Stajalište Matice o Zakonu o radu

STAJALIŠTA MATICE HRVATSKIH SINDIKATA JAVNIH SLUŽBI O PRIJEDLOGU IZMJENA I DOPUNA ZAKONA O RADU

Zagreb, 30. siječanj 2003.

1. ZAŠTITA PRAVA IZ RADNOG ODNOSA

Smatramo da u Republici Hrvatskoj trenutno nije osigurana odgovarajuća sudska zaštita prava iz radnog odnosa. Rješavanje radnih sporova na sudovima je sporo, zbog čega se sadašnja razina prava ne ostvaruje. Zbog navedene sporosti sudova, poslodavcima najveći problem predstavlja postupak otkazivanja ugovora o radu na neodređeno vrijeme, te mogući gubitak spora i troškovi nakon više godina vođenja sudskog postupka. Dakle, dio mjera koje sada Vlada RH predlaže radi fleksibiliziranja tržišta radne snage ne bi bile potrebne kada bi pravosu?e funkcioniralo, jer se poslodavci ne bi bojali sklapati ugovore na neodre?eno vrijeme. Slično vrijedi i za sve ostale sporove koje radnici vode s poslodavcima.

2. IMPERATIV RAVNOTEŽE RADA I KAPITALA – KOMPENZACIJSKE MJERE ZA PREDLOŽENA RJEŠENJA

Iako promjene radnog zakonodavstva vidimo neizbježnima, upozoravamo da nisu dana jamstva kako će se u stvarnosti osigurati stupanj poštivanja izmjenjenih ili umanjenih prava u tekstu Zakona. Za predložena rješenja iz izmjena i dopuna Zakona o radu ne predlažu se nikakve kompenzacijske mjere, čime se u tekstu Zakona narušava ravnoteža između rada i kapitala. Navedena ravnoteža očituje se inače u potencijalima pregovaračkih snaga svake od strana. Predloženim se rješenjima o fleksibilizaciji radnih odnosa takva ravnoteža mijenja na štetu sindikata i predstavnika rada. činjenica je da su u fleksibilnim i manje sigurnim oblicima radnog odnosa zaposlenici vrlo rijetko sindikalno organizirani, te da će u sustavu fleksibilnih radnih odnosa doći do smanjenja članstva u sindikatima i slabljenja moći sindikalne strane kao pregovarača.

Ako se potreba fleksibilizacije čini nužnom, onda ravnotežu treba održati na način da se položaj sindikata ojača putem doprinosa solidarnosti ili nekog drugog u svijetu poznatog komplementarnog rješenja, kao i jačanjem sustava kolektivnog pregovaranja, odnosno radničke participacije. U suprotnom se otvara pitanje iskrenosti predlagača Zakona kada tvrdi da će se smanjivanje razine pojedinih prava u Zakonu o radu nadomjestiti kroz sustav kolektivnog pregovaranja. Naime, predložene izmjene Zakona znače upravo suprotno – slabljenje pregovaračke snage sindikata. Također, nužno je ojačati sustav kolektivnog pregovaranja, poziciju sindikata, poticati zakonskim rješenjima okrupnjavanje sindikalne scene, jačanje sindikalne uloge i odgovornosti u socijalnom dijalogu, te spriječiti mogućnost manipulacije zaposleničkim vijećima na račun sindikalnog rada i organiziranja itd.

3. UGOVOR O RADU NA ODRE?ENO VRIJEME

Pretpostavljamo da će se predložena izmjena ovog instituta u praksi iskorištavati na način da će poslodavci s radnicima sklapati ugovore o radu na određeno vrijeme, te ih po njihovu isteku zamijeniti ugovorom o radu na određeno vrijeme s drugim radnikom. Mislimo da je najbolje postojeće rješenje – ograničenje poslodavca da ne smije sklopiti jedan ili više uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme na temelju kojih se radni odnos na istim poslovima zasniva za razdoblje duže od tri godine, te uz navedeni objektivni kriterij “na istim poslovima”, dodati i ograničenje prema subjektivnom kriteriju “ili s istim radnikom”. Smatramo da ugovor o radu na neodređeno vrijeme treba biti pravilo, a ugovor na određeno vrijeme iznimka – kada postoji neki povećani opseg poslova ili povremena potreba za radnikom. Razdoblje od tri godine dovoljno je za poslodavca da ocijeni postoji li stalna potreba za određenim poslom, odnosno radnikom, zbog čega bi s istim sklapao ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

Također, predlažemo ograničiti broj uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme. Pozitivno ocjenjujemo prijedlog presumpcije da je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama Zakona o radu ili ako radnik ostane raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen. Iako pozitivno ocjenjujemo i uvođenje otpremnine kod otkazivanja ugovora na određeno vrijeme, mislimo da to nije dovoljna kompenzacija za proširenje mogućnosti rada na određeno vrijeme. Naime, otpremnina je predviđena samo za slučaj otkazivanja, a ne i za slučaj isteka ugovora na određeno vrijeme. To znači da će poslodavci jednostavno čekati da ugovori na odre?eno vrijeme isteknu, a neće ih otkazivati. Još uvijek će poslodavcu biti jeftinije (otpremnina je predviđena samo u slučaju otkazivanja ugovora) i jednostavnije (nema otkaza i otkaznog roka) češće mijenjati radnike, nego ulaziti u rizik postupka otkazivanja i eventualnih sudskih sporova.

Ako i postoji gospodarsko opravdanje za brisanje razloga za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme, smatramo da to nikako nije opravdano u javnim i državnim službama (to bi mogla postati praksa u javnim i državnim službama koje su do sada u većoj mjeri poštovale zakonska ograničenja; a također bi moglo doći do raznih zlouporaba – čuvanje radnog mjesta za određenu osobu). Zaključujemo da bi trebalo staviti naglasak na pojednostavljenje režima radnog odnosa na neodređeno vrijeme i ubrzati rad sudova, čime bi osigurali pravnu sigurnost, i poslodavcima i radnicima, a ne čini se nužnim stavljati naglasak na rad na određeno vrijeme, pogotovo ne u svijetlu najavljenih smanjenja otpremnina i otkaznih rokova jer je to već doprinos fleksibilnijim reakcijama poslodavaca.

4. MALI POSLODAVCI

Prihvatljiv je prijedlog kojim se mali poslodavci ograničavaju pri otkazivanju ugovora o radu: mali poslodavac (onaj koji zapošljava 20, ili manje od 20 radnika) mora pri otkazivanju ugovora o radu imati opravdani razlog za otkaz, a kod poslovno ili osobno uvjetovanog otkaza nema obveze iz stavaka 2., 3. i 4. članka 106. (zaposliti radnika na drugim poslovima, voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, obvezama uzdržavanja, te obrazovati ili osposobiti radnika za rad na drugim poslovima). Predloženim rješenjem stvara se ravnoteža između prava radnika i potreba i mogućnosti malih poslodavaca.

5. OTKAZNI ROKOVI I OTPREMNINE

Prijedlog smanjenja otpremnina i otkaznih rokova držimo prenaglim i predrastičnim. Pri tome, predloženo smanjenje nije provedeno proporcionalno za sve kategorije radnika. Ako je smanjenje otpremnina i otkaznih rokova nužno, onda to u svakom slučaju treba provesti s prijelaznim razdobljem u kojem bi se iste smanjivale postepeno. Sindikati bi se u tom razdoblju pripremili za kolektivno pregovaranje o istima. Koristimo priliku navesti primjer vezano za najavljena smanjenja otpremnina i otkaznih rokova: Pliva je ovih dana, očekujući izmjene Zakona o radu, već otkazala svoj Kolektivni ugovor. Radnici kojima će se otkazivati nakon eventualne izmjene Zakona imat će pravo na znatno manje otpremnine i otkazne rokove. Iz toga se može zaključiti da nagla primjena izmijenjenih odredbi Zakona može u praksi izazvati negativne posljedice, i to mnogo veće od onih koji se očekuju.

Dakle, očekujemo da će se u praksi dogoditi upravo suprotno od onoga što zagovara Vlada RH (kolektivnim ugovorima povećati razinu prava iz Zakona) – otkazivanje postojećih kolektinvih ugovora kako bi se razina prava smanjila. Radnici danas imaju određenu razinu prava, a sutra je neće imati. Smatramo da se ovakve ključne izmjene Zakona moraju provesti postepeno, u jednom prijelaznom razdoblju.

6. RADNA KNJIŽICA

Kada se predlaže ukidanje radne knjižice, smatramo da treba konzultirati institucije koje su mjerodavne ocijeniti provedivost prijedloga u praksi. Zato predlažemo da se Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje očituje o ovom prijedlogu – je li prema sadašnjem stanju evidencija moguće utvrditi radni staž bez radne knjižice.

7. AGENCIJE ZA ZAPOŠLJAVANJE

Držimo korisnim uređivanje rada agencija za zapošljavanje uzevši u obzir da na tržištu već postoje neke agencije koje se time bave bez ikakvih ograničenja. Ipak, predlažemo da Zakon o radu osigura veći stupanj zaštite radnika koje će zaposliti agencije. Naime, ne predlažu se zadovoljavajući uvjeti za osnivanje agencija – potrebni su samo upis u registar trgovačkih društava i evidencija pri Ministarstvu rada, što je opasno za njihove buduće radnike. Koja su jamstva za isplatu plaća tim radnicima, tko odgovara za ozljede na radu i slično? Smatramo nužnim Zakonom obvezati agencije na osiguranje zbog mogućnosti stečaja ili plaćanja naknada šteta i sl. Predlažemo, dakle, ugraditi u zakonske odredbe neke mehanizme osiguranja radnika agencija.

Predsjednik Dalimir Kuba, prof.


Ključne riječi:

Zakon o radu



Back to Top