Učinci održanog štrajka u obrazovanju i znanosti

Veliko vijeće je na svojoj 8. sjednici 16. listopada 2015. godine analiziralo provedeni štrajk. Razmatrani su učinci štrajka, uzroci prekida štrajka u sva tri sustava i posebno u znanosti i visokom obrazovanju, pozadina obračuna sa sindikatima nakon štrajka te se odlučivalo o ponuđenim ostavkama čelnika Sindikata.

POVODOM ODRŽANOG ŠTRAJKA U OBRAZOVANJU I ZNANOSTI

ZAKLJUČCI I ANALIZA VELIKOG VIJEĆA

Veliko vijeće je na svojoj 8. sjednici 16. listopada 2015. godine analiziralo provedeni štrajk.
Razmatrani su:

Pri tome se zaključilo sljedeće:

OCJENA ŠTRAJKA U SVA TRI SUSTAVA OBRAZOVANJA
  • Štrajk sva tri sindikata nije uspio kao oblik pritiska s ciljem da se podignu plaće zaposlenicima u obrazovanju i znanosti.
  • Štrajk kao demonstracija nezadovoljstva ostvario je značajan učinak i kao takvog ga valja ocijeniti potrebnim.
  • Pravi sindikalni fijasko bio bi da sindikati nisu ništa poduzeli.

KOMENTARI SA SJEDNICE. Da nismo ništa poduzeli, članovi bi nas s pravom prozivali upirući tada prstom na rast plaća u zdravstvu. Međutim, jeka ovoga štrajka trajat će još dugo.

  • Poslali smo poruku: Kada god nekome dižete plaće u javnim službama, morat ćete voditi računa i o obrazovanju i znanosti.
  • Sada svi znaju da je prosvjeta spremna na borbu i da može „ugristi“ u najnezgodnijem trenutku.
  • Zaboravit će mnogi da se štrajk urušio, ali će se pamtiti da su sindikati obrazovanja u stanju štrajkati, a koliko – nikada vlast neće znati sa sigurnošću.
  • Može se predvidjeti da će u skoro vrijeme vlast dizati plaće u obrazovanju na način da to prikaže kao svoju inicijativu, ali znamo da bez štrajka to ne bi učinila.
  • U predizborno vrijeme nametnuli smo obrazovanje i znanost kao temu.
  • Još jednom smo pokazali da je nezadovoljstvo u obrazovanju i znanosti položajem djelatnosti trajno prisutno.
  • Štrajk je definitivno razobličio „dosljednost“ vlasti u tome da za prosvjetu i znanost novac ne daje dok ga za druge može biti, kao i da socijalni dijalog ne želi i ne razumije.

Čelništva sva tri sindikata djelovanjem su pokazala da su spremna ući u borbu i preuzeti rizik. Velika većina naših povjerenika uložila je veliki trud u organizaciju štrajka. Sindikati su djelovanjem pokazali da su zapravo oni jedini koji u istinskoj brizi za obrazovanje i znanost mogu organizirati desetke tisuća ljudi. O sustavu ne brine vlast, a akcijsku snagu nema niti sveučilište niti Akademija, iako su jednako nezadovoljni kao i mi.

Tek će vrijeme pokazati je li učinak štrajka ukupno veći kao uspjeh ili veći kao neuspjeh.

Možda će za sindikate kao organizacije to ispasti neuspjeh, jer dio medija proizvodi percepciju da sindikati nisu ni u čemu uspjeli i da je to bio promašeni napor. Međutim, za ljude u obrazovanju sve može ispasti jako pozitivno, jer učinci štrajka mogu nastupiti u kasnijem razdoblju (kao i mnogo puta do sada).

Štrajk je kao kamen bačen u vodu. Ne znamo koliko daleko će njegovi valovi putovati.

Prosvjeta najčešće štrajka. Nezadovoljstvo u obrazovanju i znanosti trajno je prisutno. Svaki naš štrajk je strelica odapeta s luka opće mizerije u kojoj sustavi djeluju i žive.

UZROCI PREKIDA ŠTRAJKA U SVA TRI SUSTAVA

Štrajk je prekinut jer su zaposlenici u sva tri sustava posustali u daljnjem štrajkanju.

Uzroci posustajanja koji su izvan naših sindikata su sljedeći:

  • Podcjenjivačke i predsjedniku jedne Vlade neprimjerene izjave o štrajku.
  • Promjena raspoloženja medija nakon drugog dana štrajka.
  • Pritisak roditelja, pogotovo u osnovnim školama.
  • Podrivačko djelovanje sindikata Preporod.

KOMENTARI. Uvredljive izjave da je štrajk smiješan i besmislen, da sindikalni lideri organiziraju štrajk radi svojih fotelja te da Vlada ne može ništa sada potpisati ostavile su traga kod onog dijela ljudi koji su htjeli više vjerovati lažima svoga predsjednika Vlade nego istinama svojih sindikata. Inače, u svijetu se socijaldemokratski predsjednici odnose s dostojanstvom prema svojim zaposlenicima, uvijek, a osobito u štrajku.

Na početku je štrajk imao odličnu medijsku potporu, ali nam novinari kažu da su nakon drugog dana urednici odlučili da štrajk treba prestati. Tada je počela negativna kampanja, na kraju garnirana lažima i optužbama na račun sindikata i sindikalnih čelnika. Teško je procijeniti koliko je to utjecalo na ljude.

Roditelji su brinuli o svojim praktičnim problemima, kako i gdje smjestiti djecu, a manje o dugoročnim interesima te iste njihove djece. Zbog male djece učitelji su se teško nosili s njihovim pritiskom, pogotovo u malim sredinama.

Čelnik Preporoda za vrijeme štrajka agitirao je protiv štrajka, analizirajući usred štrajka zašto ne treba štrajkati i to u novinama poput Jutarnjeg lista koji mu je, naravno, širom otvorio prostor.

Uzroci posustajanja štrajka u nama samima:

  • Nemotiviranost dijela članova za povišicu od 4%.
  • Dio povjerenika nije uspio mobilizirati članstvo jer nisu članove pravilno informirali.
  • Dio povjerenika nije htio biti u štrajku, u osnovnim školama pogotovo, jer su ili nezainteresirani ili je dio povjerenika ispolitiziran na strani SDP-a.
  • Dio zaposlenika povjerovao je u propagandu kojoj je cilj bio štrajk potkopati. Naime, povjerovali su  
    • da Vlada više ne može ništa učiniti,
    • da se radi o krivom trenutku za štrajk.
    • da nije u redu ucjenjivati pred izbore,
    • da to sindikati čine radi povratka HDZ-a na vlast.
  • Postojali su očito problemi u komunikacijskim kanalima u sva tri sustava!
  • Ukratko, nije bilo dovoljne ogorčenosti u ljudima!!!

KOMENTARI. Nije postojao kritičan povod za snažno ogorčenje. Prijevara od strane vlasti u glavama Hrvata očito to nije. Moglo bi se zaključivati da našim ljudima ipak nije toliko loše koliko je potrebno da bi svi ozbiljno pristupili štrajku. Nekima je 4% bilo premalo da bi štrajkali (nije postojao temelj za veće zahtjeve jer je stvar bila isprovocirana nejednakim tretmanom). Neki ne razumiju da je sindikalna borba zapravo potezanje konopa, jer svaki rast plaća drugdje po nekoliko posto znači da će naše plaće uskoro bitno zaostajati.

Dio se povjerenika sam nije informirao pa nisu mogli informirati niti članove. Nisu pratili naše javne istupe niti su pročitali naše materijale pa nisu znali objasniti da se radilo o prijevari. Dio povjerenika, pogotovo u osnovnim školama, kroz plaćeni sindikalni rad osigurava punu satnicu, što im je jedini motiv da budu povjerenici.

U borbi protiv propagande sindikati su slali svakodnevna objašnjenja, ali ona očito nisu stizala do većine ljudi. Tako, primjerice, višekratno su zaposlenici upozoreni da unatoč tome što se Sabor raspušta, Vlada ipak može preuzimati financijske obaveze (jer kolektivni ugovor ne ide na ratifikaciju u Sabor).

Nije smislena premijerova optužba o štrajku kao ucjeni, jer je to ustavom i zakonom dopuštena ucjena. Također, na plodno tlo dijela politiziranih članova naišla je besmislica da smo štrajk organizirali u korist HDZ-a.

Da je bilo pravog ogorčenja, sve bi ovakve primjedbe bile lako pobijene među ljudima od samih ljudi.

O TRENUTKU ŠTRAJKA. Štrajk pred izbore teško može uspjeti ako štrajkate iz pukog prohtjeva da povećate plaće. Ali ako imate uvjerljivi povod, onda je to najbolji trenutak za štrajkanje. Sindikati su imali trostruki povod: nejednaki tretman, izigrana obećanja, prijevare i podvale (jer se pretvaranjem dodatka 4, 8 i 10% za vjernost u dodatak za odgovornost u zdravstvu izigralo sve druge sindikate). Zato trenutak za štrajk nije mogao biti bolji, jer je postojao objektivno jak povod. Na vrijeme štrajka, uostalom, više je utjecao premijer nego sindikati. On je odlučio u kolovozu povećati plaće u zdravstvu, a ne i prosvjeti, i on je kupovao vrijeme obećavajući nam sastanak do kojeg nije došlo.

Inače, vodili smo dva najveća štrajka ikada održana u RH u vrijeme kada je na vlasti bio HDZ. I to baš u trenucima kada je HDZ-u bilo najteže: 2006. u vrijeme krize s Glavašem i mogućim raskolom u stranci na vlasti, kao i 2009. u tjednu pred lokalne izbore u RH. Smatram da svaki naš član mora jasno razlučiti je li spreman boriti se za svoja prava ili će tome pretpostaviti stranku koju simpatizira.

O PLAĆANJU ŠTRAJKA. Valja primijetiti da su sindikati dobro prognozirali da vlast neće imati snage ne platiti štrajk pred izbore. Isto su tako dobro procijenili da je trenutak za štrajk dobar i, ako ljudi izdrže, da će vlast morati popustiti. Na žalost, u to nisu povjerovali sami štrajkaši.

Uzroci objektivne naravi:

  • Unatoč cjelovitom informiranju (web, letci, vjesnik, mediji) očito nije bilo dovoljno vremena da to podigne razinu svijesti u glavama naših članova.  
  • Nije bilo vremena za provedbu referenduma (kao dobrog sredstva informiranja i mobiliziranja).
NAŠA PARTIKULARNA PERSPEKTIVA – ŠTRAJK U ZNANOSTI

Što su uzroci kopnjenja štrajka u sustavu znanosti i visokog obrazovanja?

  • Najmoćnijem dijelu ljudi u našem sustavu najmanje je potreban rast plaća od 4%.
  • Slabiji (niže pozicionirani, asistenti, nenastavno osoblje) ovisni su o volji najjačih.
  • Najutjecajniji su više zainteresirani za brigu o materijalnim uvjetima rada i vjerojatno bi se za to odlučili štrajkati, ali ne dulje od dan-dva.
  • Duljim štrajkom nastavnici često nanose štetu sebi samima.
  • Velika je prepreka za dulji štrajk odgovornost prema trećima (studentima). 
  • Zapele su nam mnoge stvari na unutarnjem i vanjskom informiranju.
  • Mnogi naši članovi nisu bili na ustanovama u vrijeme štrajka.
  • Postoji mentalitet da će netko drugi štrajkati umjesto mene pa tako na referendumu o nastavku štrajka glasovali su za štrajk i oni koji ne štrajkaju.

KOMENTARI. Iako je ovo najdulji štrajk u povijesti Sindikata znanosti, dužni smo analizirati razloge zašto nije trajao dulje. Pod kojim uvjetima u našem sustavu možemo računati na dugotrajniji štrajk? Za 4% očito ne, pa čak niti onda kada se radi o prijevari od strane vlasti. Za 14%, ne znamo. Za 24%, možda. A za 34%, za 44%? Vjerojatno bi za 44% svi bili u štrajku, od čistačice do redovnog profesora.

Heterogeni sastav radnog korpusa našeg sustava otežava pronalaženje zajedničkog motiva za štrajk. Pogotovo kada su plaće najviših kategorija sasvim pristojne, i to isključivo zahvaljujući djelovanju Sindikata (dodatak za doktorat, prosvjetni dodatak, pomaknuti koeficijenti, zaštićena osnovica). Niti jedna druga podskupina naših članova nije imala snage postaviti se dovoljno neovisno i homogeno da istraje u svojoj volji i svojim interesima.

MOGUĆNOSTI NAŠEGA ŠTRAJKA. Otvara se i pitanje treba li Sindikat samoinicijativno organizirati štrajk ili čekati dovoljno snažne poticaje s terena? Izneseni su prijedlozi da ubuduće referendumi moraju biti kao javno glasovanje, s potpisanim imenom i prezimenom osobe na listiću.

Ozbiljan je problem našeg sindikata da je povjerenicima i sindikatu jako teško u kratkom vremenu doprijeti informacijom do svakog člana, pogotovo do onih najutjecajnijih. Mnogi znanstvenici i nastavnici, zaokupljeni svojim brigama i temama, imaju malo vremena i energije otvoriti se prema drugim informacijama, pa i prema sindikalnim. Neki su apolitični i nezainteresirani za društveni život i njegove probleme, pa čak i ako se radi i o njihovim vlastitim interesima. To nije dobro niti za intelektualnu zajednicu niti za društvo, ali je često tako.

Naš Sindikat ne treba odustati od štrajka kao metode, ali valja imati na umu sva naša objektivna i subjektivna ograničenja. Srećom, sindikalno djelovanje ne svodi se samo na štrajk. On je tek jedna od naših metoda koju valja koristiti u okviru mogućega, a osobito kao moralnu potporu bratskim sindikatima u obrazovanju.

BUDUĆI ŠTRAJKOVI. U našem sustavu nužno je više inzistirati na materijalnim uvjetima u kojima rade naše ustanove jer je to dovoljno motivirajuće za sve. Postoje prijedlozi da se pripremi štrajk kojem bi u fokusu bio opći položaj znanosti i visokog školstva i da se takav štrajk održi u srpnju kada su upisi. Za takav štrajk nužna je dugotrajna priprema. Poželjno je provesti ankete o štrajku i svakako provesti referendum prije svakog štrajka.

NAKON ŠTRAJKA

Medijska haranga pri kraju i na kraju štrajka.

  • Veliko vijeće odbacuje objede na račun rada i poslovanja Sindikata i njegovog čelnika kao teške neistine iznesene od jednog pristalice vladajuće stranke. Sindikat je u pripremi krivične prijave.
  • Sindikat upozorava na antisindikalnu medijsku kampanju koja nastoji lažima iskompromitirati ulogu sindikata u društvu.

KOMENTARI NA OBJEDE. Stanoviti Marko Rakar objavio je, baš usred štrajka, navodne podatke o poslovanju Sindikata i tako temeljem poluistina i neistina dao zlonamjerne interpretacije na štetu ugleda našeg Sindikata. Sindikat je demantirao ove navode SDP-ovog kadra (tekst demantija: http://www.nsz.hr/novosti-i-obavijesti/sindikalne-vijesti-i-socijalno-partnerstvo/osvrt-na-neistine-o-financijama-sindikata/ i intervju na N1: http://www.nsz.hr/novosti-i-obavijesti/iz-medija/n1-pressing-1-10-2015-gost-vilim-ribic/).

KOMENTARI NA ANTISINDIKALNU KAMPANJU. Lansira se niz optužbi o radu sindikata. Štrajk je povod. Svi sindikati generalno, a onda i naš sindikat optužuju se za to da su kočničari reformi. To smo demantirali i pokazali da je politika kočničar reformi, a da su sindikati bili najveći njihovi zagovornici kada su reforme imale za cilj podizanje kvalitete rada u sustavima, a ne puko smanjenje troškova.

Apsurdna je optužba na račun sindikata prosvjete i, naravno, Ribića, jer sindikati štete tržišnoj ekonomiji zbog pritiska na rast plaća. Zanimljivo, nisu optužili za isto Milanovića radi povećanja plaća u zdravstvu. Dakle, rast plaća samo kad je posljedica štrajka šteti tržišnoj ekonomiji, ali ne i kada se radi o odluci Vlade u potaji.

Najnovija podvala nalazi se na naslovnici Jutarnjeg lista, protiv Sporazuma koji štiti osnovicu u javnim službama. Naslov sugerira da je to Sanaderova ostavština kako bi se Sporazum kompromitirao i pripremio teren za njegovo rušenje. Uvijek tako počinje. Jutarnji otvara problem naših prava, a iza toga vlast to provodi. Tako su vodili kampanju protiv 4 ,8 i 10%. Tako je Jutarnji vodio kampanju protiv naših sindikalnih prava i oba puta nakon toga slijedila su njihova ukidanja. Sporazum o osnovici nije bio posljedica Sanaderove volje, već obrnuto, protiv njegove volje, jer smo morali štrajkati pred lokalne izbore 2009. godine radi višegodišnjeg zaostajanja plaća u javnim službama.

CILJ OBRAČUNA. Obračun sa sindikatima ima za svrhu uništiti organizacije koje mogu kritizirati i organizirano se suprotstaviti nepravdama koje proizvode vlasti u korist imućne manjine. Svrha je uništiti organizacije koje su prepreka ukidanju socijalne države i socijalne pravde. U tome vlast aktivno sudjeluje uz potporu dijela medija. Svaki puta iznova, u svakom štrajku suočavamo se s količinom razorne i nehumane propagande protiv radnih ljudi (kažu uhljeba koji malo rade), protiv sindikata (kažu kočničari reformi), protiv njihovih akcija (uvijek, kažu, nije vrijeme), i protiv čelnika Sindikata.

APSURDNI NAPADI PROTIV ČELNIKA. Posebno je indikativna medijska hajka protiv čelnika sindikata, jer ako se njih oblati, kompromitira se cijeli sindikat i njegove akcije. Čelnik našeg Sindikata, kao isturena javna osoba već dugo nosi križ borbe za naša prava. Napadi na njega su raznovrsni.

  • Sjetimo se napada zbog izgradnje zgrade, kao da ju je radio on, a ne cijeli Sindikat, kao da ju je radio za sebe, i kao da će je odnijeti sa sobom u mirovinu. Ne napada se one koji nisu ništa napravili sredstvima sindikata, već su ih potrošili.
  • Sjetimo se napada da je Ribić (nota bene, ne Sindikat, već Ribić) bankrotirao zbog izgradnje zgrade (naslovna stranica Globusa).
  • Sada se gospodina Ribića i Sindikat napada što nije bankrotirao, jer navodno ima previše sredstava.
  • Sjetimo se napada da su sindikati nesposobni, a sada ih se napada što su sposobni nešto stvoriti.
  • Nadalje, svaki se put u štrajku otvara pitanje plaće sindikalaca (kao da je zločin primati plaću i kao da je to plaća za osobu, a ne za radno mjesto). Napada se Ribića za plaću, iako ima visoku stručnu spremu i ima plaću primjerenu sličnom obrazovanju i položaju u okviru javnih službi, ali se ne napada druge čelnike sindikata koji uglavnom imaju veću plaću od njegove i znatno veću plaću od svojih članova. Primjerice, mediji nisu otkrili zanimljivu činjenicu za poznatu sindikalku koja ima srednju stručnu spremu i plaću veću od one gospodina Ribića. Vjerojatno zato jer je razbijala sindikate.
  • Napada ga se što organizira štrajk, što radi sindikalni posao, ali se druge ne napada što to ne rade.
  • Napada ga se i obrnuto, da se ne bavi sindikatom, već da se bavi financijskim poslovima i to baš u vrijeme kada organizira štrajk, a istina je da se sindikat uopće ne bavi takvim poslovima, već se time bave sindikati koji nikada ne organiziraju štrajk da bi u potaji trgovali i kupovali.
  • Posebno je zanimljivo kako su urednici u medijima otvorili ostavke čelnika tri sindikata. Nisu tražili ostavku onoga tko je štrajk isprovocirao (Milanović), nisu tražili ostavke onih sindikata koji nisu ništa poduzimali, nisu preispitivali odgovornost u organizaciji štrajka, nije ih se ticalo tko je donosio odluke o štrajku, već ih je jedino zanimalo obezglaviti sindikalne organizacije.

Takav višegodišnji kontinuirani napad ostavlja traga u glavama ljudi. Što su ljudi bliži sindikatu, to više znaju istinu, što su udaljeniji, podložniji su lažima. I tako neki napuštaju sindikate pa sami ljudi pod utjecajem propagande slabe organizacije čija je zadaća štititi te iste ljude. Mediji u kapitalizmu nisu u rukama radnih ljudi, već u rukama moćnih i imućnih. Demokracija je sustav u kojem ne vlada demos, već moć i novac. Sindikat je također jedna vrsta moći u takvom sustavu i ima snage onoliko koliko se radni ljudi uspijevaju oduprijeti medijskoj propagandi.

Odgovornost u provedbi štrajka

Veliko vijeće preispitalo je odgovornost u provedbi štrajka i zaključilo:

  • Odluku o štrajku donijelo je Veliko vijeće Sindikata jednoglasno i ona je bila nužna, ispravna i iznuđena.
  • U provedbi štrajka uprava Sindikata napravila je sve potrebno što je u kratkom vremenu bilo moguće, velika većina povjerenika je svoja zaduženja odradila korektno, međutim, kod većine zaposlenika nije bilo dovoljno ogorčenja za dugotrajniji štrajk.
  • Veliko vijeće Sindikata jednoglasno je u tajnom glasovanju odbilo ponuđene ostavke predsjednika Sindikata, gospodina Radeke i predsjednika Velikog vijeća gospodina Ribića.

KOMENTARI. Štrajk je društveni i politički događaj čiji se konačni ishod ne može unaprijed predvidjeti. Štoviše, čak niti nakon završetka štrajka on se ne može detektirati. Važno je uvijek ustanoviti na kojoj karici u sindikatu je bilo slabosti i kako ih promijeniti ubuduće, ako je to moguće. Volja članova Sindikata da štrajkaju ili da ne štrajkaju je stvar koja se ne treba ocjenjivati jer su članovi krajnja svrha sindikata. Ako oni imaju volju za borbu, sindikat im je dužan to omogućiti, ako nemaju, onda je to stvar koja se ne ocjenjuje. Odgovornost za provedbu akcije mogu nositi samo povjerenici, tijela Sindikata i njegovi čelnici.

Dva čelnika Sindikata ponudili su svoje ostavke kao čin objektivne odgovornosti za prekid štrajka. Veliko vijeće ih je odbilo, a dio članova Velikog vijeća ih je smatralo nepotrebnima i nesvrhovitima.

U Zagrebu, 29. listopada 2015. godine.

NEZAVISNI SINDIKAT ZNANOSTI I VISOKOG OBRAZOVANJA


Ključne riječi:

analize | štrajk | veliko vijeće



Back to Top