Prosvjedno pismo redakciji Dnevnika HTV-a

Pregovarački odbor sedam sindikata javnih službi je povodom neistinitog prikaza reakcije sindikata na vladin prijedlog ukidanja božićnice koji je objavljen u subotnjem Dnevniku HTV-a objavili prosvjedno pismo slijedećeg sadržaja:


PROSVJED

REDAKCIJI DNEVNIKA HRVATSKE RADIO
TELEVIZIJE

Molimo da vašim gledateljima
omogućite istinit uvid o reakciji sindikata na Vladin prijedlog o ukidanju
božićnice, regresa i dara za djecu. Naime, u Dnevniku Hrvatske televizije, u
subotu 27. ožujka objavljen je prilog u kojem je na tendenciozan način urednica
Dnevnika, g?a Dijana čuljak, odlučila milijunskom gledateljstvu ponuditi svoju
verziju „istine" o sindikalnom prijedlogu, a time i svoje shvaćanje pravednosti
i solidarnosti. U uvodnoj riječi urednica informira što poslodavci misle o
našim stajalištima, koja to zapravo nisu, da bi nakon toga cijeli prilog bio
kreativna proizvodnja dokaza u prilog poslodavačke istine, i to izborom
govornika, skučenim prostorom za sindikalnu istinu, te vidno pristranim
komentarom autorice priloga.

Pri tome se urednica Dnevnika ne
ustručava prenositi uvredljive i paušalne poslodavačke stereotipe na štetu
radnika u javnim službama apostrofirajući njihovu privilegiranost. U čemu se
sastoji privilegirani položaj medicinske sestre ili socijalnog radnika ili
zatvorskog čuvara…? To nije rečeno. Možda time što imaju posao. Ali to ima i
g?a čuljak, zar ne?

Takva vrsta neobjektivnosti nije
primjerena niti privatnim medijima, od kojih neki mjesecima vode bjesomučnu
hajku protiv ljudi u javnim službama, a kamoli javnoj televiziji čiju pretplatu
plaća 250 tisuća zaposlenih u javnim i državnim službama. Sada se i javna
televizija na naše iznena?enje uključila u kampanju nesnošljivosti prema
ljudima koji liječe, uče, skrbe i čuvaju naše gra?ane i našu zemlju u vojsci,
policiji, zdravstvu, školstvu…Dok je prizemni interes privatnika potpuno
razvidan, o motivima urednice javne televizije da lansira neistine ostaje nam
tek naslućivati.

Poguban je utjecaj ovakvih
priloga na mentalno stanje cijele nacije, napad je to na rad kao vrijednost, na
ljude koji počesto entuzijastički rade svoj posao, od bolnica, staračkih domova
do škola. Takav pristup stvara razdor me?u radnicima i gra?anima, pri čemu se
odgovornost za taj razdor imputira zaposlenicima i sindikatima a ne medijima
koji ga doista proizvode. Koliko je to nepravedno i nerazumno uvjerite se iz
sljedećih objašnjenja.

1.
Sindikati javnih službi nisu tražili da Vlada ikome
smanjuje ili ukine božićnicu i regres. Sindikati su Vladu tek upozorili da naše
zaposlenike smije pozivati na solidarnost s radnicima koji mogu izgubiti posao
(ili su ga već izgubili) samo ako to isto Vlada traži i od drugih radnika u
granama koje dobro posluju (npr. banke, javna poduzeća, telekomunikacije…). Nikako nije jasno zašto radnici u dobro
stojećem gospodarstvu ne trebaju biti solidarni s radnicima u loše stojećem
gospodarstvu, a to moraju biti radnici na Proračunu.
Zašto je za medicinsku
sestru božićnica od 1250 kuna nedopustiva u uvjetima krize a za
gradskog službenika ili radnika u financijskom osiguranju 1500 do 3000 kuna
božićnice sasvim prihvatljivo svima u zemlji (pa i urednici Hrvatske
televizije). Uklanjanje takvih razlika elementarna je stvar civiliziranih
odnosa u nekom društvu.

2.
Zabluda koju HTV prenosi iz poslodavačkih izvora
temelji se na jednoj gruboj i paušalnoj pretpostavci o tome kako postoji cijeli
javni sektor koji je privilegiran i cijelo gospodarstvo koje pati. Samo malo
precizniji uvid pokazat će da su u javnom sektoru neki doista u izuzetno
povoljnom položaju (većina javnih poduzeća), a neki godinama nedopustivo
zapostavljeni s obzirom na stručnu spremu (učitelji, zdravstvo, vojska,
socijalna skrb, državna uprava..). Isto tako, postoji ogromna razlika i unutar
gospodarstva, npr. banke i gra?evinski sektor, ili prijevoznici i tekstilna
industrija. Većina gospodarstva funkcionira (inače bi se raspao proračun i
država), a neki čak beru vrhnje i u krizi. Ukupno je u zemlji radilo početkom
2009. godine oko 1,5 milijun ljudi. Od toga 250 tisuća u javnim i državnim
službama i 110 tisuća u državnim poduzećima. Preostaje 1,1 milijun od kojih je 100.000
ljudi već dobilo ili će ovo proljeće otkaz dobiti. Ostaje 1 milijun ljudi koji neće dobiti
otkaz i od kojih bi ogromna većina tako?er trebala biti solidarna s nesretnim
radnicima čiji je posao ugrožen.
Ne bi li oporezivanjem svih božićnica
mogli stvoriti namjenska sredstva za povećanje neljudsko niskih naknada za
nezaposlene? Nije li to humano, obzirno i solidarno? Zašto javna televizija nije
to zagovarala, kada se već upušta u zauzimanje stava. Takvo zalaganje bio bi
doprinos humanosti i civiliziranosti naše zemlje.

3.
Tvrdnja da privatni sektor ima 20% manje plaće nego
javni sektor je tako?er paušalna tvrdnja. Zna li autorica da te plaće može
uspore?ivati samo ako prethodno napravi korekciju s obzirom na različitu
kvalifikacijsku strukturu zaposlenika. Npr. prosječna plaća u željeznici je 13%
veća od prosječne plaće u obrazovanju. Koliko je to zastrašujući podatak
najbolje oslikava stanje da na željeznici 43% radnika ima tek osnovnu školu dok
u obrazovanju 80% radne snage ima visoku stručnu spremu. Privatni sektor je
generalno usporediv s državnim i javnim poduzećima (jer je kvalifikacijska
struktura slična). Ali autorica očito nije mislila na državna poduzeća već na
siromašne javne službe budući da Vlada potonjima namjerava uzeti božićnicu i
regres, a ne i bogatim javnim poduzećima.

4.
I na koncu gruba je neistina iznesena u Dnevniku da
sindikati javnih službi nisu govorili o solidarnosti kada su radnici ostajali
bez posla. U svim medijima, a osobito u emisijama Otvoreno Hrvatske
televizije, naši su predstavnici zagovarali solidarnost s radnicima koji ostaju
bez posla, pa smo i prihvaćali smanjenje plaća uz pravedne uvjete. Mi smo
čak i pristali na smanjenje plaća od 6% i to smo potpisali nakon
štrajka i pregovora. Naš štrajk nije bio zbog smanjenja plaća, već zato što
Vlada nije prvotno pristajala obvezati se na povrat tog iznosa nakon izlaska iz
krize, već je to učinila tek nakon pregovora i štrajka.

O ovim istinama vaši gledatelji
nisu informirani. Molimo Vas ljubazno da im prenesete ovo priopćenje ili da
našim predstavnicima omogućite razjasniti ove zablude.

U Zagrebu, 30. ožujka 2010.

Za Pregovarački odbor sedam sindikata javnih
službi

Koordinator Spomenka Avberršek, v.r.

Samostalni sindikat zdravstva i socijalne
skrbi Hrvatske

Spomenka Avberšek

Sindikat hrvatskih učitelja

Zvonimir Laktašić, v. r.

Hrvatski liječnički sindikat

dr. Ivica Babić, v. r.

Hrvatski strukovni sindikat medicinskih
sestara – medicinskih tehničara

Anica Prašnjak, v. r.

Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim
školama Hrvatske

Branimir Mihalinec, v. r.

Nezavisni sindikat znanosti i visokog
obrazovanja

Vilim Ribić, v. r.

Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne
skrbi Hrvatske

Jadranka Ivezić, v. r.


Back to Top