Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja

web by logIT

English

TAJNIŠTVO:
Ilica 51/ I. kat
10000 Zagreb
Tel: 01/ 48 47 337
Fax: 01/ 48 47 338

Gdje smo?

RAČUNOVODSTVO:
Trg Maršala Tita 4/II. kat
10000 Zagreb
Tel: 01/ 48 82 334
Fax: 01/ 48 55 726

Gdje smo?

E-MAIL:
uprava@nsz.hr

Mapa weba
Primajte novosti sa stranica!
Samo za povjerenike


Education International
Education International

Časopis Radno Pravo
Časopis "Radno Pravo"

Matica hrvatskih sindikata
Matica hrvatskih sindikata

Sindikat državnih i lokalnih službenika
SDLSN

Portal za argumentiranu raspravu
portal za argumentiranu raspravu

Pratite nas i na Facebooku

 


VIJESTI I OBAVIJESTI - AKTUALNOSTI IZ RADA NAŠEG SINDIKATA Povećaj tekstSmanji tekstPrimajte novosti sa stranica
 

PRIOPĆENJE POVODOM ODLUKE GUVERNERA HNB-a

09. ožujka 2011.


Stigla je objava da je HNB oslobodila sredstva banaka za plasmane u visini od 6,3 milijarde kuna.

Postavlja nam se pitanje zašto ta sredstva do sada nisu puštena?

Izostanak povoljnih plasmana i visoke kamatne stope ključni su problem gospodarstva. S visokim kamatama ni jedna zemlja nije uspjela izaći iz krize. Obrnuto, druge zemlje su drastično smanjivale kamate. U Hrvatskoj je visina kamatnih stopa zamrznula gospodarstvo i povećala broj nezaposlenih ljudi. Dio tih ljudi maršira ovih dana po ulicama gradova upirući u svom očaju prst na Markov trg kao izvor problema. Pri tome su prolazili i pored Narodne banke, ne shvaćajući da su se tamo trebali zadržati jednako dugo koliko i pred Markovim trgom.

Očekuje se da ova guvernerova odluka dovede do spuštanja kamata. Zašto je to Rohatinski napravio tek sada? Znamo da je bio ljut na Vladu i Šukera. Je li se to ljutio godinu dana? Toliko se ljutio da su u međuvremenu tisuće ljudi ostale bez posla? Vladi je uvjetovao neke mjere. Uvjetovao je i smanjenje javne potrošnje, vjerojatno aludirajući i na plaće i mirovine. Umjesto njega to je otvoreno govorio njegov zamjenik. Vlada ga nije poslušala. Rohatinski nije respektirao tu političku odluku, ljutio se i odbijao pomoći. Kome je odbijao pomoći? Danas tvrdi da s ovih 6,3 milijarde kuna nije pomogao Vladi, već gospodarstvu. Zašto to nije napravio ranije? Taj odgovor Rohatinski duguje javnosti. Stotine poduzeća ne može se više vratiti iz stečaja. Postupao je po receptima međunarodnih financijskih institucija koje u vrijeme početka krize, kada su krediti najpotrebniji rade monetarne kontrakcije, a kada već iz krize izlazimo tek su skloni monetarnoj ekspanziji. Postoji izreka da banke najviše vole davati kredite onima koji ih ne trebaju.   

Možda se Rohatinski nije ljutio, već je imao stručne razloge za čekanje? Ne treba olako prihvatiti taj odgovor. Naime, postoje i druga stručna viđenja. Već dugo ekonomska struka dokazuje da nema neutralnih ekonomskih politika, čak i kada u njima nema intencionalnosti. Za ta dokazivanja dobivaju se i nobelove nagrade. Stoga se valja zapitati: interese kojih skupina u društvu, svojim činjenjem ili nečinjenjem promiče Rohatinski? U tom traganju dopuštam si dijabolično razmišljanje. Guvernerovo čekanje (i Vladino naravno) dovelo je zemlju do ruba, nastupili su nemiri i danas se on pojavljuje kao spasitelj.

Po nobelovcu Stiglitzu financijski kapital i njegova načela izazivaju socijalna previranja, iz kojih ne izlazi kao pobjednik narod u previranju, već je narod instrument za promjenu vlasti po ukusu financijskog kapitala. Doista, kakav to svijet štiti središnja banka? Svijet rada, zaposlenosti, proizvodnje ili financijskog kapitala?

Već dvije godine, javnost, mediji i masno plaćeni bankarski „nezavisni" analitičari upiru prst u javnu potrošnju, iako je ona jedna od najmanjih u Europi. Tvrde da smanjenje kamata nije moguće bez smanjenja deficita pa zato traže smanjivanje plaća i mirovina. Iako se deficit može pokriti i povećanjem prihoda oni ne traže oporezivanje banaka ili smanjenje kamatnih stopa.

Država nema monetarne instrumente, ali joj ostaju fiskalni. Njima je mogla prisiliti banke na smanjenje kamata tako da im šteta od smanjenja bude manja od štete dodatnog oporezivanja. Neistina je da bi kapital pobjegao, kao što nije pobjegao ni u Mađarskoj nakon oporezivanja.  

Očito je da postoji sukob između narodne većine i bogate manjine, koja ima financijsku moć i drži neke medije. Manjina ga je osvijestila, većina nije. Vlada nije u stanju odabrati stranu. Rohatinski jeste. On stoji na strani financijskog kapitala koji se pod krinkom navodne stručnosti i općih interesa bori grčevito za svoje interese.  

Samo dvije strane banke imaju 42% potencijala u zemlji. Visoka koncentracija banaka dovodi do oligopolne situacije i mogućnosti dogovaranja o stopama rizika i kamata, kao i o utjecaju na politiku. Banke se pozivaju na tržišne zakone, ali su im državni zakoni omogućili netržišni položaj bez rizika u poslovanju. Banke i građevinari spašavaju svoje plasmane u propaloj stanogradnji prebacujući trošak na građane i gospodarstvo putem kamatnih stopa. Banke usred krize ostvaruju ogromne profite, a njeni čelnici dijele 30 milijuna kuna dobiti godišnje. Sve se to događa pod vladavinom ovog guvernera.

Banke u Hrvatskoj djeluju egoistično i neempatično (socijalno psihopatski sindrom), a činjenica da je većina njih u stranom vlasništvu pokazuje se sada izuzetno osjetljivom. Radi se o bešćutnosti spram nacije u kojoj se živi i djeluje.

Uloga HNB-a, nakon njenog uspjeha u očuvanju monetarne stabilnosti na početku krize, postaje više nego sporna u daljnjem tijeku krize. Po hrvatskim zakonima zadaća je HNB-a starati o stabilnosti cijena. Stiglitz drži da je takva uloga središnjih banaka u svijetu pogrešna. Umjesto usredotočenosti na krajnje ciljeve ekonomske politike rast, zaposlenost i životni standard, one se bave brigom samo o posrednim ekonomskim ciljevima - inflaciji, tečaju valute.... Dio nemoći politike vezan je uz takvu zadaću i rigidnu orijentaciju središnje banke. Stiglitz kaže: "Makroekonomska politika nije isključivo tehnička stvar, te se stoga ne bi trebala dodjeljivati tehnokratima. Još je problematičnije da o njoj odlučuje nezavisna središnja banka koja ne predstavlja grupe na koje utječe makropolitika, kojom dominiraju financijski interesi i koja poklanja malo, a možda ni malo pažnje nezaposlenosti". Stigliz otvara i pitanje nezavisnosti a još i više reprezentativnosti središnjih banaka. Po njemu je malo dokaza da zemlje s nezavisnim središnjim bankama imaju brži razvoj. No, svakako, njihovo  djelovanje ne smije se ograničiti samo na inflaciju. Radnici po Stiglitzu moraju u njima imati svoje predstavnike.  

 

U Zagrebu, 08. ožujka 2011.

 

Vilim Ribić  


Arhiva novosti


Povratak na vrh stranice

 






 

Einstein - član Sindikata

Što imam od Sindikata

Što imam od Sindikata

 


01. siječnja 1970.

Opširnije...

 
Forum
Često postavljana pitanja
Prilozi članova
Temeljni kolektivni ugovor
Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje
Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju
Ostali važniji propisi
Web dizajn i programiranje: logIT internet usluge