Revolucionarna odluka Ustavnog suda

Konačno! Mnogo je kontroverznih odluka Ustavnog suda po pitanju sindikata i radnih prava, međutim ovaj puta su donijeli jednu poštenu i ispravnu odluku od izuzetne važnosti za naše članove.

Nakon desetogodišnje borbe našeg Sindikata pobijedili su pravo i pravda. Postupak započet u studenom 2003. godine temeljem tužbe članova Sindikata znanosti, vodio se prvo pred Općinskim, zatim Županijskim i naposljetku Ustavnim sudom, da bi tek 7. ožujka ove godine Ustavni sud donio, mogli bismo reći, povijesnu odluku.

Tom odlukom priznato je pravo zaposlenicima javnih instituta da tuže državu kao osnivača za nepoštivanje materijalnih prava iz radnog odnosa. Do sada to pravo nisu imali. Zaposlenici su za svoja prava iz Kolektivnog ugovora (koji je potpisala država) mogli tužiti samo svoju ustanovu, što je izazivalo mnoštvo frustracija među našim članovima, a još više kod uprava javnih instituta, budući da je bilo previše slučajeva u kojima Ministarstvo nije institutima refundiralo sredstva po izgubljenim sudskim presudama.

Ovom odlukom, svim zaposlenicima javnih instituta, kojima je osnivač država, priznato je pravo da svoja potraživanja ostvaruju direktno od same države, osnivača instituta, koja solidarno i neograničeno mora odgovarati za sve štete koju su počinjene zbog nepoštivanja materijalnih prava zaposlenika. Znači da zaposlenik ne mora kao što je do sada bila praksa tužiti samo svoj institut, nego može tužiti i državu koja je u većini slučajeva glavni krivac za to što se pojedina materijalna prava radnika ne ispunjavaju. To dalje znači da se zaposlenik može namiriti izravno od države, a da ustanova neće morati kao do sada isplaćivati obveze po sudskim presudama iz vlastitih prihoda ili zadiranjem u sredstva za plaće.

Također, svim zaposlenicima fakulteta, kojima je osnivač sveučilište, ovakva odluka otvara put sudskoj praksi u istom smjeru, kako bi i i na fakultetima lakše i jednostavnije mogli ostvarivati svoja prava tužbom prema osnivaču tj. u ovom slučaju sveučilištu, a ne samo fakultetu. Međutim, na integriranim sveučilištima (Pula, Zadar, Dubrovnik) pozicija zaposlenika je ista kao i za zaposlenike javnih instituta, jer je tim sveučilištima osnivač država, a zaposlenici imaju ugovor o radu sa sveučilištem, za razliku od neintegriranih sveučilišta gdje imaju ugovor o radu s fakultetom.

Do sada zaposlenicima ustanova nije bilo omogućeno u sudskom postupku ostvarivati prava iz radnog odnosa prema osnivaču (državi odnosno sveučilištu) jer je postojao pogrešan stav suda kako se solidarna i neograničena odgovornost osnivača odnosi samo na obveze ustanova prema trećima, a ne i prema njenim zaposlenicima iz radnopravnog odnosa. Sadržaj solidarne odgovornosti propisan je Zakonom o obveznim odnosima kojim je određeno da svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno namiren. Sudskom praksom koja je do sada postojala dolazilo je do povrede USTAVNOG PRAVA zajamčenog člankom 29., stavkom 1. Ustava, a to je ustavno pravo svakog građana na PRAVIČNO SUĐENJE. Ustavni sud je takvoj praksi ovom odlukom stao na kraj.

Napokon naši članovi mogu zbog neispunjenja materijalnih prava iz radnog odnosa svoja prava potraživati ne samo od svojih ustanova, nego i od osnivača. Mogli bismo na kraju zaključiti da je ova odluka možda mali korak za sudsku praksu, ali velik za sve nas sudionike ove borbe. Nadamo se, a vrijeme će pokazati, kako će zbog ovako izrečenog stava Ustavnog suda osnivači ubuduće dobro razmisliti kakve posljedice im nosi nepoštivanje Kolektivnog ugovora te donošenje odluka koje idu na štetu radnika.

Zagreb, 16. travnja 2012.

Pravna služba Sindikata


Ključne riječi:

kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje | prava iz radnog odnosa | presuda | Ustavni sud



Back to Top