[Rasprave] Zašto su rezultati mature sve slabiji?

[mpetric at unizd.hr]

Poštovani kolega,

zahvaljujem najljepše na objašnjenju, iako (kažem bez ironije) ne mislim
da nakon svega što sam dosad ja napisao, pa onda Vi, znamo više o
problemu.

Znanstvenim putem se (silnim faktorima, pa izdvajanjem) na ovom primjeru
teško nešto može postići, jer se u društvenim i humanističkim znanostima
kauzalnost ne može dokazati na isti način kao u prirodnima.

U društvenim smo znanostima (ne svi, ali "dobri") također vrlo precizni,
samo na drukčiji način.

Recimo kad definiramo "srednju klasu" ili "srednji sloj", onda ne znamo
svi "što mislimo pod tim", kao što se u prirodnim znanostima znaju
temeljni pojmovi.

Pokušavamo, uvijek iznova, objasniti što pojam kao "srednja klasa" znači u
određšenom društvenom kontekstu, a ono što od toga ostane kasnije postaje
"povijest". Ne treba se vraćati do Hegela, koji je smatrao da je
filozofija svoje vrijeme izraženo mislima, možemo i do razmjerno nedavno
preminulog Rortya, koji kaže da su filozofske teorije tek "komentari
civilizacije".

Ako, međutim, takvih komentatora nemamo, onda nemamo ni povijest. (Utoliko
su dosta pogubni, po našu "opću kompetetitivnost" - da se poslužimo
izrazom iz neoliberalnog shvaćanja "natjecateljske države" - pokušaji
daljnjeg reduciranja i zanemarivanja uloge humanističkih i društvenih
znanosti, no to je tema za neku drugu raspravu.)

Dakle, kad govorimo o "srednjoj klasi" kod nas, trebali bismo biti
precizni pa znati da se, u većini slučajeva (ne govorim napamet, imam vrlo
precizne i detaljne spoznaje o tome, na temelju opsežnih empirijskih
istraživanja) ne radi o "srednjoj klasi" kakva se shvaćala u
predsocijalističkom građanskom kontekstu (a zadnji takav imamo kod nas
između dva svjetska rata), nego o osobama koje uživaju "srednjoklasni"
komfor svakodnevnog života, ali nemaju građanske vrijednosti ("moral") iz
nekog drugog vremena, pa ni "uspomenu" na njega u obiteljskim
trajektorijama.

Umjesto toga, imaju najčešće "moral" iz socijalističkog vremena (ne
govorim o njemu podcjenjivački, da me ne biste krivo razumjeli, samo
naglašavam različitost u odnosu na "klasični" "građanski" moral). Bez tog
(građanskog) morala (ili "postgrađanske uspomene" na takav moral) nema
"srednje klase" na koju mislimo kad govorimo o njoj u ovakvim
dopisivanjima Vi ili ja.

Mi nemamo u Hrvatskoj analizu poput Lazićeve "Čekajući kapitalizam", koja
obrađuje (za srpsko društvo) razvoj klasnih odnosa od sredine 19. stoljeća
do danas, ali neke spoznaje o razvoju klase imamo.

Seljačko društvo (izuzmimo gradske tradicije jadranskih gradova i
sjevernih koji su se formirali kao takvi uglavnom u dobu austrijske i
austro-ugarske vlasti, s pravim modernim gradskim obilježima tek koncem
devetnaestog stoljeća,) kakvo je na teritoriju današnje Hrvatske postojalo
između dva svjetska rata (80% stanovništva seljaštvo) nije moglo nikako
prerasti u suvremeno "građansko" nakon Drugog svjetskog rata, između
ostaloga zato što su u Drugom svjetskom ratu nestali nositelji razvoja
koji bi išao u tom smjeru.

NDH je poubijala pripadnike židovske zajednice ili su izbjegli pred njom,
u ranom su razdoblju Titove vlasti zatim poubijani ili izbjegli etnički
Nijemci i Talijani. (Procjene variraju, ali navodno cirka 200 tisuća
Talijana ili osoba koje su se odlučile za talijanski etnički identitet, te
više od polu milijuna Nijemaca iz Slavonije i Vojvodine).

A u tim su krajevima (Slavonija, npr.) upravo Nijemci (i Židovi koji su
govorili njemački) bili nositelji ne samo industrijskog razvoja, nego i
tako "trivijalnih" stvari kao "sitnog obrta". (Duga je tema, dalo bi se o
Slavoniji i problemima koja današnja vlast misli da su od danas,
razgovarati  stotinu godina unatrag, ali ostavimo to za neku drugu
prigodu.)

Što se naše teme tiče, važno je znati da "srednje klase" imamo vrlo malo,
da su nam elite u "mentalnom sklopu" iz socijalističkog razdoblja (stariji
osobno, a mlađi u transgeneracijskim trajektorijama s roditeljima).

Karikaturalno rečeno, imamo ili socijalistički pristup ("priznajem samo
sud svoje partije", tj. ne može ništa drugo, jer je sve građansko odmah
"sumnjivo" i "nedemokratsko") ili pak katolički moral (dakle,
predgrađanski), koji se ne bez razloga često etiketira kao dvostruki, a u
rukama "moralnih poduzetnika" bez građanske distance postaje i bojovno
fundamentalistički.

Izvan ta dva pristupa ostaje vrlo mali sloj elita, a i kod njih bismo
detaljnije mogli raspravljati o tome koliko ih krase tradicionalna
"srednjeklasna" obilježja.

Preskačem sad sloj koji (često također bez građanskih tradicija) uskače u
"poduzetnički" pristup, jer je i tu riječ o malom postotku stanovništva.

Sve oni "ostali" "idu u školu", tj. čine naše "učenike i učenice".

Naveli ste više faktora, ali kao jedan od očitih naveli "pametni telefon"
i sve što on sa sobom nosi.

Kad bismo se odlučili skoncentrirati samo na taj "faktor" kao uzročnika
današnjeg stanja u srednjem školstvu i ponašanja te mogućnosti mladih
generacija, naš bi se pristup zvao "medijski determinističkim" ili
"tehnološki determinističkim".

Oba su, u svojim radikalnim oblicima, napušteni, pa su danas u najboljem
slučaju tzv. "meki deterministički pristupi". Smatraju da se tehnologija
razvija dijelom autonomno (odnosno slijedi sama svoju trajektoriju prema
logičnom sljedećem koraku), ali da su stvaranje, percepcija, regulacija te
društveni učinci tehnologije uvijek posredovani društvenim i kulturnim
faktorima/kontekstom.

Pa eto, na sjecištu tih dvaju elemenata rasprave dolazimo do naše situacije.

Tu moram reći da se "pametni telefon" drukčije koristi u različitim
slojevima, klasama, pa i nacionalno određenim "društvima".

Drugim riječima, slažem se da je riječ o važnom faktoru, no moramo ga
promatrati (i njegove učinke) u specifičnom kontekstu.

Drukčije djeluje "kod nas" (bit ću precizan: kod mojih studenata i
studentica, odnosno onima kojima ja predajem) i kod nekih drugih
studenata/ica (kojima također predajem u međunarodnom kontekstu: razlike
su među njima klasne naravi, plus razlike koje se tiču bogatstva, ne nužno
osobnog materijalnog nego društva u kojem žive).

Više od deset godina predajem na jednoj međunarodnoj ljetnoj školi, na
kojoj sudjeluje od 60 do 100 studenata, za koje bi akademska neoliberalna
reklamna mašinerija rekla da su "budući lideri".

Predajem u seminarskom modulu u kojem bude desetak studenata/ica, ali
održavam i plenarna predavanja (za studente/ice svih modula).

Zvučat će možda čudno, ali s pozornice osjećam u kojem dijelu dvorane je
slabija pažnja, i to je uvijek dio u kojem su (a simptomatično je da se
uvijek grupiraju, sjede zajedno) studenti/ce iz tzv. "jugoistočne
Europe").

Drugim riječima, bivše Jugoslavije. U odnosu na sve ostale, oni/e su
konzistentno slabiji/e, s manjom mogućnošću koncentracije i doista
"osebujnim" pitanjima (uglavnom "alternativno logičnim" u odnosu na sve
što pitaju drugi, barem oni/e iz Europe i Sjeverne Amerike).

Zajedničko im je to što vole dugo držati mikrofon u ruci (slično jednom
studentu iz Bjelorusije koji je bio rekorder u tome - govore li govore,
obično ih se mora prekidati), svaki drugi primjer ili referenca su im na
"Hrvatsku" (ili "Srbiju" i slično, vrlo provincijalno i za širi svijet
manje zainteresirano od drugih).

Hrvatski sudionici/e (osobito iz Zagreba) pritom su uvijek odavali dojam
da misle da su "bolji od ostalih" (a njihovi su rezultati proturječili
tome.)

Doduše, dosad bi se uvijek našao po jedan student/ica koji bi bio
"genijalac" ("znao sve o svemu"), ali uvijek u odnosu na taj sivi širi
prosjek.

Takvo je stanje u malom segmentu međunarodnog konteksta koji je meni
izravno dostupan i gdje mogu imati stanovite usporedbe, na način drukčiji
od PISA testiranja (ovdje se vidi i način ponašanja - od toga znaju li ili
ne reći "dobar dan" do držanja pribora za jelo u ruci).

Napominjem da su usporedbe u ovom malom kontekstu apsolutno smislene (nije
riječ o "premalom uzorku" jer nije riječ o kvantitativnom pristupu), ali
uzorak je takav (sličan status polaznika u matičnim društvima), da su
stanovite spoznaje moguće.

A temeljna je: we have a problem. S "ulaznim potencijalom" u sustav
studiranja, a i srednjeg školstva.

E sad, posve se slažem s Vama da se taj problem neće i ne može riješiti u
zatvorenom sustavu školstva.

Imam slično mišljenje (Vašem) i o retorici "reforme" u Ministarstvu
znanosti i obrazovanja. Kao i tehnološkom optimizmu (stila "digitalizacija
će riješiti sve" ili bar "riješit će štošta").

No, s druge strane, pitam se gdje početi rješavati probleme i kao logičan
odgovor nameće se upravo škola. Uspjeh nije tu garantiran, ali sve drugo
je potencijalno još manje učinkovito.

Ne bi bilo loše zamisliti da škola (srednja), može stvoriti
strukturu/kontekst kakvu oni koji "pobjegnu" iz Hrvatske često kažu da su
našli u inozemstvu. I da onda u tom "uređenom sustavu" mogu funkcionirati.

Ako se u tome slažemo, pitanje je s kim stvoriti taj sustav?

Moj prilog uobičajenim raspravama (u prvom javljanju) bio je da to neće
biti lako s nastavničkim kadrom koji danas imamo u školama, a koji (kod
mlađih kadrova) uglavnom rezultat negativne selekcije nastale
obezvređenjem profesije (plus lošim školovanjem na fakultetima).

Neposredno iskustvo koje imam (anegdotalne naravi, za razliku od klase o
tome nemam iscrpne empirijske podatke) govori mi da osobe koje se danas
odlučuju za poziv učiteljice, poslije u nastavi često reproduciraju
vrijednosti za koje se ne može reći da su u skladu s onima u "suvremenom
svijetu").

Imam i više primjera studentica koje studiraju sociologiju/pedagogiju i
koje su nam u šoku govorile da ih - za razliku od kritičkog pristupa na
sociologiji i obuhvatnih interpretacija raznih pojava - na pedagogiji
"tjeraju" odgovarati npr. da je "patrijarhalna obitelj stup društva", da
takvo treba biti uređenje obitelji itsl.

Studentice koje su mi u raznim prigodama govorile s kritičkim stavom o
takvim rečenicama i "nastavnim sadržajima" nisu, međutim, u većini. Druge
ih reproduciraju u nastavi.

Da se ne govori o tome (kolega Sven ima o tome točne podatke) kolika je
produkcija "teologinja" i "sociologinja" u RH: i mene je začudilo da je
već sada znatno (ako se ne varam nekoliko puta) više teologinja.

I sad dođemo na "briljantnu ideju" Ministarstva da će uvođenje informatike
 i tableta, te smanjenje količine gradiva, dovesti do promjene.

Pitam se kako će se učiteljice tijekom školovanja drilane o
"patrijarhalnim stupovima društva" uklopiti u nove - digitalno
potpomognute - nastavne metode.

Ne sumnjam da će promjena biti (način školovanja iz vremena Marije Tereze,
uz besmisleno "bubanje", kakav danas imamo, je neodrživ i svaka će ga
promjena potresti nabolje), ali sam htio reći (u prošlom mailu) da bi u
"priču" o reformi trebalo kao jedan od faktora uvesti i nastavnike/ce.

Nisam, naime, bio primijetio da to netko čini (uvijek se govori samo o
tehnologiji, nikad o "ljudskim resursima".

Za kraj, kad smo na "faktorima", htio sam samo napomenuti da u raspravama
o društvenim pojavama, a osobito u segmentu koji se tiče javnih politika,
nikad nećemo doći do precizne jednadžbe ili algoritma po kojem bi trebalo
postupati da dobijemo željene rezultate, no raspravljajući o aspektima
problema uvijek se iznova bližimo nekom rješenju (za određeni vremenski
okvir), koje doduše nikad neće biti optimalno i uvijek će biti "ideološki
zasnovano").

Sljedeća bi tema bila "što zapravo školovanjem želimo dobiti"?
"Kompetencije potrebne na tržištu rada" ili također i nešto drugo?

No, to je druga i sigurno duga rasprava.

U nadi da sam nešto od svojih tvrdnji objasnio, srdačni pozdravi,

Mirko

P.S. A da, prilažem i dva kratka klipa, iz kojih se može vidjeti kontekst
u kojem sa "strancima" uspoređujem naše studente/ice.

https://www.youtube.com/watch?v=bQ-BEmB6E8M

https://www.youtube.com/watch?v=xRFAUe59bew





> Pozdrav ponovno,
>
> evo, na zamolbu kolege Petrića, da malo obrazložim. Ja se zapravo s vama
> osobno većim dijelom slažem. No smatram da i vaš dio obrazloženja, kao i
> čitava ona gomila floskula iz linkanog članka ("sustav je zastario",
> "sustav treba hitno reformirati"...), zapravo pripadaju istom krugu
> objašnjenja problema - problema u sustavu. A svođenje problema koji ima
> mnoštvo uzroka na samo jedan uzrok (ili jedan krug uzroka) promašeno je.
> Jedan veći dio stvarnosti ostaje skriven.
>
> Prvo da definiram svoje polazište. Ovome ne pristupam kao akademskoj
> raspravi, nemamo sva potrebna kvalitativna i kvantitativna istraživanja
> niti definiran krug bitnih činjenica, već kao razgovoru pripadnika
> akademske zajednice. Mi u STEM-području izuzetno smo oprezni. Većinom se
> bavimo jednim faktorom i kad smo 100% sigurni da taj jedan faktor
> djeluje u određenom smjeru, dajemo iskaz o smjeru. Kad se suočimo sa
> sustavom s 3 varijable, onda smo još i mnogo oprezniji. Najčešće nas
> zanima i da definiramo ta 3 faktora (koji dovode do rezultantnog
> učinka), ali i da kvantificiramo (ponderiramo) utjecaj svakog od njih. U
> ukupnih 100% utjecaja na zbirni rezultat, jedan faktor utječe npr. 35%,
> drugi 60%, a treći 5%. Kad se pak suočimo sa sustavom od 50 varijabli,
> zbirnom učinku 50 različitih faktora, onda svoje dojmove o tome što bi
> moglo biti važnije, a što manje važno, volimo izreći jedino na nekakvoj
> terasici, uz flašu vina. Jer naš "dojam" je bitan jedino takvom
> razgovoru.
>
> Krenimo, otvorimo flašu vina.
>
> Koji je razlog 2. mjesta naše reprezentacije na svjetskom prvenstvu?
>
> Postoji, recimo, 50 faktora koji su zbirno, u matriksu, doveli do toga.
> I izuzetna srčanost naših igrača, i njihova trenutna zrelost, i iskustvo
> igranja u najboljim klubovima (gdje su se konačno navikli vraćati
> negativan rezultat i nisu ničim impresionirani), i osobno loše iskustvo
> s prethodnim prvenstvima ("pehovi" tipa "Turska i Portugal", koji su im
> ulili inat da se to ne dogodi i ovaj put), i dobra atmosfera i
> prijateljstvo, i Dalić koji je "friški" pa se stvorio njegov optimalan
> doprinos, ni premalo ni previše...  ...i to što nas je ovaj put i sreća
> pomazila, i sudački "poguranac" u nekim bitnim trenucima (prije
> finala).. ...i dobar žrijeb (dobra "linija" iz grupne faze dalje),
> trenutna nekvaliteta, umor ili nemotiviranost tradicionalnih favorita...
> i još štošta. Naši su mediji stvar reducirali na samo par faktora,
> uglavnom na srčanost igrača, kvalitetu Modrića i genijalnost Dalića.
> Zaboravljajući da je npr. zbog Dalićeve početne postave sa "4 napadača"
> jedna utakmica umarala igrače i u produžetcima, da je jedan Modrićev
> promašeni penal učinio to isto, a drugi se tek "od 7 mantinela" nekako
> ugurao u gol... Što bi bilo da je Subašić obranio jedan penal manje, da
> je Rebić dobio crveni karton u prvom poluvremenu utakmice protiv
> Argentine, da "nevažni Badelj" nije odigrao "nevažnu utakmicu" onako
> dobro...? Da smo s 2 dobivene utakmice u grupi ispali u prvoj utakmici
> nastavka, čitava "objavljena znanstvena analiza" izgledala bi drugačije.
> Dalić bi u tišini otišao trenirati neku slabiju reprezentaciju, ili bi
> ga ti mediji, tog istog Dalića, proglasili krivcem. Ovi isti koji ga sad
> hvale kao heroja. Ja to ne volim. Ne volim prvo pogled prema rezultatu,
> a onda pogled unatrag i brzopotezno vađenje jednog ili nekoliko uzroka
> takvog ishoda kao jednog ili jedinih.
>
> Ako smo ispili čašu, natočimo slijedeću.
>
> Kad se razmatra nešto tako važno kao što je "uspjeh maturanata", nešto
> što je zbirni rezultat tako puno različitih faktora, bilo bi dobro za
> početak priznati puko postojanje tih različitih faktora. Nema ih 2, nema
> ih 5, ima ih 50. Nažalost, naši novinari, politika, pučanstvo, ali i
> ljudi iz samog sustava (od kojih bi se ipak očekivalo više), još uvijek
> nisu dosegli niti tu razinu - puko pobrojavanje svih faktora, uzroka.
> Koji zajednički djeluju, istovremeno, i proizvode konačan učinak. Priči
> se neprestano pristupa ideološki, dogmatski - ako su učenici slabiji na
> maturi, krivi su samo učitelji, kriv je samo sustav. I hajmo onda to
> "rješavati" istresanjem čitavog arsenala standardnih floskula, o
> "nužnosti korijenitih reformi", o "slabostima, intertnostima i
> zastarjelostima sustava" i sl. A što ako je stvar, osim dijelom u tome,
> i još na 45 drugih mjesta? Hoćemo li "korijenitim reformama sustava"
> (čak i ako su pogođene, što najčešće nisu!) riješiti problem, ako nismo
> niti prepoznali druge faktore u priči, a kamo li ih uključili u
> rješenje?
>
> Slijedeća čaša. Sad nas je već vino malo "zaljuljalo".
>
> Pobrojavanjem tih 50 uzroka slabijeg uspjeha maturanata trebali bi se
> baviti znanstvenici čije je to područje. Koliko se meni čini nitko se ne
> bavi ponderiranjem faktorta u multifaktorskom sustavu (niti oni kojima
> je to struka, niti akademska zajednica općenito). Jako je puno
> "dojmova", zastaje se na jednom ili nekoliko faktora, a brojevi se
> pogrešno koriste. Ispričavam se, takav je moj dojam. A za ćaskanje uz
> vino dojmovi su OK. Kod nas se čak i najvažniji dokumenti, strategije,
> pravilnici i zakoni donose na temelju dojmova jednog ili nekoliko ljudi,
> i to najčešće na temelju jednog ili tek nekoliko uračunatih faktora.
>
> Ako je butelja pri kraju, da pređem na stvar.
>
> Naravno da ne znam kojih 50 faktora čini ukupnih 100% razloga za slabiji
> učinak maturanata. Ali smatram da bi ih netko prvo trebao pobrojati, pa
> tek onda voditi zvanične rasprave u medijima (to su one koje nisu na
> terasi, uz vino). Ako bih dojmovno izdvojio nešto, izdvajam za
> razmišljanje ovo:
>
> 1) Katastrofalan učinak simbiotskog života čovjeka i tzv "pametnog
> telefona", kompletno promijenjen način razmišljanja i shvaćanja,
> degradacija sposobnosti
> 2) Katastrofalan sveopći "pedagoški zločin" u Hrvatskoj, konmstantno
> javno pljuvanje škola (i fakulteta!) i profesora, trajno stanje odsustva
> autoriteta škole, nužnog za postizanje uspjeha
> ...
> 3) Loši profesori
> 4) Loš sustav školstva
>
> Ja ne znam koliko ova 4 faktora, od njih 50, sudjeluju u ukupnom
> rezultatu - padu uspjeha učenika. No, dojmovno (a ovo je dojmovni
> razgovor, uz vino), rekao bih da prva dva faktora na rezultat utječu
> višestruko jače nego druga dva. Vi spominjete probleme sustava
> vrijednosti društva i probleme srednjeg sloja kao jedan od faktora. U
> pravu ste, slažem se s vama. I dodajem da ova prva dva faktora s time
> imaju debele veze. Imate mozgove koji već jako dugo žive isključivo
> skrolajući sve stupidnije i kraće sadržaje na ekranu, gube sposobnost
> dulje koncentracije, postaju ovisnici o toj sve bržoj izmjeni sve kraćih
> sadržaja na ekranu. Kad spominjete srednji sloj, svakako mislite i na
> roditelje. I ja također mislim i na njih. Ne samo da djeca razvijaju
> mozgove u "fleševitom sustavu izmjenjujućih kratkih sadržaja na ekranu",
> već su i njihove majke i očevi, također postali ovisnici o tome. A to su
> ljudi koji ih odgajaju, pardon - koji ih trebaju odgajati. To su
> roditelji koji 2009. godine na portalu Index čitaju da cijepljenje
> izaziva autizam, da su profesori u školi loši, da su škole loše, da su
> naša sveučilišta lošija od srpskih i sl. To su roditelji, srednji sloj,
> koji 2015. vise po čitave dane na Facebooku i tamo stvaljaju svoje
> selfije, majke u sexy-rublju i s duck-faceom, očevi s oružjem i napetim
> mišićima. Zašto se danas djeca ne cijepe, zašto umjesto rocka slušaju
> cajke, ne vjeruje se u Darwina, vjeruje se u Zemlju-ravnu ploču i sl.?
> Ne samo zbog gomile lošeg sadržaja koja SAČINJAVA život djece i
> roditelja (život=ekran telefona), već zbog toga što su im mozgovi
> dovedeni u stanje ovisnosti o cjelodnevnoj izmjeni jednostavnih sadržaja
> na ekranu. Ta tzv. "pametna" tehnologija degradirala je sposobnost
> koncentracije na dulje bavljenje složenijim stvarima, degradirala je
> sposobvnosh shvaćanja multifaktorskih sustava, sposobnosti
> multitaskinga, dubinskog pamćenja i sl. Jesam li u pravu kad kažem da to
> čini znatno veći ponder od "sustava školstva", da nikakva dojmovno
> konstruirana i uvedena "reforma školstva" neće bitnije promijeniti
> stvar? Ne znam, to je moje mišljenje pri kraju naše butelje vina. Ali
> kladio bih se da sam u pravu. Možemo se za 10 godina naći na novoj flaši
> vina pa vidjeti gdje smo. Ja sam pesimist, ne vidim da može biti bolje.
> Mislim da će generacije koje dolaze biti sve lošije, to su generacije
> koje više ne poznaju igranje u parku. Park su vidjele samo na ekranu
> telefona, i to na par trenutaka, prilikom skrolanja. A svaka minuta
> provedena pred ekranom "pametnog" telefona, jedna je minuta manje za
> razmišljanje. Za shvaćanje. Za kreaciju. Mislim da je naivno misliti da
> se škola treba i može "prilagoditi novom vremenu" i da će se tako
> postići bolji uspjesi. Ne možete uspjeh postići kraćim brzoizmjenjujućim
> sadržajima, jednofaktorskim plitkim razmišljanjem, tekstovima na razini
> SMS-a i mobitelskih emotikona...
>
> Eto. Ispili smo.
> Za slijedeći put, kad se nađemo na terasi, ispričat ću vam kako sam u
> Finskoj shvatio zašto finsko školstvo uspijeva, a da nisam vidio niti
> jednu školu.
>
> srdačan pozdrav,
> Damir
>
> PS: Slažem se s vama i oko negativne selekcije. Već sam davno govorio (i
> u Sindikatu) kako je grozno pogrešno bilo "dojmovno" rješenje kreatora
> naše Strategije koje je obrazlagao 2013. na Sveučilištu: da će
> nesigurnost, jača prekarnost, valjda dovesti do poboljšanja kvalitete
> rada ljudi u našem sustavu. To je dobar primjer kako se ne treba raditi.
> Izvlačenjem jednog faktora iz matriksa, ruši se čitava stvarnost. Kao
> da, recimo, gubite 0:2 u nogometu, pa zato što biste trebali dati 3 gola
> da pobijedite, izvadite golmana i 2 beka, a umjesto njih ubacite 3
> napadača. S logičnim prvoloptaškim objašnjenjem - golove daju
> napadači.;) Meni se dobri studenti (čak i ne oni najbolji) danas gotovo
> direktno smiju u lice kad ih pitam bi li ostali raditi na fakultetu...
> Mogu si misliti kakva "navala" vlada za škole, da budu profesori koje
> svakog dana mediji pljuju, roditelji napadaju, a sindikati javno od toga
> baš i ne brane prejako...
> _______________________________________________
> Rasprave mailing list
> Rasprave at sindikat.nsz.hr
> http://www.nsz.hr/cgi-bin/mailman/listinfo/rasprave
>