Osvrt na nezakonito umanjenje prava u našem sustavu

Pravna služba Sindikata znanosti detaljno je analizirala tri zapanjujuća poteza Vlade RH kojima su nezakonito umanjena prava zaposlenika u visokom obrazovanju i znanosti: nezakoniti otkaz granskog kolektivnog ugovora, kontroverzni Zakon o uskrati dodatka 4, 8 i 10 posto te protupravni Dodatak II Temeljnom kolektivnom ugovoru.

NEZAKONITO UMANJENJE PRAVA U SUSTAVU ZNANOSTI I VISOKOG OBRAZOVANJA

OSVRT NA TRI ZAPANJUJUĆA POTEZA VLADE RH

Sustav znanosti i visokog obrazovanja, kao i drugi sustavi obrazovanja i veći dio javnog sektora u Republici Hrvatskoj u proteklom je razdoblju bio pogođen restriktivnim mjerama Vladine politike štednje. Vjerujemo da se niti jedna osoba zaposlena u javnom sektoru ne bi usprotivila smanjenju prava uz jamstvo: „radi toga će nam sutra biti bolje“. Međutim restrikcije koje se provode su selektivne, besciljne, a iza njih ne stoji nikakva ideja. Ono što je tragičnije i osobito zabrinjavajuće, iza njih stoji čisto neznanje i nesposobnost vladajućih da makar i loše osmišljene mjere ekonomske politike provedu na zakonit način.

NEZAKONITI OTKAZ KOLEKTIVNOG UGOVORA ZA ZNANOST I VISOKO OBRAZOVANJE

Svima je poznato kako je Vlada RH 27.12.2013. godine donijela Odluku o otkazu granskog Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje, a kojeg je Sindikat znanosti s Vladom Republike Hrvatske za svoje članove zaključio 22.10.2010. godine na rok od 4 godine. Svaki pravni laik bi po donošenju takve Odluke od strane Vlade pomislio: „u redu, Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje je otkazan“. To su pomislili i „pravni stručnjaci“ u Ministarstvu znanosti. Bez uvažavanja Sindikata kao druge ugovorne strane u dvostrano obveznom ugovornom odnosu kakav je kolektivni ugovor, smatrali su da su svoju dužnost izvršili jednostavnom objavom Odluke u Narodnim novinama. Međutim to nije tako. Sindikatu Vlada nije u ovom ugovornom odnosu vlast nego ravnopravna ugovorna strana. I za Vladu kao i za sve druge građane ove zemlje vrijede isti zakoni i oni jasno propisuju postupak otkaza kolektivnog ugovora. Članak 263. Zakona o radu izričito propisuje da se otkaz mora dostaviti strankama KU da bi prema njima imao pravni učinak. Više od toga, samim Kolektivnim ugovorom je predviđeno da se isti može samo pisano otkazati. Djelujući isključivo s pozicije vlasti, tu formalnu pisanu izjavu o otkazu kolektivnog ugovora, (bez koje nema otkaza Ugovora), Vlada je propustila dostaviti Sindikatu, a time je unatoč donesenoj Odluci, propustila otkazati i sam Ugovor. Navedeno znači da 27.12.2013. godine Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje nije otkazan te da otkazni rok tog dana nije počeo teći. Za drugačiju tvrdnju, Vlada Republike Hrvatske nema nikakvog pravnog temelja. Ministarstvo je Sindikatu, uz poziv na pregovore o novom Kolektivnom ugovoru, usputno „za arhivu sindikata“ dostavilo svoju odluku, ali iako se pravna mišljenja razlikuju, po autorici ovoga teksta niti to nije odgovarajuća forma.

Nadalje, Vlada nema niti valjanih razloga za otkaz Ugovora, budući da je u samom Kolektivnom ugovoru predviđeno da se Ugovor može otkazati samo u uvjetima bitno promijenjenih gospodarskih okolnosti. One se nisu bitno promijenile, one su manje više stagnantne i u trenutku potpisivanja mogle su se predvidjeti.

S obirom na navedeno Sindikat znanosti smatra da Kolektivni ugovor vrijedi do 22.10.2014. godine.

Sve što je rečeno do sada pozitivna je vijest za svakog člana Sindikata; Kolektivni ugovor nije otkazan, i dalje možemo računati na svoja prava. I u uređenoj pravnoj državi to bi i bilo tako. Međutim u našoj zemlji naravno da nije. U našoj državi ovo je tek početak borbe i to ne samo za materijalna i druga prava zajamčena Kolektivnim ugovorom već i za čitav sustav kolektivnog pregovaranja koji se od kraja 2012. godine u našoj zemlji, sada je to već sasvim jasno, namjerno i sustavno uništava. Vlada Republike Hrvatske je krajem ožujka ove godine prestala ispunjavati svoje Kolektivnim ugovorom preuzete obveze. To su najviše osjetili stariji zaposlenici kojima se plaća više ne isplaćuje na način da im se temeljem ostvarenih godina radnog staža koeficijent poslova uvećava za 4, 8 i 10 posto ovisno o ostvarenom radnom stažu, ali i mnogi drugi koji ne mogu ostvariti svoja prava utemeljena na još uvijek važećem Kolektivnom ugovoru. Koji je odgovor Sindikata? Prvi je, naravno, borba pravnim sredstvima koje nam stoje na raspolaganju. U tom smislu, Sindikat znanosti je već pokrenuo postupak u kojem će pred nadležnim sudom dokazivati nepostojanje odnosno nezakonitost i nedopuštenost otkaza Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje. Pozitivna presuda u toj parnici biti će pravni temelj na kojemu ćemo tražiti ispunjenje svakog uskraćenog prava svakom pojedinom članu Sindikata. Međutim, poučeni dosadašnjim iskustvom u „funkcioniranju“ našeg pravnog sustava, u ovom trenutku, imperativ su snažne i dobro organizirane sindikalne akcije koje su sredstvo borbe za vraćanje naših prava u najkraćem mogućem roku.

OSPORAVAMO ZAKON O USKRATI ISPLATE UVEĆANJA PLAĆA PO OSNOVI RADNOG STAŽA (uskrata dodatka 4,8,10%)

Nije prvi put da Vlada zakonom lomi kolektivne ugovore. Niti u jednoj civiliziranoj, demokratskoj državi to nije moguće. Ukidanje i mijenjanje pojedinih dijelova kolektivnih ugovora Zakonom protivno je Konvenciji 98. Međunarodne organizacije rada (MOR) o pravu na organiziranje i kolektivno pregovaranje. Ta je Konvencija sukladno Ustavu RH po pravnoj snazi iznad zakona i pravno je obvezatna za Republiku Hrvatsku i mora se poštivati. Ali „pravni stručnjaci“ u našoj Vladi smatraju da to uopće nije važno i da je sasvim normalno i prihvatljivo koristiti zakon da bi izbjegli svoje ugovorom preuzete obveze. Što je civilizacijsko načelo „pacta sunt servanda“ u odnosu na cca petsto milijuna kuna uštede na javnim službenicima godišnje, postignutima putem uskrate dodatka za vjernost službi. Još jedna kap u moru hrvatskog deficita. Bez obzira što je rezultat te mjere: „ništa“. Nažalost, sarkazam i nevjerica nas ne mogu spasiti od realnosti. Vlada je donijela Zakon o uskrati ovog dodatka u 2014. godini, i neovisno o važećim odredbama kolektivnih ugovora koje to pravo jamče zaposlenicima javnih službi, ono se od 01.04.2014. do kraja te godine neće isplaćivati. Što može Sindikat? Kao i u slučaju Zakona o uskrati božićnice i regresa iz 2012. godine, čija je primjena Uredbom Vlade produljena i na 2014. godinu, a za čiju se je ocjenu ustavnosti Sindikat znanosti već obratio Ustavnom sudu i Međunarodnoj organizaciji rada, isto je učinio i u pogledu ovog Zakona. Međutim, ovaj put, poučen iskustvom, neće mirno čekati presudu nadajući se kako će se „savjest“ Ustavnog suda napokon probuditi, nego će prosvjedima i svim potrebnim sindikalnim akcijama i sam buditi tu savjest. Ako ona postoji, nema sumnje, uspjet ćemo!

PROTUPRAVNI DODATAK II TEMELJNOM KOLEKTIVNOM UGOVORU
OBJAVA NESPOSTOJEĆEG DOKUMENTA U NARODNIM NOVINA

Do sada smo smatrali kako nam je najveći problem ukidanje postojećih i zaključenih kolektivnih ugovora zakonom. Međutim Ministarstvo rada je iskoristilo sav kreativni potencijal svojih „pravnih stručnjaka“ i bacilo se u kreiranje i javno objavljivanje nepostojećih dokumenata. Vlada je koncem 2013. sa Sindikatima javnih službi pokušala pregovarati o Dodatku II Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama, s ciljem ugovaranja ograničenja isplate regresa, božićnica, visine osnovice za jubilarnu nagradu te visine dnevnice do kraja važenja TKU-a, ali u tom nije uspjela. Od šest sindikata koji su sklopili TKU samo su dva sindikata potpisala Vladin prijedlog Dodatka II TKU-a. Međutim, da bi Dodatak II bio važeći i stupio na snagu moralo ga je potpisati svih šest sindikata koji su sklopili TKU. Naime, izmjene i dopune ugovora mogu sklopiti samo iste stranke – dakle svi. Međutim, Vlada RH je taj nepostojeći dokument svjesno objavila u Narodnim novinama i tvrdi da važi. Ovakvo namjerno objavljivanje nepostojećeg dokumenta u Narodnim novinama držimo iznimno teškim problemom za pitanje vladavine prava. Da to napravi jedan običan građanin naše zemlje vjerojatno bi bio optužen za neko kazneno djelo, ali Vlada je naravno iznad zakona i može raditi što hoće, pa tako i temeljem nepostojećeg dokumenta odbijati isplaćivati zaposlenicima javnih službi jubilarnu nagradu po punoj osnovici od 1.800,00 kuna ili dnevnice po 170 kuna.

Dobra vijest za članove Sindikata jest da će u sudskim postupcima koje preko Sindikata mogu voditi bez ikakvih troškova ili rizika, apsolutno moći ostvariti isplatu ovih prava unatrag u punom iznosu i s kamatama (sjetimo se svi božićnica iz 2001.). Svaki problem za Sindikat je izazov i prilika. Međutim, za Vladu samo loše vijesti jer bi ovakvim postupanjem u očima svakog građanina Republike Hrvatske trebala u potpunosti izgubiti svaku vjerodostojnost i legitimitet. Sindikatu ne preostaje drugo nego boriti se protiv svih silnih nepravilnosti u radu vlasti koja u ovom trenutku radi izravno na štetu svojih građana.

Neovisno o ciljevima koji se žele postići, postupati bez zakonskog temelja ili bez ovlaštenja, postupati protivno međunarodnim ugovorima i protivno Ustavu RH, postupati protivno propisanoj zakonskoj proceduri i protivno ugovorenim pravima i obvezama nikako ne može biti u korist građana. To može dovesti samo do mogućnosti gubljenja ogromne količine sudskih sporova i nanošenja štete državnom proračunu. Ali oni su vlast…

Na drugoj strani mi smo građani i članovi sindikata. Imajmo na umu da su jednom izgubljena prava u načelu nepovratno izgubljena. Odluka je na nama.

Zagreb, 17. svibnja 2014. godine

Ana Petošić, pravnica Sindikata znanosti


Ključne riječi:

analize | kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje | materijalna prava | temeljni kolektivni ugovor | Zakon o uskrati



Back to Top