[Rasprave] birokratizacija znanja

[mpetric at unizd.hr]

Dragi svi, drage sve,

čitajući niže priloženu vijest, a pogotovo ovaj njezin dio:

-------------------------------
Takve reforme uništile su katedre i nastavno-naučne odsjeke kao mjesta
proizvodnje znanja i naučne diskusije, a složene procese osvajanja novih
prostora znanja svele na birokratske propise o napredovanju nastavnog
kadra. Jednostavno rečeno, na univerzitetu je postalo važnije kako
sačiniti biografiju i bibliografiju nego kako dostići novo znanje koje
može postati paradigmatski važno za zajednicu.
-------------------------------

podsjećam se na opasnost u koju smo i mi u Hrvatskoj dosta duboko
zagazili. Povod (Nacrt kodeksa ponašanja i odijevanja u Sarajevu) je
drukčiji od onih s kojima se mi (zasad) susrećemo, ali daje misliti...

Sveučilište je oduvijek, a osobito u novije vrijeme, institucionalo
predstavljalo mjesto "birokratizacije znanja", ali treba paziti da se ne
prijeđe krajnja granica: poslije koje preostaje samo "uvoz mozgova" iz
"zaostale" Indije, a mi u tom pogledu nemamo mogućnosti privlačenja
usporedive s onima u SAD-u i drugdje.

Mislim da je u održavanju ravnoteže (rasterećenje od nepotrebne
birokracije - isp. samo što i kako traži Hrvatska zaklada za znanost a
istodobno čuvanje kriterija), jedna od važnih zadaća Sindikata. Koju, čini
mi se, do sad nismo loše obavljali.

Srdačni pozdravi svima, Mirko


-----------------------------
Academlink javlja (19. 7. 2018):

 Zarobljeni univerzitet

Ovih dana otvorena je rasprava o Nacrtu kodeksa ponašanja i odijevanja na
Univerzitetu u Sarajevu. Velika većina univerzitetskog osoblja, studenti i
studentice, te nezavisne studentske organizacije na Sarajevskom
univerzitetu konačno su javno odbacili jedan u nizu birokratskih
dokumenata kojima Senat Univerziteta i politički moćnici nastoje do kraja
zarobiti akademsku zajednicu i učiniti je svojom jeftinom sluškinjom,
mišljenja je kritička javnost.

Zato su i reforme na sarajevskom, ali i drugim univerzitetima pod
kontrolom političkih stranaka vođene tako da ostvare strogu hijerarhiju
upravljačkih tijela i koncentrišu akademsku moć u rektorat koji će
upravljati svim procesima na univerzitetu. Takve reforme uništile su
katedre i nastavno-naučne odsjeke kao mjesta proizvodnje znanja i naučne
diskusije, a složene procese osvajanja novih prostora znanja svele na
birokratske propise o napredovanju nastavnog kadra. Jednostavno rečeno, na
univerzitetu je postalo važnije kako sačiniti biografiju i bibliografiju
nego kako dostići novo znanje koje može postati paradigmatski važno za
zajednicu.

Duh mediokritetstva brzo se proširio univerzitetskom vertikalom, a
kriteriji političke podobnosti postali su važniji od onih naučnih.
Akademsko osoblje u velikoj većini moralo je biti poslušno, da bi moglo
napredovati u nastavno-naučnim zvanjima. Time je ukinuta mogućnost za
uspostavljanje naučnog dijaloga u visokom obrazovanju, a pogotovo
mogućnost da se novim kritičkim znanjem prevlada ono vladajuće. Sama
reforma univerziteta, njegova centralizacija i koncentracija moći u jedno
tijelo, rektorat, omogućila je njegovo ideološko porobljavanje
(www.academlink.com/vesti/zarobljeni-univerzitet).