Porezna reforma za sljedeću godinu je bacanje novca

Predsjednik Matice hrvatskih sindikata Vilim Ribić i makroekonomist Sindikata znanosti Matija Kroflin na konferenciji za medije analizirali su državni proračun za 2020. godinu te poreznu reformu.

Sve nevolje u kojima se nalazi Hrvatska; od iseljavanja, nemogućnosti povećanja plaća, zaostajanja za drugim tranzicijskim zemljama proizlaze iz pasivne ekonomske politike, ustvrdio je Vilim Ribić. Vlada smatra da je dovoljno baviti se javnim dugom i deficitom i fiskalnom konsolidacijom, a da će sve ostalo tržište odraditi samo po sebi. Zašto je to pogrešno te zašto Vlada i dalje nastupa tim putem iako se on posljednjih 10 godina pokazao krivim, koje su preporuke Europske komisije za pripremu za moguću ekonomsku krizu te kako će ovaj prijedlog proračuna utjecati na pregovore sa sindikatima oko povećanja plaća pogledajte u video snimci konferencije:

(N1) Makroekonomist Nezavisnog sindikata znanosti i obrazovanja Matija Kroflin osvrnuo se na rebalans proračuna i posljednji krug porezne reforme.

“Mi sa proračunom za 2020. godinu nikako ne možemo biti zadovoljni jer ne vidimo da su u njemu predviđena sredstva za zahtjeve obrazovnih sindikata koji su trenutno u štrajku. Druga stvar, ne vidimo bitniji iskorak po pitanju općeg povećanja plaća u idućoj godini. Ono što se iz proračuna može iščitati jest da Vlada ostaje pri povećanju osnovice od ‘2+2+2’ u idućoj godini i ništa dodatno uz to ne planira.

Proračun ne pokazuje aktivniju ulogu Vlade u poticanju ekonomskog rasta. Dapače, ove godine Vlada predviđa i blago usporavanje ekonomskog rasta u odnosu na ovu godinu. Po tome bismo ovaj proračun mogli nazvati proračunom kontinuiteta ekonomske politike koja se vrti isključivo oko proračuna i kojoj je isključivi cilj da proračun bude uravnotežen, a javni dug opada. Takva ekonomska politika jedan je oblik pasivne ekonomske politike koji ne može doprinijeti snažnijem poticanju ekonomske aktivnosti”, objašnjava Matija Kroflin.

Snižavanja stope PDV-a na pripremanje i usluživanje hrane u ugostiteljstvu od 1.1.2020.

“Porezna reforma koja se predlaže za iduću godinu predstavlja bacanje novca. Jedini pozitivni iskorak koji je napravljen je što je Vlada odustala od smanjenja opće stope PDV-a s 25 na 24 posto, što je bio iracionalan potez, i povećanje neoporezivog dijela plaće sa 3.800 na 4.000 kuna.

Ova porezna reforma smanjuje stopu PDV-a za usluživanje jela i slastica, dakle smanjuje se PDV za usluge koje se pružaju u restoranima i slastičarnama i to s 25 na 13 posto. To će državni proračun koštati 900 milijuna kuna, odnosno 900 milijuna kuna će prihodi biti manji na konto tog smanjenja PDV-a za tu granu djelatnosti. Smatramo da nema racionalnog argumenta za takav potez. Riječ je o djelatnosti koja je većim dijelom usmjerena na turizam, čija je cjenovna elastičnost relativno niska i koja svoju cijenu prebacuje na turiste. Stoga nam se čini da je 900 milijuna kuna na poticanje te djelatnosti u ovom trenutku neracionalno. Ekonomski efekti te mjere su zanemarivi. Ne vjerujemo da će doći do smanjenje cijena, već će se smanjenje PDV-a vjerojatno pretočiti u povećanje marži tih restorana i onih koji pružaju takve usluge.”

Usporedio je to sa zahtjevima sindikata koji su ‘teški’, kaže Kroflin, 440 milijuna kuna bruto.

“Od tih 440 milijuna kuna, velik dio automatski ostaje u državnom proračunu kroz poreze i doprinose. Ono što ljudi dobiju neto, velikim dijelom ide u potrošnju i država od toga ponovno vrati 25 posto kroz PDV. Dakle, od tih 440 milijuna kuna, ukupni neto troškovi bi bili na trećini tog iznosa.

S druge strane, država kroz poreznu reformu daje 900 milijuna kuna za poticanje djelatnosti za koju nema racionalnog argumenata da bi je trenutno trebalo poticati, i od toga se u državni proračun može vratiti maksimalno 12 posto kroz oporezivanje dobiti restorana”, tvrdi Kroflin.

Porezno rasterećenje mladih

“To je famozno, pomalo egzotično rješenje koje u ovakvoj formi ne postoji nigdje u Europi, a proračune lokalnih jedinica koštat će 700 milijuna kuna iduće godine. Efekti će biti upitni – prvenstveno na potrošnju, a još više na sprječavanje iseljavanja mladih.

Razlog je to što mladi neće to dobiti svaki mjesec na plaći, već za godinu i pol kada se bude isplaćivao povrat poreza. Ako iz današnje perspektive imate mladu osobu koja nema posao ili ima slabo plaćen posao i razmišlja o tome hoće li otići u Irsku ili ne, pitanje je hoće li je od odlaska u Irsku demotivirati to što će za godinu i pol kroz povrat poreza dobiti neki novac. S druge strane, tih 700 milijuna kuna koje će nedostajati jedinicama lokalne i regionalne samouprave, moglo bi se preliti ponovno na teret svih građana kroz povećanje komunalnih usluga ili slabije investicije od strane lokalne države.”

Pasivna ekonomska politika

“Smatramo da ekonomska politika koja se temelji samo na tome da se javne financije drže uravnoteženo, ne može ovoj zemlji dugoročno donijeti potrebni iskorak. Smatramo da je takva politika najvećim dijelom zaslužna za to što je Hrvatska od 2009. do 2014. godine imala jednu od najdužih i najdubljih kriza u Europskoj uniji. Znamo da je od Hrvatske gore prošla samo Grčka.

S druge strane, znamo da je takva politika zaslužna za činjenicu da su od oporavka 2015. godine na ovamo, sve druge post tranzicijske zemlje ostvarile veće i snažnije stope rasta od Hrvatske. Ovaj proračun pokazuje da Hrvatska nastavlja s takvom politikom”, zaključio je Kroflin.


Ključne riječi:

državni proračun | konferencija za medije | Matica hrvatskih sindikata | pore | porezna reforma



Back to Top