Razvojne paradigme Hrvatske ne računaju na domaću znanost

U srijedu, 18. travnja u Sindikatu znanosti održana je rasprava pod naslovom: Kamo ide hrvatski znanstveni sustav – prema racionalnoj reformi ili prema entropiji i urušavanju? Temelj za raspravu jest istraživanje koje su od veljače 2017. do veljače 2018. proveli Jadranka Švarc, Institut Ivo Pilar (koordinatorica), Drago Čengić, Institut Ivo Pilar, Saša Poljanec-Borić, Institut Ivo Pilar, Jasminka Lažnjak, Filozofski fakultet Zagreb, Odsjek za sociologiju i Luka Šikić, Institut Ivo Pilar (I. faza), a u sklopu projekta Reforma znanosti u Hrvatskoj u kontekstu promjene razvojne paradigme.

Više informacija dostupno je u tekstu koji je priredila Hina:

Sudionici tribine Sindikata znanosti i visokog obrazovanja, održane u srijedu u Zagrebu, izrazili su zabrinutost društvenim položajem znanosti iznoseći brojne argumente o njezinom daljnjem siromašenju te tvrdnje da razvojne paradigme Hrvatske ne računaju na domaću znanost.

Sustav znanosti je osiromašen i marginaliziran, prepušten klijentelizmu i mediokritetima, što je jedna od važnih razlog zašto reforme znanosti u Hrvatskoj propadaju, rečeno je.

Jadranka Švarc s Instituta Ivo Pilar predstavila je istraživanje temeljeno na odgovorima blizu 300 znanstvenika, prema kojem većina članova sustava znanosti ima vrlo negativno mišljenje o njemu.

Čak tri četvrtine njih smatra da sustav ne potiče znanstvenu izvrsnost već znanstvene mediokritete, a 71 posto da destimulira znanstvenoistraživački rad i projektne aktivnosti zbog nemogućnosti dobivanja radnog mjesta, te da podržava klijentizam i ortački akademizam.

Iako je posljednja reforma znanosti zagovarala povećanje sredstava, blizu 60 posto istraživača procjenjuje da ima manje sredstava za rad nego prije reforme, a trećina njih bitno manje, rečeno je.

Između 60 i 80 posto istraživača tvrdi da nema uopće ili ima nedovoljno sredstava za pojedine znanstvenoistraživačke djelatnosti, blizu 70 posto ima nimalo ili malo sredstva za terenski rad i uredsku opremu, a 60 posto da nema ili ima vrlo malo sredstava za materijalne troškove.

Uz 90 milijuna koje država izdvaja za istraživanja preko nacionalne zaklade za znanosti, sve veće osiromašenje znanosti i njezine društvene marginalizacije – nije moguće imati znanost, kazala je Jadranka Švarc i dodala da su odredbe aktualne Strategije znanosti, obrazovanja i tehnologije predviđale šest puta veće iznose novca od onoga kojima danas raspolažu znanstvenici.

Petar Pervan s Instituta za fiziku kazao je da u takvim okolnostima konzultantske usluge za prodaju jedne velike tvrtke u Hrvatskoj navodno iznose 60 milijuna kuna, tj. dvije trećine iznosa za istraživanja. S jedne strane nitko ne pita hrvatsku znanost što misli o tome, a s druge, konzultantske kuće će koristiti podatke hrvatske znanosti.

Ne vidim jasne naznake da se počinje provoditi Strategija znanosti, nego neke ad hoc grupe odlučuju da će raditi ovako ili onako, kazao je Pervan i zaključio da Ministarstvo morta biti predvodnik u kvalitetnijem načinu pristupa reformama.

Saša Poljanec-Borić s Instituta Ivo Pilar ocijenila je da se hrvatska znanstvena paradigma iz nacionalne pretvorila u zavičajnu, jer ima dvostruko više sveučilišta dok se mobilnost znanstvenika smanjila u odnosu na prije. Sužavanjem javnog sektora i regulacije, koji je nastao odbacivanjem države blagostanja, najviše se bavio Sindikat znanosti, kazala je i zaključila da bez znanosti nema ni društva znanja ni države blagostanja.

Renata Tomljenović s Instituta za turizam kazala je da se pojam izvrsnosti u Hrvatskoj umjesto izvrsnosti koja proizlazi iz znanstvenih radova i njihova utjecaja, počeo pogrešno smatrati izvrsnošću u privlačenju sredstava preko znanstvenih projekata, pri čemu su znanstvenici zaposleni na fakultetima u težem položaju jer dosta vremena moraju ostaviti za nastavu.

Jasminka Lažnjak s Filozofskog fakulteta u Zagrebu se složila da je u podlozi razvija lošeg stanja nedostatak novaca i da se brojni negativni procesi hrane tim nedostatkom, ali je izrazila sumnju da bi se sustav bez ozbiljne reforme riješio klijentelizma i drugih negativnosti kad bi dobio više sredstava.

Drago Čengić s Instituta Ivo Pilar rekao je da tako loš položaj znanosti dugoročno štetiti razvoju zemlje, jer se država ne može razvijati ako razvojni ciljevi ne uvažavaju znanost.

Glavni savjetnik ministrice znanosti Marko Košiček složio se da je jedna od važnih problema definicija znanstvene izvrsnost. Ne slažem se da to može biti samo komercijalna strana znanosti, a niti sami subjektivni dio, rekao je.

On je priznao da se u Ministarstvu razgovara o novom prijedlogu zakon o znanosti. Činjenica je da imamo jako puno sveučilišta i programa i neke od njih u praksi ne znače mnogo, i tražit će se da se to regulira, kazao je Košiček.

U ovom trenutku možemo govoriti o smjerovima kojima želimo ići. Jedna od njih jest poticanje izvrsnosti, pri čemu moramo definirati taj pojam, koje kriterija moramo uzeti u obzir, kriterije koji bi obuhvatili sustav napredovanja, rada na sveučilištu i kako to kombinirati s onim što imaju ljudi koji rade samo na institutima, kazao je Košiček i dodao da za sada još nemaju jasan model.

Svakako ćemo unijeti odredbe koje će prepoznavati znanstvenike koji su uspješni na međunarodnoj sceni i poticati ih. Trudit ćemo se da se povećaju izdvajanja za znanost, ali nije samo cilj njihovo povećanje svima podjednako, nego da to bude alat za razvoj sustava znanosti, kazao je Košiček.  (Hina)

Video snimku cijele rasprave pogledajte u nastavku:


Ključne riječi:

budućnost sustava | izdvajanja za znanost | rasprava



Back to Top