[Rasprave] Rezultati mature u Austriji

[mpetric at unizd.hr]

Dragi Šika,

ovdje nažalost nije tako.

Jednostavno nema usporedbe. (Govorim i iz vlastitog iskustva, i to
iskustva popravaka ovdje - dovoljno sam dugo živio u Austriji da sam imao
prilike - a također i onoga što su mi govorili majstori koji su mi radili
u više navrata po kući u Hrvatskoj a imaju iskustvo rada u Njemačkoj i
Austriji - pritom su mi takvi često počinjali priču rečenicom "ja iako sam
završio zanat, kad sam  tamo došo' najprije sam reko' sad ću ja ovdje
sjest i gledat i učit".)

Pritom "jugoistočna Europa" znači (ili je dosad značilo) prvenstveno
"uvoz" iz Srbije i Bosne i Hercegovine.

Najkraće rečeno, kod starijih generacija pristup je "socijalistički"
(sporo, loše, skupo), a mladi često "ne znaju posao" i imaju "više
izgovora nego.

U Beču, ako nisi dobilo lokalnog majstora, tražilo se donedavno "Poljake",
koji su bili znatno jeftiniji i puno solidniji u izvedbi od "Srba" i
"Bosanaca".

U Londonu i Velikoj Britaniji, općenito, "lokalnih" skoro da i nema već
dugo, a da ne govorimo o tome da je obrazovni sustav za strukovna
zanimanja neusporediv s austrijskim (koji se često ističe kao primjer
dobre prakse na europskoj razini - u službenim dokumentima).

Majstora iz Hrvatske, inače, ovdje baš i nema na tržištu ovakvih usluga,
odnosno na njemu nisu baš vidljivi.

Profil hrvatske imigracije je, barem tijekom ratnih godina, bio takav da
se često odnosio na visokokvalificiranu radnu snagu. Isti trend nastavlja
se i danas (s tim što uz nekadašnje arhitekte i računalne stručnjake, u
posljednje vrijeme jača priljev liječnika).

Ti su ljudi uglavnom dobro integrirani i nisu "vidljivo drukčiji" po
ponašanju od lokalnih iste obrazovne razine.

Ono što se ovdje smatra "Hrvatima" u široj javnosti zapravo su uglavnom
bosanski Hrvati.

Manje su "vidljivi" u svakodnevnom životu, jer rade često po velikim
ustanovama i u velikim sistemima (kao npr. bolnicama).

Samoposluge "drže" (kako kažu šatrovačkim jezikom) "Srbi i Turci",
majstori i pazikuće su često iz Srbije.

Naravno, ovdje je riječ o slabo plaćenim zanimanjima niskokvalificiranih.

Drukčija je integracija ljudi iz ovih zemalja (Srbija i BiH) na drugoj
razini kvalifikacija (slično onim ranije spomenutim računalnim
stručnjacima i sličnim profilima).

Prije desetak godina, ako se dobro sjećam, službena imigracijska politika
austrijskih vlasti bila je da se dopuštaju znatno veće kvote imigracije iz
Srbije. (Za Hrvatsku se očekivalo da će ući u EU, ionako).

Logika iza ovoga, o kojoj se pisalo otvoreno u dnevnim novinama, bila je
da je riječ o "Europljanima" (čitaj: bjelcima), uz to još kršćanske (iako
ne katoličke) vjeroispovijesti, od kojih se očekivalo da će se stoga lakše
integrirati u društvo.

Zato su prednost pri useljavanju imali: osobe do određenih godina starosti
(mislim da je bilo oko 35), po mogućnosti vjenčani, poželjno s djecom, i
tehničkih struka (računalna, farmacija itsl).

Ispričavam se, daleko sam odlutao, a osobno su mi odiozne "kvote" ove
vrste. No, pokušavam objasniti način "razmišljanja" (ako ga se tako može
nazvati) koji stoji iza onih spekulacija o pokušaju smanjenja pristupa
besplatnom školstvu.

> "U velikoj mjeri su ih zamijenili imigranti, prvenstveno iz jugoistočne
> Europe, koji nisu ni približno učinkoviti i kvalificirani kao nekadašnji
> lokalni."
> Moja prijateljica koja desetljecima zivi u Londonu tvrdi da su imigranti
> iz
> jugoistočne Europe učinkovitiji i kvalificiraniji od nekadašnjih
> lokalnih.
>
> Šika
>
> Sent from my iPhone
>
> On 4. 8. 2018., at 15:57, mpetric at unizd.hr wrote:
>
> U velikoj mjeri su ih zamijenili imigranti, prvenstveno iz jugoistočne
> Europe, koji nisu ni približno učinkoviti i kvalificirani kao nekadašnji
> lokalni.
>