Program Vlade – za svakog ponešto, ali malo toga konkretnog
Hrvatska je dobila novu Vladu i Program te Vlade, no ne i spoznaju što bi konkretno ta Vlada trebala raditi.
U srijedu, 19. listopada u večernjim satima Hrvatski sabor je izglasao povjerenje novoj hrvatskoj Vladi na čelu s premijerom Andrejem Plenkovićem. Vladu je podržao ukupno 91 zastupnik, 45 ih je bilo protiv, dok su tri bila suzdržana. Rezultati glasovanja dostupni su ovdje.
Osim predstavljanja sastava Vlade, Saboru su jučer predstavljene i osnovne crte Programa Vlade Republike Hrvatske za mandat 2016. – 2020.
Što se tiče sustava visokog obrazovanja i znanosti, za izdvojiti su sljedeći dijelovi Programa:
„Vlada će uspostaviti programsko financiranje visokoškolskih institucija, unaprijediti Bolonjski proces, poticati razvoj sveučilišnih i stručnih programa u STEM i drugim područjima te omogućiti organiziranje poduzetničkih inkubatora na visokim učilištima koji će poticati mlade da se povezuju u timove i interdisciplinarnim pristupima osmišljavaju ideje te osnivaju tvrtke…“
te
„Poduzet će se mjere povećanja izdvajanja za istraživanje i razvoj prema 2% BDP-a, kroz kontinuirano povećanje izdvajanja iz proračuna, poticanje financiranja znanstvenih projekata te obnovu i unaprjeđenje istraživačke infrastrukture iz EU fondova, kao i putem mjera usmjerenih na poticanje privatnog sektora na ulaganje u istraživanje i razvoj..“
Valja spomenuti da se u Programu spominju (točno tim riječima) znanstveni novaci te mjera subvencioniranja kamatnih stopa za rješavanje njihovog stambenog pitanja, kao mjera za njihovo motiviranje na rad i ostanak u Hrvatskoj. Što se tiče obrazovanja Vlada najavljuje i uvođenje dualnog strukovnog modela obrazovanja po uzoru na Njemačku, Švicarsku i Austriju te nastavak kurikularne reforme (no bez objašnjenja na koji način).
Sadržaj Programa pokazuje da su autori željeli zadovoljiti što širi spektar mogućih interesa, a diskurs Programa predstavlja pozitivan korak u smjeru jasnije i čitljivije komunikacije ključnih načela i ideja.
Istaknuta su četiri temeljna cilja:
- ostvarivanje stabilnog i trajnog gospodarskog rasta
- stvaranje novih i kvalitetnijih radnih mjesta
- zaustavljanje iseljavanja i demografska obnova
- društvena pravednost i solidarnost
Iako su ciljevi pogođeni izostala je detekcija stanja i definiranje ključnih stvari koje je potrebno napraviti da bi se ti ciljevi postigli. Umjesto toga program je raspršen na velik broj tema od kojih svaka ima određeno načelno polazište i nekoliko specifičnih ciljeva, no, i ti ciljevi su u određenim dijelovima vrlo općeniti i podložni alternativnim interpretacijama. Mogli bi se reći da je Program takav da svatko u njemu može naći nešto pozitivno, ali istovremeno ostavlja dvojbu o konkretnim potezima Vlade.
Primjerice, kada je u pitanju pristup prema radu, navodi se sljedeće: „… U segmentu tržišta rada i radnog zakonodavstva Vlada će njegovati dijalog sa svim socijalnim partnerima, i u partnerstvu sa sindikatima definirati održive kolektivne ugovore koje će u potpunosti poštovati i jamčiti radnicima dugoročno stabilno okruženje.“
Navedeno zvuči vrlo lijepo i pozitivno, no pitanje je što točno znače održivi kolektivni ugovori. Također, nekoliko rečenica niže stoji: „Vlada će provesti reformu radnog zakonodavstva, pojednostaviti pojedine procedure, osigurati učinkovitu primjenu načela fleksibilnog radnog vremena…“. Prema prvim reakcijama, predstavnici poslodavaca navedeno su već protumačili kao (za njih) pozitivan smjer daljnje fleksibilizacije radnog zakonodavstva, dok sindikati već duže vremena ističu kako prostora, ali ni razloga za daljnju fleksibilizaciju radnog zakonodavstva nema. U konačnici fleksibilizacija bi teško bila kompatibilna s gore spomenutim ciljem koji govori o kreiranju dugoročno stabilnog okruženja za radnike.
Program Vlade u PDF obliku možete preuzeti ovdje, a u idućim danima možete očekivati i detaljniji komentar samog sadržaja Programa.
