Kolumna Vilima Ribića

Nova kolumna iz tjednika Objektiv bavi se ideološkom pozadinom zahtjeva MMF-a te mogućim posljedicama provođenja takve politike.

Prenosimo vam novi tekst Vilima Ribića objavljen u Objektivu koji se bavi trenutno vrlo aktualnom temom (ne)odgovornosti monetarne politike. Starije članke možete pronaći ovdje. 

Najzanimljivija vijest ovih dana dolazi iz Mađarske. Viktor Orban, mađarski premijer, primio je prijekorno pismo šefa Europske komisije jer je mađarska Vlada odlučila reducirati neovisnost mađarske centralne banke. Revolucionaran čin bez sumnje. Dosadašnja dvodecenijska dogma neoliberalnog porijekla propisuje neovisnost centralnih banaka od matičnih vlada. Drugim riječima, monetarna politika, sa zadatkom održanja stabilnosti cijena, mora biti neovisna od neodgovornih vlada koje bi rado tiskanjem novca pokrivale svoju potrošnju, kupovanje birača i socijalnog mira, tj. svoje deficite. Sve na tragu borbe protiv inflacije kao najvećeg bauka čovječanstva. Teško je reći da to nema smisla čak i danas, kada svijet ima puno veće brige nego što je inflacija, budući da su se vladajuće politike doista prečesto pokazivale neodgovornima.

Kolumna Vilima Ribića iz tjednog magazina Forum bavi se moćima nove politike - ostale kolumne pogledajte ovdje.

Iduće godine proći će stotinu godina od katastrofe Titanika. Sve se češće čuju glasovi da svijetu prijeti sličan potop. Neki govore čak i o ratu, drugi primjećuju sužavanje demokracije, treći propast integracijskih pokušaja, četvrti upozoravaju na pojavu desnih rigidnosti a peti na zaoštravanje klasne borbe. Ne govore to ni ekscentrici niti bedaci. Ekonomska kriza bez rješenja na vidiku zaoštrava sve društvene odnose i relacije. Ona izvlači i smeće ispod tepiha dosadašnjih uspjeha.

Kolumna Vilima Ribića iz tjednika Objektiv - ostale kolumne pogledajte ovdje.

O stanju nacije govori popis ključnih raspravnih tema u ovo izborno vrijeme oko kojih će se vjerojatno izbori gubiti ili dobivati. Kriminal i korupcija, nevjerodostojnost ove ili one politike, partizani i ustaše, zasluge za domovinski rat, njegovi heroji i zločini, izlazak iz krize, nezaposlenost i javna potrošnja... Iz ovoga se vidi da je Hrvatima problem i prošlost i sadašnjost. U oba vremena Hrvatima je činjena nepravda; netko ih je pljačkao, ugrozio, ponizio i iskoristio - u prošlosti zle strane sile, u sadašnjosti zli domaći demoni. Prvi su ih homogenizirali i jačali, drugi su ih ubili u pojam i konačno porazili. Hrvatima ne vladaju osjećaji uspješnosti, optimizma,  važnosti i samopoštovanja. Stanje ekonomske recesije i nacionalne depresije. Hrvati bježe u pitanja što je bilo i tko je kriv, tipično za neurastenike koji ne vjeruju u svoje moći. Fokus Hrvatske nije na pitanju kako riješiti probleme, jer bi to pretpostavljalo vjerovanje da su ih u stanju riješiti.

Kolumna Vilima Ribića iz tjednika Objektiv - ostale kolumne pogledajte ovdje.

Za razliku od proljetos sindikati su 15. listopada izašli na ulice i sudjelovali u globalnom prosvjedu građana. Razlog: ovaj je prosvjed imao ozbiljnu ideju i važnu svrhu.

Kolumna Vilima Ribića iz tjednika Objektiv - ostale kolumne pogledajte ovdje.

Posjetio sam Sabor HDZ-a na poziv stranke. Sindikati se uglavnom odazivaju tamo gdje nas pozovu. Socijaldemokratska stranka ne poziva sindikate na svoje skupove. Ljudima pristojne političke kulture to mora izgledati veoma čudno.  

Tekst V. Ribića iz Objektiva od 29.8.2011.

Po svemu sudeći reforma visokog obrazovanja i znanosti propala je još jednom.
Tri zakonska teksta koja su preokupirala širu i akademsku javnost i na kojima je dio akademske zajednice bio angažiran više mjeseci, uz silni rad tijela državne uprave i politike, nisu u srpnju prošla na saborskom odboru za naobrazbu i znanost zbog nedostatka kvoruma. Sjednicu su svojevoljno napustili zastupnici SDP-a kako ne bi postojao dovoljan broj ruku za proceduru glasovanja. Parlamentarni izbori su u prosincu i vjerojatno neće biti vremena za izglasavanje novih zakona. Tako je po drugi puta, nakon 2003. godine,  propao pokušaj modernizacije hrvatskih sveučilišta i znanosti.

Tko je u toj destrukciji, punoj nerazumjevanja i uskogrudnosti, ali i laži i licemjerja, uspio a tko je izgubio?

Dolazim u roditeljsku kuću dvadesetak dana nakon sahrane moga tate. Suze na crnini moje majke. Uvećana fotografija razdraganog starog oca nakon operacije u našem dvorištu usred visećih muškatla. Omanja kuća djeluje puno većom nego prije. Veća je za veličinu nastale praznine. Nije to više ista kuća. Shvaćam, zapravo neživa materija ima dušu. Ljudi su njena duša. Mi smo u opekama kuće, u pločicama dvorišta, u pepeljari pušača, u zamrljanim bejzbol kapama moga oca... Mi smo i u drvetu višnje, i u psu ljubimcu, i mački koja uznemireno traži suhonjava tatina koljenja da na njima zajedno zaspu. Našim odlaskom sve te stvari i sva ta bića bivaju drugačijima.   

Rasprava o tri sistemska zakona u znanosti i visokom obrazovanju traje. Sindikat uvjetuje svoju potporu bezuvjetnim odustajanjem od školarina kao i realnim planiranjem i financiranjem povećanih troškova reforme. Imamo još nekoliko konkretnih zahtjeva ili prijedloga. Ostalo je na tragu europskih rješenja i omogućuje uklanjanje teških slabosti sustava. Nije više pitanje jesu li nam zakoni prihvatljivi već jesu li nam prihvatljiva europska rješenja. Ako nisu netko bi trebao javnosti reći zašto nisu.

U prošlom broju bavio sam se stereotipima o sindikatima u autorstvu jednog ekonomskog komentatora, koji sindikatima zamjera pretjerano inzistiranje na radničkim pravima u vremenu krize. U ovom tekstu moram se baviti još jednim nerazumjevanjem sindikalne pozicije od strane nekih istaknutih komentatora koji prigovaraju sasvim suprotno, da su sindikati zapostavili interese radnika, ili ih iznevjerili time što nisu organizirali prosvjednu povorku za Prvi svibanj.