Kako do rasta od kojeg koristi imaju svi?

Nejednakost dohotka je u posljednjih nekoliko desetljeća među svjetskom populacijom smanjenja. To je prvenstveno rezultat rasta dohodaka velikog broja ljudi u Kini i Indiji te njihovog približavanja dohodcima u razvijenim zemljama. No, ako se nejednakosti promatraju unutar zemalja, onda su one u porastu i to ponajviše u razvijenim zemaljama. Iako je određena razina nejednakosti neizbježna u tržišnoj ekonomiji, pretjerana nejednakost može narušiti socijalnu koheziju, dovesti do političke polarizacije i u konačnici do nižeg ekonomskog rasta.

Ove tvrdnje iznesene su u najnovijoj publikaciji Međunarodnog monetarnog fonda (MMF-a), Fiscal Monitor, koja je posvećena upravo pitanju nejednakosti, te nudi recept kako smanjiti nejednakost. On glasi:

viši porez za bogate

+

univerzalni temeljni dohodak

+

ulaganje u obrazovanje i zdravstvo.

Međutim, poreznom reformom ministra Marića Hrvatska  je napravila upravo suprotno, ukinula je najvišu stopu poreza na dohodak te povećala nejednakost. Povećanje ulaganja u obrazovanje i zdravstvo nije tema, a  uvođenje temeljnog dohotka u Hrvatskoj je na razini znanstvene fantastike. Iako, MMF sugerira kako bi uvođenje ovakve mjere bilo efikasnije u zemljama poput Hrvatske nego u nekim razvijenijim zemljama.

Oporezivanje najbogatijih i progresivnost

Po pitanju oporezivanja MMF ističe kako empirijski dokazi sugeriraju kako je moguće povećati progresivnost oporezivanja dohotka, odnosno bogatijima uzeti  veći dio dohotka nego siromašnijima, bez negativnih efekata na rast gospodarstva.

Uz to, nacionalne politike bi se trebale orijentirati na smanjenje izbjegavanja plaćanja poreza (u čemu su kreativniji oni s višim dohodcima) te ujednačavanje oporezivanja različitih vrsta dohodaka od kapitala i imovine. MMF ističe kako većina zemalja ima značajan prostor za povećanje poreznih prihoda kroz oporezivanje neto bogatstva, nasljedstva i darova, a ističu i da je oporezivanje nekretnina i zemljišta efikasan način povećanja prihoda koji je i dalje nedovoljno iskorišten. Što se tiče povećanja progresivnosti kod oporezivanja potrošnje, ističe se mogućnost viših poreza na luksuzna dobra poput jahti i luksuznih automobila.

Univerzalni temeljni dohodak primjereniji je Hrvatskoj nego razvijenim EU zemljama

Uz samo oporezivanje, MMF ističe i univerzalni temeljni dohodak kao instrument koji u određenim okolnostima može bitno pridonijeti smanjenju nejednakosti i sprječavanju njihovih pojava u budućnosti.

Razvijene zemlje imaju socijalne sustave dobrim dijelom ustrojene na stvarnim potrebama građana te administrativne i druge kapacitete da te potrebe mjere i kontroliraju. U zemljama u razvoju i zemljama srednjeg dohotka, skupini u koju spada Hrvatska, sustavi socijalne zaštite su manje izdašni, imaju slabiju pokrivenost, regresivniji su i najčešće nisu zasnovani na nečijim stvarnim potrebama jer su administrativni kapaciteti da se te potrebe procjene i kontroliraju manjkavi.

Stoga, suprotno prevladavajućem mišljenju, univerzalni temeljni dohodak bio bi zapravo efikasnija zamjena ili nadopuna postojećim sustavima socijalnih prava upravo u manje razvijenim zemljama.

Pritom je naglašeno kako uvođenje temeljnog dohotka mora biti u skladu s održivim fiskalnim okvirom te ga bi zbog administrativnih, političkih i fiskalnih ograničenja najprimjerenije bilo uvoditi  postepeno, na način da se prvo obuhvate neke najranjivije skupine poput djece i umirovljenika.

Procjene pokazuju da kada bi se temeljni dohodak utvrdio na 25 posto medijana u razvijenim zemljama fiskalni trošak bi iznosio 6-7 posto BDP-a, a u rastućim zemljama i zemljama u razvoju 3-4 posto BDP-a. Utjecaj uvođenja temeljnog dohotka na smanjivanje siromaštva i nejednakost bio bi značajan.

Javna potrošnja na obrazovanje i zdravstvo

Treći segment kojim zemlje mogu utjecati na smanjenje nejednakosti je javna potrošnja na obrazovanje i zdravstvo. Investicije u ta dva segmenta mogu pomoći smanjiti dohodovne nejednakosti u srednjem roku, povećati šanse za izlazak iz siromaštva, odnosno smanjiti međugeneracijsku zatočenost u siromaštvu (djeca siromašnih roditelja kroz bolje obrazovanje dobivaju šansu izaći iz siromaštva), mogu povećati socijalnu mobilnost i u konačnici dovesti do održivog i uključivog rasta.

Naša fiskalna politika nije smanjila već je povećala nejednakosti

Profesor Ivo Bićanić je u svojoj nedavnoj analizi za Globus istaknuo kako čak 3,2 milijuna hrvatskih građana nema koristi od stope gospodarskog rasta kojom se hvali ova Vlada te da korist osjeća tek 230.000 građana, odnosno njih samo 6 posto.

Jedan od ključnih razloga zašto je to tako je porezna reforma provedena na početku mandata ove Vlade. Dio reforme koji se tiče dohotka bio je koncipiran tako da određeni sloj stanovništva, oni s nižim plaćama i više djece, uopće nisu osjetili porezno rasterećenje, a ako se u obzir uzme maksimalno porezno opterećenje (samac iz Zagreba) prosječna plaća je porasla svega 0,8 posto ili 44 kune. S druge strane, plaća osobi s neto plaćom od 20.400 kuna porasla je za 8,2 posto ili 1.667 kuna, a osobi koja prima neto plaću od 60.000 kuna za 9 posto ili 5.268 kuna.

MMF ističe kako ne postoje dokazi da progresivnost šteti rastu ekonomije, no u Hrvatskoj je reforma oporezivanja dohotka bila zasnovana upravo na principu smanjivanja progresivnosti te je ukinuta najviša porezna stopa. Možda je baza za njenu primjenu u prošlosti bila prenisko postavljena, no je li to razlog da ju onda jednostavno ukinemo?!?

Porezna reforma u Hrvatskoj dovela je do rasta nejednakosti, a to je potvrdila  i Europska komisija u Izvješću za Hrvatsku 2017. (vidi str. 34.). Navedeno ne čudi jer je Vlada provela upravo suprotno onome što MMF ističe kao korisne redistributivne politike. No, problem s poreznom reformom samo oporezivanje dohodaka. Hrvatska je nedavno pokušala uvesti porez na nekretnine, no zbog pritiska dijela javnosti, Vlada je od toga odustala. U okviru porezne reforme Vlada nije uvela potpuno (sintetičko) oporezivanje svih vrsta dohodaka već su i dalje zadržane niže stope za određene dohotke od kapitala i imovine (primjerice dohotke od dividendi i najma). Na taj se način više oporezuje sam rad nego neka vrsta rente. Nadalje, izmjenama oporezivanja motornih vozila jeftiniji su automobili poskupili, a luksuzni automobili pojeftinili.

Sve je to u suprotnosti s općenitim preporukama MMF-a. S druge strane, temeljni dohotku za našu političku i intelektualnu elitu još je uvijek tabu tema o kojoj je raspravu iluzorno očekivati. Nažalost, nije puno realnije očekivati ni kvalitetniji pristup javnim uslugama poput obrazovanja i zdravstva.


Ključne riječi:

MMF | nejednakost



Back to Top