[Rasprave] =?UTF-8?Q?=22Race_Quotas_and...=22_i_=22za=C5=A1to_hrvatski_maturanti..?=" - KULTURA (NE)ODGOVORNOSTI POJEDINCA , "NISAM JA KRIV, KRIV JE LOŠ SUSTAV"

[mpetric at unizd.hr]

Poštovani kolega,,

zahvaljujem na zanimljivom prilogu raspravi.

Trud učenika/ca sigurno je važan aspekt njihova općeg uspjeha, pa zatim i
općeg uspjeha školskog sustava i nekog društva. Svakako i o tom aspektu
valja voditi računa i spominjati ga, svakako puno više nego danas.

Za STEM-ovsko istraživanje sa statističkim apstrakcijama različitih naroda
i sami kažete da nije moguće.

Do nekih spoznaja (ali ne STEM-ovski utemeljenih i preciznih) možemo doći
i ne-STEM-ovskim metodama i pristupima. No, ti su pristupi ponekad
drukčiji od STEM-ovskih do te mjere da "faktore" koje zovete "eksternima"
zapravo vide "interno" u svakoj školskoj (ili drugoj promatranoj)
situaciji.

Hoću reći, kad je o javnim politikama (a neke od njih odnose se i na
organizaciju školskog sustava), nema jasnih i preciznih izračuna.

Potrebno je što više različitih spoznaja (pa i "nemogućih", STEM-ovski
inspiranih zamisli istraživanja, jednu od kojih spominjete), ali na kraju
neka strukovno kompetentna osoba (ili osobe) s političkim nervom i
osjećajem za boljitak društva, moraju povući određene konkretne i
pragmatične poteze. (Posve izvan domena znanosti.)

To je dosad bio način na koje su provođe velike (uspješne i neuspješne)
školske (i društvene) reforme.

Meni se čini, dapače sam intuitivno prilično uvjeren u to, da sadašnja
garnitura "STEM-vodstva" MZOŠ-a nije odviše dobro rješenje u tom smislu.

Odnosno da, bar kad je o znanosti i visokom školstvu riječ (Antičić), osim
sveobuhvatnog "rezanja" i "bacanja djeteta s prljavom porodnom vodom"
(throwing the baby out with the bath water), nećemo doživjeti bog zna što.

Rješenje u kojem bi se dodavalo novca u sustav, pa postupno podizala
razina kvalitete i smanjivao prostor za nekvalitetno, činilo bi mi se puno
boljima.

Ali za njega je potrebna drukčija razina političke intuicije i mudrosti od
one s kojom MZOŠ trenutno raspolaže.

Srdačni pozdravi s (radnog) odmora, Mirko

> Pozdrav svima,
>
> ovaj vrlo zanimljv tekst kojeg je kolega Petrić zadnjeg poslao, nagnao
> me je da se još jednom vratim na temu uspjeha učenika u školama i na
> eksterne faktore koji na taj veći ili manji uspjeh utječu. Jasno je da
> je škola temelj, u svakoj državi. No moja je ideja (samo ideja, a ne
> akademska tvrdnja) da na razliku između školskog uspjeha između raznih
> školskih sustava više utječu razlike u eksternim faktorima nego razlike
> u školskim sustavima samima po sebi. I da nikakve "revolucionarne
> reforme" samog školskog sustava neće riješiti stvar.
>
> Kao jedan od tih eksternih faktora spomenuo sam "život na tzv. pametnom
> telefonu" i sve strašne stvari koje on nosi, a imaju veze sa
> sposobnostima potrebnima za školski uspjeh, srednjim slojem i općim
> okruženjem.
>
> Drugi od tih eksternih faktora, za kojeg smatram da je za ono što čini
> razliku u uspjesima učenika važniji od samog školskog sustava, zbirno
> bih podveo pod kapu problema "kulture (ne)odgovornosti pojedinca". Tekst
> kojeg je postao kolega Petrić podsjetio me je na vrlo tvrdu činjenicu -
> školski uspjeh ovisi i o TRUDU učenika da taj uspjeh postignu. Nama u
> Hrvatskoj jako često takva jednostavna činjenica ostaje izvan vidokruga,
> svaki put kad za sve probleme (i stvarne i zamišljene) krivimo
> "nemotivirane i podplaćene učitelje", "neopremljene škole", "zastarjele
> progame" i slične stvari. A u onim rijetkim slučajevima kad se uopće
> dotaknemo motivacije učenika, opet se vraćamo isključivo na greške u
> sustavu školstva, smatrajući da dobri učitelji i dobri programi
> automatski dovode do motivacije učenika.
> Ja mislim da je to krivo. Uspjeh djece iz Azije (npr. na PISA testovima)
> vezan je uz činjenicu da ta djeca žive u kulturi u kojoj se cijeni
> osobni trud. Ako dijete ne uspije postići dobre rezultate, to kod njih
> nije sramota učitelja i sustava, već osobna sramota učenika i roditelja.
> Ta djeca su, tamo možda i pretjerano, naučena na to da ulažu maksimalne
> osobne napoore da uspiju. Meni se čini da bi takva djeca, s takvim
> okruženjem i stavovima, uspjela u bilo kojem normalnom sustavu školstva
> (pa i hrvatskom), nevezano uz "motivaciju učitelja" ili "e-learning". Na
> to me navodi i tekst kojeg je kolega Petrić postao.
>
> Ispričat ću vam par scena iz Finske, pa se vraćam na poantu:
>
> SCENA 1: Prolazim pored dječijeg igrališta u Helsinkiju. Ograđeno,
> uredno, lijepo (tobogani, ljuljačke i sl). Na igralištu dvije mlade
> "tete" i cca 20-30 djece od cca 3-4 godine. Scena lijepa i univerzalna,
> kao i kod nas. Osim jednog detalja, kojeg postajem svjestan tek naknadno
> - ne čujem zvuk! Velika količina djece na tom igralištu ne proizvodi
> zvukove, nema "cijukanja" na koja sam naviknut. Djeca se ne svađaju oko
> prioriteta u redu za tobogan, ne gađaju se pijeskom u pješčaniku, ne
> tužakaju se "tetama", ne piški im ne niti ne kaki.
>
> SCENA 2: Majka ulazi u gradski autobus s dječakom od cca 2-3 godine i
> djevojčicom od cca 1-2 godine. Dječačić plače. Majka mu hladno kaže neka
> stane u kut s druge strane autobusa. Dječak odlazi i staje u kut. Majka
> s djevojčicom stoji daleko od toga, gleda kroz prozor okrenuta leđima od
> dječaka. Gledam majku - niti jedan mišić na licu joj se ne miče, potpuno
> je hladna. Niti jedan Finac u autobusu se ničemu ne čudi, uopće ne
> obraćaju pažnju na scenu. Ne suosjećaju s dječačićem. Dječačić otplače
> svoje i smiruje se. Čitavu vožnju se majka i dječačić odvoze u tim
> pozicijama.
>
> SCENA 3: Vozim se međugradskim busom iz Jyvaskille u jedno selo, također
> u srednjoj Finskoj. Nepregledno prostranstvo šuma i jezera. Bus staje na
> stanicama usred ničega, doslovno u šumi. Na tim stanicama iz busa izlaze
> i u njega ulaze PREDPUBERTETSKA, PA ČAK I PREDŠKOLSKA DJECA , BEZ
> RODITELJA!!! Npr. bus staje usred šume, 10 km od grada, u bus ulazi
> dječak od 7 godina i za ruku vodi sestricu od 4 godine. Ulaze, u tišini
> pružaju novac vozaču, on im u tišini daje karte, djeca sjedaju u bus i
> voze se. Na jednoj vožnji takvih scena vidim 10-tak, u busu bar 30%
> putnika čine djeca bez pratnje roditelja. Ponavljam: na međugradskoj
> liniji. I, slično kao i s igralištem, nema zvuka. Djeca se ne smiju, ne
> hihoću, ne cendraju, ne svađaju se. Ništa. Ozbiljna djeca. Ulaze i
> izlaze iz busa izvan grada, usred šume. A mnoga od njih još nisu ni ušla
> u školski sustav, dakle nije škola zaslužna za to.
>
> Zamislite istu situaciju u Hrvatskoj: međugradski bus od Rijeke do
> Ogulina, u busu su mala djeca sama, na stanici (prijevoju) Gornje
> Jelenje, usred ničega, izlazi 7-godišnji dječak sa sestricom i odlazi u
> šumu. Možete li to zamisliti? Ja ne mogu. Mislim da bi kod nas vozač
> spriječio dijete u izlasku, a roditelji završili na razgovoru u centru
> za socijalni rad.
>
> Vraćam se na poantu. U Hrvatskoj živimo u općoj kulturi vlastite
> neodgovornosti. Za sve je uvijek kriv sustav (država, krivi zakoni,
> škola, zdravstvo, porezi...), a za ništa nije kriv ili odgovoran
> pojedinac. Djeca se odgajaju po pedocentričnoj ideologiji, po kojoj je
> ljubav prema djetetu proporcionalna količini odgovornosti koje ćemo sa
> djeteta SKINUTI. Smatra se normalnim i poželjnim dijete što dulje
> amnestirati od odgovornosti, sve njegove krivice prebaciti na nekog
> drugog (npr. na školu i učitelje), sve njegove obveze odraditi umjesto
> njega (npr. lektire, zadaće...). Isti princip vrijedi i za roditelje.
> Mediji godinama (desetljećima) populistički podilaze pojedincima i
> odgovornost građana prebacuju na sustav, državu. Desetljećima živimo u
> MEDIJSKI PROPAGIRANOJ defetističkoj amnestiji pojedinca i općoj
> pljuvačini države i sustava. Smatra se da "kod nas ništa ne može
> uspijeti, nema se smisla niti truditi". "Poduzetnik ne može zaraditi
> zbog države i poreza", "pacijent ne može biti zdrav zbog lošeg
> zdravstvenog sustava", a "učenik ne može uspjeti zbog loših učitelja i
> zastarjelih programa". Pa onda, shodno toj prebačenoj odgovornosti,
> pojedinac niti ne kreće u poduzetništvo (osim uz "prevaru" sustava), jer
> se "ionako u ovoj državi ne može uspjeti". Pojedinac niti ne brine za
> svoje zdravlje (puši, jede nezdravo, ne kreće se, pije..), jer je za
> njegovo nezdravlje kriv "loš zdravstveni sustav". A učenik se niti ne
> trudi, jer "zašto da se i trudi, kad su za njegov neuspjeh krivi loši
> učitelji i zastarjeli školski programi". Takve ideje o neodgovornosti
> pojedinca, desetljećima do pojedinaca dolaze iz medija. (digresija: a
> sindikati se takvim idejama ne suprostavljaju). Za to vrijeme, u finskim
> i azijatskim medijima uopće nema skidanja odgovornosti s pojedinca, ne
> pljuju se vlastiti sustavi, ne vlada opći defetizam, roditelji ne
> skidaju odgovornost niti sa sebe niti sa svoje djece. Tamo se zna da su
> za uspjeh učenika svi odgovorni, zajedno. Svaki sa svojim komadom
> odgovornosti. Tamo se djeca od malih nogu uče da su saama odgovorna za
> svoj uspjeh. Osim toga, tamo se širi ideja da ima smisla učiti, da će
> svakome biti bolje u životu ako u školi bude više učio. Vidite li vi
> takvu opću motivaciju u Hrvatskoj (osim kod elite, koja motivaciju
> učenja povezuje s odlaskom u inozemstvo)?
>
> Volio bih kad bi bio moguć nekakav STEM-ovski eksperiment, u kojem bi se
> točno definirali svi važni faktori, planom eksperimenta napravila
> njihova "križaljka", pa na kraju dobili relevantni rezultati. Da se
> naprave statistički relevantne grupe učenika, Hrvata, Azijata i Finaca,
> koji bi živjeli u sva tri medijska okruženja, odgajani od roditelja i
> društava sa sva 3 načina shvaćanja odgovornosti, da se ta djeca školuju
> u sva tri postojeća školska sustava. Jasno je da je takvo istraživanje
> nemoguće. Ali u hipotetskoj situaciji mogućeg, čini mi se da bi naše
> priče o "kredi i ploči", "potplaćenim i nemotiviranim učiteljima" i
> "lošim i zastarjelim programima" malo pale u drugi plan (iako u manjoj
> mjeri stoje), a da bi se možda iznenadili s "ponderom" kojeg nose
> eksterni faktori. Između ostalih i mediji, opći defetizam i kultura
> neodgovornosti pojedinca za svoj vlastiti uspjeh i život.
>
> Ugodan odmor svima!
>
> Damir
>
> PS: pazite se sunca, vi ste odgovorni za svoje zdravlje (a ne sustav)!
> ;)
> _______________________________________________
> Rasprave mailing list
> Rasprave at sindikat.nsz.hr
> http://www.nsz.hr/cgi-bin/mailman/listinfo/rasprave
>