Ne samo Hrvatska, već ni eurozona nije spremna za nas

Budući da nikada nije obavljena poštena rasprava u javnim medijima sa zastupnicima drugačijeg mišljenja o temi uvođenja eura, nužno je upozoriti na moguće katastrofalne posljedice ishitrenog i nepromišljenog srljanja Vlade HDZ-a u eurozonu.

Predsjednik Matice hrvatskih sindikata Vilim Ribić, ujedno i član Nacionalnog vijeća za uvođenje eura, priopćenjem je upozorio javnost na moguće katastrofalne posljedice ishitrenog i nepromišljenog srljanja Hrvatske u eurozonu. Priopćenje donosimo u cijelosti:

Hrvatska, Europska unija i eurozona

Politička elita Hrvatske u predizbornom nadmetanju šalje poruke o tome kako bi ona upravljala Hrvatskom. Na zaprepaštenje upućenih najvažnije teme od vitalnog nacionalnog interesa, o kojima ovisi prosperitet građana i radnih ljudi, nalaze se na margini njihovih poruka, od kojih ističemo najvažnije: ulazak u eurozonu, socijalno pravedna rješenja za nadolazeću ekonomsku krizu, doprinos imućnih krizi u društvu i očekivani novi val egzodusa stanovništva.

Tim povodom kao član Nacionalnog vijeća za uvođenje eura, a ispred Matice hrvatskih sindikata u ovom priopćenju osvrćem se posebno na najavljeno uvođenje eura i ulazak u eurozonu, kao o jednom od sudbinskih pitanja nacije.  

Ne samo Hrvatska, već ni eurozona nije spremna za nas

Budući da nikada nije obavljena poštena rasprava u javnim medijima sa zastupnicima drugačijeg mišljenja o temi uvođenja eura, nužno je upozoriti na moguće katastrofalne posljedice ishitrenog i nepromišljenog srljanja Vlade HDZ-a u eurozonu. Posebno iritira činjenica da se HDZ hvali skorim ulaskom u tečajni mehanizam II kao velikim postignućem Republike Hrvatske pod njegovim vodstvom. U stvari HDZ se hvali onime čega bi se svatko upućen postidio.

  1. Ulaskom u eurozonu nije moguć bezbolni izlazak iz nje za slučaj da naknadnom pameću ustanovimo da je to bila pogrešna odluka (primjer Grčke). Zbog toga je potrebno imati prethodnu pamet.
  2. Tu prethodnu pamet imaju druge zemlje Europske unije koje namjerno koče svoj ulazak u eurozonu, od kojih ovdje spominjemo Češku, Poljsku, Mađarsku, Rumunjsku, Švedsku, Dansku… Do nedavno su samo dvije najzaostalije zemlje u Europskoj uniji radile intenzivno na proceduri uvođenja eura. To su Hrvatska i Bugarska. Sada je ostala samo Hrvatska jer su i Bugari zakočili. Zar je moguće da je samo HDZ tako pametan?
  3. Tračak optimizma vidimo u tome da je sve više domaćih stranaka na našem tragu, pa one zagovaraju usporavanje ulaska u eurozonu jer Hrvatska nije spremna za euro. Međutim, one još nisu osvijestile puno veću opasnost, tj. da eurozona nije spremna za Hrvatsku (niti za sve druge zemlje koje još nisu uvele euro).

Upućene politike znaju da euro projekt nije postavljen na zdravim nogama. To je razlog zašto navedene zemlje koče ili odustaju od svog pristupanja eurozoni.

Zalaganje protiv ishitrenog ulaska u eurozonu nije i zalaganje protiv Europske unije. Potvrđujemo da članstvo Hrvatske u EU nema alternative. Dokazuju to i zadnje odluke Europske komisije o izdašnim pomoćima državama zbog ekonomske krize uzrokovane korona virusom. Ove odluke afirmiraju Europsku uniju, ali su netočne i neistinite tvrdnje predsjednika Vlade i guvernera HNB-a, da je time afirmirana i eurozona. Njih dvojica, najtvrđi su zagovornici uvođenja eura pa nije se čuditi njihovim tvrdnjama da odluke iz Brusselsa navodno pokazuju koliko bi nam članstvo u eurozoni bilo korisno.

Upravo obrnuto, sve mjere koje se sada lansiraju kao i odluke Europske komisije, posljedica su napuštanja pravila i ograničenja koje inače traži eurozona (ograničenja deficita i javnog duga, fiskalna konsolidacija, proračunske restrikcije i tome slično). Nakon krize, ta pravila će se ponovno primjenjivati, a upravo su ona uzrok zastoja u rastu i razvoju i povećanju razlika među zemljama… Marić ne može shvatiti da je to uzrok zašto ne može postići više stope rasta. Radi istih pravila trpi i cijela eurozona.

Europska unija suočena s mogućim raspadom u ovoj krizi napustila je svoja vlastita pravila, ali nije napustila svoju ekonomsku filozofiju, koja je ovom kontinentu nanijela toliko štete, a perifernim zemljama najviše, jer je bila okidač egzodusa njihovih stanovnika.

Glavni problem uvođenja eura za Hrvatsku i slične zemlje je u tome da eurozona nema mehanizme za intervenciju pomoći zemljama koje upadnu u ekonomsku krizu zbog objektivnih okolnosti (npr. zbog poremećaja cijena na svjetskom tržištu, zbog disbalansa u trgovinskim odnosima ili zbog politike kamatnih stopa koje vodi Europska centralna banka u interesu velikih tržišta, a ne Hrvatske).

Sadašnja intervencija EU prema tržištima koje je pogodio korona virus nije sistemska, već ad hoc intervencija, suprotna svim sistemskim pravilima EU. Ona se odnosi na zemlje pogođene tzv. simetričnom krizom, tj. na sve jer su svi pogođeni. Problem eurozone očituje se kada se javlja tzv. asimetrična kriza – u samo jednoj ili nekoliko zemalja – tada eurozona nema mehanizme za intervenciju (premali proračun Europske unije, nemogućnost prilagodbe kamatnih stopa, itd).

Kad je Slavonija u teškoćama premijer nosi milijardu kuna pomoći i tada se nitko ni u Dalmaciji ni u Istri ne buni jer je Hrvatska država i solidarnost se predmnijeva. Eurozona nije država. Postoji stalni otpor javnog mnijenja najvećih zemalja spram bespovratnih intervencija u druge ekonomije, uvođenju euroobveznica ili osiguranju depozita na razini EU. Sve je to sadržaj potrebnih reformi same eurozone da bi bilo smisleno u nju ući.

HDZ o svemu tome pojma nema, a nije imao niti priliku shvatiti budući da je zatvorio putem medija javni dijalog po tom pitanju.

U zemlji koju pogodi pojedinačna kriza nastupa pad proizvodnje, zatvaraju se firme, raste nezaposlenost, slabo se puni proračun, raste javni i privatni dug i prijeti bankrot. Tada dolaze MMF ili ECB i nameću mjere proračunske štednje, jer drugih mehanizama nemaju. Te mjere samo krizu produbljuju, kao što primjeri perifernih zemalja dokazuju. Krajnji ishod je pozitivan za najveće zapadne banke i katastrofalan za lokalno stanovništvo koje se u uvjetima liberalizacije radne snage masovno iseljava.

Zemlje koje imaju svoju valutu takvim pojedinačnim kriznim poremećajima lako pariraju jer promjenom tečaja potiču svoj izvoz radi spašavanja proizvodnje i radnih mjesta i destimuliraju svoj uvoz. To rade sve moderne zemlje svijeta koje imaju svoju valutu.

Radi političkih razloga, interes je EU da Hrvatska uđe u eurozonu, interes je to financijskih krugova, ali to nije interes Republike Hrvatske.

Djeluje suicidalno napustiti svoju valutu kao jednu svoju ruku kojom si možemo pomoći u krizi i u razvoju te prihvatiti pravila nedovršenog sustava eurozone kojom nam imobiliziraju obje ruke.

HDZ ovakvom politikom nanosi ozbiljnu štetu nacionalnim interesima zemlje i odgovoran je za buduću stagnaciju i iseljavanje, a time i daljnje zaostajanje Hrvatske.

U Zagrebu, 14. lipnja 2020. godine

 

Za Maticu hrvatskih sindikata

Vilim Ribić, predsjednik


Ključne riječi:

Europska komisija, eurozona, uvođenje eura

Vezane vijesti

Prednosti članstva