Okončana revizija najvažnijeg sporazuma o vašim plaćama

Poštovane kolegice i kolege,

postupak pregovaranja o reviziji najvažnijeg dokumenta koji određuje vaše plaće okončan je 7. prosinca ove godine arbitražnim postupkom. Dolaskom nove vlasti naši nas članovi pitaju hoće li se obistiniti najave o smanjenju naših plaća. Upravo je ovaj dokument pravna prepreka eventualnom posezanju za našim plaćama kao načinu rješavanja problema javnih financija.

Izmjene i dopune Dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, o kojima se pregovaralo 10 mjeseci, prihvatila su tijela 7 od 8 sindikata javnih službi (a na sjednici 10. studenog 2011. i Veliko vijeće našeg sindikata). Budući da jedan sindikat nije ratificirao Izmjene i dopune pokrenut je postupak arbitraže. Arbitraža, na čijem je čelu bio prof. dr. Mario Vinković, u cijelosti je potvrdila ugovorene izmjene koje su postale obvezujuće za sve strane. U reviziji smo pristali na odgode rokova, ali nismo pristali na smanjenje ciljeva i relativnih vrijednosti naših plaća. Ispravili smo i pravne nejasnoće i proturječja u tekstu Dodatka koje su posljedica teških noćnih uvjeta u kojima se originalni Dodatak sklapao. Vlada je bila sklona minimalnim promjenama teksta sporazuma, a mi smo tražili maksimalne kako bi osigurali da novi dokument bude pravno nesporan i kako ne bismo riskirali na sudu dovođenje u pitanje nekih prava iz teksta Dodatka. To je bilo veoma važno i tu smo bitku dobili.

Podsjećamo da je Dodatak sporazumu o osnovici potpisan u svibnju 2009. godine, nakon maratonskih noćnih pregovora i štrajka prosvjetara. U tom Dodatku predviđena je obavezna revizija Sporazuma u slučaju pogoršanja makroekonomskih pokazatelja. U slučaju da se sindikati i Vlada ne dogovore o reviziji nastupila bi obavezna arbitraža. Od potpisa Dodatka, kada je naša, tada tek povećana osnovica pala za 6%, tj. od svibnja 2009. godine, BDP je od tada pao za 7,1% (6% u 2009. i još 1,2% u 2010.), dakle postupak revizije nismo mogli izbjeći niti pravno niti moralno.

Sjetimo se bitnih sadržaja Dodatka

1. Dodatak sporazumu zamrznuo je naše plaće sve dok ne nastupi gospodarski oporavak. Da Dodatka nije bilo smanjili bi nam sigurno plaće u rebalansu 2009. i u rebalansu 2010. za najmanje 10 do 30%. Budući da je Sporazum sprječavao smanjivanje naših plaća, uveden je bio krizni porez koji je tada spasio Državni proračun.

Poslovni svijet i danas govori kako je krizni porez bio loša odluka. Umjesto kriznog poreza htjeli su javnom sektoru smanjiti plaće za najmanje 10%. U zemljama gdje sindikati nisu imali takav ugovor prošli su gorke trenutke i teška smanjenja plaća.

2. Dodatak predviđa i vraćanje smanjene osnovice nakon privrednog oporavka, koji još nije nastupio.

3. Dodatak predviđa dostizanje ciljane relativne cijene rada do 2016. godine. To znači da će svake godine rast plaća u javnom sektoru biti veći od rasta plaća u privredi.

Izmjene i dopune sporazuma predviđaju da se taj rok produži na 2017. godinu ako ne nastupi odgovarajući privredni oporavak.

Mijenjali smo izuzetno važne pravne formulacije

– s obzirom da ne postoji sudska praksa, nije bilo sasvim sigurno je li Dodatak sporazuma sklopljen na određeno ili neodređeno vrijeme, što je važno za sudbinu ugovora u budućnosti. Sada smo ugovorili da je to ugovor na određeno vrijeme (pet godina), što je za nas puno povoljnije jer u tom slučaju ugovor ne mora sadržavati otkazne razloge, što znači da se naš niti ne može otkazati.

– ono čime smo se najviše bavili je upravo sigurnost ugovora i njegova održivost u vremenu koje dolazi. Očekujemo nastavak napada na naše plaće i na ovaj Dodatak sporazumu jer intencije nove vlade neće biti drugačije od prošle. Oni bi htjeli da u dugom roku sporazuma nema, međutim, morali su pristati na njegovo održanje jer bi im posljedice u kratkom roku, za ovu proračunsku godinu, bile neodržive.

Od čega smo u reviziji morali odustati?

– pomakli smo rok za vraćanje pariteta između naših plaća i plaća ostalih u zemlji za jednu godinu, tj. do kraja 2012. godine. Da to nismo učinili osnovica bi od siječnja porasla za nešto manje od 2%. Toliko se pogoršao položaj javnih službenika u odnosu na ostale u zemlji za ove tri godine.

– odustali smo od inflacije za razdoblje do 30. rujna 2010. godine, što iznosi tek nešto više od 1%. Inače, inflacija nam nije važna jer je njen iznos u tom razdoblju neznatan. Naime, nas zanima relativna cijena rada, tj. kako nama bude tako i drugima, što znači da inflacija pogađa jednako i sve druge u zemlji, s kojima se mi uspoređujemo. Osim toga vraćanjem pariteta trebali bismo pokriti i inflaciju, kako sada statistika pokazuje.

Procijenili smo da nema te arbitraže koja bi u ovakvim teškim gospodarskim okolnostima presudila drugačije. Proračun jednostavno tih novaca nema. Pritisak javnog mnijenja na javni sektor je poznat i bilo kakav rast plaća iritirao bi cjelokupnu javnost i na kraju doveo do bumeranga i ojačao tendenciju ka smanjenju plaća.

Mijenjali smo metodologiju i usavršili metodološki okvir

– uklonili smo neke tekstualne pogreške i previde koji su bili proturječni u smislu svrhe sporazuma s time da su neki išli na korist nama, a neki na korist Vladi; to smo morali popraviti, jer bi se moglo tumačiti kao nekorektnost i pregovaranje izvan dobre vjere.

– naš indikator usporedbe, tj. VSS početnik u javnim službama više se ne uspoređuje s prosječnom plaćom u zemlji, već s prosječnom plaćom u privredi, što je puno korektnije i što smo koristili godinama prije toga (to smo tražili na pregovorima 2009. ali nas nisu poslušali).

– ugradili smo precizna metodološka objašnjenja, kako bi eventualno na sudu ili u arbitraži stvari bile precizne, pojašnjenja koja nam idu u prilog u bilo kojem spornom slučaju.

Trenutno stanje sporazuma i ciljevi

2008. plaća VSS početnika u javnim službama iznosila je 87,9% prosječne plaće u privredi. Danas taj indeks relativne cijene našeg rada iznosi 86,4, dok je cilj sporazuma da 2016. dosegne 95%.Ovdje je važno spomenuti jednu prevažnu informaciju za cijelo obrazovanje. Indeks relativne cijene rada u prosvjeti je viši od spomenutih 86,4 i trenutno zbog prosvjetnog dodataka iznosi 96,8. Međutim, i nas do 2016. čekaju ista povećanja kao i sve druge u javnim službama, što opet znači da je i naš cilj viši, te da će plaća nastavnika početnika 2016. biti 8% veća od prosječne plaće u privredi (naš cilj je 108).

Što nismo promijenili i što je manjak ugovora

U varijanti da uslijedi desetljeće stagnacije, ili još pet šest godina bez rasta uslijed svjetskog privrednog zastoja, što neki ekonomisti najavljuju kao crnu mogućnost, tada osim vraćanja pariteta od 2 do 3% početkom 2013., mi ne bismo imali drugi rast plaća cijelo to vrijeme, a taj bi rast tada bio astronomski visok s obzirom na okolnosti. Međutim, vjerojatno bi bez rasta plaća bili i drugi u zemlji, pa bismo održavali relativnu cijenu rada, a to je jedino bitno. Ozbiljan problem bi bio kada bi nekim čudom u uvjetima stagnacije privreda rasla s plaćama dok mi ne bismo. Ali ništa od toga ne djeluje kao vjerojatan scenarij. Ulaskom u EU sigurno će nam uslijediti oporavak, osim u slučaju propasti same EU. No, tada će sporazum barem služiti tome da nas spasi od rušenja cijene rada. Tako crni scenarij ne očekujemo.

I na koncu: jesmo li pogodovali SDP-u ili HDZ-u ovim sporazumom?

Budući da neki ne mogu razmišljati drugačije nego na taj način, usrećimo ih odgovorima na to pitanje.

HDZ-u smo pomogli tek toliko da mogu reći kako nisu budućima ostavili dubioze i obaveze u Proračunu.

SDP-u smo prilično pomogli jer u prvoj godini neće imati proračunski teret koji bi stari sporazum nosio.

Ako nam pored toga ipak pokušaju smanjivati plaće, onda to zbog ovih sadašnjih pravnih promjena u sporazumu nikako neće moći. Dakle, pomogli smo najviše sebi, jačanjem onoga što je najvažnije. Jačanjem sigurnosti ugovora.

Ovaj naš sporazum među sindikatima u inozemstvu izazvao je veliku pozornost i doživio najveće pohvale. Inače, u vrijeme njegova potpisivanja najžešće su ga kritizirali Čačić i tadašnji predsjednik HUP-a Kuštrak koji su sporazum nazvali velikim kamenom oko Vladinog vrata.

izmjene_i_dopune_dodatka_sporazumu_0


Ključne riječi:

osnovica | sporazum o plaćama



Back to Top