Zašto ne mrzim Vilima Ribića

Osobni komentar Siniše Kuhara, glavnog tajnika Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika RH, objavljen na njihovim stranicama, ovdje prenosimo u cijelosti.

OSOBNI KOMENTAR Zašto ne mrzim Vilima Ribića

Piše: Siniša Kuhar

(SDLSN, 14. srpnja 2012.) Dan nakon sindikalnog „raskola”, ni prvog ni zadnjeg koji se dogodio u društvenoj igri zvanoj „kolektivni pregovori”, u kojoj više bodova (i novca) dobiva onaj koji se usudi vjerovati da može postići više od onoga što mu nudi druga strana, Hrvatska je pronašla novog dežurnog krivca za sve što ne valja i što nam se događa i to u osobi Vilima Ribića.

Ovaj „bezumnik” i „sindikalni mogul” preko noći je postao najomraženiji javni lik, kojeg danas pljuje svatko tko ima sline u ustima i tinte u printeru. Pljuju ga njegovi sindikalni kolege i prijatelji, pljuju ga novinari i političari, proglašavajući ga krivcem za armagedon koji prijeti svima koji ne vjeruju u mantru „štedimo danas da bi nam imali što uzeti sutra”. A Ribić je sindikalni blasfemik i prznica, čovjek koji dolazak u Banske dvore ne doživljava kao vrhunac svoje životne karijere, kao neki sindikalci, koji potvrdu tog zvjezdanog trenutka imaju u prisvojenoj kemijskoj olovci s grbom Vlade RH i protokolarnim fotografijama sa susreta na kojima dužnosnici razmjenjuju SMS poruke i više ili manje vješto odolijevaju napadu zijevanja za vrijeme sastanaka sa sindikalnim „liderima”, kojima povremenim klimanjem glave daju do znanja da ih slušaju kad se usude progovoriti o svojim malim i tuđim većim plaćama. Zato je Vladi stalo da takvih Vilima ima što manje, a sakupljača kemijskih olovaka (i autor ovih redaka ima jednu takvu “trofejnu” kemijsku olovku) što više pa je i donijela Zakon o reprezentativnosti koji će svima koji žele posjetiti Banske dvore i prodati zajedničku budućnost za „sučeljavanje” s političkim „selebovima” tako što će osnovati svoj „atomski” strukovni sindikat „profesora hrvatskog jezika”, koji će poslodavcu pokušati dokazati zbog čega trebaju imati višu plaću od „profesora tjelesnog odgoja” i kolega iz suparničkog strukovnog sindikata, to i omogućiti. Zloglasni Vilim kriv je i za to što Vlada neće prosvjetarima isplaćivati navodno „nezakoniti” dodatak na plaću, a koji je Vlada htjela ozakoniti da je pristao na uzimanje božićnice, regresa i još par sitnih naknada. Ali najveća krivica Vilima Ribića i njemu sličnih (za takva zlodjela koja mu se pripisuju sigurno je imao pomoć sindikalnih jataka) je ta što u Hrvatskoj zaposleni u javnom sektoru imaju kolektivne ugovore, plaće i materijalna i nematerijalna prava, koja hitno treba ukinuti, ali ne aktom nasilja nego demokratskim putem – kolektivnim pregovorima u kojima će se toga što im je već unaprijed oduzeto dobrovoljno odreći i svome članstvu i javnosti to prikazati kao pobjedu razuma i sindikalne pregovaračke umješnosti. Oni koji se usude pokušati oduprijeti takvoj politici svršenog čina i pomisle da ono što je već oduzeto mogu pretvoriti u obveznice koje će moći unovčiti u budućnosti, završit će kao Vilim.

Izvorni tekst dostupan je na adresi: http://www.sdlsn.hr/index.php/


Ključne riječi:

kolektivni ugovori | podrška | pregovori | pregovori o plaćama | Siniša Kuhar | temeljni kolektivni ugovor | Vilim Ribić | Vlada RH



Back to Top