Sindikati s Vladom dogovorili privremeni TKU i otvaranje pregovora za GKU

Na posljednjem pregovaračkom sastanku s Vladom održanom u srijedu, 1. ožujka, dogovoreno je potpisivanje privremenog Temeljnog kolektivnog ugovora koji će vrijediti do potpisivanja novoga, a najdulje do 1. kolovoza. Time je Vlada odustala od pokušaja da prava naših zaposlenika regulira pravilnicima o radu po ustanovama (koji bi bili na snazi do ugovaranja novog TKU-a).

Istog dana je Vlada donijela odluku o započinjanju pregovora za granske kolektivne ugovore, a sutradan je Vlada imenovala i pregovarački tim za pregovore u znanosti i visokom obrazovanju.

Ovime su sindikati obrazovanja zasad obustavili pripreme za prosvjede i štrajk, koji su taman započeli, jer je uvođenje pravilnika predstavljalo pravu opasnost za radne ljude. Naime, dok su na snazi pravilnici, kolektivni ugovor Vladi ne treba – osim ako sindikati u pregovorima ne prihvate sve što ona predlaže, a možda niti tada, jer pravilnikom Vlada može jednostrano mijenjati prava kada god poželi. To bi zapravo bio put ka razaranju sustava kolektivnog pregovaranja i potpunom marginaliziranju sindikata, a onaj tko to malo bolje razumije zna da je to napad na ekonomska prava i slobode ljudi, jer je kroz sustav kolektivnog pregovaranja radni čovjek u poziciji da utječe na uvjete svoga rada i života. Odnosno, radnik tako nije puka roba, tj. nije objekt zakona ponude i potražnje, već putem sindikata dobiva na subjektivitetu. Zbog toga je kolektivno pregovaranje kodificirano kao ljudsko pravo u konvencijama Međunarodne organizacije rada, Europskoj socijalnoj povelji, itd. Dakle, radilo se o najvažnijem sindikalnom pitanju.

Drugi razlog za štrajk je bio izostanak pregovaranja za granske kolektivne ugovore u svim sustavima. Treći razlog je bio nepoštivanje Sporazuma o osnovici.

Nakon dva sastanka na kojima smo objašnjavali zašto su pravilnici loše rješenje, Vlada je na sastanku u srijedu poslijepodne došla sa stavom da prihvaća naše argumente i pristaje na potpisivanje privremenog TKU-a i odustaje od pravilnika. Međutim, tek su tada, umjesto olakšanja, za sindikalnu stranu počeli problemi, jer je ministar tražio da odustanemo od regresa, odnosno da u ugovor ugradimo formulaciju koja kaže da će regresa biti ako bude novca u proračunu, pozivajući se pri tome na takvu odredbu u TKU-u za državne službenike. Zauzvrat je ministar bio spreman ugraditi odredbu da će osnovica porasti za 2 posto u kolovozu, kao što je već ugovoreno sa sindikatima državnih službi. Također, Vlada je tražila da se iz ovog privremenog TKU-a izbaci odredba koja kaže da su Sporazum o osnovici i sporazum o prosvjetnom dodatku (13,75 posto na plaću) važeći dokumenti.

Zbog tih Vladinih zahtjeva bilo je čak četiri time-outa. Sindikati su odlučili prihvatiti rizik i odbiti faktičko ukinuće regresa te ne pristati na razmjenu – regres za rast osnovice od 2 posto, pa makar se Vlada odluči za pravilnike. Također su odbili da se iz teksta izbaci odredba o sporazumu o prosvjetnom dodatku kao važećem dokumentu, ali su prihvatili da se izbaci sporazum o osnovici (jer on doista više nije važeći).

Razlozi za takvu odluku su sljedeći:

  • procijenili smo da se Vlada nije odlučila za povlačenje upute o pravilnicima iz ljubavi prema sindikatima ili prema radnim ljudima, već iz shvaćanja da bi s time stvorili nevjerojatan kaos u sustavu s kojim se ne bi mogli nositi, i da bi nas gurnuli u štrajk pred lokalne izbore, čime bi sebi napravili dvostruku štetu;
  • procijenili smo da to odustajanje od pravilnika, a što je zapravo također i u njihovom interesu, nastoje razmijeniti za ukidanje regresa;
  • procijenili smo da je Vlada već na teren poslala upute u kojima je napisala da se sva prava trebaju ubaciti u pravilnike, i da neće moći ponovno slati upute u kojima će reći da se sada treba izbaciti regres, jer će tako jasno pokazati zašto su pravilnici zlo za ljude;
  • procijenili smo da će osnovicu i ovako morati dizati, jer je politički, a po svemu sudeći i pravno neodrživo da bi državni službenici imali veću osnovicu od javnih službenika, jer su i jedni i drugi na državnom proračunu, pa je Vladina ponuda zapravo razmjena nečega što imamo (regres) za nešto što i ovako trebamo imati (rast osnovice).

Sindikati su upozoravali da Vladini prijedlozi zaposlenicima smanjuju primanja u vrijeme gospodarskog rasta, čime se postavlja pitanje misli li Vlada da naši ljudi doista nisu dali nikakav doprinos rastu društvenog bogatstva. Takvo pristajanje na smanjenje prava ne bi bilo moguće objasniti članovima. Ono je i ekonomski štetno, jer su poreznom reformom podigli najbogatijima plaće, a sada običnim građanima primanja smanjuju. Dok najbogatiji ili štede ili troše u Dubaiju, osiromašeni građani kupuju većinom robu iz domaće proizvodnje, čime jačaju ekonomiju.

Suočena s kvalitetnom sindikalnom argumentacijom, Vlada je na kraju odustala od zahtjeva za ukidanjem regresa i prosvjetnog dodatka, i u ponedjeljak bi trebalo parafirati neznatno korigirani Temeljni kolektivni ugovor, da bi ga Vlada mogla usvojiti idući četvrtak. Među sindikatima, nezadovoljstvo takvim ishodom pokazao je tijekom time-outa samo jedan čelnik koji je bio sklon prihvatiti Vladin prijedlog.

Valja ipak uočiti i kvalitativnu promjenu u pregovorima. Vlada se odlučila povući jer je čula argumente i tako shvatila da joj to višestruko šteti. Za vrijeme ministra Mrsića nije se moglo nikakvom argumentacijom ništa promijeniti, jer taj niti je čuo, niti shvaćao čak ni ono što je za njih same bilo loše.


Ključne riječi:

kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje | pregovori o plaćama | sindikati javnih službi | temeljni kolektivni ugovor | Vlada RH



Back to Top