[Rasprave] "Race Quotas and..." i "zašto hrvatski maturanti.." - KULTURA (NE)ODGOVORNOSTI POJEDINCA, "NISAM JA KRIV, KRIV JE LOŠ SUSTAV"

[dstanzer at pbf.hr]

Dragi Šika,

bila su to doista druga vremena. U toj "groznoj" prošlosti, i kojoj smo 
mi stariji odrastali i školovali se, bilo je moguće i da vi sami 
putujete u vrtić. Danas je situacija u Hrvatskoj takva da, po zakonu, 
predškolsko dijete bez pratnje osobe stare najmanje 16 godina uopće ne 
smije biti samo na cesti. Dakle, kršite zakon ako 6-godišnje dijete 
šaljete do kisoka po novine, ili ako dozvoljavate sve ono što sam opisao 
za Finsku. Dodatno, u Hrvatskoj predškolsko dijete ne smije biti samo 
niti kod kuće.

https://www.vecernji.hr/lifestyle/dijete-samo-u-kuci-ne-prije-10-godine-253595

"Pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić podsjeća da, prema Obiteljskom 
zakonu, roditelji ne smiju dijete predškolske dobi ostaviti bez nadzora 
odrasle osobe. - Smatramo da ga se, barem do desete godine, ne bi 
trebalo predugo ostaviti samoga kod kuće zbog mogućih rizika i 
nepredvidljivih situacija u kojima možda neće znati reagirati na 
odgovarajući način - upozorava pravobraniteljica."

Ja sam s 10 godina sebi i 4-godišnjem bratu podgrijavao ručak i vodio ga 
u vrtić, takvo je to grozno vrijeme bilo. Dobro da smo još i živi, kakva 
nam je pogibelj prijetila.
Razvoj, u pedocentričnoj Hrvatskoj, ide u smjeru sve veće 
neodgovornosti. Slično je i sa studentima. Nekad, u groznim vremenima, 
studenti su studirali u groznim humboldtovskim sistemima, bili su 
odjeveni u odijela, palili su mađarske zastave, pokretali hrvatska 
proljeća i bili sami odgovorni za svoj studenstski uspjeh/neuspjeh. To 
su bila vremena kad nastava nije bila "usmjerena na studenta" 
("student-centered learning"), nego na pticu na grani pored fakulteta. 
Danas smo ih bolonjskim sustavom rasteretili, da im ne bi bilo preteško. 
Da ne vide preveliku razliku u odnosu na srednju školu. Na predavanja 
dolaze u kratkim hlačama i japankama, a na reklamnom plakatu, na zidu 
fakulteta, telekom im nudi studentsku "cool"  tarifu sa slikom dvije 
djevojke koje se doslovno belje (plaze jezik) i poručuju im "Budi cool!" 
(zamislite Dražena Budišu koji 1971. godine na fakultetu gleda u taj 
plakat). Gotovo smo potpuno maknuli usmene ispite, jer je to za studente 
previše stresan događaj. Rezultate ispita im dostavljamo šiframa ili 
priopćavamo u 4 oka, tako da nitko drugi ne zna koju su ocjenu dobili, 
da im ne budu povrijeđeni osjećaji i "privatnost" (tim istim studentima 
koji gotovo sav svoj život objavljuju na društvenim mrežama). 
Zanemarujemo što u e-mail korespodenciji kod mnogih studenata ne postoje 
pozdrav/molim/hvala, te na taj način "idemo u korak s vremenom". 
Maksimalno poštujemo bolonjski neoliberalni cilj povećanja prolaznosti 
na ispitima, pa ne prolazi samo onaj student koji se baš svojski potrudi 
da padne. Ispite im rascjepkavamo na parcijalne, da ne bi morali učiti 
previše odjednom. Itd, itd. A ako uz sve to ne postignu dobar uspjeh, 
krivi smo mi profesori.

Za razliku od vremena kad su vas roditelji puštali samog da idete u 
vrtić, danas mnogi studenati na upis na moj fakultet dolazi u pratnji 
roditelja. "Dijete" od 18 godina (to je dob u kojem smo mi odlazili u 
vojsku i u rat) teško podnosi taj stres i kompliciran način upisa na 
fakultet, pa mu treba roditelj. Možda nećete vjerovati, ali imamo i 
slučajeva roditelja koji dolaze "urgirati" na fakultet, zbog "nepravde" 
i ocjene "djeteta" starog 20-tak godina. Onako kako se to nekad radilo u 
osnovnoj školi.

Zaključno: u drastično promijenjenim "vremenima" eksterni faktori (oni 
koji nisu pod ingerencijom MZOŠ-a, pa ni vlade) mogu drastično drugačije 
utjecati na uspjeh nego u prošlosti. Smatram da nepriznavanje jednog od 
njih, sveopćeg skidanja odgovornosti s pojedinca (djeteta, roditelja) i 
prebacivanja svega na "loš sustav", može jako zamagliti ukupnu sliku te 
onemogućiti kreiranje pravilne reforme i stvaranje ispravnog sustava. 
Jer, čini mi se, većina "reformi" sustava ide za time da se odgovornost 
s učenika/studenta/roditelja i dalje još više skida. Da se i dalje 
inzistirta isključivo na kvaliteti/nekvaliteti sustava kao oskom faktoru 
koji vodi do uspjeha/neuspjeha pojedinca.  Jako bi mi bilo drago da nam 
kolega Petrić da linkove na neka naša (hrvatska) recentna istraživanja 
koja se bave eksternim faktorima (npr. vezom školskog uspjeha i života 
na "pametnim" uređajima, vezom uspjeha i osjećaja vlastite 
odgovornosti/neodgovornosti i sl.).

Srdačan pozdrav,

Damir




> 
> Message: 1
> Date: Sat, 4 Aug 2018 11:12:42 +0200
> From: Zvonimir Sikic <zvonimir.sikic at gmail.com>
> To: dstanzer at pbf.hr
> Cc: rasprave at nsz.hr
> Subject: Re: [Rasprave] "Race Quotas and..." i "zašto hrvatski
> 	maturanti.." - KULTURA (NE)ODGOVORNOSTI POJEDINCA, "NISAM JA KRIV,
> 	KRIV JE LOŠ SUSTAV"
> Message-ID:
> 	<CAHSSBL5B3UGE0wY915vyQqtSKKPwqmuMSssxCXDuviqKiGGtQQ at mail.gmail.com>
> Content-Type: text/plain; charset="utf-8"
> 
> Ja sam sa šest godina (1958) sam išao u vrtić (tada smo ga zvali 
> obdanište)
> od ugla Heinzelove i Zvonimirove do Tuškanca (7 tramvajskih stanica, pa 
> 15
> minuta šetnje do vrtića iznad Dubravkinog puta). Možda to nije bio čest
> slučaj ali me nitko nije spašavao kao izgubljeno dijete niti 
> prijavljivao
> moje roditelje socijalnoj službi. Bila su to očito druga vremena.
> 
> Pozdrav,
> 
> Šika
> 
> 
> 
> 2018-08-03 12:32 GMT+02:00 <dstanzer at pbf.hr>:
> 
>> Pozdrav svima,
>> 
>> ovaj vrlo zanimljv tekst kojeg je kolega Petrić zadnjeg poslao, nagnao 
>> me
>> je da se još jednom vratim na temu uspjeha učenika u školama i na 
>> eksterne
>> faktore koji na taj veći ili manji uspjeh utječu. Jasno je da je škola
>> temelj, u svakoj državi. No moja je ideja (samo ideja, a ne akademska
>> tvrdnja) da na razliku između školskog uspjeha između raznih školskih
>> sustava više utječu razlike u eksternim faktorima nego razlike u 
>> školskim
>> sustavima samima po sebi. I da nikakve "revolucionarne reforme" samog
>> školskog sustava neće riješiti stvar.
>> 
>> Kao jedan od tih eksternih faktora spomenuo sam "život na tzv. 
>> pametnom
>> telefonu" i sve strašne stvari koje on nosi, a imaju veze sa 
>> sposobnostima
>> potrebnima za školski uspjeh, srednjim slojem i općim okruženjem.
>> 
>> Drugi od tih eksternih faktora, za kojeg smatram da je za ono što čini
>> razliku u uspjesima učenika važniji od samog školskog sustava, zbirno 
>> bih
>> podveo pod kapu problema "kulture (ne)odgovornosti pojedinca". Tekst 
>> kojeg
>> je postao kolega Petrić podsjetio me je na vrlo tvrdu činjenicu - 
>> školski
>> uspjeh ovisi i o TRUDU učenika da taj uspjeh postignu. Nama u 
>> Hrvatskoj
>> jako često takva jednostavna činjenica ostaje izvan vidokruga, svaki 
>> put
>> kad za sve probleme (i stvarne i zamišljene) krivimo "nemotivirane i
>> podplaćene učitelje", "neopremljene škole", "zastarjele progame" i 
>> slične
>> stvari. A u onim rijetkim slučajevima kad se uopće dotaknemo 
>> motivacije
>> učenika, opet se vraćamo isključivo na greške u sustavu školstva,
>> smatrajući da dobri učitelji i dobri programi automatski dovode do
>> motivacije učenika.
>> Ja mislim da je to krivo. Uspjeh djece iz Azije (npr. na PISA 
>> testovima)
>> vezan je uz činjenicu da ta djeca žive u kulturi u kojoj se cijeni 
>> osobni
>> trud. Ako dijete ne uspije postići dobre rezultate, to kod njih nije
>> sramota učitelja i sustava, već osobna sramota učenika i roditelja. Ta
>> djeca su, tamo možda i pretjerano, naučena na to da ulažu maksimalne 
>> osobne
>> napoore da uspiju. Meni se čini da bi takva djeca, s takvim okruženjem 
>> i
>> stavovima, uspjela u bilo kojem normalnom sustavu školstva (pa i
>> hrvatskom), nevezano uz "motivaciju učitelja" ili "e-learning". Na to 
>> me
>> navodi i tekst kojeg je kolega Petrić postao.
>> 
>> Ispričat ću vam par scena iz Finske, pa se vraćam na poantu:
>> 
>> SCENA 1: Prolazim pored dječijeg igrališta u Helsinkiju. Ograđeno, 
>> uredno,
>> lijepo (tobogani, ljuljačke i sl). Na igralištu dvije mlade "tete" i 
>> cca
>> 20-30 djece od cca 3-4 godine. Scena lijepa i univerzalna, kao i kod 
>> nas.
>> Osim jednog detalja, kojeg postajem svjestan tek naknadno - ne čujem 
>> zvuk!
>> Velika količina djece na tom igralištu ne proizvodi zvukove, nema
>> "cijukanja" na koja sam naviknut. Djeca se ne svađaju oko prioriteta u 
>> redu
>> za tobogan, ne gađaju se pijeskom u pješčaniku, ne tužakaju se 
>> "tetama", ne
>> piški im ne niti ne kaki.
>> 
>> SCENA 2: Majka ulazi u gradski autobus s dječakom od cca 2-3 godine i
>> djevojčicom od cca 1-2 godine. Dječačić plače. Majka mu hladno kaže 
>> neka
>> stane u kut s druge strane autobusa. Dječak odlazi i staje u kut. 
>> Majka s
>> djevojčicom stoji daleko od toga, gleda kroz prozor okrenuta leđima od
>> dječaka. Gledam majku - niti jedan mišić na licu joj se ne miče, 
>> potpuno je
>> hladna. Niti jedan Finac u autobusu se ničemu ne čudi, uopće ne 
>> obraćaju
>> pažnju na scenu. Ne suosjećaju s dječačićem. Dječačić otplače svoje i
>> smiruje se. Čitavu vožnju se majka i dječačić odvoze u tim pozicijama.
>> 
>> SCENA 3: Vozim se međugradskim busom iz Jyvaskille u jedno selo, 
>> također u
>> srednjoj Finskoj. Nepregledno prostranstvo šuma i jezera. Bus staje na
>> stanicama usred ničega, doslovno u šumi. Na tim stanicama iz busa 
>> izlaze i
>> u njega ulaze PREDPUBERTETSKA, PA ČAK I PREDŠKOLSKA DJECA , BEZ
>> RODITELJA!!! Npr. bus staje usred šume, 10 km od grada, u bus ulazi 
>> dječak
>> od 7 godina i za ruku vodi sestricu od 4 godine. Ulaze, u tišini 
>> pružaju
>> novac vozaču, on im u tišini daje karte, djeca sjedaju u bus i voze 
>> se. Na
>> jednoj vožnji takvih scena vidim 10-tak, u busu bar 30% putnika čine 
>> djeca
>> bez pratnje roditelja. Ponavljam: na međugradskoj liniji. I, slično 
>> kao i s
>> igralištem, nema zvuka. Djeca se ne smiju, ne hihoću, ne cendraju, ne
>> svađaju se. Ništa. Ozbiljna djeca. Ulaze i izlaze iz busa izvan grada,
>> usred šume. A mnoga od njih još nisu ni ušla u školski sustav, dakle 
>> nije
>> škola zaslužna za to.
>> 
>> Zamislite istu situaciju u Hrvatskoj: međugradski bus od Rijeke do
>> Ogulina, u busu su mala djeca sama, na stanici (prijevoju) Gornje 
>> Jelenje,
>> usred ničega, izlazi 7-godišnji dječak sa sestricom i odlazi u šumu. 
>> Možete
>> li to zamisliti? Ja ne mogu. Mislim da bi kod nas vozač spriječio 
>> dijete u
>> izlasku, a roditelji završili na razgovoru u centru za socijalni rad.
>> 
>> Vraćam se na poantu. U Hrvatskoj živimo u općoj kulturi vlastite
>> neodgovornosti. Za sve je uvijek kriv sustav (država, krivi zakoni, 
>> škola,
>> zdravstvo, porezi...), a za ništa nije kriv ili odgovoran pojedinac. 
>> Djeca
>> se odgajaju po pedocentričnoj ideologiji, po kojoj je ljubav prema 
>> djetetu
>> proporcionalna količini odgovornosti koje ćemo sa djeteta SKINUTI. 
>> Smatra
>> se normalnim i poželjnim dijete što dulje amnestirati od odgovornosti, 
>> sve
>> njegove krivice prebaciti na nekog drugog (npr. na školu i učitelje), 
>> sve
>> njegove obveze odraditi umjesto njega (npr. lektire, zadaće...). Isti
>> princip vrijedi i za roditelje. Mediji godinama (desetljećima) 
>> populistički
>> podilaze pojedincima i odgovornost građana prebacuju na sustav, 
>> državu.
>> Desetljećima živimo u MEDIJSKI PROPAGIRANOJ defetističkoj amnestiji
>> pojedinca i općoj pljuvačini države i sustava. Smatra se da "kod nas 
>> ništa
>> ne može uspijeti, nema se smisla niti truditi". "Poduzetnik ne može
>> zaraditi zbog države i poreza", "pacijent ne može biti zdrav zbog 
>> lošeg
>> zdravstvenog sustava", a "učenik ne može uspjeti zbog loših učitelja i
>> zastarjelih programa". Pa onda, shodno toj prebačenoj odgovornosti,
>> pojedinac niti ne kreće u poduzetništvo (osim uz "prevaru" sustava), 
>> jer se
>> "ionako u ovoj državi ne može uspjeti". Pojedinac niti ne brine za 
>> svoje
>> zdravlje (puši, jede nezdravo, ne kreće se, pije..), jer je za njegovo
>> nezdravlje kriv "loš zdravstveni sustav". A učenik se niti ne trudi, 
>> jer
>> "zašto da se i trudi, kad su za njegov neuspjeh krivi loši učitelji i
>> zastarjeli školski programi". Takve ideje o neodgovornosti pojedinca,
>> desetljećima do pojedinaca dolaze iz medija. (digresija: a sindikati 
>> se
>> takvim idejama ne suprostavljaju). Za to vrijeme, u finskim i 
>> azijatskim
>> medijima uopće nema skidanja odgovornosti s pojedinca, ne pljuju se
>> vlastiti sustavi, ne vlada opći defetizam, roditelji ne skidaju 
>> odgovornost
>> niti sa sebe niti sa svoje djece. Tamo se zna da su za uspjeh učenika 
>> svi
>> odgovorni, zajedno. Svaki sa svojim komadom odgovornosti. Tamo se 
>> djeca od
>> malih nogu uče da su saama odgovorna za svoj uspjeh. Osim toga, tamo 
>> se
>> širi ideja da ima smisla učiti, da će svakome biti bolje u životu ako 
>> u
>> školi bude više učio. Vidite li vi takvu opću motivaciju u Hrvatskoj 
>> (osim
>> kod elite, koja motivaciju učenja povezuje s odlaskom u inozemstvo)?
>> 
>> Volio bih kad bi bio moguć nekakav STEM-ovski eksperiment, u kojem bi 
>> se
>> točno definirali svi važni faktori, planom eksperimenta napravila 
>> njihova
>> "križaljka", pa na kraju dobili relevantni rezultati. Da se naprave
>> statistički relevantne grupe učenika, Hrvata, Azijata i Finaca, koji 
>> bi
>> živjeli u sva tri medijska okruženja, odgajani od roditelja i društava 
>> sa
>> sva 3 načina shvaćanja odgovornosti, da se ta djeca školuju u sva tri
>> postojeća školska sustava. Jasno je da je takvo istraživanje nemoguće. 
>> Ali
>> u hipotetskoj situaciji mogućeg, čini mi se da bi naše priče o "kredi 
>> i
>> ploči", "potplaćenim i nemotiviranim učiteljima" i "lošim i 
>> zastarjelim
>> programima" malo pale u drugi plan (iako u manjoj mjeri stoje), a da 
>> bi se
>> možda iznenadili s "ponderom" kojeg nose eksterni faktori. Između 
>> ostalih i
>> mediji, opći defetizam i kultura neodgovornosti pojedinca za svoj 
>> vlastiti
>> uspjeh i život.
>> 
>> Ugodan odmor svima!
>> 
>> Damir
>> 
>> PS: pazite se sunca, vi ste odgovorni za svoje zdravlje (a ne sustav)! 
>> ;)
>> _______________________________________________
>> Rasprave mailing list
>> Rasprave at sindikat.nsz.hr
>> http://www.nsz.hr/cgi-bin/mailman/listinfo/rasprave
>> 
> -------------- sljedeći dio --------------
> HTML privitak je izbačen...
> URL:
> <http://www.nsz.hr/pipermail/rasprave/attachments/20180804/7b8cc647/attachment.html>
> 
> ------------------------------
> 
> Message: 2
> Date: Sat, 4 Aug 2018 07:06:44 -0700
> From: Zvonimir Sikic <zvonimir.sikic at gmail.com>
> To: "mpetric at unizd.hr" <mpetric at unizd.hr>
> Cc: "rasprave at nsz.hr" <rasprave at nsz.hr>
> Subject: Re: [Rasprave] Rezultati mature u Austriji
> Message-ID:
> 	<CAHSSBL7GEdnyeO=aV7vf5y0A-etDKAo8Y37+2bPfCEazcptJJw at mail.gmail.com>
> Content-Type: text/plain; charset="utf-8"
> 
> "U velikoj mjeri su ih zamijenili imigranti, prvenstveno iz jugoistočne
> Europe, koji nisu ni približno učinkoviti i kvalificirani kao 
> nekadašnji
> lokalni."
> Moja prijateljica koja desetljecima zivi u Londonu tvrdi da su 
> imigranti iz
> jugoistočne Europe učinkovitiji i kvalificiraniji od nekadašnjih
> lokalnih.
> 
> Šika
> 
> Sent from my iPhone
> 
> On 4. 8. 2018., at 15:57, mpetric at unizd.hr wrote:
> 
> U velikoj mjeri su ih zamijenili imigranti, prvenstveno iz jugoistočne
> Europe, koji nisu ni približno učinkoviti i kvalificirani kao 
> nekadašnji
> lokalni.
> -------------- sljedeći dio --------------
> HTML privitak je izbačen...
> URL:
> <http://www.nsz.hr/pipermail/rasprave/attachments/20180804/a19b6860/attachment.html>
> 
> ------------------------------
> 
> Subject: Podnožje Digesta
> 
> _______________________________________________
> Rasprave mailing list
> Rasprave at sindikat.nsz.hr
> http://www.nsz.hr/cgi-bin/mailman/listinfo/rasprave
> 
> 
> ------------------------------
> 
> Kraj Rasprave Digest, Broj 5, Izdanje 9
> ***************************************