[Rasprave] Čemu služi ovo?

[Vilim Ribić]

Dragi Mirko, ili ja nisam bio dovoljno jasan ili Ti nisi pažljivo i analitički pročitao moje pismo. Način na koji Ti prikazuješ evidenciju rada u znanosti je doista takav kako ga ti ocjenjuješ i kada bi takvu evidenciju trebalo raditi potpisujem svaku tvoju riječ. Takvu trivijalizirano-birokratsku evidenciju treba odbiti i napasti. Međutim, postoji i drugi način kvantifikacije nekog rada. Mnogi poslovi u znanosti, pogotovo ako su projektno strukturirani traže neko svoje utrošeno vrijeme. Dakle, malo je poslova koje ne trebaš završiti u nekom roku. Od danas do toga roka može se izmjeriti potrebno vrijeme i tada podijeliti s brojem radnih dana i kao takvo priznati (ne evidentirati!!!) kao rad u znanosti dnevno, tjedno ili mjesečno, svejedno je.  Uvijek treba pogoditi tako da taj rad u znanosti nikada ne bude prekovremeni (osim ako ne radiš na dva projekta s jasno odredivim rokom završetka na kojem radi više ljudi). Tvoje znanstveno reažuriranje, i čitanje stručno-znanstvenih tekstova u 4.20 spada u vrstu rada koji se ne normira već ulazi u kategoriju znanstvenog usavršavanja (koja se doista mora raditi izvan mjerljivog vremena i ulazi u ono što si ti s pravom kategorizirao kao vokacija i intrinzični motivi). To je rad koji je pretpostavka sposobnosti za rad na opsežnijim zadacima koji se daju kvantificirati. I potpuno se slažem da je to rad koji uvijek nadilazi 40 satni radni tjedan. Uspješan čovjek u znanosti sigurno radi od 50 najmanje pa i do 70 radnih sati tjedno.  
Međutim, jako je važno razumjeti da je ukupni fond radnih sati koje planiraš raditi u znanosti potrebno znati na godišnjoj razini (ne na razini dnevne evidencije), zato da bi onu drugu polovicu, nastavnu, imao kao temelj za procjenu svog radnog opterećenja. Tj. ako imaš isplanirano puno opterećenje u znanosti, ne brojiš svaki sat koji si radio u znanosti ili čitao literaturu, već ti je puno opterećenje u znanosti zapravo tek rezervirani vremenski prostor, da bi onu drugu polovicu radnog vremena u nastavi mogao kvantificirati kao prekovremeni rad, ako se pojavi. Prvi je uncountable, a drugi je countable. 
Problem s kojim se susrećemo u daljnjem razmišljanju se vide u mom prvom pismu pa da se ne ponavljam pogledaj još jednom. 
Dakle, čini mi se da se slažemo da je praksa koju imaš na svojoj ustanovi neodrživa, licemjerna, štetna za sustav i nekorektna. 
Pozdrav 


-----Original Message-----
From: mpetric at unizd.hr <mpetric at unizd.hr> 
Sent: Sunday, October 7, 2018 2:19 PM
To: Vilim Ribić <vilim at nsz.hr>
Cc: mpetric at unizd.hr; rasprave at nsz.hr <rasprave at sindikat.nsz.hr>
Subject: RE: [Rasprave] Čemu služi ovo?

Dragi Vilime,

da odgovorim najprije na pitanje zašto sam kao sindikalni povjerenik pristao ne upisivati prekovremeni rad.

Dva su tome razloga, jedan je načelne a drugi praktične naravi.

Načelni razlog je što ja ne smatram da je moj rad u znanosti, pa i nastavi (povezan s oblicima koji nisu "kontaktna nastava") "prekovremen".

Polazim od toga (očito zastarjelih humboldtovskih postavki) da je rad u znanosti i visokom školstvu (sveučilištu) vokacija a ne "kuluk" i da je u mnogočemu "nemjerljiv".

(Pogotovo u dijelu odgovornosti prema "javnosti" koju koncepcija kojom se rukovodim podrazumijeva. Inače bih u "prekovremeni rad" trebao pisati istupe na javnim tribinama, medijima i slično: ne znam samo bih li u tom slučaju računao i prijevoz autobusom kao "prijevoz do radnog mjesta").

Znanost? Je li moj posao u znanosti to što sam se probudio u 4.20 ujutro neki dan i čitao prikaz kvalitativnih intervjua s mladim muslimankama milenijalne generacije koje nose pokrivala za glavu u Engleskoj iako su im roditelji sekularni, ili bih to trebao računati kao svoju "rekreaciju" i zadovoljavanje privatne radoznalosti?

Ili je to ipak možda povezano s kolegijem (britanski) "Kulturni studiji", koji predajem, pa bi to trebalo biti "priprema za nastavu"?

Dakle, moj je stav da je evidentiranje (pa i normiranje) "rada u znanosti"
besmisleno, pa stoga te sate i ne pišem kao prekovremene.

Ne pipetiram, ne gledam kroz mikroskop, nisam vezan uz reagense i sjedenje u laboratoriju, da bih te sate pipetiranja pisao kao više od 8 sati rada (a i da pipetiram u znanstvene svrhe ne bih ih pisao kao takve, nego se radovao znanosti).

Dakle, razumnim pristupom smatram ono što postoji u austrijskom kolektivnom ugovoru: normiranje broja "semestralnih sati" ("kontaktne
nastave") u kojoj se kaže da je predavač preopterećen ako je u dva semestra nastave izvodio više od 16 sati tjedno, a za znanstveno-nastavna zvanja je predviđeno 8 sati nastave tjedno u vremenima u kojima ima nastave (u ostatku godinu, općenito izvan tih sati mogu čitati o pokrivalima za glavu ili pipetirati, ili pisati znanstvene članke i istraživati, ili pripremati nastavu).

Svakih toliko i toliko godina idu u reizbor i tu se vidi koliko su se uspješno ili neuspješno bavili znanošću i stekli uvjete za napredovanje ili uopće opstanak na radnom mjestu.

To je zaostatak humboldtovskog svijeta u reformiranom austrijskom, danas neoliberaliziranom sveučilištu.

No, da se vratim na našu situaciju i svoja polazišta: polazim od toga da to što se radi u znanosti, ako se dobro radi, ne može ionako stati u 8 sati dnevno 5 dana u tjednu. To uzimam kao neki "lip-service" na koji pristajem i na koje drugi koji su mi po tom pogledu bliski pristaju: eto radno vrijeme je određeno na 40 sati za ljude koji se ne bave znanošću i nastavom,pa eto i mi orijentacijski se tu trebamo uklopiti.

Fizički mjerljivi dio rada (broj sati u razredu) uzimam kao drugu orijentaciju. (A i uprava, bar moja, zna da ako ima netko puno sati ne može se baviti drugim aspektom svoje djelatnosti, pa ga nastoje ne opteretiti više od razumnog i za pojedino zvanje predviđenog).

Drugi, praktični razlog zbog kojega ne tražim prekovremene sate jest što moje članstvo (na bivšem Filofskom fakultetu, koji je prerastao u malo, departmansko, integrirano sveučilište), razmišlja na sličan način.

I NE ŽELI da im, zbog prekovremenih sati "u znanosti" uprava uvede obavezu sjedenja u uredu svaki dan po 8 sati, uz eventualno istjerivanje nakon toga, da ne bi morali plaćati "prekovremene".

(Ako mislite da je pretjerivanje, mogu navesti primjere s instituta u čijim se prostorijama ne smije sjediti nakon 16h. Isto već ima administrativno osoblje na nekim sveučilištima koje može malo kasniti na posao i to nadoknaditi ostajanjem malo kasnije na poslu, ali im se ostajanje "puno kasnije" na poslu, odnosno više od onoga koliko su ujutro kasnili ne računa u dvadeset ili trideset minuta, ili više, "prekovremenog rada").

Dakle, na načelnoj razini ne tražim prekovremene jer ne mislim da radim "prekovremeno", a na praktičnoj razini stoga što posljedice traženja "prekovremenog rada u znanosti" nisu nešto što moje članstvo želi.

Srdačni pozdravi svima, Mirko



> Dragi Mirko, potpuno se slažem s tobom. To je bezumno jer nema učinka.
> Drugo bi bilo da se radi evidencija radi plaćanja prekovremenog rada 
> ili radi ujednačavanja opterećenja među zaposlenicima ili radi druge 
> vrste kompenzacije za veći radu u odnosu na manji ili pak radi 
> disponiranja radnim vremenom od strane nadređenih. Ali da se unaprijed 
> kaže da ne smiješ pisati više od 8 sati, onda je to bezumno. Mislim da 
> se evidencija na dnevnoj bazi treba raditi samo za neposrednu nastavu. 
> Znanost je već evidentirana ako se svaki znanstveni rad mora 
> artikulirati u obliku projekta, onda projekt ima unaprijed propisanih 
> broj odrađenih sati i to se može razdijeliti na dane i svakom danu 
> pridati isti kvantum rada u znanosti. Ostaje neriješen rad u onoj 
> neizravnoj nastavi koja čini 40% rada u nastavi (pisanje udžbenika, 
> recenzija programa, izrada satnica i slično), ali ako se to ne odluči 
> evidentirati onda se treba smatrati da ako imaš dovoljnu satnicu u 
> znanosti na projektu, onda ti se svaki radi iznad propisanih kontakt 
> sati mora smatrati prekovremenim radom. A ako se 40% radnog vremena u 
> znanosti koji pripada neizravnom radu ipak evidentira onda se to treba 
> raditi na tjednoj ili mjesečnoj razini. Ako se takvom evidencijom 
> ustanovi prekovremeni rad, on se mora pisati, priznati i platiti.
> Zašto si ti kao sindikalni povjerenik pristao na to da ne upisuješ 
> prekovremeni rad?
> Puno pozdrava
> Vilim
>
> -----Original Message-----
> From: Rasprave <rasprave-bounces at nsz.hr> On Behalf Of mpetric at unizd.hr
> Sent: Sunday, October 7, 2018 10:45 AM
> To: rasprave at nsz.hr <rasprave at sindikat.nsz.hr>
> Subject: [Rasprave] Čemu služi ovo?
>
> Dragi svi, drage sve,
>
> nastavno na jučerašnji komentar vijesti da u Švedskoj prelaze na 
> šestosatno radno vrijeme..
>
> U privitku dostavljam svoju Evidenciju radnog vremena za mjesec rujan.
>
> Na sveučilištu na kojem radim uvedena je da bi se zadovoljio zahtjev 
> državne revizije, koja je prije par godina ustvrdila da nedostaje 
> oblik evidentiranja radnog vremena za znanstveno-nastavno i nastvno osoblje.
>
> Administracija svako jutro provlači karticu kroz stroj, ovi gore 
> spomenuti vode evidenciju.
>
> Dakle, uvođenje evidencije nije čak bilo intencija sveučilišne uprave, 
> nego se dogodilo na "inicijativu" državne revizije.
>
> Upravo sam izgubio cca školski sat vremena (u navodno "neradnu" 
> nedjelju ujutro, pokušavajući rekonstruirati gdje sam sve bio u 
> devetom mjesecu i što sam radio).
>
> Prvi tjedan proveo sam na službenom putu (konferencija, s intenzivnim 
> programom), ali ujedno ispravljao pismene i završne ispite. Isto 
> vrijedi i za razdoblje od 10. do 21. rujna, kad sam bio na radionici 
> znanstvenog projekta i ispravljao svaki dan i završne ispite.
>
> To sam nekako notirao u fusnosti (da ne ispadne, ako državna revizija 
> ikad odluči provjeravati, da sam imao otvorene putne naloge a ujedno i 
> "rad u nastavi", u koji se ubrajaju i ispiti, završni, terenska 
> nastava itd.)
>
> No, poanta je u tome da NE SMIJEMO pisati koliko smo stvarno radili, 
> nego samo onoliko koliko ide do 8 sati rada u radnim danima.
>
> Neradni dani i vrijeme više od 8 sati ne smije se evidentirati.
>
> U "bilancu" kakvu sam priložio, naravno ne idu ni sati dopisivanja na 
> Malom vijeću o aktualnoj tematici, održavanje mailing liste sindikata 
> na mojoj ustanovi, odgovaranje na pojedine upite članova, pisanje 
> pisma dobrodošlice novima (to bi išlo valjda u onaj sićušni isječak 
> "sindikalnog rada").
>
> Ne ide ni administriranje CEEPUS projekata, koje također vodim na 
> odjelu na kojem sam zaposlen (kad kažem vodim znači da gubim sate 
> prčkajući po neoptimiranom sučelju CEEPUS-ova mrežnog sustava i 
> dopisujem se sa studenti/ca/ma koji/e nisu ispunili mobility report i slično).
>
> Sad se ja pitam ZAŠTO JA ISPUNJAVAM APSURDNU EVIDENCIJU koja uopće ne 
> odražava stanje mog rada u prošlom mjesecu i za koji ne tražim nikakve 
> "prekovremene", osim što mi je ovo ispunjavanje evidencije "prekovremeno"
> odnosno bespotrebno zlostavljanje mene i drugih zaposlenih u sustavu.
>
> Pravilnik koji je prethodno bio na snazi a na koji sam se pozivao kad 
> sam se s prethodnom upravom sveučilišta na kojem radim prepirao na 
> senatu o tome treba li zaposlenik/ca sjediti na radnom mjestu (u 
> uredu) najmanje 3 dana tjedno, bio je predviđao da se evidentiraju 
> samo normirani oblici rada, a to je značilo tada predavanja.
>
> (Ovo je tada vrijedilo i za osnovne i srednje škole, ali se čujem u 
> međuvremenu promijenilo, pa bi sada nastavnici trebali sjediti u 
> neuvjetnim zbornicama dok ne istekne "8 sati" rada.)
>
> Čini mi se da su namjere polako uvoditi ovakvo evidentiranje rada i na 
> visokoškolsku razinu.
>
> Moj je stav da se rad u visokoškolskim ustanovama i dalje treba 
> mjeriti samo onim što u Austriji i Njemačkoj zovu "semestralni sati" 
> (dakle satima predavanja i seminara, odnosno recimo suvremenije "kontaktne nastave").
>
> Ako drugo nemaš, ne možeš ni napredovati, a ako si mlađi znanstvenik 
> ni doći do stalnog radnog mjesta.
>
> Pitam se čemu gubitak najmanje sat vremena svakog mjeseca (bilo da se 
> radi "kampanjski" kao što ja to radim, ili svakodnevno na to gubi par 
> minuta) na ispunjavanje evidencije koja je FALSIFIKAT stvarnog stanja 
> i može u najboljem slučaju predočiti odnose vrsta rada ali ne i ono 
> što se stvarno radilo).
>
> Potonje bi kao trebalo služiti svrsi plaćanja prekovremenih sati (koje 
> nam je na mojoj ustanovi ionako rečeno da se ne mogu plaćati, nego da "idemo"
> do 8 sati u radnim danima).
>
> Može se plaćati eventualno dio (naglašavam "dio") prekovremenih sati u 
> nastavi.
>
> Pa čemu onda ova Potemkinova sela?
>
> Srdačni pozdravi svima, Mirko
>