Hrvatsko plutanje i Vladin program

Vilim Ribić pozvan je za kolumnista u novom političkom tjedniku Objektiv. U prvom broju ovog tjednika Ribić analizira Vladin program s aspekta poželjnih vrijednosti i orijentacije hrvatskog društva.

Vladin program gospodarskog oporavka, osim ekonomske i političke valorizacije, valja sagledati i sa strane društvenih vrijednosti i dugoročne orijentacije. Kamo Hrvatska ide i koliko se u taj put ovaj program uklapa? Ide li Hrvatska nekamo uopće? Prije bih rekao da Hrvatska tek pluta uspjevajući se održavati na podlozi bogatog ekonomskog i civilizacijskog okruženja. Takvo okruženje i ulazak u Europsku uniju spasonosni je ventil za amortizaciju siline psihološko-socijalne destrukcije koja proizlazi iz njenih unutarnjih blokada. Zamislimo samo stanje u zemlji bez europske perspektive sa svim našim civilizacijskim i ekonomskim dubiozama (pravosuđe, održavanje neuspješnih proizvodnji, privilegije i nepravde…).

Hrvatska je prije dvije decenije imala osjetno veći nacionalni dohodak od mnogih zemalja tadašnjeg istočnog bloka. Danas ima osjetno manji s osjetno većim stupnjem pravne i društvene neorganiziranosti. Hrvatska i prije krize nije imala visoke stope rasta i nije bila uspješna zemlja, a po svemu sudeći to neće biti niti ulaskom u Europsku uniju. Osim ako u sadašnjoj krizi ne postavi visoko ljestvicu ciljeva.

Ambiciozno društvo zna kamo želi ići pa mu onda cilj pojasni i vlastite vrijednosti. Suprotno, društvo koje pluta ima kakofoniju vrijednosti pa nije u stanju artikulirati racionalnu politiku niti izabrati racionalno vodstvo.

Pet je presudnih vrijednosti koje neko društvo mogu učiniti uspješnim:

§ poštivanje rada,
§ kompetentnost društva,
§ pravednost i socijalna kohezija,
§ neutralnost države u gospodarstvu i
§ visoki stupanj društvene regulacije (kao oznaka civilizacije).

Što nam u tom smislu kaže Vladin program?

1. Rad i znanje dobivaju na vrijednosti onoliko koliko se naknade za razne vidove statusa, prošlih zasluga i privilegija ne isplate. Vladin program obećaje preispitivanje povlaštenih mirovina, ali ništa ne govori o teškim diskrepancijama u plaćama između državnih poduzeća i privatnog sektora, gospodarstva i javnih službi, državne i lokalne uprave. Frapantan primjer: na željeznici 43% radnika ima osnovnu školu dok u obrazovanju 80% radnika ima visoku stručnu spremu. Unatoč tome, prosječna plaća na željeznici veća je 13% od one u obrazovanju. Nije moguće rad cijeniti ako se naknada u društvu određuje s toliko razlika prema tome gdje radiš a ne što radiš. O tome u Programu niti riječi.

2. Nadalje, malo se koji zakoni, zaključci ili odluke donose na temelju analitičkih studija i relevantnog poznavanja činjenica i odnosa. Model B poticaja gospodarstvu (inovativnoj proizvodnji) nije uspio jer nema gospodarstvenika koji imaju ideja i potrebe za financiranjem tih ideja. U samoj privredi postoji kriza kompetentnih menadžera, i u upravljačkom i u inženjerskom smislu. Hrvatski proizvodi, osim imitativno, jedva da sadrže komponentu novih znanja. Ni hrvatska znanstvena zajednica ni državna uprava nisu u stanju povući sredstva iz europskih fondova. Tim problemima opće nekompetentnosti društva Program se ne bavi, a o znanosti i obrazovanju ponavljaju se već odavno izrečene fraze s malo nade da će postati realnost.

3. O posvećenosti socijalnoj pravdi tek nekoliko primjera. Novi sustav poreza na dohodak opteretit će srednji sloj a pogodovat će najvećim plaćama (porezna stopa njima se smanjuje). Stambeni poticaji ukidanjem poreznih olakšica u suprotnosti su s mjerom poticaja od stotinjak eura po kvadratu. Što Vlada zapravo hoće, potaknuti stambeno zbirnjavanje širokih slojeva stanovništva ili prepustiti to stihiji individualnog snalaženja? O nemoralnim odvjetničkim tarifama niti riječi, a niti školarine nisu važne Programu.

4. Obračun s predominantnom ulogom države u gospodarstvu, s monopolima državnih i lokalnih poduzeća, obračun s financiranjem neuspješnih proizvodnji na teret svih građana, stvarna reforma poljoprivrede… ako se i naznačuju onda je to stidljivo, i bez odgovora na pitanja kako, kada i kome. U isto vrijeme kada i ovaj Program Vlada je donijela Smjernice za pomoć poduzećima u teškoćama. Država će im otpisati dugove, i to bez strukturnih kriterija. Država će za uzvrat stupiti u vlasništvo takvih firmi, a istovremeno, sasvim suprotno, prema Programu gospodarskog oporavka riješavat će se vlasništva u uspješnim firmama gdje ima udjele do 25%. Ne samo da je to čudna i kontradiktorna logika, pa i kad dolazi od Države, već je to nadasve vrijednosni promašaj jer ponovno Država šalje poruku: isplati vam se ne plaćati poreze, dugove, plaće, doprinose… Kad tad mi ćemo vas sredstvima svih građana izvući iz gliba. I još nešto, državna administracija nije sposobna uspješno i nepristrano odlučivati o neuspješnim firmama i s njima upravljati.

Vladine mjere ne artikuliraju najvažniji princip za društvo koje želi biti uspješno: država treba spašavati ljude a ne firme (skandinavski model).

Program gospodarskog oporavka ne podupire odlučno i ciljano gore navedene vrijednosti, već se bavi, manje ili više uspješno, aktualnim ekonomsko-tehničkim pitanjima koja su u racionalno utemeljenom društvu (prosvjećenom, obzirnom i odgovornom) trivijalna i neupitna: neplaćanje i likvidnost, visoki vanjski dug, prilagodba europskim zahtjevima, nezaposlenost (od simptoma neuspjeha ekonomske politike pretvara se u njen cilj), itd.

Za nas, koji pratimo politiku i njene protagoniste iz prve ruke, dobro napisane stvari ne znače i realizaciju. Naprotiv, što su bolje napisane to su manje izvjesne. Sumnjam u ostvarivost onih ciljeva i mjera koje proturječe interesima i svjetonazorskoj orijentaciji biračkog tijela vladajuće stranke, baš kao i vladajuće koalicije, a to su one najvažnije mjere. Uočavam da su ponekad htijenja premijerke u suprotnosti s naravom organizma kojem je na čelu. Ta narav u suprotnosti je s istinskim interesima zemlje, pa i ovim Programom. Dok ne vidim da je interes zemlje ispred održanja na vlasti, dok ne vidim da je Jadranka Kosor zbog toga spremna na sukobe u stranci i u Vladi, dotle vidim ovakve Programe kao već viđene zgodne sedative namjenjene agresivnoj i nestrpljivoj javnosti.

6. svibnja 2010.

Vilim Ribić


Ključne riječi:

kolumna Vilima Ribića



Back to Top