Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja

web by logIT

English

TAJNIŠTVO:
Ilica 51/ I. kat
10000 Zagreb
Tel: 01/ 48 47 337
Fax: 01/ 48 47 338

Gdje smo?

RAČUNOVODSTVO:
Trg Maršala Tita 4/II. kat
10000 Zagreb
Tel: 01/ 48 82 334
Fax: 01/ 48 55 726

Gdje smo?

E-MAIL:
uprava@nsz.hr

Mapa weba
Primajte novosti sa stranica!
Samo za povjerenike


Education International
Education International

Časopis Radno Pravo
Časopis "Radno Pravo"

Matica hrvatskih sindikata
Matica hrvatskih sindikata

Sindikat državnih i lokalnih službenika
SDLSN

Portal za argumentiranu raspravu
portal za argumentiranu raspravu

Pratite nas i na Facebooku

 


VIJESTI I OBAVIJESTI - AKTUALNOSTI IZ RADA NAŠEG SINDIKATA Povećaj tekstSmanji tekstPrimajte novosti sa stranica
 

Dva interview-a s Vilimom Ribićem

10. kolovoza 2009.

Glas Slavonije 8.8.2009. i Slobodna Dalmacija 15.8.2009.

GLAS SLAVONIJE

SLOBODNA DALMACIJA 

VILIM RIBIĆ, PREDSJEDNIK NEZAVISNOG SINDIKATA ZNANOSTI, O SINDIKALNOJ SCENI, ODNOSU S VLADOM TE O SVE ČEŠĆE NAJAVLJIVANIM PROSVJEDIMA ZA JESEN:

Koalicija HDZ-a S HSS-om za Hrvatsku je prava tragedija!

Objavljeno: 8.8.2009

 

 Jedan od najoštrijih kritičara najavljivanih Vladinih mjera i jedan od najtvrđih pregovarača, Vilim Ribić, predsjednik Nezavisnog sindikata znanosti, često je nakon donošenja poreznog nameta zvanog harač (između ostalog) prozivan od drugih sindikalnih udruga za kooptiranje s Vladom i ublažavanje nastalih problema. Ribić, međutim, objašnjava razvoj situacije, posebno oko sporazuma s Vladom o plaćama...

- Mi smo pregovore zaključili u svibnju sporazumom o plaćama nakon štrajka. Sporazum Vlada ne dovodi u pitanje, vjerojatno zato što zna da to i ne može. Dakle, trenutačno javne službe ne pregovaraju. Međutim, kao predstavnik naše središnjice, Matice hrvatskih sindikata, sudjelujem u redovitom socijalnom dijalogu preko Gospodarsko-socijalnog vijeća.

Pripadate li među sindikalne vođe koji zagovaraju izvođenje članstva na ulice i kako gledate na slične pozive za masovne prosvjede?

- Izvođenje članstva na ulicu ima opravdanja samo ako sindikati imaju jasan i suvisao skup zahtjeva prema Vladi. Prosvjedi koji bi trebali služiti samo zavaravanju javnosti o radu i moćima sindikata, bez cilja i rezultata, kao što je bio prošlogodišnji u travnju, nisu prihvatljivi. Čini mi se da naši gospodarski sindikati olako pribjegavaju prosvjedima umjesto štrajkovima.

 

Kosor ima drukčiji pristup od Sanadera

Mislite li da bi promjena vlasti nešto riješila?

- Promjena vlasti u ovom trenutku ne bi pomogla zemlji, već bi samo beskrajno otežala borbu za izlazak iz krize. Inače, mislim da vlast ne radi dobro, no ni u oporbi ne vidim odgovornu alternativu. To je jedna od turobnih hrvatskih istina. Količina plitke i površne, gotovo infantilne kritike koja dolazi iz oporbe, puna neotesanog prepucavanja vrijeđa ljudski razum, ne prosvjetljuje građane i birače, i ne pridonosi rješavanju problema, već ih sve udaljava od politike. Kvalitetni mladi ljudi u tu kaljužu ne zalaze. Politiku inače vidim kao izuzetno važnu djelatnost, poprište borbe dobra i zla. Dobri ljudi, a to su oni koji misle o cjelini i koji gledaju dugoročno, zaziru od politike. Stoga je u politici previše zlih, taštih, neplemenitih, a tu mislim na one koji misle partikularno, za sebe, svoju općinu, kraj, poduzeće, koji misle sebično i gledaju od danas do sutra. A onda s razlogom politika u javnosti nema ugled kao djelatnost, pa opet zbog toga solidni ljudi u nju ne ulaze. I tako se krug zatvara, a zemlja se jedva vuče pod teretom kužne politike. Ovakva oporba tome daje dodatni pečat

Vrijeme je za treću Hrvatsku, Hrvatsku rada

Je li točno da ste simpatizer Hrvatske narodne stranke i da nastupate u skladu sa stavovima te stranke?

- Sasvim netočno. I HNS svrstavam u oporbu o kojoj sam prije govorio. Nastupam isključivo u skladu sa svojim stavovima, koji su uglavnom i stavovi sindikata koje predstavljam. Meni usluge ni jedne stranke ne trebaju da bih vidio što vidim i mislio što mislim. Prije mi se čini da njima nedostaju moja viđenja. Naime, poprilično sam uvjeren da ideale koje živim, a to su socijalna pravda te rad i učenje kao najveće vrijednosti, iskreno ne zastupa ni jedna hrvatska stranka. Stoga mislim da postoji treća Hrvatska, koja ne samo što se mora probuditi nego i organizirati. To je Hrvatska rada. Poštenog rada. Nje nigdje danas nema. Nju čine bešćutno izrabljivani radnik u trgovini, poslodavac koji želi poslovati pošteno, podcijenjeni djelatnik u prosvjeti i zdravstvu, studenti i njihovi roditelji koji plaćaju studiranje, građani nezaštićeni na sudovima i opelješeni kod odvjetnika, radnik koji se ne usudi osnovati sindikat, to su svi oni slabiji u raljama moćnijih.

 

Proveli ste sate i dane u pregovorima, što nakon svega zamjerate Vladi?

- Ne znam na koju vladu mislite: Sanaderovu ili Kosoričinu. Primjećujem razliku. Ako me pitate za Sanaderovo vladanje, onda primjećujem da su se plodovi rada produktivnih i kreativnih dijelova društva permanentno prelijevali u neproduktivne sektore i privilegirane skupine. Rad i znanje potplaćeni su u korist preplaćenog nerada. To je "istočni grijeh" Sanaderove vlade. Svrha nije bila boljitak cjeline, boljitak Hrvatske, već održavanje na vlasti. Sredstvima uspješnih koji stvaraju novu vrijednost financiraju se neuspješni. Marljivi financiraju privilegirane. Ako je zbog tih razloga propao socijalizam, onda ni Hrvatska ne može isplivati s takvim teretima kao što su brodogradnja, subvencije, nepovratne potpore, državna poduzeća i nereformirana poljoprivreda u kojima se novac doslovce rasipa, socijalna davanja koja ne dolaze najsiromašnijima, privilegirane skupine tragom Domovinskog rata (ogroman broj lažnih branitelja), umirovljenja ljudi sposobnih za rad itd., itd. Takvom politikom godinama se kupuje konzervativno i nazadno biračko tijelo, koje je kočnica razvoju, a djelatnosti koje ga mogu ponijeti ostaju ili zapostavljene ili zagušene pretjeranim nametima. Tvrdim da je koalicija HDZ-a s HSS-om, kao najjačim sindikatom u državi, za Hrvatsku prava tragedija. Srce mi se steže kada čujem mlade, marljive i obrazovane ljude koji ne žele živjeti u svojoj zemlji jer im se sve gadi od nereda i nepravdi. Također, imam još jedan velik prigovor. Uloga države u razdoblju Sanaderove vlasti nije smanjena, nego je ojačana, što je glavni generator korupcije. Iako sam gospođu Kosor prije znao oštro kritizirati, moram se za sada suzdržati jer primjećujem neki drugačiji pristup. No, unatoč tome nisam pretjerani optimist jer ne vjerujem da će HDZ staviti razvojne interese države ispred borbe za vlast. A upravo je to temeljni hrvatski konflikt. Oni to jednostavno, čini mi se, ne mogu, jer bi u suprotnom napustili svoju izbornu bazu, sebične i neproduktivne dijelove društva. To je ključni razlog zašto nema razvoja i zašto je Hrvatska po društvenom bogatstvu prije rata bila ispred svih istočnih zemalja, a danas je iza svih njih.

Privatni i državni

Vaše izjave da je radnicima koji rade u privatnim tvrtkama bolje da rade i za ikakvu plaću nego da im firma ode u stečaj, nisu primljene naklono. Zaposlenici takvih tvrtki kažu da oni izdvajaju sredstva za plaće u znanosti i da su očekivali više solidarnosti.

- Ako ti radnici misle da je bolje da ostanu bez radnog mjesta, onda oni valjda znaju što je za njih najbolje.

Bili ste zagovornik da i branitelji i svi ostali trebaju biti solidarni i solidarno sudjelovati u podjeli tereta krize. Kakav stav zauzimate danas?

- Uvijek isti. Teret krize mora se razmjerno rasporediti. To je pitanje elementarnog društvenog morala. Bez toga nema civilizacije.

Svi govore o vrućoj jeseni. Što mislite kakva će nam jesen biti?

- Hladnija nego ljeto.

Jesu li sindikati jedinstveni?

- Očekivanja da sindikati uvijek nastupaju jedinstveno nisu realna. Zato što objektivno ne zastupamo uvijek sukladne interese. Nekada da, nekada ne. Radnici u prosvjeti nemaju uvijek iste interese kao radnici u brodogradnji. Ali, primjerice, kada se radi o zdravstvenoj reformi, onda imaju iste interese. Međutim, naši sindikati ponekad se ne mogu dogovoriti ni oko pitanja oko kojih imaju iste interese. Tu je boljka liderstvo i strah sindikalaca za radno mjesto.

Porezi su opravdani

Treba nam porez na imovinu i nove reforme

Kontaktirate li sa svojim kolegama iz EU, i što oni kažu o svom položaju u ovom vremenu krize? Koji je minimum ispod kojega nećete ići?

- Da, svi smo u sličnoj situaciji. Redukcije su svagdje. U rujnu smo pozvani na veliku konferenciju u Varšavi o stanju u prosvjeti vezano uz globalnu krizu. Što se tiče minimuma, minimum zahtjeva Matice hrvatskih sindikata je porez na imovinu, i reforme u svim segmentima, od brodogradnje do visokog obrazovanja.

Nije svaki novi porez loš, pitanje je kako i za što će se on upotrijebiti, no šokiran sam količinom neshvatljive sebičnosti, uskogrudnosti i neplemenitosti naših vodećih kapitalista

Prosvjedi koji bi služili samo zavaravanju javnosti, bez cilja i rezultata, nisu prihvatljivi. Čini se da naši gospodarski sindikati olako pribjegavaju prosvjedima umjesto štrajkovima.

 

S obzirom na krizu i recesiju, gdje kao sindikalist vidite mogućnost još većih ušteda?

- Mislim da sam na to već odgovorio. Smanjenje subvencija i reforme daju uštede, ali za to treba vremena. U kratkom razdoblju za pokriće rupa u državnoj blagajni nema drugog rješenja nego pribjeći poreznim opterećenjima. Tako rade sve zemlje koje su u krizi. Hajka koja se u istom tonalitetu otvorila na račun Vlade ima nekoliko uzroka. Ona, kao prvo, oslikava da javnost nema elementarno povjerenje u vlast, pa ni u promjenu čelne osobe. Time gospođa Kosor nije dobila priliku od sto dana. Uzrok takve odbojnosti vidim ne samo u postupku prethodnika nego i u pogrešnom redoslijedu poteza koji je Vlada napravila. Oporezovala je rad prije nego kapital i imovinu, a nije još jasno hoće li i koliko zahvatiti kapital. Zbog toga je okrenula protiv sebe i one medije koji nisu pod utjecajem krupnog kapitala. Mediji krupnog kapitala napali su takve mjere zato što je Vlada najavila i uvela neke poreze i na kapital. Naravno, njima ni najmanje ne smetaju porezi na plaće, iako su i to kritizirali jer u svojoj vulgarnoj interpretaciji neoliberalnih poučaka pronose dogmu o tome da je svaki novi porez pogrešan. Time su ti mediji podvalili cjelokupnoj javnosti, koja je to usvojila kao neku istinu o kojoj nitko u zemlji ne raspravlja. Na jednom sastanku u Vladi pred predstavnicima HUP-a morao sam planuti i upozoriti ih da su porezi izuzetno dobra stvar, jer omogućuju bolesnima da se liječe, državi da ima vojsku, ljudima da se školuju, a građanima i da im netko odnese smeće ispred kuće. Nije svaki novi porez loš, već je pitanje kako i za što će se on upotrijebiti. Prečesto sam šokiran količinom neshvatljive sebičnosti, uskogrudnosti i neplemenitosti naših vodećih kapitalista. Bez ikakvog problema žrtvovat će opće dobro za malo povećanja svojih profita. Ne postoji socijalna odgovornost hrvatskih korporacija.

 

Vesna KLJAJIĆ

 

 

Slobodna Dalmacija

15.08.2009. | 10:17

O BURNOJ JESENI KOJA NAS OČEKUJE I KANDIDATURI ZA PREDSJEDNIKA

Vilim Ribič: Prosvjedima natjerati politiku na djelovanje

Sindikati su katalizator i oni mogu potaknuti neke promjene ili ih ubrzati. Ali unatoč tome što su sindikati čestitiji segment hrvatskog društva, sve sam uvjereniji da oni ne mogu napraviti onu tektonsku promjenu koja nam treba. Ona se može dogoditi samo u sferi politike

 

Vilim Ribič, predsjednik Velikog vijeća Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, želio bi mjesto sindikalnog čelnika zamijeniti funkcijom predsjednika države. Iako kaže kako još uvijek nije odlučio hoće li se kandidirati na predstojećim predsjedničkim izborima, iz razgovora je vidljivo kako je to ipak gotova stvar. Razgovarali smo s njim o trenutačnoj situaciji u zemlji, o njegovim sindikalnim kolegama, ali i o političkim razmišljanjima.

S jedne strane Hrvatska troši stotine tisuća kuna na osiguranje bivšeg premijera, saborske plaće iznose od 16 do 22 tisuće kuna, povećavaju se plaće čelništva HEP-a. S druge strane, država uvodi krizni porez radnicima i povećava PDV. Je li to nelogično? Vodi li ova Vlada politiku, kao što neki kažu, “uzmi siromašnom i daj bogatom”?

Ne bih to nazvao nelogičnošću. Problem ima moralnu dimenziju. Naša država je neuređena, puna nepravdi i apsurda. Hrvatska je ipak balkanska zemlja, ne toliko zemljopisno, koliko mentalitetno, ali ne u onom pozitivnom smislu (kolijevka civilizacije), nego u onom lošijem: nered, bahatost, rastrošnost, korupcija, nepravednost, vladavina jačega, postupanje mimo načela i pravila. Postoje gori primjeri od ovih koje ste naveli. Nešto je nužnost, poput Sanaderova osiguranja, to je valjda tako u svim državama svijeta.

Kažu da su Hrvati trpeći narod, slažete li se i s tim?

Ljudi trpe mnogo toga jer nemaju instrumente. Što zapravo mogu? Izići na prosvjede i nakon toga sve po starom. Možemo najaviti i opći štrajk, ali je ključno pitanje što će se događati poslije toga u političkoj sferi. Štrajk ne može trajati sto dana, kao ni prosvjed. Na prosvjedu ljudi se ispušu, i ima to važnu ulogu jer se neke stvari pomiču, na dnevni red politika ipak stavlja probleme koje inače ne bi rješavala. Međutim, ove endemske, sistemske probleme, nepravde i teške anomalije u društvu, može se riješiti samo u sferi politike.  

Kako očekujete da se stvari riješe u sferi politike kada ljudi ne žele u njoj sudjelovati?

Čestiti ljudi moraju više sudjelovati u politici, a ne od nje bježati. Dosta je bavljenja nacionalnim temama, to više nije hrvatski problem. To je tema samo da zavede i odvede ljude od stvarnih problema. Hrvatska nije ugrožena pa nije čak ni u ozbiljnim problemima sa Slovenijom. Najveći današnji problem Hrvatske je problem sebe same. Hrvatski je mentalitet potpuno drukčiji nego, primjerice, skandinavski gdje je veća štednja i princip da trošiš samo ono što i zaradiš nema razbacivanja i rastrošnosti unatoč velikom bogatstvu. I to je ono što Hrvatskoj nedostaje etika rada i odmjerenosti. Najveća odgovornost za promjenu svijesti leži na inteligenciji. Međutim, jedan njezin dio bavi se nacionalnim ogorčenjima, drugi je zabavljen svojim temama i nezainteresiran za opće dobro, treći sudjeluje u mlaćenju para na javnom narodnom dobru. Taj treći nije najmanji i šalje najgore poruke.

No, teško će se to promijeniti, mi smo potrošački narod koji živi na kredit i kartice. Vidite kakav nam je vanjski dug, koliko su građani zaduženi. Možda nam je to u genima?

Nije ništa u genima. Hrvatska živi u blizini bogatih zemalja i naprosto postoje apetiti za većom potrošnjom, i to je normalno. No, politika je ta koja bi trebala bit korektiv, koja šalje određene poruke i ima instrumente da, primjerice, stimulira rad i učenje kao apsolutni prioritet, a kažnjava život bez rada, od rente i imovine, rastrošnost i bahatost. U anglosaksonskom svijetu učenici nose kute u školama zato što je u tom svijetu razmetanje materijalnim statusom društveno neprikladno.

Kažete da građani nemaju instrumente za promjene. Jesu li onda sindikati ti koji bi trebali odigrati ključnu ulogu u promjenama?

Sindikati su katalizator i oni mogu potaknuti neke promjene ili ih ubrzati. Ali unatoč tome što su sindikati čestitiji segment hrvatskog društva, sve sam uvjereniji da oni ne mogu napraviti onu tektonsku promjenu koja nam treba. Ona se može dogoditi samo u sferi politike. No, naša je politika zakucana u dvije neinventivne opcije, od kojih, po mojemu mišljenju, ni jedna nije u stanju ponuditi promjene u korijenu. Građani trebaju tražiti treće mogućnosti.

To znači da će građani tek na sljedećim parlamentarnim izborima promijeniti stanje u zemlji?

Nadam se. Ponajprije se trebaju dogoditi promjene u politici, a onda i u drugim segmentima. Primjerice, osim inteligencije, i uloga Crkve može biti prevažna. No, ako imamo toliko nepravdi, mita, korupcije, nesolidarnosti, nešto nije u redu i s porukama koje dolaze s oltara. Pitanje je koliko Crkva ima utjecaja na moralno stanje u društvu i može li ga uopće imati.

Biste li se složili s tvrdnjom da u Hrvatskoj više ne postoji kategorija morala?

Ne. U Hrvatskoj postoji erozija nekih moralnih vrijednosti. Svima nam je jasno da biti čestit, skroman i radišan nije nešto na što se ljudi vezuju i na čemu stječu društveni ugled. Jer, danas zapravo ugled stječete ako ste nekoga prevarili, pa ste se obogatili, ili ako prodajete svoj izgled, ili ako dobro javno lažete. To su vrijednosti, zar ne?

Želite reći da je sustav vrijednosti izokrenut, pa bi to politika trebala promijeniti?

Da. Ljudi bi trebali više voditi računa o politici. Naime, sve politike do sada godinama generiraju prelijevanje plodova rada uspješnih i kreativnih sredina u neproduktivne sektore i povlaštene slojeve društva koji gutaju novac poreznih obveznika. To nije problem samo u ekonomskom smislu, nego ima neusporedivo veće negativne posljedice na radnu etiku. U Slavoniji poduzetnici ne mogu naći ljude za rad na polju ili u građevini jer veliki broj ljudi u najboljim životnim godinama prima nekakvu mirovinu. Kakvu vrijednost u takvoj okolini može imati marljivost? Slično je i sa sveprisutnošću države, u gospodarstvu posebno. Takva pozicija, u kojoj država, odnosno činovnik u državnom aparatu, odlučuje tko će preživjeti, a tko odumrijeti na tržištu, idealan je poligon za korupciju. To razara bilo kakvu etiku poslovanja. Država treba sudjelovati u minimalnom broju funkcija, u pitanju sigurnosti građana i granica, u obrazovanju i zdravstvu, u socijalnoj zaštiti najslabijih. Ali subvencioniranje onoga što ne može stajati na vlastitim nogama jest smrt za razvoj zemlje isto toliko koliko i za poslovni moral. I to ne samo zato što na to odlaze milijarde kuna, nego što se na taj način šalje poruka “ne moram biti uspješan, ali ipak mogu pristojno živjeti jer me štiti država, vlada, sindikat”.

Svi govore o prosvjedima koji bi se trebali održati ove jeseni. Hoće li sindikati zajedno prosvjedovati, i s kojim ciljem? Naime, stječe se dojam da baš i niste jedinstveni?

Mislim da su razlike među sindikatima prirodne jer sindikati nemaju uvijek zajedničke interese, ali to ne znači da ih nećemo prepoznati i oko njih se mobilizirati. Inače, u pitanju su različiti sektori i ne može, primjerice, Ozren Matijašević govoriti isto kao i ja. On zastupa brodogradnju, a ja obrazovanje i znanost, i drukčije gledamo na probleme. Razumijem Ozrena puno više nego on druge. I neću na njegove neopravdane objede reagirati u medijima jer sindikati imaju puno jače protivnike nego što su jedni drugima.

Često se stječe dojam da su čelnici sindikata postali prave političke figure i da se u javnosti nadmeću kako bi pokazali tko je veći šef?

Možda to tako izgleda sa strane, ali ja nemam dojam da je tako, ili barem ja nisam takav. No, dobar dio čelnika jako se boji za svoju poziciju i zbog toga podilaze trenutačnim raspoloženjima ljudi i javnosti, umjesto da članove vode i podižu u pravcu njihovih istinskih i trajnijih interesa.

Što to konkretno znači?

Ti ljudi su u Vladi vrlo kooperativni, pa i produktivni kada treba riješiti neki problem zbog kojeg smo tamo. Međutim, kad iziđu sa sastanka, distanciraju se od onoga što su govorili za stolom jer se boje kritike javnosti, svojih članova. Znam da je to ljudski, ali ne može se reći da je baš plemenito i hrabro. Oni odglumataju neku hrabrost time što napadnu Vladu za odluke kojima su i sami dali doprinos, ali danas svaka budala može napasti Vladu, i to nije nikakva hrabrost. Hrabrost je kada treba stati iza nekog odricanja i to objasniti ljudima. Sindikati takvim pristupom ruše smisao socijalnog dijaloga jer rijetko kada preuzimaju dio svoje odgovornosti. Nisu ni poslodavci drugačiji pa pomalo čudi da to sve još uvijek hoda. Neki su sindikalci uvijek protiv bilo kakvog dogovora. Takvim pristupom nije moguće unaprijediti stvarne interese svojih članova, ali je moguće sebe lansirati u medije. Neki se “zalažu” za sve radnike i sve građane i sve slojeve. Doista, jedan dan su za prosvjetu, a drugi dan za subvencije poljoprivredi. Ako ste za sve, onda zapravo niste ni za koga. To je baš kukavički, ali u našoj javnosti to se ne primjećuje.

Niste mi odgovorili na pitanje hoćete li prosvjedovati na jesen, i zašto?

Bojim se da će sindikati prosvjedovati zato što misle da je sad raspoloženje takvo. No, mislim da sindikati prije prosvjeda moraju imati osmišljenu politiku, listu sa zahtjevima i rokovima ispunjenja. Jedino tako prosvjed može biti djelotvoran. A sve drugo je kolektivna psihoterapija za 50 tisuća ljudi.

Želite reći da su sindikati neorganizirani?

Ne. Želim reći da neki čelnici ne žele postaviti ciljeve i preuzeti obveze. Naša središnjica sigurno neće sudjelovati u prosvjedu koji nema unaprijed artikulirane zahtjeve. Naučili smo nešto na prošlom prosvjedu prije godinu dana, koji nije dao nikakvog učinka.

To znači da prosvjeda možda i neće biti?

Ovisi o mnogo čemu. Ne mogu govoriti za druge. Osim toga, prosvjed treba biti sredstvo. Cilj je da Vlada ispuni naša očekivanja.

Jeste li u kontaktu s ostalim sindikalistima jer rujan je pred vratima, je li netko preuzeo inicijativu?

Ne, još nismo imali sastanak.

Hoćete reći da ste vi među onim sindikalnim čelnicima koji se nisu otuđili od svojih članova?

Mislim da da. Danas imate dvije vrste sindikalaca jedne koji mogu, poput Matice i SSSH, dovesti na trg 50.000 ljudi ili organizirati učinkovite štrajkove. Drugi rade jedino s medijima, to je tzv. estradni sindikalizam. Neki nikada nisu vodili ni jedan štrajk, ni jedan veći prosvjed, ali su medijski vrlo eksponirani. I to je isto potrebno, ali ne možete samo na tome zasnivati sindikalni rad.

Stalno spominjete štrajk, je li i on jesenska opcija?

Mislim da je primarni posao sindikata štrajk. Nije čudno da sindikati organiziraju i prosvjede, ali je čudno da ne organiziraju štrajkove. Nismo još imali opći štrajk.

Neki se boje da bi se prosvjedi mogli pretvoriti u nerede. Što vi mislite? Jesu li ljudi nakon godina strpljenja pred pucanjem?

Ako me pitate doslovno, odgovor je ne. U demokraciji je dopušteno nezadovoljstvo izražavati na javne načine, a demonstracije koje smo do sada viđali u Hrvatskoj nisu bile obilježene nasiljem i sukobima s policijom (iako su i one sastavni dio demokratskog kaleidoskopa, npr. u Francuskoj ili Njemačkoj). Ja u prosvjedima ne vidim ništa dijabolično. Naprotiv, oni su doprinos stabilnosti i održanju demokratskog poretka. Malo ljudi to razumije. Sindikalne akcije mogu ugroziti poneku vlast, ali ne i poredak.

Može li pozicija sindikalnog čelnika poslužiti i kao odskočna daska za politiku? Hoćete li se kandidirati za predsjednika Republike?

Nakon 19 godina sindikalnog rada, osobno mi ne treba politička karijera. Međutim, uvidi koje sam stekao upućuju me da je Hrvatskoj potrebno veliko pospremanje. Zanima me samo radikalno izmijenjena slika Hrvatske za nekih 15 godina. I na tome sam spreman raditi u široj skupini odgovornih ljudi koji imaju i ideju i viziju. O kandidaturi još razmišljam.

To znači da biste se bavili politikom jer biste na Pantovčaku mogli lakše rješavati neke stvari?

Ne znam je li to baš s Pantovčaka lakše. Ali, gledam HSS koji je najjači “sindikat” u zemlji. Izborili su mnogo toga, na žalost na krivi način i na štetu svih nas, samo zato što sjede na mjestu gdje se donose odluke. Sindikati su reakcija na zbivanja, ali politika je ipak akcija i kreiranje naše stvarnosti.

Dakle, išli biste kao nezavisni kandidat?

Da, logično. Prelazak iz sindikata u neku od ovih postojećih političkih stranaka znači napustiti vrijednosti koje sam spomenuo.

Imate li novca za kampanju?

To je najveći problem. Ali ako postoje dobre ideje i kvalitetni ljudi, valjda će se naći i novca. Uostalom, zanimljivo je i testirati može li se u demokraciji nadmetati i bez novca.

Nepravedne plaće

Možete li komentirati činjenicu da su plaće u državnim poduzećima veće nego u javnim službama. Primjerice, prosječna plaća u HAC-u je 8000 kuna, dok je u zdravstvu 7500, a u prosvjeti oko 5600 kuna?

Kada plaće u prosvjeti, u kojoj je 80 posto radne snage s visokom stručnom spremom, usporedite s plaćama u HAC-u, gdje imate iznimno nisku kvalifikacijsku strukturu, tada vidite koliko apsurda ima u zemlji u kojoj ne postoji politika plaća. To je potpuni kaos. Plaće u državnim poduzećima godinama rastu najbrže. Umjesto ujednačavanja plaća, ministar Šuker u ožujku ove godine ukinuo je praćenje plaća u državnim poduzećima tako da više nitko u zemlji ne može pratiti plaće u svim državnim poduzećima. To je isključivo Šukerovo maslo.


Arhiva novosti


Povratak na vrh stranice

 






 

Einstein - član Sindikata

Što imam od Sindikata

Što imam od Sindikata

 


01. siječnja 1970.

Opširnije...

 
Forum
Često postavljana pitanja
Prilozi članova
Temeljni kolektivni ugovor
Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje
Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju
Ostali važniji propisi
Web dizajn i programiranje: logIT internet usluge