[Rasprave] Zašto su rezultati mature sve slabiji?

[dstanzer at pbf.hr]

Pozdrav ponovno,

evo, na zamolbu kolege Petrića, da malo obrazložim. Ja se zapravo s vama 
osobno većim dijelom slažem. No smatram da i vaš dio obrazloženja, kao i 
čitava ona gomila floskula iz linkanog članka ("sustav je zastario", 
"sustav treba hitno reformirati"...), zapravo pripadaju istom krugu 
objašnjenja problema - problema u sustavu. A svođenje problema koji ima 
mnoštvo uzroka na samo jedan uzrok (ili jedan krug uzroka) promašeno je. 
Jedan veći dio stvarnosti ostaje skriven.

Prvo da definiram svoje polazište. Ovome ne pristupam kao akademskoj 
raspravi, nemamo sva potrebna kvalitativna i kvantitativna istraživanja 
niti definiran krug bitnih činjenica, već kao razgovoru pripadnika 
akademske zajednice. Mi u STEM-području izuzetno smo oprezni. Većinom se 
bavimo jednim faktorom i kad smo 100% sigurni da taj jedan faktor 
djeluje u određenom smjeru, dajemo iskaz o smjeru. Kad se suočimo sa 
sustavom s 3 varijable, onda smo još i mnogo oprezniji. Najčešće nas 
zanima i da definiramo ta 3 faktora (koji dovode do rezultantnog 
učinka), ali i da kvantificiramo (ponderiramo) utjecaj svakog od njih. U 
ukupnih 100% utjecaja na zbirni rezultat, jedan faktor utječe npr. 35%, 
drugi 60%, a treći 5%. Kad se pak suočimo sa sustavom od 50 varijabli, 
zbirnom učinku 50 različitih faktora, onda svoje dojmove o tome što bi 
moglo biti važnije, a što manje važno, volimo izreći jedino na nekakvoj 
terasici, uz flašu vina. Jer naš "dojam" je bitan jedino takvom 
razgovoru.

Krenimo, otvorimo flašu vina.

Koji je razlog 2. mjesta naše reprezentacije na svjetskom prvenstvu?

Postoji, recimo, 50 faktora koji su zbirno, u matriksu, doveli do toga. 
I izuzetna srčanost naših igrača, i njihova trenutna zrelost, i iskustvo 
igranja u najboljim klubovima (gdje su se konačno navikli vraćati 
negativan rezultat i nisu ničim impresionirani), i osobno loše iskustvo 
s prethodnim prvenstvima ("pehovi" tipa "Turska i Portugal", koji su im 
ulili inat da se to ne dogodi i ovaj put), i dobra atmosfera i 
prijateljstvo, i Dalić koji je "friški" pa se stvorio njegov optimalan 
doprinos, ni premalo ni previše...  ...i to što nas je ovaj put i sreća 
pomazila, i sudački "poguranac" u nekim bitnim trenucima (prije 
finala).. ...i dobar žrijeb (dobra "linija" iz grupne faze dalje), 
trenutna nekvaliteta, umor ili nemotiviranost tradicionalnih favorita... 
i još štošta. Naši su mediji stvar reducirali na samo par faktora, 
uglavnom na srčanost igrača, kvalitetu Modrića i genijalnost Dalića. 
Zaboravljajući da je npr. zbog Dalićeve početne postave sa "4 napadača" 
jedna utakmica umarala igrače i u produžetcima, da je jedan Modrićev 
promašeni penal učinio to isto, a drugi se tek "od 7 mantinela" nekako 
ugurao u gol... Što bi bilo da je Subašić obranio jedan penal manje, da 
je Rebić dobio crveni karton u prvom poluvremenu utakmice protiv 
Argentine, da "nevažni Badelj" nije odigrao "nevažnu utakmicu" onako 
dobro...? Da smo s 2 dobivene utakmice u grupi ispali u prvoj utakmici 
nastavka, čitava "objavljena znanstvena analiza" izgledala bi drugačije. 
Dalić bi u tišini otišao trenirati neku slabiju reprezentaciju, ili bi 
ga ti mediji, tog istog Dalića, proglasili krivcem. Ovi isti koji ga sad 
hvale kao heroja. Ja to ne volim. Ne volim prvo pogled prema rezultatu, 
a onda pogled unatrag i brzopotezno vađenje jednog ili nekoliko uzroka 
takvog ishoda kao jednog ili jedinih.

Ako smo ispili čašu, natočimo slijedeću.

Kad se razmatra nešto tako važno kao što je "uspjeh maturanata", nešto 
što je zbirni rezultat tako puno različitih faktora, bilo bi dobro za 
početak priznati puko postojanje tih različitih faktora. Nema ih 2, nema 
ih 5, ima ih 50. Nažalost, naši novinari, politika, pučanstvo, ali i 
ljudi iz samog sustava (od kojih bi se ipak očekivalo više), još uvijek 
nisu dosegli niti tu razinu - puko pobrojavanje svih faktora, uzroka. 
Koji zajednički djeluju, istovremeno, i proizvode konačan učinak. Priči 
se neprestano pristupa ideološki, dogmatski - ako su učenici slabiji na 
maturi, krivi su samo učitelji, kriv je samo sustav. I hajmo onda to 
"rješavati" istresanjem čitavog arsenala standardnih floskula, o 
"nužnosti korijenitih reformi", o "slabostima, intertnostima i 
zastarjelostima sustava" i sl. A što ako je stvar, osim dijelom u tome, 
i još na 45 drugih mjesta? Hoćemo li "korijenitim reformama sustava" 
(čak i ako su pogođene, što najčešće nisu!) riješiti problem, ako nismo 
niti prepoznali druge faktore u priči, a kamo li ih uključili u 
rješenje?

Slijedeća čaša. Sad nas je već vino malo "zaljuljalo".

Pobrojavanjem tih 50 uzroka slabijeg uspjeha maturanata trebali bi se 
baviti znanstvenici čije je to područje. Koliko se meni čini nitko se ne 
bavi ponderiranjem faktorta u multifaktorskom sustavu (niti oni kojima 
je to struka, niti akademska zajednica općenito). Jako je puno 
"dojmova", zastaje se na jednom ili nekoliko faktora, a brojevi se 
pogrešno koriste. Ispričavam se, takav je moj dojam. A za ćaskanje uz 
vino dojmovi su OK. Kod nas se čak i najvažniji dokumenti, strategije, 
pravilnici i zakoni donose na temelju dojmova jednog ili nekoliko ljudi, 
i to najčešće na temelju jednog ili tek nekoliko uračunatih faktora.

Ako je butelja pri kraju, da pređem na stvar.

Naravno da ne znam kojih 50 faktora čini ukupnih 100% razloga za slabiji 
učinak maturanata. Ali smatram da bi ih netko prvo trebao pobrojati, pa 
tek onda voditi zvanične rasprave u medijima (to su one koje nisu na 
terasi, uz vino). Ako bih dojmovno izdvojio nešto, izdvajam za 
razmišljanje ovo:

1) Katastrofalan učinak simbiotskog života čovjeka i tzv "pametnog 
telefona", kompletno promijenjen način razmišljanja i shvaćanja, 
degradacija sposobnosti
2) Katastrofalan sveopći "pedagoški zločin" u Hrvatskoj, konmstantno 
javno pljuvanje škola (i fakulteta!) i profesora, trajno stanje odsustva 
autoriteta škole, nužnog za postizanje uspjeha
...
3) Loši profesori
4) Loš sustav školstva

Ja ne znam koliko ova 4 faktora, od njih 50, sudjeluju u ukupnom 
rezultatu - padu uspjeha učenika. No, dojmovno (a ovo je dojmovni 
razgovor, uz vino), rekao bih da prva dva faktora na rezultat utječu 
višestruko jače nego druga dva. Vi spominjete probleme sustava 
vrijednosti društva i probleme srednjeg sloja kao jedan od faktora. U 
pravu ste, slažem se s vama. I dodajem da ova prva dva faktora s time 
imaju debele veze. Imate mozgove koji već jako dugo žive isključivo 
skrolajući sve stupidnije i kraće sadržaje na ekranu, gube sposobnost 
dulje koncentracije, postaju ovisnici o toj sve bržoj izmjeni sve kraćih 
sadržaja na ekranu. Kad spominjete srednji sloj, svakako mislite i na 
roditelje. I ja također mislim i na njih. Ne samo da djeca razvijaju 
mozgove u "fleševitom sustavu izmjenjujućih kratkih sadržaja na ekranu", 
već su i njihove majke i očevi, također postali ovisnici o tome. A to su 
ljudi koji ih odgajaju, pardon - koji ih trebaju odgajati. To su 
roditelji koji 2009. godine na portalu Index čitaju da cijepljenje 
izaziva autizam, da su profesori u školi loši, da su škole loše, da su 
naša sveučilišta lošija od srpskih i sl. To su roditelji, srednji sloj, 
koji 2015. vise po čitave dane na Facebooku i tamo stvaljaju svoje 
selfije, majke u sexy-rublju i s duck-faceom, očevi s oružjem i napetim 
mišićima. Zašto se danas djeca ne cijepe, zašto umjesto rocka slušaju 
cajke, ne vjeruje se u Darwina, vjeruje se u Zemlju-ravnu ploču i sl.? 
Ne samo zbog gomile lošeg sadržaja koja SAČINJAVA život djece i 
roditelja (život=ekran telefona), već zbog toga što su im mozgovi 
dovedeni u stanje ovisnosti o cjelodnevnoj izmjeni jednostavnih sadržaja 
na ekranu. Ta tzv. "pametna" tehnologija degradirala je sposobnost 
koncentracije na dulje bavljenje složenijim stvarima, degradirala je 
sposobvnosh shvaćanja multifaktorskih sustava, sposobnosti 
multitaskinga, dubinskog pamćenja i sl. Jesam li u pravu kad kažem da to 
čini znatno veći ponder od "sustava školstva", da nikakva dojmovno 
konstruirana i uvedena "reforma školstva" neće bitnije promijeniti 
stvar? Ne znam, to je moje mišljenje pri kraju naše butelje vina. Ali 
kladio bih se da sam u pravu. Možemo se za 10 godina naći na novoj flaši 
vina pa vidjeti gdje smo. Ja sam pesimist, ne vidim da može biti bolje. 
Mislim da će generacije koje dolaze biti sve lošije, to su generacije 
koje više ne poznaju igranje u parku. Park su vidjele samo na ekranu 
telefona, i to na par trenutaka, prilikom skrolanja. A svaka minuta 
provedena pred ekranom "pametnog" telefona, jedna je minuta manje za 
razmišljanje. Za shvaćanje. Za kreaciju. Mislim da je naivno misliti da 
se škola treba i može "prilagoditi novom vremenu" i da će se tako 
postići bolji uspjesi. Ne možete uspjeh postići kraćim brzoizmjenjujućim 
sadržajima, jednofaktorskim plitkim razmišljanjem, tekstovima na razini 
SMS-a i mobitelskih emotikona...

Eto. Ispili smo.
Za slijedeći put, kad se nađemo na terasi, ispričat ću vam kako sam u 
Finskoj shvatio zašto finsko školstvo uspijeva, a da nisam vidio niti 
jednu školu.

srdačan pozdrav,
Damir

PS: Slažem se s vama i oko negativne selekcije. Već sam davno govorio (i 
u Sindikatu) kako je grozno pogrešno bilo "dojmovno" rješenje kreatora 
naše Strategije koje je obrazlagao 2013. na Sveučilištu: da će 
nesigurnost, jača prekarnost, valjda dovesti do poboljšanja kvalitete 
rada ljudi u našem sustavu. To je dobar primjer kako se ne treba raditi. 
Izvlačenjem jednog faktora iz matriksa, ruši se čitava stvarnost. Kao 
da, recimo, gubite 0:2 u nogometu, pa zato što biste trebali dati 3 gola 
da pobijedite, izvadite golmana i 2 beka, a umjesto njih ubacite 3 
napadača. S logičnim prvoloptaškim objašnjenjem - golove daju 
napadači.;) Meni se dobri studenti (čak i ne oni najbolji) danas gotovo 
direktno smiju u lice kad ih pitam bi li ostali raditi na fakultetu... 
Mogu si misliti kakva "navala" vlada za škole, da budu profesori koje 
svakog dana mediji pljuju, roditelji napadaju, a sindikati javno od toga 
baš i ne brane prejako...