Očitovanje NSZVO na prijedlog Nacionalnih sveučilišnih, znanstvenih i umjetničkih kriterija

Opći i načelni komentari

1. Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja već gotovo 30 godina sudjeluje u normiranju rada za znanstveno-nastavna, znanstvena, nastavna i suradnička radna mjesta kroz kolektivne ugovore. Kolektivnim ugovorom normira se udio radnog vremena za pojedine aktivnosti za svaku od vrsta radnih mjesta. Do sada je uspostavljena praksa da je količina radnog vremena kojeg poslodavac/država priznaje zaposlenima na znanstveno-nastavnim radnim mjestima za obavljanje znanstvene komponente poslova dvostruko manji od broja radnih sati koje priznaje za istu vrstu poslova zaposlenicima na znanstvenim radnim mjestima. Do sada niti jedan pravilnik koji regulira uvjete napredovanja na viša zvanja/radna mjesta nije uvažio navedenu činjenicu, što je jedna od manjkavosti i ovog prijedloga. Sindikat stoga predlaže Nacionalnom vijeću da još jednom razmotri navedeni problem te pokuša iznaći odgovarajući način da se navedena razlika u broju priznatih radnih sati za znanstvenu komponentu rada reflektira i u visini minimalnih kvantitativnih ili kvalitativnih kriterija za izbore na odgovarajuća radna mjesta.
2. Sindikat u tom smislu smatra napretkom u odnosu na dosadašnju regulativu činjenicu da se dio kriterija koji su do sada bili obveza na nacionalnoj razini samo za zaposlene na znanstveno-nastavnim radnim mjestima (kriteriji iz kategorija B i C prijedloga Rektorskog zbora), ovim prijedlogom pokušava proširiti kao obaveza i za zaposlene na znanstvenim radnim mjestima. Naime, dio tom Odlukom obuhvaćenih uvjeta sada je sadržan u horizontalnim kriterijima (komentare na horizontalne kriterije vidi niže) te se isti sada odnose kako na znanstveno-nastavna tako i na znanstvena radna mjesta, dok su isključivi kriteriji koji se odnose samo na znanstveno-nastavna radna mjesta  u ovom prijedlogu svedeni samo na dodatne nastavne kriterije (članci 39. i 40.).
3. Sindikat smatra i da je potrebno osigurati stabilnost kriterija (po mogućnosti putem zakonskih odredbi) te da bi trebalo u budućnosti izbjeći česte izmjene kriterija, kako bi se osigurala stabilnost i predvidljivost radnih uvjeta.
4. Sindikat pozdravlja djelomično ujednačavanje strukture posebnih znanstvenih kriterija po znanstvenim područjima. Sindikat smatra da bi osnovna struktura pravila i logika kriterija po područjima trebala biti ujednačena, s obzirom da nije prihvatljivo implicitno stvaranje različitih radnih uvjeta za ista radna mjesta u različitim područjima znanosti. Naravno, određene razlike su nužne, ali bi svako specifično pravilo trebalo ispitati iz perspektive njegove imanentne specifičnosti za pojedino znanstveno područje. Primjerice, napravljen je korak unaprijed u smislu kumulativnosti znanstvene produkcije, te se sada u svim područjima vrednuje kumulativni znanstveni doprinos uz specifičan doprinos od zadnjeg izbora. U humanističkim znanostima je pojednostavljen sustav pravila, što smatramo korakom naprijed.No, i dalje pojedina pravila nisu ujednačena, a po našem sudu za njih nema dovoljno opravdanja iz perspektive specifičnosti znanstvenog rada među područjima. Primjerice, način vrednovanja radova objavljenih temeljem doktorske disertacije se značajno razlikuje među područjima. Također, udio novih radova/bodova koje pristupnik treba prikupiti između dva izbora u odnosu na „deltu“ kumulativnih radova/bodova nije ujednačen. Sve su to primjeri razlika u kriterijima među područjima za koja ne vidimo valjana opravdanja koja bi bila imanentna specifičnostima pojedinog znanstvenog područja.
5. Dokument nije riješio problem prilagodbe uvjeta, odnosno rokova, za radna mjesta u nepunom radnom vremenu, odnosno kumulativna znanstveno-nastavna radna mjesta koja se u području biomedicine i zdravstva kombiniraju s radnim mjestima u zdravstvu (najčešće liječnici u KBC-ovima). To je posebno važno adresirati kod kriterija za reizbor na znanstveno-nastavna radna mjesta u članku 41.
6. Sindikat smatra da je hitno potrebno ispraviti propust iz Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti koji nije predvidio mogućnost napredovanja na treću stepenicu za radna mjesta predavača osim u slučaju predavača stranih jezika. Za sva nastavna radna mjesta na sveučilištima, osim predavača koji ne podučavaju strane jezike (npr. statistika i matematika, informacijske znanosti, itd.), predviđene su tri stepenice za napredovanje, čime su predavači u ostalim područjima diskriminirani. Sindikat stoga predlaže Nacionalom vijeću da u okviru Nacionalnih kriterija propiše i kriterije za napredovanje na radno mjesto predavača savjetnika za predavače iz svih područja i polja, tako da se Nacionalni kriteriji ne moraju mijenjati kada se propust iz Zakona otkloni.
7. MZOM treba prije usvajanja ili odbacivanja Nacionalnih kriterija raščistiti spor oko tumačenja Zakona u pogledu ovlasti Nacionalnog vijeća da intervenira u prijedlog ovlaštenih predlagatelja za pojedine elemente Nacionalnih kriterija.

Konkretni komentari i prijedlozi

Članak 3.

Alineja b.: Predlažemo da se članom projektnog tima, u smislu doprinosa koji se regulira Nacionalnim kriterijima, definira samo osoba koja je u statusu člana projektnog tima/suradnika na projektu provela barem određeni i jasno definiran vremenski period (npr. neki % ukupnog vremena trajanja projekta).

Alineja e.: Potrebno je precizirati da se radi o zaposleniku ustanove na radnom mjestu doktoranda/asistenta/znanstvenog novaka. Također, umjesto „osoba“ treba navesti da se radi o zaposleniku na znanstveno-nastavom ili znanstvenom radnom mjestu.

Alineja f.: Treba naglasiti i da se ugovor o financiranju i/ili provedbi projekta kojeg je potpisao čelnik ustanove smatra dokazom.

Alineja h.: Definicija nije jasna i treba ju značajno doraditi. Iz sadašnje formulacije nije jasno je li osoba koja koordinira aktivnosti tima s jedne ustanove mora biti i voditelj nekog dijela projekta koji ima status radnog paketa, ili je dovoljno samo da koordinira tim na ustanovi partneru u konzorciju. Formulacija je dijelom nespretna te sugerira da ustanova zaposlenja pristupnika mora biti i nositelj konzorcija, što vjerojatno nije bila intencija.

Nadalje, Sindikat smatra da nikako nije prihvatljivo određivanje opsega i značaja financijskih aktivnosti kroz navođenje financijske vrijednosti aktivnosti. Navedeno nije prihvatljivo zbog više razloga:

• Vrijednost novčanog iznosa se značajno mijenja kroz vrijeme. S obzirom da se ovaj kriteriji jednako primjenjuje na projekte provedene prije 20 godina i za projekte koji će se provesti za 10 godina, iznos od 50.000 eura nikako ne označava jednak opseg i značaj projektnih aktivnosti;
• Sama vrijednost projektnih aktivnosti na ustanovi ništa ne govori o znanstvenom značaju, kompleksnosti i doprinosu, primjerice, moguće je da se na jednoj ustanovi nabavlja oprema te iznos prelazi 50.000, dok se na drugoj ustanovi provodi više istraživanja, ali se ne nabavlja oprema pa je iznos manji od 50.000;
• S obzirom da nema financijskih limita za kompetitivne znanstvene projekte u cjelini, ispada da netko može zadovoljiti uvjet voditeljstva s manjim iznosom od ovoga. Predlažemo da se ovaj financijski kriterij zamijeni kvalitetnim kriterijima u smislu veličine tima na ustanovi (npr. najmanje tri istraživala) te vrstom aktivnosti (npr. provedba dionice istraživanja).

Također, predlažemo da se kao zadovoljavanje ovog kriterija prizna i vođenje određene komponente istraživanja iz jedne discipline kod interdisciplinarnih projekata.

Alineja t.: Predlažemo brisanje minimalne vrijednosti stručnog projekta, jer vrijednost često ovisi o broju sudionika, trajanju, specifičnostima struke itd., te zbog inflacije značajno varira kroz vrijeme (vidi raniju argumentaciju). Po našem mišljenju značaj stručnih projekata treba definirati kvalitativnim kriterijima čija se razrada može prepustiti ustanovama kroz interne akte.

Alineja u.: Nije nevažno koliko dugo je osoba vodila projekt, pogotovo uzimajući u obzir kompetencije, i trud koji je potrebno uložiti u osmišljavanje i pisanje projektne prijave. Prema trenutnom prijedlogu, tzv. kompetitivni projekt (razvojni ili istraživački) treba trajati najmanje 12 mjeseci, kako bi se priznavao u smislu doprinosa koji se regulira Nacionalnim kriterijima, a voditeljstvo projekta može se priznati/vrednovati i drugoj osobi, ako je do zamjene voditelja došlo iz „opravdanih razloga“ i druga osoba je završila projekt. To praktično znači da je druga osoba mogla projektu voditi i primjerice svega mjesec dana, ili manje, što je svejedno dovoljno za priznavanje statusa voditelja projekta. Kako to smatramo nepravednim i neprihvatljivim, predlažemo da se u slučaju zamjene voditelja projekta iz opravdanih razloga, status voditelja projekta prizna/vrednuje samo osobi koja je projekt vodila minimalno u nekom jasno definiranom vremenskom periodu (npr. više od 50 % ukupnog trajanja projekta).

Članak 4.

Među kriterijima koje pristupnik treba ispuniti nisu navedeni znanstveni kriteriji iz Glave 2. Oni bi trebali biti navedeni kao dio posebnih kriterija. Također, u postupku izbora na nastavna radna mjesta osim općih, horizontalnih i posebnih kriterija primjenjuju se i dodatni kriteriji.

Članak 4. stavak 2.

Opći kriteriji (uključujući i dodatne kriterije za nastavna radna mjesta u području poučavanja stranog jezika) su obvezni kriteriji koje pristupnik nužno mora kumulativno ispuniti da bi mogao biti izabran ili reizabran na odgovarajuće znanstveno-nastavno, umjetničko-nastavno, znanstveno i nastavnog radno mjesto na sveučilištu odnosno znanstvenom institutu.

Članak 4. stavak 4.

Posebni kriteriji odnose se na kriterije za vrednovanje nastavnog odnosno stručnog odnosno umjetničkog doprinosa odnosno vrednovanje institucijskog rada i doprinosa društvenoj misiji za znanstveno-nastavna, umjetničko-nastavna i nastavna radna mjesta koje pristupnik mora kumulativno ispuniti.

Članak 5. stavak 3.

Javni natječaji provode se i u postupku zapošljavanja na nastavno radno mjesto.

Članak 5. stavak 4.

Nije jasna formulacija da je pristupnik kriterije obvezan ispuniti od prethodnog izbora i kumulativno. Treba naglasiti da kod izbora na slobodno radno mjesto prisutnik treba ispuniti sve uvjete za izbor na niža radna mjesta i radno mjesto na koje se bira kumulativno. Također, potrebno je dodati i radna mjesta višeg predavača i predavača savjetnika.

Članak 6.

Uvođenje horizontalnih kriterija predstavlja najveću novost ovih Nacionalnih kriterija. Stoga je nužno osigurati adekvatnu mjeru fleksibilnosti tog skupa kriterija, posebice kako bi se omogućile različite karijerne putanje i doprinos u različitim aspektima rada, posebice kada su u pitanju zaposleni na znanstveno-nastavnim radnim mjestima. Svođenje horizontalnih kriterija dominantno na projektne aktivnosti u znanosti smatramo problematičnim iz perspektive odnosa između znanstveno-nastavnih radnih mjesta i znanstvenih radnih mjesta. Također, valja uvažiti i činjenicu da projektni tip znanstvenog rada nije jednako potreban i poželjan u različitim područjima i poljima. Širi doprinos zaposlenika koji se biraju na najviša zvanja, izvan samog doprinosa znanstvenim spoznajama kroz objavljene znanstvene radove, u vidu doprinosa razvoju znanstvene i akademske zajednice te društvenoj misiji jest kriteriji o kojem se može promisliti, ali bi ga trebalo operacionalizirati širom lepezom mogućih doprinosa.

Predlažemo uklanjanje financijskih iznosa kao kriterija značaja i relevantnosti bilo koje vrste projekta i njihovu zamjenu kvalitativnim kriterijima.

Također, uvođenje kriterija minimalnog broja citata (bez autocitata, usput potrebno je preciznije definirati i pojam „autocitata“) kako je navedeno u tablici 1. za sva područja i polja, vrlo teško može biti prihvatljivo kao horizontalni kriterij, iako je nedvojbeno da citati u širem smislu predstavljaju mjeru međunarodne prepoznatljivosti istraživanja. Naime, uzimajući u obzir i vrlo jasne razlike u citiranosti pojedinih grana unutar pojedinih polja, ovako postavljeni citatni zahtjevi, osim što nisu analitički vjerodostojni, nisu niti pravedni prema zaposlenicima unutar pojedinih polja/područja/grana, niti će nužno doprinijeti većoj kvaliteti, prepoznatljivost i odjeku hrvatske znanosti i znanstvenika.

Stoga predlažemo:

1. odustati od kriterija minimalnog broja citata; ili
2. napraviti jasnu analizu citiranost po pojedinim granama (npr. WoS kategorijama) te propisati minimalan broj citata koji bi odgovarao nekoj međunarodno prepoznatljivoj i analitički utemeljenoj vrijednosti za pojedina radna mjesta na razini grana.

Međutim, naglašavamo da bi po našem sudu i opcija b), iako tehnički izvediva s danas raspoloživim bazama podataka i informatičkim alatima, bila administrativno i procesno zahtjevna, a dvojbeno uspješna u postizanju deklariranog cilja.

Glavni preduvjet da bi ovako definirani horizontalnih kriteriji bili primjenjivi jest stabilnost financiranja Hrvatske zaklade za znanost i predvidljivost dinamike natječaja za financiranje projekata. Nažalost, do sada ova dva uvjeta nisu bila ostvarena te bi resorno Ministarstvo moralo pružiti garancije i Nacionalnom vijeću i cijeloj akademskoj zajednici da će se to promijeniti. U protivnom, ovako postavljeni kriteriji bit će teško ostvarivi, a mogućnost planiranja karijere prema njima vrlo ograničena, stoga štetna za radne uvjete u sustavu.

Članak 7.

S obzirom na raznolikost karijernih putanja te s obzirom na velike razlike u aktivnostima i opterećenju zaposlenih na znanstvenim i znanstveno-nastavnim radnim mjestima, smatramo da je potrebno proširiti listu kriterija iz ove skupine, s kojima se može zamijeniti jedan od horizontalnih kriterija. Znanstvenicima koji su u područjima u kojima vođenje kompetitivnih projekata nije nužno treba omogućiti napredovanje dokazivanjem šireg doprinosa na druge društveno i akademski prihvatljive i relevantne načine.

Smatramo da se, primjerice, za znanstveno-nastavna zvanja kao dodatni/zamjenski kriteriji moraju moći uvažiti i kriteriji iz nastavne komponente, propisani člancima 39 i 40., na način da pristupnik može koristiti viša ostvarenih kriterija iznad propisanog minimuma kao zamjenske kriterije u smislu odredbi članka 7.

Ukoliko se ostane pri postojećem konceptu, predlažemo uvrštavanje dodatnih zamjenskih kriterija kao što su:

• 50 posto više od minimalnih posebnih znanstvenih kriterija za odgovarajuće radno mjesto u području i polju sukladno odredbama članaka 12., 15., 21., 22., 26., 29., 31., 36. i 37.
• objava sveučilišnog udžbenika ili znanstvene monografije
• unapređenje studijskih programa
• uvođenje novih kolegija
• sudjelovanje u popularizaciji znanosti
• prezentiranja radova na znanstvenim ili stručnim skupovima.

Članak 7. Stavak 2.

alineja b.: Prijedlog jasnije formulacije „uređivanje časopisa – pristupnik je bio urednik ili član uredništva jednog znanstvenog časopisa ili u području Humanističke znanosti serijskih publikacija znanstvenih knjiga (biblioteka/nakladničkih nizova i sl.) u razdoblju od minimalno jedne godine ili gost urednik jednog broja znanstvenog časopisa ili urednik dva zbornika radova.“

alineja i.: Ako se horizontalni kriteriji iz članka 6. smatraju tako značajnim, onda treba omogućiti da se više od jednog od tih kriterija koji su ostvareni u dvostrukom iznosu od propisanog može brojati u zamjenske kriterije. Predlažemo da alineja glasi: „dvostruka ispunjenost do dva od horizontalnih kriterija iz članka 6. ovih Nacionalnih kriterija, u kojem se slučaju broje kao jedan ili dva zamjenska kriterija iz ovog članka“.

Glava 2. – KRITERIJI ZA IZBOR NA RADNO MJESTO PO ZNANSTVENIM PODRUČJIMA

OPĆI KOMENTAR NA CIJELU GLAVU: Potrebno je jasno propisati na koji period se odnose odredbe članaka 8. do 38. o broju novih radova objavljenih nakon zadnjeg izbora, s obzirom na promjene zakonodavnog okvira. Valja jasno specificirati da li se period od zadnjeg izbora odnosi na izbor na radnog mjesto ili na izbor u znanstveno zvanje po starom zakonu.

Članak 28. stavak 8.

S obzirom da se radi o novom uvjetu koji ranije nije postojao, postoji rizik od negativnog retroaktivnog učinka. S obzirom da se kriteriji prema ovom dokumentu promatraju kumulativno, postoji rizik da netko tko je ostvario sve uvjete za ranija napredovanja po ranijim pravilnicima zbog retroaktivne primjene ove odredbe ne ostvari mogućnost napredovanja po ovom dokumentu iako ispunjava tražene kvantitativne uvjete. Stoga bi trebalo regulirati primjenu ove odredbe kako bi se izbjegao retroaktivni učinak.

Članak 28. stavak 11.

S obzirom da je ovaj kriterij postrožen u odnosu na dosadašnji (do sada u istom časopisu nije smjelo biti objavljeno više od 1/2 radova), postoji rizik od nepovoljnog retroaktivnog učinka ovog kriterija. Stoga je potrebno regulirati način primjene ovog kriterija na radove koji su vrednovani pri ranijim izborima.

Članak 28. stavak 16.

Odredba sadržana u ovom stavku „Ako predmetni rad nije objavljen, pristupnik ne može biti izabran na više radno mjesto“ je u potpunosti neprihvatljiva i problematična. Ona implicira da pristupnik nikada ne može napredovati dalje u tom slučaju iako možda rad nije objavljen nečijom tuđom krivnjom. Stoga je ova odredba u potpunosti neprihvatljiva iz perspektive radnih uvjeta. Objava nekog rada nije odgovornost autora nego izdavača i autor ne može snositi (doživotne) sankcije za tuđu pogrešku. Eventualno se može ova odredba zamijeniti drugom prema kojoj se takav rad ne bi brojao pri narednom izboru u kumulativni broj bodova, pa bi pristupnici te bodove morala nadoknaditi objavom dodatnih radova.

Članak 29. stavak 2.

U ovom stavku se po prvi puta u kriterije za društvene znanosti uvodi kriterij „prvog autora“, koji do sada nije postojao. Stoga niti praksa pri objavljivanju radova nije postojala da se na prvom mjestu potpisuje osoba koja je najviše doprinijela radu, nego se najčešće autori potpisuju ili po senioritetu ili abecedno. Ako bi ova odredba ostala kako jest, to bi dovelo do toga da bi neki autori bez zasluge zadovoljili ovaj kriterij, samo zato što su iz arbitrarnih razloga navedeni na prvom mjestu. Stoga predlažemo da se ovaj pojam zamijeni konceptom „glavnog autora“ te da se taj pojam precizno definira. Ta definicija mora uzeti u obzir da do sada nije postojala takva definicija i praksa, tako da treba osigurati fer pripisivanje tog statusa. Nadalje, s obzirom da su se do sada brojala samo samostalna autorstva, povećanje broja „prvih/samostalnih autorstva“ sa 4 na 7 za najviše zvanje je preveliki skok. Predlaže se stoga da u ovoj fazi taj broj bude manji, tako da se za redovitog profesora traže 4 „samostalna/glavna autorstva“, a za redovitog u trajnom 6 „samostalnih/glavnih autorstva“.

Članak 29. stavak 4.

S obzirom da se u društvenim znanostima prelazi na kumulativno vrednovanje znanstvenog doprinosa, stavak 4 treba dopuniti tako da se navede da broj radova u kategorijama a1 i a2 koji su kategorizirani prema Pravilniku o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja (»Narodne novine«, br. 84/05, 100/06, 138/06, 120/07, 71/10, 116/10 i 38/11) preračunava u bodove prema ovom pravilniku tako da svaki rad u svoj kategoriji vrijedi 1 bod.

Također, odredba „Rad koji nije kategoriziran/indeksiran u bazama WoSCC ili Scopus stručno povjerenstvo i/ili matični odbor mogu kategorizirati različito od kategorizacije koja mu je dana u publikaciji u kojoj je objavljen, što uključuje i mogućnost da rad kategoriziraju kao stručni rad, pri čemu nadležni matični odbor utvrđuje dosljednost kriterija i prakse.“ nije prihvatljiva jer uvodi nesigurnost radno-pravnog statusa s obzirom da daje mogućnost naknadne izmjene kategorizacije rada, što može dovesti do gubitka radnog mjesta a da sam pristupnik ne snosi odgovornost za, odnosno da se tek nekoliko godina kasnije utvrde okolnosti koje mogu dovesti do gubitka radnog mjesta.

Članak 30. stavak 12.

Postoji rizik od nepovoljnog retroaktivnog učinka ovog kriterija s obzirom da je novi. Stoga je potrebno regulirati način primjene ovog kriterija na radove koji su vrednovani pri ranijim izborima.

Članak 30. stavak 14.

S obzirom da se radi o novoj odredbi, valja razmotriti mogući negativni retroaktivni učinak odredbe. Odnosno, valjalo bi regulirati da se ova odredba primjenjuje samo za knjige nastale iz doktorske disertacije koje će biti objavljene nakon stupanja na snagu novih kriterija.

Članak 30. stavak 18.

Odredba sadržana u ovom stavku „Ako predmetni rad nije objavljen, pristupnik ne može biti izabran na više radno mjesto“ je u potpunosti neprihvatljiva i problematična. Ona implicira da pristupnik nikada ne može napredovati dalje u tom slučaju iako možda rad nije objavljen nečijom tuđom krivnjom. Stoga je ova odredba u potpunosti neprihvatljiva iz perspektive radnih uvjeta. Objava nekog rada nije odgovornost autora nego izdavača i autor ne može snositi (doživotne) sankcije za tuđu pogrešku. Eventualno se može ova odredba zamijeniti drugom prema kojoj se takav rad ne bi brojao pri narednom izboru u kumulativni broj bodova, pa bi pristupnik te bodove morao nadoknaditi objavom dodatnih radova.

Članak 31. stavak 1.

Predlaže se da se za izbor u izvanrednog profesora ne propisuje uvjet znanstvene knjige objavljene od prethodnog izbora, nego kumulativno ili da se dopusti vrednovanje svih znanstvenih knjiga prilikom izbora na radna mjesta svih razina uz propisan minimalan kumulativan broj.

Propisivanje uvjeta objavljenih knjiga između dva izbora (dakle nekumulativno) temelji se na logici napredovanja, ali ne uzima u obzir specifičnost sustava kada je riječ o prvom izboru na znanstveno-nastavno radno mjesto. Naime, zbog restriktivne kadrovske politike koja se provodi – a koja u potpunosti dezavuira proklamiranu politiku poticanja izvrsnosti – većina zaposlenika na suradničkim radnim mjestima nakon obrane doktorata, a prije izbora na docentsko radno mjesto, odrađuje četiri godine u statusu višeg asistenta. Sadašnji prijedlog, koji predviđa da je za izbor u izvanrednog profesora potrebna znanstvena knjiga objavljena nakon izbora u prethodno zvanje (docentsko), a za koje pak knjiga nije uvjet, znači da se u potpunosti obeshrabruje objavljivanje knjiga u razdoblju od doktorata pa sve do docenture. To nije dobro niti za znanstvenu produkciju niti je u skladu s poticanjem izvrsnosti i produktivnosti znanstvenog rada.

Članak 39.

S obzirom da su u tijeku pregovori za novi Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje u kojem postoji mogućnost da će doći do redefiniranja pondera za preračunavanje kontakt sati u radne snage, predlažemo da se umjesto egzaktnog broja ekvivalentnih radnih sati obveza iskaže u obliku postotka u odnosu na nastavnu normu u standardnoj raspodjeli radnog vremena.

Predlaže se povećanje minimalnog broja ekvivalentnih radnih sati za radna mjesta izvanrednog profesora, redovitog profesora i redovitog profesora u trajnom izboru na 40% standardne norme u petogodišnjem periodu sukladno važećem kolektivnom ugovoru (u sadašnjem prijedlogu je 20%).

Članak 39. stavak 5.

Predlaže se izmijeniti stavak 5. na način da on sada glasi: „Kriterij za izbor na više radno mjesto za sva znanstveno-nastavna radna mjesta su prosječne ocjene institucijskog istraživanja kvalitete ukupnog nastavnog rada ili prosječne ocjene na rezultatima  studentskih anketa koju provodi visoko učilište, a nakon prethodnog izbora. Za znanstveno-nastavna radna razine 1 prosječna ocjena nastavne aktivnosti mora biti najmanje 70% prosječne ocjene visokog učilišta na kojem se nastava izvodi. Za radna mjesta razine 2 prosječna ocjena ukupne nastavne aktivnosti mora biti najmanje 80% prosječne ocjene visokog učilišta na kojoj se nastava izvodi. Za radna mjesta razine 3 prosječna ocjena mora biti najmanje 85% prosječne ocjene visokog učilišta na kojem se nastava izvodi. Za radna mjesta razine 4 prosječna ocjena ukupne nastavne aktivnosti mora biti najmanje 90% prosječne ocjene visokog učilišta na kojem se nastava izvodi. U slučaju da zaposlenik izvodi nastavu na više visokih učilišta, prosječna ocjena se izračunava u zbroju prosječnih ocjena, a razmjerno udjelu nastave na svakom visokom učilištu.“

Članak 39.

Predlaže se brisanje stavka 6.

Predlaže se dodavanje novog stavka koji glasi: „Kod izbora na slobodno radno mjesto 2., 3. ili 4. razine, pristupnik mora dokazati da je održao najmanje kumulativan broj ekvivalentnih sati nastave koji su propisani ovim člankom za sva niža radna mjesta i radna mjesto na koje se bira.“

Predlaže se dodavanje novog stavka koji glasi: „Potreban minimalni broj ekvivalentnih sati održane nastave za pojedino radno mjesto iz ovog članka umanjuje se proporcionalno udjelu radnog vremena u slučaju kada pristupnik ima sklopljen ugovor o radu na nepuno radno vrijeme na znanstveno-nastavnom radnom mjestu.“

Članak 40.

Kriterij a: predlaže se da se kod uvjeta za izbor na radno mjesto docenta briše odredba da se broje mentorstva i komentorstva samo nakon stjecanja doktorata znanosti, s obzirom da neka visoka učilišta dopuštaju i asistentima bez doktorata da budu komentori.

Kriterij d: predlaže se vratiti i znanstvenu knjigu u ovaj kriterij te povećati broj koautora za koje se ovaj kriteriji može ispuniti s jednim objavljenim udžbenikom. Naime, skupljanje bodova za ispunjavanje ovog kriterija objavom više udžbenika nije logičan i životan, s obzirom da su rijetki slučajevi u kojem jedan autor ima više udžbenika. Stoga predlažemo da se ovaj kriterij priznaje za do 5 autora.

Članak 41.

Primijeniti na odgovarajući način gornje sugestije na postupak reizbora, uključujući i umanjenje minimalnog broja ekvivalentnih sati nastave u slučaju ugovora na nepuno radno vrijeme na znanstveno-nastavnom radnom mjestu.

Općenito smatramo da se na ovaj kriterij ne odnosi zakonska odredba o polovini kriterija za izbor na više zvanje, jer ovo nije kriterij nego mjera rada. Dakle, smatramo da bi pristupnik koji ide u reizbor u pogledu broja sati nastave trebao zadovoljiti iste uvjete kao i u slučaju napredovanja. Jer ovako se stimulira i nedovoljan angažman u znanosti i nedovoljan angažman u nastavi.

DIO ČETVRTI: KRITERIJI ZA IZBOR NA NASTAVNO RADNO MJESTO

Članak 69.

Sindikat smatra da je hitno potrebno ispraviti propust iz Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti koji nije predvidio mogućnost napredovanja na treću stepenicu za radna mjesta predavača osim u slučaju predavača stranih jezika. Za sva nastavna radna mjesta na sveučilištima, osim predavača koji ne podučavaju strane jezike (npr. statistika i matematika, informacijske znanosti itd.), predviđene su tri stepenice za napredovanje, čime su predavači u ostalim područjima diskriminirani. Sindikat stoga predlaže Nacionalom vijeću da Nacionalnim kriterijima propiše kriterije za napredovanje na radno mjesto predavača savjetnika za sva područja i polja, tako da se Nacionalni kriteriji ne moraju mijenjati kada se propust iz Zakona otkloni. Odnosno, smatramo da predložene posebne kriterije treba oblikovati tako da su jednako primjenjivi za sva područja i polja.

Članak 70.

S obzirom da resorni zakon nije definirao da je radno mjesto predavača savjetnika radno mjesto u trajnom izboru, potrebno je do donošenja ovih Nacionalnih kriterija pribaviti odgovarajuće tumačenje zakona, te sukladno njemu definirati uvjete reizbora za radno mjesto predavača savjetnika.

Članak 80.

S obzirom da resorni zakon nije definirao da je radno mjesto lektora savjetnika radno mjesto u trajnom izboru, potrebno je do donošenja ovih Nacionalnih kriterija pribaviti odgovarajuće tumačenje zakona, te sukladno njemu definirati uvjete reizbora za radno mjesto lektora savjetnika.

Članak 98.

Predlažemo da se zbog uvođenja relativno ograničavajućih horizontalnih kriterija, posebice za najviša radna mjesta te zbog poštivanja načela pravne predvidivosti i pravne sigurnosti prijelazni period poveća na 5 godina.

Ključne riječi:

e-savjetovanja, nacionalni kriteriji, uvjeti za izbor u znanstvena zvanja