Dragan Bagić: Većina krajnje desnice sustavno radi na slabljenju nacije

Izvorni članak potpisuje Paulina Arbutina i dostupan je na portalu Novosti, a mi ga u nastavku prenosimo u cijelosti:

Dio igrača s krajnje desnice ulaže velike napore da prosvjed zbog opasnog otpada u Lici prikaže kroz prizmu nekakvog ideološkog sukoba. Time pomažu HDZ-u, ali pokazuju i da uopće ne razumiju ideju domovine, domoljublja, kao ni koncept nacije. Sustavno proizvode simbolički građanski rat. A nacija koja se nalazi u građanskom ratu je slaba i ugrožena nacija, govori sveučilišni profesor sociologije i predsjednik Velikog vijeća Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja

Nagomilano nezadovoljstvo građana pred samim je vratima premijera Andreja Plenkovića. Pojave koje su se godinama odbijale od društva konačno se vraćaju u lice sustavu.

O refleksiji hrvatskog društva i sindikalnom odgovoru razgovaramo s Draganom Bagićem, profesorom sociologije na zagrebačkom Filozofskom fakultetu i novim predsjednikom Velikog vijeća Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja.

Godišnji odmori su iza nas, vraćamo se u svakodnevicu ekocida, s državom pretvorenom u jeftino europsko smetlište. Najavljen je prosvjed u Zagrebu 5. rujna. Je li narodu zaista prekipjelo ili je to tek neurotični bljesak iz pasivnosti koji neće ugroziti uigrani mir čvrsto strukturirane vladajuće većine?

Teško mi je u ovom trenutku predvidjeti razinu mobilizacije na prosvjedu. Dojmovi s društvenih mreža nisu pouzdan indikator za stvarnu mobilizaciju. No, svakako se radi o temi koja ima potencijal okupiti znatno širi krug društvenih skupina u zajedničkoj akciji.

Očuvanje okoliša i zdravlje su univerzalne teme koje, barem u hrvatskom kontekstu, nadilaze uobičajene društvene i političke podjele. Stoga ni ne čudi da se mobilizacija nastoji umanjiti strategijom uokvirivanja ovog prosvjeda u identitetske i stranačke politike.

Godinama mirno podnosimo pljačku, korupciju, gaženje institucija i Ustava, reagiramo tek kada dođe do prava na vodu i disanje. Što nam to govori o našem narodu?

Stvari koje ste nabrojali često iz perspektive pojedinca izgledaju ili apstraktno, kao što je “gaženje institucija”, ili kao nešto što ih izravno ne pogađa, kao “korupcija”. To su pitanja za koja ljudi mogu imati dojam da se ne tiču njih osobno i njihovog života u užem smislu.

No, kada je u pitanju okoliš i zdravlje, svatko se može s tim identificirati. Rekao bih da su Hrvati posebno osjetljivi na okoliš zbog toga što je dio nacionalnog ponosa izgrađen oko prirodnih ljepota i zdravog okoliša, a to je uostalom i jedan od motiva iz naše himne.

Smatrate li da ulica uopće može promijeniti političko nebo u Hrvatskoj? Izbori su nam ipak relativno daleko, a HDZ ima moć revitalizacije.

Čak i da se dogodi velika mobilizacija, to samo po sebi neće destabilizirati trenutnu vladajuću većinu. No, prosvjed bi mogao otežati zadržavanje dijela birača HDZ-u, potaknuti unutrašnje procese u stranci te olakšati privlačenje birača oporbi na lijevom centru, kao i Mostu. To onda može rezultirati trendovima koji bi povećali vjerojatnost smjene vlasti na idućim izborima.

Plenković dosad nije pokazivao strah od ulice, njegov eventualni strah je od pada ruku u Saboru, a one su trgovački osigurane. Čini se da je taj vladajući tehnokratski aparat u kojem se sve “radi po zakonu” potpuno otporan?

Ne bih se složio u potpunosti s vašom tvrdnjom. Plenković je doživio značajan poraz od sindikata kada su organizirali referendumsku inicijativu “67 je previše”. Uvjeren sam da se on toga sjeća i da ne bi volio da se tako nešto ponovi.

Uostalom, Plenković je došao na čelo HDZ-a i potom Vlade nakon velikog prosvjeda oko kurikularne reforme. Posljednjih deset godina se trudi ponovno ne isprovocirati mobilizaciju birača na temama vezanim uz obrazovanje.

Jako se pazi i u Vladi i u resornom ministarstvu da sukob oko obrazovanja ne zapali žigicu mobilizacije na ljevici i centru. Moja je teza da je važan dio Plenkovićeve strategije i uspjeha u tome što je uspijevao gurnuti pod tepih teme koje bi olakšale mobilizaciju birača koji nisu skloni HDZ-u. U tome je uspijevao do prošlog ljeta.

Ljevici treba nova strategija

Slučaj Gospić razmontirao je i takozvanu domoljubnu scenu. Koja je valuta njihovog domoljublja ako nije zaštita državnog dobra?

Dio igrača s krajnje desnice ulaže velike napore da prikaže ovaj prosvjed kroz prizmu nekakvog ideološkog sukoba. Time jasno pomažu HDZ-u, ali pokazuju i da uopće ne razumiju ideju domovine, domoljublja, kao ni koncept nacije.

Većina današnje krajnje hrvatske desnice sustavno radi na slabljenju nacije, proizvodeći umjetne podjele i do krajnjih granica karikaturalnosti radikalizirajući stvarne podjele. Oni sustavno proizvode simbolički građanski rat.

A nacija koja se nalazi u građanskom ratu je slaba i ugrožena nacija. Njihovo djelovanje po pitanju ovog prosvjeda jako dobro ilustrira taj model. Međutim, ovdje moramo ipak naglasiti da se sve stranke na desnici nisu ponašale jednako.

Most i njihov zastupnik Zvonimir Troskot su odigrali jako važnu ulogu u podizanju tenzija oko ovog pitanja i njegova guranja u medijski prostor. Most se tu ponaša bitno konstruktivnije i pozitivnije od ostalih stranaka koje se nalaze desnije od HDZ-a.

DOMiNO i Suverenisti su oštro napali najavljeni prosvjed i čak se upisali u nove Plenkovićeve ruke. Zar to nije izdaja Like, o kojoj pjevaju uz nacionalističku ikonografiju, mjereći drugima njihovo domoljublje?

Uloga DOMiNO-a i Hrvatskih suverenista oko ovog prosvjeda doista zavređuje posebnu pozornost. Doista se stječe dojam kao da rade za HDZ, odnosno da tu postoji neki dogovor.

Vidjeli smo to kod glasanja u Saboru, ali je još važnije ono što vidimo ovih dana na društvenim mrežama, gdje su upravo političari iz tih stranaka i njihovi saveznici preuzeli ključnu ulogu u realizaciji strategije pretvaranja ovog prosvjeda u pitanje identitetske politike i kulturni rat.

Naravno, svrha te kampanje je smanjiti mobilizaciju dijela građana desne orijentacije kroz njihovo zbunjivanje. Mogli bismo reći da te stranke odrađuju vrlo prljav posao za HDZ. Bit će zanimljivo vidjeti na koji način će im zasluge biti kompenzirane.

Dok Lika grca u ekocidu, DP-ov ministar poljoprivrede se sjetio oživjeti međunacionalnu mržnju pa spominje ukidanje poticaja za “nedovoljno domoljubne” koji po njemu “vrijeđaju ugled Hrvatske i slave velikosrpsku agresiju”. Kako vam djeluje taj policijski nadzor ministra koji ostaje slijep na uvoz opasnog europskog smeća?

Rekao bih da su mediji servirali lopticu DP-u da nešto “poduzme” po tom pitanju. Međutim, ja to gledam kao vrlo plitak i jeftin dnevnopolitički potez od kojeg neće biti ništa u smislu javne politike. Da bi se tako nešto pokušalo realizirati, moralo bi se ući u zonu slobode govora i javnog djelovanja, za što sam siguran da ne bi izdržalo test ustavnosti.

Uloga DOMiNO-a i Hrvatskih suverenista oko prosvjeda zavređuje posebnu pozornost. Mogli bismo reći da te stranke odrađuju vrlo prljav posao za HDZ. Bit će zanimljivo vidjeti na koji način će im zasluge biti kompenzirane

Smatrate li da je i ovog puta progresivna opozicija promašila organsku vezu s narodnim gnjevom? Znamo da su Lika, Slavonija, Zagora tradicionalno desne sredine.

Činjenica je da ni SDP ni Možemo! nisu bili nositelji ove teme u ranim fazama, za razliku od Mosta. Možda je to tako zato što je Most prisutniji na tom dijelu terena, ali su se uključili kada je krenula kulminacija javnog i političkog pritiska.

Zašto progresivna alternativa ne uspijeva prevesti svoje nominalno zelene politike u jezik stvarnog otpora?

Zelene politike su postale mainstream. Danas to više nije nikakva alternativa koja artikulira glas ulice protiv poretka i interesa zagađivača s političkom podrškom. Europska unija i sve mainstream stranke danas osmišljavaju različite zelene politike, a zelena tranzicija je jedna od nosivih EU politika.

Tako da “zelena ljevica” danas nema monopol na te teme. Dapače, danas se otpor artikulira na desnici, i to protiv zelenih politika, a predvodi ga predsjednik Trump. Ovakvi incidenti zagađivanja su drugi fenomen.

Oni govore o tome da naše institucije ne rade svoj posao, da nismo prepoznali problem uvoza stranog opasnog otpada i da taj proces nismo iskontrolirali. S jedne strane to je dokaz atrofiranosti tih institucija, a očito je i da je korupcija doprinijela tome da neki pojedinci mogu raditi što hoće bez nadzora.

Ali ljevica sve više gubi i svoju ključnu povijesnu bitku – obranu elementarnih sloboda i antifašističkog naslijeđa. Dug je popis sustavnih nasrtaja na Ustav, antifašističke vrijednosti, srpsku zajednicu, koji su ostali bez odgovora lijevo-liberalne scene. U čemu je problem?

Ne slažem se u potpunosti s vašom ocjenom. U proteklih godinu dana, s intenziviranjem tih procesa, lijeva opozicija je bila glasna i aktivna. Štoviše, mislim da su njihove reakcije bile predvidljive, odnosno da su se odvijale prema uhodanoj šabloni.

To je Plenković prošlo ljeto i jesen uspješno iskoristio prebacujući odgovornost upravo na ljevicu za porast ideoloških napetosti. To je, naravno, netočno, ali te šablonizirane reakcije ljevice su mu otvorile vrata za takvu taktiku.

Ja čak imam dojam da je dio ljudi koji ne spadaju u krajnju desnicu prilično iziritirani i tim šablonski reakcijama dijela lijevih političara. Ljevica za sada nema odgovore na provokacije s desnice koji bi bili učinkovitiji, prije svega u pridobivanju one relativno zbunjene i neodlučne mase u sredini.

Imam dojam da to desnici ide bolje. Zato mislim da cijela ljevica, uključujući stranke, lijevi dio civilnog društva i lijeve intelektualce, treba novu strategiju borbe za obranu temeljnih vrijednosti ustavnog poretka i liberalne demokracije od nasrtaja s krajnje desnice. Šablonske, verbalne, pa i histerične reakcije na incidente, provokacije i sustavnu promjenu dominantnog poretka vrijednosti i simbola u javnom prostoru ne daju rezultata. Štoviše.

Poredak prioriteta

Čim je Možemo! pokrenuo inicijativu za branitelje radnike, Plenković je odmah otvorio proračunsku vreću, a zaposlenima u obrazovanju nudi mrvice. Kako objašnjavate tu proračunsku matematiku?

To jako dobro ilustrira poredak prioriteta HDZ-a općenito. Očuvanje monopola nad pravima hrvatskih branitelja, a time posredno i simboličkog monopola nad artikulacijom interesa i identiteta te populacije, pa onda i značenja cijelog Domovinskog rata, ključni je strateški prioritet HDZ-a.

To je jedan od stupova njihovog političkog modela. Kada je monopol nad tim pitanjima ugrožen, sve drugo pada u drugi plan, a posebice fiskalna disciplina i fer odnos prema svim društvenim skupinama. Potrebe, interesi i zahtjevi zaposlenih u obrazovanju su za HDZ posve sporedni u odnosu na zadržavanje monopola nad hrvatskim braniteljima kada se mora birati ili-ili, a to potvrđuje i situacija u kojoj se nalazimo.

Paketom povećanja mirovina za hrvatske branitelje srušene su takozvane antiinflacijske mjere koje su najavljene samo mjesec-dva dana ranije. Sad će biti zanimljivo vidjeti kako će Vlada pokušati braniti svoje stajalište da plaće zaposlenih u javnom sektoru moraju ostati zamrznute. Jasno je da više nema niti jednog argumenta koji može izdržati test zdravog razuma.

Plenković još od razdoblja korona krize igra ulogu “velikog zaštitnika”, ali očito proračunski balon puca. Mislite li da nas je krčmar doveo do ruba socijalnog bankrota?

Plenkovićev model vladavine se temelji na tri stupa. Prvi je njegova osobna reputacija kao najsposobnijeg političara na političkoj sceni. Drugi stup je njegova sposobnost da drži pod kontrolom ideološke sukobe i kulturne ratove.

Sjetimo se, došao je na čelo HDZ-a i Vlade u trenutku kada su ti sukobi bili na svom vrhuncu, i obećao “stabilnost”. Te sukobe je on relativno brzo pomeo pod tepih i doista uspostavio određenu razinu društvene i političke stabilnosti. Tamo ih je uspješno držao do prošlog ljeta.

Treći stup je uspješno korištenje europskih sredstava za poticanje gospodarskog rasta i punjenje proračuna, koji se potom koristi za izravno podizanje prava različitih skupina. Ova treća komponenta je došla do izražaja nakon COVID pandemije, kada je EU odlučila upumpati veliku količinu novca u europska gospodarstva. To je Plenkoviću došlo kao “kec na desetku”.

Jedan od tri stupa Plenkovićeve vladavine se urušio prošlo ljeto, to je kontrola nad ideološkim i kulturnim ratovima. Stup ekonomskog i socijalnog blagostanja slabi i ne znamo koliko će još izdržati. Ostaje još samo stup njegove osobne reputacije kao najsposobnijeg političara na sceni, koji je najpostojaniji od sva tri

Ali kockarska sreća premijera je prividna.

Kod Plenkovića, vjerujem, postoji frustracija što se to nije materijaliziralo u još većoj podršci njemu i HDZ-u. I postupno dolazimo do prirodnog kraja tog modela. Europski novac presušuje, a onda i njegovi efekti.

Problem je što taj novac nije uložen u dizanje produktivnosti i inovativnosti gospodarstva, nego uglavnom u “beton i čelik”. Još neko vrijeme će stvari ići solidno na inerciji stvorenog zamaha, ali vlak usporava. To će povećavati nezadovoljstvo raznih skupina. Jer su u prethodnom razdoblju stvorena visoka očekivanja koja se neće moći zadovoljiti.

Dakle, da sumiram, jedan od tri stupa Plenkovićeve vladavine se urušio prošlo ljeto, to je kontrola nad ideološkim i kulturnim ratovima. Ovaj treći, stup ekonomskog i socijalnog blagostanja, slabi i ne znamo koliko će još izdržati. Ostaje još samo prvi, koji je najpostojaniji od sva tri.

Što očekujete od sindikalne jeseni u vrijeme prevladavajuće pasivnosti i sindikalne razjedinjenosti? Čime uopće mislite “ucjenjivati” vlast?

Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, u kojem odnedavno obnašam jednu od vodećih dužnosti, i u prethodnom je razdoblju uspješno obavio svoju misiju. To znači da smo artikulirali interese i nezadovoljstvo naših članova, i ostalih zaposlenih u javnim službama, te stvorili okvir za mobilizaciju članova i vršenje pritiska na Vladu.

U protekle četiri godine organizirali smo više prosvjeda, press konferencija, priopćenja za javnost, javnih pisama pa i štrajkova nego neki sindikati u 20 godina. To je zadaća sindikata. Kakav će biti ishod tih akcija ne ovisi samo o nama, već o kontekstu u kojem djelujemo i djelovanju svih drugih dionika. Tako ćemo djelovati i dalje.

Nećemo šutjeti ako vidimo da se interesi naših članova i svih zaposlenih u javnim službama guraju u drugi plan, ili ako plaće i materijalna prava nazaduju u odnosu na druge skupine u društvu i na tržištu rada. Nastavit ćemo biti vrlo aktivni, jer mi odgovaramo za naše postupke ili nečinjenje. Mi ne možemo odgovarati za pasivnost drugih. Stalno nastojimo na djelovanje poticati i sve druge sindikate, kako one iz javnih službi tako i šire. To ćemo nastaviti raditi i dalje.

Akademska zajednica je eutanazirana, profesori većinom mudro šute u komforu svojih kabineta. Gdje je akademska uloga kao društvenog korektiva?

Upozorio bih da je upravo vještačenje jednog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, dakle članova akademske zajednice i stručnjaka, doprinijelo ovom novom valu javne rasprave te društvene i političke mobilizacije oko zagađivanja. To je pravi način kako se akademska zajednica treba uključivati u ovakve teme.

Očekujem i da kolege s politologije, prava i studija zaštite okoliša naprave jednu interdisciplinarnu analizu institucionalnih propusta, koji su doveli do ovog i sličnih slučajeva. Nadam se da će Vlada naručiti takvu studiju. Ako Vlada ne naruči, predlažem kolegama da je sami izrade, jer u ovakvim slučajevima je uloga akademske zajednice upravo da sustavno analizira problem i predloži promjene koje će spriječiti slične slučajeve u budućnosti.

Ali, javni angažman nas kao javnih intelektualaca je sasvim druga, puno složenija priča. Danas živimo u eri u kojoj gotovo da nije moguća suvisla, informirana, argumentirana javna rasprava i sučeljavanje mišljenja i uvjerenja. Sve se vrlo brzo pretvori u površno prepucavanje i etiketiranje. U takvoj atmosferi nema puno smisla pokušavati biti javni intelektualac starog kova. U tom smislu razumijem pasivnost svojih kolega.

U subotu ćete podržati najavljeni prosvjed?

Naš sindikat je objavio priopćenje u kojem smo pozvali naše članove da se pridruže prosvjedu. Smatramo da je borba za zaštitu okoliša i zdravlja nešto što se tiče svih nas i da to nije i ne smije biti shvaćeno kao ideološko ili stranačko pitanje.

Ključne riječi:

Dragan Bagić, Hodaj za Liku, Novosti, otpad u Gospiću, prosvjed