Uhićenje Mikulića otkriva dublji problem: urušene institucije i nezaštićeni radnici

Posljednjih dana javnost se bavi uhićenjem bivšeg glavnog državnog inspektora Andrije Mikulića. Dobro je da tijela kaznenog progona i vladajuća politika ne štite pripadnike vladajuće stranke u slučajevima korupcije, no problem je što ih štite ili ne smjenjuju zbog niza drugih, također teških grijeha.

Uz koruptivan krimen koji će pravosudna tijela tek trebati raspetljati, za vrijeme g. Mikulića je iz sustava Državnog inspektorata, prema informacijama kojima raspolažemo, otišlo mnogo kvalitetnih ljudi koji predstavljaju nenadoknadiv gubitak. U Inspektoratu je sistematizirano oko 2000 radnih mjesta, a trenutačno ih je popunjeno 1200, što znači da nedostaje 40 posto zaposlenika. Primjerice, na cijeloj obali nema rudarskog inspektora, u Dubrovniku tržišnog inspektora, u područnim uredima inspektori nemaju adekvatnu potporu pravnih službi, veterinarski inspektori izloženi su pritiscima i u kritičnim situacijama nemaju potporu policije. Prema informacijama koje dobivamo od samih inspektora, broj bolovanja nadmašuje prosječnu situaciju u državnoj službi, a broj predmeta koji se treba obraditi zbog manjka kadrova bitno nadmašuje normalna opterećenja. Pritom, rad nekih inspektora u kriznim situacijama iznosi i po 16 sati dnevno. Međuljudski odnosi opterećeni su strahom za egzistenciju, stresom i mobingom.

Interesantno je da višegodišnje kršenje radnih prava u tako važnom tijelu nije bio razlog vladajućoj politici da smjeni čelnog čovjeka Inspektorata!

Prije nekog vremena sindikati su na GSV-u upozorili na stanje u Inspektoratu jer, uz sve druge bitne funkcije ovog tijela, bez adekvatne inspekcije rada radnike često nema tko zaštititi. Ako ne postoje snažne institucije koje mogu zaštititi radna prava, onda je prilično svejedno kakve zakone, kolektivne ugovore i pravilnike imamo i kakva se radna prava u njima nalaze. To je istina koja nije zanimala GSV. Ono je donijelo zaključak da će se ovo pitanje razmotriti na zajedničkom sastanku s Inspektoratom, što nikada nije napravljeno. Baš kao ni mnogo puta u tom tijelu, koje je izgubilo smisao socijalnog dijaloga i svelo se na promoviranje Vladine politike. Znamo da i Sindikat policije ima u članstvu dio inspektora, ali koliko nam je poznato, nije im uspjelo situaciju popraviti.

Očekujemo da će se nakon g. Mikulića stanje u Inspektoratu početi poboljšavati. Mnogi inspektori ne usude se biti članovi sindikata jer se s vrha šalju poruke da se ne učlanjuje u sindikat. S obzirom na takvu situaciju u Državnom inspektoratu, pitamo se može li netko u ovoj zemlji uopće pozvati na red i procesuirati šefove i poslodavce zbog zabrane sindikalnog organiziranja, a što je kazneno djelo!

Postavlja se i pitanje temeljem kojih kriterija se u ovoj zemlji postavlja ljude na ključne funkcije, a još više, tko odgovara za štetu koju ti ljudi čine korupcijom i krađom za svoje interese i tako gade politiku i ovu zemlju svim poštenim građanima. Tko odgovora za njihovo neznanje i nesposobnost kojom uništavaju institucije koje trebaju biti temelj uređenog društva? Samo oni sami?

Za NSZVO,

Predrag Marković,
predsjednik Velikog vijeća, v.r.

Matija Kroflin,
glavni tajnik, v.r.

Ključne riječi:

Andrija Mikulić, Državni inspektorat, priopćenje, priopćenje Sindikata znanosti