Oproštaj od Marina Piletića!

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST

Nije bilo lako gospodinu Piletiću na funkciji ministra. Staviti čovjeka u poziciju koju teško može nositi intelektualno, psihički a i moralno – doista nije bilo humano.

Javnost je nabrojala sve njegove neuspjehe i promašaje, a red je i da sindikati, barem oni koji sindikalno nešto poduzimaju, kažu nekoliko riječi.

Nećemo ga nikada zaboraviti po izjavi koju je dao u vrijeme naših štrajkova povodom debakla s novim sustavom plaća: „Vlada će surađivati samo s konstruktivnim sindikatima“. Čovjek je tu programsku odrednicu svoje partije veoma uspješno provodio. Pamtimo ga po spletkarenju među sindikatima i provedbi politike „divide et impera“, što je inače, smrtni grijeh za bilo kojeg ministra rada u bilo kojoj istinski demokratskoj vladi na svijetu.

Surađivao je s onim sindikatima koji su podržavali nepoštena i nerazumna rješenja oko novih koeficijenata u obrazovanju i znanosti s onim sindikatima koji vjeruju da položaj svojih članova mogu promijeniti tako da se dodvoravaju i dive poslodavcu; s onim sindikatima koji su pomogli da obrazovanje i znanost, komparativno s drugim službama, de facto izgube prosvjetni dodatak izboren još u velikom štrajku 2006. te anuliraju rezultate cirkularnog štrajka iz 2019. godine.

Pamtimo ga po optužbama o političkim motivima sindikalista, iako su političke motive imali jedino on i vladajuća garnitura, koja je zloupotrijebila cijeli državni aparat i europska sredstva da pred izbore podigne plaće i zbrza tzv. reformu sustava plaća, izigravši zakon koji je sama donijela. Pamtimo ga po imobilizaciji dijaloga, opstrukciji rasprava i potiranju kritičke riječi u Gospodarsko-socijalnom vijeću, najvišoj instanci socijalnog dijaloga, trivijalizirajući njen rad, ostvarujući projekt pretvaranja te institucije u platformu za promociju Vladinih uspjeha i „uspjeha“.

Marin Piletić je tu doista odigrao veliku ulogu i razumijemo da premijer doista može samo dobro govoriti o njegovom predanom radu. Spletkarenje, provincijski vidokrug te izostanak demokratske kulture obilježja su Marina Piletića; nastavnika koji se jako trudio da baš nastavnicima pogorša njihov relativni položaj u društvu; nastavnika povijesti kojemu nisu bili jasni demokratski standardi. Njegove „odgojne metode“ nisu prošle kod nas, a samo se nadamo kako ih neće primjenjivati u učionici (ako i kada se tamo vrati).

Tko je zapravo kriv? 

Međutim, suosjećamo s njime. Nije on kriv. On je samo izvršavao ono što mu je dano u zadatak. Kriv je onaj koji ga je postavio na mjesto za koje nije pripremljen, a još manje kompetentan. Kriv je onaj koji mora smjenjivati ministre zbog njihove pohlepe i moralnog propadanja, uslijed nulte tolerancije na korupciju (što priznajemo kao vrlinu u zemlji u kojoj je korupcija endemski problem). Ipak, kriv je prvenstveno onaj koji je dokazano neuspješan u procjeni kadrova, onaj koji kadrove bira po kriteriju odanosti, kojemu stručnost, dosljednost, osobni integritet, analitičnost nisu orijentir pri odabiru ministara, već od takvih strahuje.

Kriv je onaj kome je održanje na vlasti vrijednije od izgradnje povjerenja te demokratskih i ustavnih svetinja hrvatskog društva, kao što su sindikati, kolektivno pregovaranje i socijalni dijalog.

Kriv je onaj koji misli da se problematika resora koju jedan ministar treba pokrivati i rješavati može naučiti na funkciji. Kriv je onaj koji nije slušao mudru izjavu velikog hrvatskog pjesnika i disidenta Borisa Marune, koji je rekao: „U Engleskoj se ministri uče na Oxfordu, a u Hrvatskoj na funkciji“.

Unutar vladajuće stranke Velike Britanije, sposobnost premijera da vodi zemlju propituje se zbog loše procjene pri imenovanju jednoga ministra. Koliko je ministara loše procijenio naš premijer? Koliko je HDZ-ovaca tražilo njegovu smjenu zbog njegovih nevjerojatnih promašaja u odabiru kadrova?

Tražimo javno očitovanje premijera o tome koje kompetencije ima novi ministar, ne za upravljanje bolnicom, ne za medicinska pitanja, već za probleme ministarstva koje se bavi radom i mirovinskim sustavom. Je li novi ministar upoznat s demokratskim standardima i međunarodnim obavezama prema sindikatima? Je li to još jedan od mnogih koji će to učiti na funkciji, a kako smo vidjeli, teško ikada i naučiti?

Ili ćemo nastaviti tradiciju hrvatske politike u ovih 35 godina. Sindikati se sjećaju prvog ministra rada koji je na prvom sastanku pitao sindikalce: „Što su to kolektivni ugovori, je li to nešto sovjetsko, kolektivnaja? Sindikalisti su si tada rekli: „Država je naša mlada, valja razumjeti neznanje, ali promijenit će se to s vremenom“. Prošlo je 35 godina. Nije se promijenilo. U međuvremenu smo imali ministra rada, onkologa, koji je usporedio kolektivni ugovor s rakom. A sada nam odlazi ministar koji bi pregovarao samo sa sindikatima koji ga podržavaju.

Za Sindikat znanosti,

prof. dr. sc. Predrag Marković,
predsjednik Velikog vijeća, v. r.

Vilim Ribić,
savjetnik Sindikata, v. r.

Ključne riječi:

Marin Piletić, priopćenje Sindikata znanosti, smjena ministra