bio u svakom postupku, što upućuje na izostanak demokratske kulture.

Vlada je koristila i dio sebi sklonih medija u difamiranju sindikalnih ljudi što razbija poveznicu u stvaranju povjerenja među partnerima.Usred sindikalnog referenduma Vlada je intervenirala u njegov tijek pismom članovima sindikata u kojem je iznosila neistine i zastrašivala članove sa svrhom utjecanja na rezultat referenduma. Vlada je koristila dio žutih sindikata u opstrukciji argumentiranog dijaloga.

Pregovarački proces kao argumentirani proces u biti nije postojao jer je njegova jedina svrha bio prisiliti drugu stranu na odustajanja od prava članova u okviru već ranije zadatog proračuna koji je Vlada donijela ne obazirući se na ugovorne obaveze koje ima prema radnim ljudima. Nizom postupaka Vlada RH tako je umjesto podrške procesu kolektivnog pregovaranja isti potkopavala djelujući suprotno smislu najvažnijh konvencija Međunarodne organizacije rada. Pri tome je čak i najavila da će zakonima derogirati kolektivne ugovore (radi se o izravnom kršenju konvencija).

Postupci vlasti upućuju i na neodgovornost prema javnim financijama i prema domaćem pravosuđu. Posljedice tisuća tužbi u zemlji bit će zatrpani i ovako pretrpani sudovi, a vjerojatne presude u korist desetaka tisuća ljudi opustošit će državni proračun u vremenu neke druge vlasti. Vrsta neodgovornosti te stupanj ultimativnosti i destrukcije u ispoljavanju volje za moć vidi se u odbijanju sindikalnog prijedloga da se naknade koje su sindikati bili spremni ustupiti vrate ljudima kada zemlja izađe iz krize jer su ti isti ljudi izlasku iz krize svojim odricanjem nešto doprinijeli.

Zagreb, 20. rujna 2012.

Vilim Ribić


Ključne riječi:

Europski gospodarski i socijalni odbor | kolumna Vilima Ribića



Back to Top