Istina o socijalnom sporu Vlade i i sindikata povodom prijedloga izmjena ZoR-a

Vlada RH najavila je izmjene Zakona o radu. Te promjene izazvale su veliku uznemirenost među sindikatima koji su odmah najavili skupljanje potpisa za provođenje referenduma građana protiv izmjena Zakona, svesindikalni sabor i vjerojatno generalni štrajk.

Vlada RH najavila je izmjene Zakona o radu. Te promjene izazvale su veliku uznemirenost među sindikatima koji su odmah najavili skupljanje potpisa za provođenje referenduma građana protiv izmjena Zakona, svesindikalni sabor i vjerojatno generalni štrajk. Naše članove zanima istina o pravim razlozima izmjena Zakona i sindikalnog nezadovoljstva. Promjene Zakona o radu sindikati smatraju povodom, dok je besperspektivna situacija u zemlji, pokušaj demontaže socijalne države te nevjerodostojnost važnijih dijelova vlasti pravi uzrok za niz akcija koje trebaju obilježiti cijelu godinu sve do izbora. Skupljanje potpisa trebalo bi početi 9. lipnja, a Svesindikalni sabor održat će se 14. lipnja.

Sporno u Zakonu o radu

Hrvatska ima izuzetno povoljno rješenje u Zakonu o radu koji su još devedesetih godina izborili naši sindikati (u čemu smo mi imali veoma važnu ulogu). Iako se godinama govorilo kako je taj Zakon loš, mi smo godinama govorili kako je on za radnike i sindikate veoma dobar. Tri sporne odredbe, koje Vlada sada želi promijeniti, ukazuju da smo tada znali što govorimo.

  1. Prema hrvatskom Zakonu o radu, kada kolektivni ugovor istekne njegova prava vrijede i nakon što je ugovor istekao (institut tzv. „produžene primjene pravnih pravila”). Tako, npr., Sindikatu znanosti kolektivni ugovor istekao je još 1. srpnja prošle godine, a Sindikatu učitelja još i davno ranije, ali se zbog toga nitko ne uzbuđuje jer prava iz tih ugovora i dalje vrijede i to unedogled. Takvo rješenje, koliko nam je poznato, gotovo da nema niti jedna država, već se to obično ograničava ili rokom (npr. u Sloveniji prava iz kolektivnog ugovora vrijede još godinu dana nakon što ugovor istekne, a u Makedoniji samo mjesec dana). U Njemačkoj produžena primjena vrijedi samo za one odredbe kolektivnog ugovora koje su taksativno navedene u ugovoru o radu pojedinog radnika.
  2. Prema našem Zakonu do sada se kolektivni ugovor na određeno vrijeme nije mogao otkazati ranije ako u sebi nije imao navedenu mogućnost otkaza i otkazni rok. Dakle, takav ugovor koji u sebi nije imao predviđenu mogućnost otkaza, prirodno bi istekao, a nakon što istekne on bi zapravo i dalje vrijedio zbog zakonske odredbe o produženoj primjeni pravnih pravila. To znači da je takav kolektivni ugovor na određeno vrijeme bio u biti kolektivni ugovor na neodređeno vrijeme, i to, paradoksalno, bez mogućnosti otkaza, jer i dalje vrijede sva njegova prava. Ispada da je to jedan vječni ugovor.
  3. Kolektivni ugovor na određeno vrijeme koji u sebi ima mogućnost otkaza može se otkazati, ali ako se ne otkaže, već istekne sam, zapravo postaje puno jači nakon što istekne nego dok je bio na snazi, jer dok je bio na snazi mogao se otkazati.

Sve su to doista paradoksi.

Vladini razlozi za izmjene spornih odredbi

Vlada RH smatra da za tako povoljno rješenje u Hrvatskoj nije povoljno vrijeme i želi to promijeniti kako bi mogla revidirati kolektivne ugovore tamo gdje je ona poslodavac ili vlasnik.

Prema riječima Vlade to je prvenstveno slučaj u javnim i državnim poduzećima, kao što su Hrvatske željeznice, Hrvatske šume, Hrvatske ceste, Croatia Airlines, Croatia osiguranje i druga. Naime, po mišljenju Vlade tamo postoje rješenja koja su daleko iznad mogućnosti zemlje, npr. plaćeni topli obrok, uplata trećeg stupnja mirovinskog osiguranja, uplata dopunskog zdravstvenog osiguranja, visoke božićnice i regresi, itd. Istina je da su tamo doista, prema statistici i plaće najviše u zemlji. U HŽ-u npr. prosječna plaća iznosi 13% više od prosječne plaće u obrazovanju, iako u HŽ-u ima 43% radnika s osnovnom školom, a u obrazovanju 80% radnika ima visoku stručnu spremu. Da stvar bude gora, ta usporedba zahvaća i plaće nastavnika na sveučilištu.

Vlada i u javnim i državnim službama već mjesecima javno najavljuje ukidanje božićnice i regresa te dara za djecu na godinu dana, a vjerojatno želi, iako to ne izjavljuje, revidirati još neke odredbe Temeljnog kolektivnog ugovora i poništiti Sporazum o plaćama koji smo izborili pregovorima i štrajkom prije godinu dana u onim dramatičnim noćnim satima. Tim Sporazumom ugovorena je pravedna cijena rada koja se nakon oporavka gospodarstva treba postupno uspostaviti.

Vladine promjene pogodit će prvenstveno javni sektor (javna poduzeća, javne i državne službe), a manje privatni, jer su njihovi sindikati već dogovorili izmjene svojih kolektivnih ugovora, gdje je to bilo prijeko potrebno u borbi za očuvanje radnih mjesta.

Sindikalni razlozi protiv izmjena spornih odredbi

Naši sindikati smatraju da je ovakva promjena Zakona neodmjerena i neprimjerena stvarnoj potrebi, jer je otišla u drugu krajnost. Ako je kolektivni ugovor do sada bio najjači pravni instrument, ponegdje i presnažan, kao što se vidi gore, prijedlozi koje nudi Vlada čine ga nedopustivo slabim instrumentom.

  1. Sindikatima je apsolutno neprihvatljivo da po isteku kolektivnog ugovora sva prava odmah prestanu vrijediti u slučaju kada u njemu nije ugovorena mogućnost produžene primjene prava. Ali i tada, ako se i ugovori, po novom prijedlogu Zakona, produženje će moći vrijediti najviše šest mjeseci. Naše je mišljenje da se produžena primjena prava nakon isteka ugovora može ugovoriti do 12 mjeseci, a ako se produženje ne ugovori, prava onda automatizmom vrijede šest mjeseci nakon isteka roka na koji je kolektivni ugovor sklopljen. To bi bilo razumno.
    Razlog za postojanje produžene primjene je civilizacijska potreba održanja stečenih prava, pravna sigurnost (nema naglog gubitka u pravima) te socijalna stabilnost (nema potrebe odmah ići u štrajk, već se ostavlja primjereni rok socijalnim partnerima da sklope novi kolektivni ugovor).
    Važno je da od prestanka jednog pa do sklapanja drugog kolektivnog ugovora vlada pravna sigurnost u sadržaju radnog odnosa. To bi trebala biti intencija zakonodavca i cilj ugovornih stranaka radi socijalnog mira.
  2. Sindikatima je potpuno neprihvatljvo da se kolektivni ugovor na odre?eno vrijeme može otkazati ako u njemu nema klauzule o mogućnosti otkazivanja i da otkazni rok u tom slučaju traje samo mjesec dana. To je doista napad na slobodu pregovaranja jer stranke imaju pravo sebi same ugovoriti uvjete otkazivanja.
  3. Sindikatima je neprihvatljivo da Vlada ili poslodavac mogu otkazati kolektivni ugovor bez propisanog razloga. Dakle, kada se god npr. mijenja vlast, svaka nova Vlada može otkazati sve kolektivne ugovore, samo zato jer ona ima nove ideje o tome što treba raditi. To je nedopustivo. Ako, npr. SDP-ova zastupnica Milanka Opačić nedavno napada Temeljni kolektivni ugovor iz 2007. godine s argumentom da je potpisan pred izbore, zaključujemo da ona misli da je to nešto loše. Znači li to da bi ga SDP trebao revidirati kada dođe na vlast? Zakonski prijedlog Vlade to baš omogućuje.
  4. Sindikati ne mogu prihvatiti da se ruši cjelokupna važnost i stabilnost sustava kolektivnih prava zato što Vlada treba nekom trenutno smanjiti neka postojeća prava. Dakle, zbog trenutne situacije, namjerava se dugoročno ugroziti sustav kolektivnih odnosa, zbog trenutnog problema smanjenja pojedinih prava misle rušiti vrijednosti i načela socijalne države, dovesti u pitanje sva prava i sve rezultate dosadašnjeg socijalnog partnerstva.
    Sve vlade u svijetu načelno gledajući imaju pravo na revizije kolektivnih ugovora, ali to niti jedna istinski demokratska vlast neće napraviti na način da sruši sva dosadašnja prava, temelje socijalnih odnosa i sve vrijednosti, neće to napraviti na korist samo jedne strane, već će i u tako teškim okolnostima tražiti ravnotežu i kompenzacije za zaposlenike i njihove sindikate.

Dodatni razlozi našeg Sindikata i Sindikata javnih službi

Vlada ne smije imati zakonski temelj za rušenje postojećih sporazuma i kolektivnih ugovora, odnosno resetiranje svih prava na nulu. Vlada bi sebe u tom procesu trebala ograničiti i za promjene bi morala imati Zakonom propisane razloge i rokove primjerene demokratskim, pravnim i socijalnim standardima, a ne trenutnim Šukerovim zamislima. Sindikati javnih i državnih službi neće pristati na stanje bez Temeljnog kolektivnog ugovora i na rušenje Sporazuma o plaćama od 13.svibnja prošle godine ni pod koju cijenu. Tim Sporazumom ugovorili smo pravednu cijenu rada u godinama nakon izlaska iz krize, što je konačno i prevažno rješenje za budućnost javnih službi i cijele države. Štogod Vlada govorila, dok je u njoj Ivan Šuker, čovjek koji o tim pitanjima odlučuje, mi ne vjerujemo da zakonske promjene neće pogoditi i ono što je krajnje opravdano i što ni na koji način nije ugroženo gospodarskim stanjem. U ovako teškim vremenima ključno je pitanje povjerenja. Njega nema i zato nema niti dogovora Vlade i sindikata. To je i glavni razlog deprimirajućeg stanja u zemlji.

U nastavku teksta pogledajte što biste sve mogli izgubiti ako Vlada sruši Temeljni kolektivni ugovor i Sporazum o plaćama, te pogledajte postojeća rješenja u Zakonu u usporedbi s novim prijedlozima Vlade .

Apokalipsa sutra – što nam sve mogu oduzeti?

Ako se zakonom isključi produžena primjena pravnih pravila službenici i namještenici u javnim službama, a to su zaposlenici i u našem sustavu, 31.7. ove godine gube slijedeća materijalna prava kao prava (iako ih Vlada i dalje može isplaćivati ali bez pravne obveze):

  1. trošak prijevoza na posao i s posla
  2. jubilarnu nagradu
  3. dar za djecu
  4. božićnicu
  5. sistematske preglede u vrijednosti od 500 kuna
  6. terenski dodatak
  7. dnevnice i troškove za službena putovanja
  8. regres za korištenje godišnjeg odmora
  9. pomoć u slučaju smrti zaposlenika i bližih članova obitelji
  10. pomoć u slučaju bolovanja dužeg od 90 dana u visini 3.326,00 kn
  11. pomoć u slučaju nastanka teške invalidnosti zaposlenika i bližih članova obitelji
  12. povoljniju otpremninu od one utvrđene zakonom o radu
  13. pomoć kod kupnje medicinskih pomagala
  14. posebni dodatak na plaću zbog rada u posebnim uvjetima
  15. uvećanje plaće zaposlenika za 8% odnosno 15% ako je zaposlenik magistar znanosti, odnosno doktor znanosti
  16. dopust za školovanje i polaganje ispita
  17. naknadu zaposleniku za izum ili tehničko unapređenje

Stupanjem na snagu predloženih izmjena zakona o radu zaposlenici u sustavu znanosti i visokog obrazovanja gube još i:

  1. naknadu za troškove magisterija i doktorata u visini 4.000,00 kn odnosno 6.000,00 kn
  2. pravo na uvećanje vrijednosti koeficijenata zbog vjernosti poslodavcu za 4, 8 i 10%
  3. pravo osoba u suradničkom zvanju na pokriće školarina za poslijedipomske doktorske studije

U razgovorima s našim povjerenicima pitali su nas da li bi iste promjene dovele i do ukidanja obveze poslodavca da uvećava umnožak koeficijenta i osnovice plaće za 0,5 % za svaku godinu radnog staža. U javnim službama definicija plaće propisana je Zakonom o plaćama u javnim službama pa tako i uvećanje umnoška koeficijenta i osnovice za 0,5 % za svaku godinu staža. Stoga ukidanje produžene primjene pravnih pravila neće imati za posljedicu gubitak prava na uvećanje plaće za 0,5% za svaku godinu staža u javnim službama.

Međutim, valja primjetiti da nakon 31. 07. 2010. godine ako do?e do usvajanja predloženih izmjena Zakona dovest će se u pitanje i dosegnuti stupanj transparentnosti i sigurnosti prilikom zapošljavanja. Naime, u slučaju nepostojanja produžene primjene pravnih pravila nema obveze poslodavca da i nadalje raspisuje javni natječaj za svaki posao u javnoj službi kao i da osigurava javnost plaća svih zaposlenika u javnim službama.

Hoće li nam Vlada baš sve to uzeti?

Izmjenama Zakona doista ćemo to sve kao naše pravo izgubiti 31. srpnja kada ističe Temeljni kolektivni ugovor, ali je malo vjerojatno da će Vlada sva prava iz TKU-a prestati financirati ili ukidati. Naime, sigurno će ukinuti božićnicu i dar za djecu u ovoj godini. Ona ima proračunski manjak adekvatan visini za ta dva prava, ali ako joj se manjak poveća, ona će moći slobodno oteti i od nekih drugih prava. Šuker bi to naravno rado napravio, ali postoji i politika koja mora voditi brigu i o biračima i gra?anima. Nije to tako jednostavno i lako. Uostalom otvara se pitanje što će raditi sindikati, odnosno njihovi članovi. članovi će se valda htjeti boriti. Ako se članovi budu borili neće to biti niti približno takav problem i u takvoj dimenziji kako najavljuju neki i pri tome nastoje dobiti političke poene. Potpisat će se vjerojatno novi ugovor. Ljudi će imati na koncu onakva prava kakva su izborili, kakva zaslužuju, za kakva su se spremni boriti. Dakle, netočna je konstatacija da se izmjenama Zakona poništavaju sva ta prava. Ne! Izmjenama Zakona Vlada sebi otvara mogućnost da pregovara o svakom od tih prava iznova i da ih dovodi u pitanje. To naravno nije dobro, i zato se borimo protiv izmjena Zakona. Ali moramo znati točno dimenzije i pravce posljedica izmjena Zakona da bi se bilo vjerodostojno pred ljudima i javnošću.

Svako zlo za neko dobro. Tek sada će naši članovi, a još više nečlanovi, doista moći shvatiti što su im to sve sindikati izborili, najčešće bez njihovog aktivnog učešća. Dok se to redovno isplaćuje, dobar dio njih misli kako je to njima dala Vlada.

Postojeća rješenja u Zakonu i prijedlozi Vlade

Zakon o radu članak 262

Vladin prijedlog

  1. Strane kolektivnog ugovora mogu ugovoriti produženu primjenu pravnih pravila kolektivnog ugovora tako da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu, primjenjuju do sklapanja novog kolektivnog ugovora, a najduže šest mjeseci.
  2. Pri ugovaranju vremena važenja produžene primjene pravnih pravila kolektivnog ugovora iz stavka 1. ovoga članka, ne primjenjuje se odredba članka 7. ovog Zakona.

Naš prijedlog

  1. Strane kolektivnog ugovora mogu ugovoriti produženu primjenu pravnih pravila kolektivnog ugovora tako da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se ure?uje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu, primjenjuju do sklapanja novog kolektivnog ugovora, a najduže dvanćst mjeseci.
  2. Ako stranke ne ugovore produženu primjenu pravnih pravila ona se primjenjuju šest mjeseci od isteka kolektivnog ugovora.

Zakon o radu članak 263 – postojeći

  1. Kolektivni ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme može se otkazati.
  2. Kolektivni ugovor sklopljen na određeno vrijeme može se otkazati samo ako je mogućnost otkazivanja predvi?ena ugovorom.
  3. Kolektivni ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme i kolektivni ugovor sklopljen na odre?eno vrijeme u kojem je predvi?ena mogućnost otkazivanja, moraju sadržavati uglavke o otkaznim razlozima i rokovima.
  4. Ako se kolektivni ugovor može otkazati, a ne sadrži uglavak o otkaznom roku, otkazni rok je tri mjeseca.
  5. Otkaz se mora dostaviti svim strankama kolektivnog ugovora.
  6. Kolektivni ugovor mora sadržavati odredbe o postupku izmjene i obnove

Prijedlog Vlade

  1. Kolektivni ugovor može se otkazati.
  2. Kolektivni ugovor mora sadržavati uglavke o otkaznim razlozima i rokovima.
  3. Ako kolektivni ugovor ne sadrži uglavak o otkaznom roku, otkazni rok iznosi mjesec dana.
  4. Otkaz se mora dostaviti svim strankama kolektivnog ugovora.
  5. Kolektivni ugovor mora sadržavati odredbe o postupku izmjene i obnove.

Ključne riječi:

ukidanje kolektivnih ugovora, Zakon o radu

Prednosti članstva