Tiskovna konferencija Vertikale o pregovorima s Vladom

Nakon održane prve runde pregovora Vlade i sindikata javnih službi očita je samo jedna stvar – riječ je o sudaru dva potpuno različita pristupa problemu. S jedne strane je čvrsto stajalište Vlade utemeljeno isključivo na brizi za fiskalnu konsolidaciju i očuvanje proračunskih limita pod svaku cijenu te na potrebi da se udovolji kontinuiranim vanjskim pritiscima smanjenja javne potrošnje. Na suprotnom kraju stola su sindikati koji brane poštenu i primjerenu relativnu cijenu rada i načelo pravednosti u odricanju.

O konkretnim zahtjevima za smanjenje prava već smo pisali prije. Argumenti Vlade za takva odricanja svode se na isticanje obveze provođenja odredaba Zakona o fiskalnoj odgovornosti, potrebi smanjenja deficita proračuna, na statističke podatke o kretanju BDP-a u prvom kvartalu 2012. te procjenama kako će se i u drugim i trećem kvartalu zabilježiti pad, zatim na navodno otkrivene dubioze u vidu 20 milijardi kuna jamstava brodogradnji koja mogu stići na naplatu i srušiti proračun.

Sve su to manje-više argumenti koje sindikati uvažavaju kao bitne, međutim postoji i druga strana medalje. Predloženi rezovi prava neprihvatljivi su u situaciji u kojoj Vlada selektivno nameće mjere štednje javnim službama, dok neki drugi dijelovi društva i dalje ostaju nedodirljivi. Makroekonomski podaci pokazuju i da postoji dio realnog sektora koji unatoč krizi bilježi dobre poslovne rezultate i porast plaća.

Kao osnovni preduvjet bilo kakvih odricanja javnih službi istaknuto je načelo pravednosti, dakle imperativ da se odriču svi, a ne samo neki. Pritom je posebno apostrofiran bankarski sektor, koji kroz cijelo ovo vrijeme krize bilježi ekstraprofite i svojim direktorima iz godine u godinu dodjeljuje visoke bonuse (620 milijuna kuna od 2009. do 2011., raspodijeljeno na šačicu ljudi u vrhu), zatim javna poduzeća gdje su prosječna mjesečna primanja osjetno veća nego u javnim službama, a prekobrojnost zaposlenih je više no očita, nadalje lokalna i regionalna samouprava čija reforma je odavno trebala biti provedena, prevelike subvencije poljoprivredi, beneficije branitelja, itd.

Drugi preduvjet je da postoji stanovita protuteža, odnosno da Vlada sindikatima zauzvrat ponudi i nešto više od pukih fraza kako se radi o nužnim koracima za preživljavanje države. Zaposlenici u javnom sektoru su se od početka krize do danas u korist državnog proračuna odrekli preko 7 milijardi kuna. Ne vidimo da nam je kao rezultat tog odricanja danas gospodarstvo u išta boljoj poziciji. Također, naše su plaće u zadnje četiri godine zbog inflacije realno pale više no što je pao BDP. Koliko je još potrebno uzeti da bude dosta?Izbacivanje odredbe o strukovnim sindikatima iz Zakona o reprezentativnosti je treći preduvjet. Neprihvatljivo je da Vlada traži i očekuje od sindikata suradnju i odricanje, a u isto vrijeme ih potkopava i slabi ovakvim prijedlogom Zakona koji potiče rascjepkavanje sindikalne scene.

U više od četiri sata pregovaranja nije se otišlo puno dalje od tog. No osnovni dojam koji se stječe jest potvrda onog što smo već znali, a to je da je ova Vlada nesposobna za argumentirani dijalog u kojem se sindikate uvažava kao ravnopravne partnere. Zato će neki korektan dogovor biti vrlo teško postići. Tim više što i među sindikatima postoje određeni akteri koji ruše jedinstvo i zagovaraju partikularne ciljeve koji se ni uz najbolju volju ne mogu nazvati sindikalnima. Stav Spomenke Avberšek kako prosvjetni dodatak treba ukinuti groteskni je primjer takvog ponašanja.

Pregovori se nastavljaju u ponedjeljak. Sindikati Vertikale na njih i dalje idu otvoreni za konstruktivan razgovor, no paralelno se vrše pripreme u slučaju nemogućnosti postizanja dogovora. To podrazumijeva sudske tužbe povodom otkazivanja kolektivnih ugovora, ali i štrajk kao krajnju instancu.

U prilogu možete poslušati audio zapis konferencije za tisak Vertikale obrazovanja o pregovorima s Vladom:


Konferencija za tisak, 28.6.2012. – Uvod (Laktašić)


konferencija za tisak, 28.6.2012. – Drugi dio (Ribić)


konferencija za tisak, 28.6.2012. – Treći dio (Laktašić, pitanja)


Ključne riječi:

kolektivni ugovori | konferencija za medije | pregovori | pregovori o plaćama | temeljni kolektivni ugovor | vertikala sindikata obrazovanja



Back to Top