O novom projektu Sindikata

izgradnji sindikalnog doma

Poštovani članovi našeg Sindikata!

U vrijeme kada najavljujemo i pripremamo štrajk, u vrijeme kada se nalazimo u socijalnom sporu s Vladom neki su mediji proizveli senzaciju oko investicije našeg sindikata. Pretpostavljamo da su to učinili s namjerom da poravnaju moralnu štetu koju Vlada doživljava zbog gradnje mosta koji nije isplativ u vrijeme krize i zbog kupnje skupog BMW-a. Poruka je tih medija: “Nije samo Vlada rastrošna i neodgovorna, već su to i sindikati koji Vladu za to optužuju. Svi su oni isti!”E, jesu li svi isti? Uvjerimo se u to kroz činjenice o našoj kupnji zemljišta. ŠTO SMO DOISTA KUPILI I KADA Kupili smo zemljište u središtu Zagreba, ulica Florijana Andrašeca, s gotovim projektom za poslovnu zgradu s uredskim prostorijama i s gra?evinskom dozvolom za 14.167.000 kuna. Zemljište je kupila tvrtka “Sindikat gradnja” čiji su vlasnici za sada tri sindikata, i to Sindikat znanosti, Sindikat medicinskih sestara i Sindikat hrvatskih učitelja. Površina predvi?enog objekta imat će oko 5600 m2 BRP (bruto razvijene površine).To smo kupili krajem prošle godine nakon dva i pol mjeseca pregovaranja i ispitivanja isplativosti s pravnog, ekonomskog, poreznog i gra?evinskog aspekta tako složenog pothvata. U tom angažmanu sudjelovali su čelnici sindikata medicinskih sestara i sindikata učitelja, Upravno i Malo vijeće Sindikata znanosti, svi stručni suradnici u Tajništvu Sindikata (pravnici i ekonomisti), dva odvjetnika, porezni savjetnici i nekoliko inžinjera od kojih su neki naši članovi s naših fakulteta. U razdoblju pregovora svi smo zajedno uspjeli smanjiti cijenu za cca 500 tisuća eura od početne i one oglašene preko agencije za prodaju nekretnina.Da smo obavili takvu kupovinu moralo je vlastima i njihovim medijima biti odmah poznato, jer je u takvu jednu transakciju uvijek uključen veliki broj ljudi. Izvukli su to upravo sada pred štrajk i od sasvim čistog i uspješnog posla napravili senzaciju ili kako reče jedan naš član “tsunami u lavoru”. TKO NAS JE OVLASTIO DA TO KUPIMO Zadnji Sabor Sindikata znanosti održan prije tri godine (6. svibnja 2006 godine) uz jedan glas protiv i 263 glasova “za” donio je odluku „…da se krene u realizaciju kupnje ili izgradnje novog, većeg poslovnog prostora ili da se s drugim sindikatima Matice, koji tako?er imaju sličnih problema, krene u projekt kupnje ili izgradnje zajedničke poslovne zgrade.” Time je Tajništvo, kao profesionalni pogon Sindikata, postalo obavezno realizirati zaključak najvišeg tijela Sindikata. Tri smo pune godine tražili objekt ili zemljište za gradnju i nigdje u Zagrebu nismo mogli pronaći nešto što nas istovremeno zadovoljava po cijeni, ima čiste papire i omogućava gradnju. Ljudi koji se time bave znaju da to u Zagrebu i nije tako jednostavno.Veliko vijeće Sindikata je već bilo upoznato 13. prosinca da smo pred realizacijom projekta, a na nedavnoj sjednici održanoj u subotu 4. travnja je takvu kupovinu razmotrilo i potvrdilo. Odluku o osnutku poduzeća i kupovini zemljišta donijelo je Upravno i Malo vijeće na zajedničkoj sjednici 17. studenoga 2008. godine. RAZLOG ZA INVESTICIJU – NAMJERA I VIZIJA Sindikat znanosti radi u prostoru od 140 m2 s 14 zaposlenih ljudi. Godinama radimo, a nemamo sustavno i redovno informiranje članova i javnosti. Godinama nemamo potrebne analize nužne za snažno pariranje Vladi i poslodavcima. Nemamo gdje smjestiti niti jednog novoga čovjeka. Sve to osjete naši članovi u izostanku odgovarajuće informacije, pravne i ekonomske usluge i organiziranosti. Skupove, sastanke i konferencije za tisak nemamo gdje održavati, već lutamo od mjesta do mjesta po gradu Zagrebu, uz masne naknade. U Matici, našoj središnjici, nemamo niti jednu zaposlenu osobu, pa je jasno koliko možemo biti ozbiljan partner u Gospodarsko-socijalnom vijeću. Naši sindikati imaju najmanje zaposlenih ljudi u odnosu na broj članova u usporedbi s drugim sindikatima i zemljama. I još, sindikati su raštrkani po gradu i okupljanje na jednom mjestu moglo bi racionalizirati i vrijeme i broj ljudi (ne bismo svi radili sve). To su uglavnom razlozi zašto je šest srodnih sindikata odlučilo graditi sindikalni dom, a tri je već ušlo u posao. No, hoćemo li doista i graditi nije sasvim jasno s obzirom na krizu i mogućnost zatvaranja financijske konstrukcije. ODAKLE NAM NOVCINaš sindikat, kao prvi demokratski i hrvatski sindikat, nastao je kao samonikla udruga bez ikakve imovine. Svu sindikalnu imovinu posjedovao je bivši državno-partijski sindikat SSSH koji već dva desetljeća odbija podjelu imovine s novim sindikatima. Još ranih devedestih godina bilo nam je jasno da se imovina neće podijeliti tako brzo. Stoga smo još 1993. odlučili otvoriti fond za investicije. Veoma štedljivim odnosom prema sredstvima svih ovih godina uštedili smo prvo za kupnju sadašnjeg poslovnog prostora 1998. godine, a zatim smo nastavili sa štednjom shvaćajući da je za snažan sindikat nužno daljnje širenje. Uz pomoć naših članova, a osobito tri profesora s tri ekonomska fakulteta iz Zagreba, Osijeka i Splita, uspješno smo svih ovih godina ulagali i uvećali sredstva za realizaciju ove kupnje. Može se reći da je cjelokupna kupnja obavljena iz prinosa na temeljna sredstva u razdoblju od 16 godina. Ponosni smo na takav jedan odgovoran odnos prema sredstvima. Nadamo se da će naši članovi to prepoznati. Možda smo trebali biti rastrošni, pa sve potrošiti na razne efemerije, i pri tome kukati da smo bez sredstava. Tada možda ne bismo bili u novinama ali bismo se sigurno uklopili u sivilo hrvatske situacije – u nesposobnost, rastrošnost i jal. Na kraju bismo ostavili sindikat bez perspektive, a radne ljude bez snage i zaštite. JESMO LI KUPNJU TAJILI I ZAŠTO NAS NAPADAJUSindikat postaje snažan. Mi smo ga takvim učinili. Samo u tome leži razlog zašto smo predmet besmislenih napada u medijima. Da bi bio snažan Sindikat to mora biti i financijski. Tako je svagdje u svijetu. Ne treba biti niti najmanje naivan. Sve to predobro znaju tamo odakle nas potkopavaju. Oni vjeruju da lažima mogu oslabiti vjeru ljudi u sindikat. Nadamo se da su naši članovi već cijepljeni protiv takvih podmetanja. Ništa nismo tajili. Sva tijela Sindikata su o tome raspravljala. Povjerenike smo o kupnji obavijestili na sastancima regionalnih vijeća – u Zagrebu dva puta, u Rijeci, Osijeku i Splitu u veljači i početkom ožujka. Isto su učinili i u sindikatima medicinskih sestara i učitelja.U petak kada su nas novinari htjeli o tome pitati nismo svima bili dostupni zbog unaprijed zakazanih sastanaka, odnosno me?unarodne konferencije. Oni kojima se isti dan nismo mogli javiti odmah su napisali da nešto tajimo.Zašto ranije nismo sami izašli u javnost? Iz iskustva znamo da će nas neki novinari napasti štogod mi učinili. S obzirom da ovakav posao gradnje složenog objekta sadrži puno rizika, kao i svaki poslovni pothvat, nismo se htjeli pohvaliti prerano, jer još niti sada ne znamo hoćemo li uopće ući u gradnju. Da smo se pohvalili prerano, a da stvari krenu po zlu koliko bi tek onda bilo zluradosti. Htjeli smo se pohvaliti onda kada se imamo s nečim pohvaliti, npr. kada započne gradnja. SMIJE LI SE GRADITI U VRIJEME KRIZE I U čEMU JE ISPLATIVOST PROJEKTAIsplativost ovog projekta je u tome što bi sindikate poslovni prostor koštao 30% manje od toga da ga kupimo u gotovom objektu, jer toliko obično iznosi zarada gra?evinskih poduzetnika u prodaji izgra?ene nekretnine. No, mi još uvijek ništa ne gradimo. Preokupirani smo plaćama, pregovorima i pripremom štrajka a nemamo ljudi da se možemo paralelno baviti i jednim i drugim. Kriza je, pa je i to razlog naše opreznosti. I na koncu nismo još do kraja definirali financijsku konstrukciju za izgradnju zgrade, jer nije još moguće znati cijenu koštanja zgrade dok ne provedemo natječaj za izvo?ača. Moramo tako?er vidjeti koliko će još drugi sindikati moći participirati te koliko ćemo morati uzeti kredita i po kojoj kamatnoj stopi.I ono najvažnije – ako ne budemo uspjeli, nećemo graditi. U tom slučaju Sindikat neće ništa izgubiti jer će vrijednost zemljištu na ovoj atraktivnoj lokaciji samo rasti, a to će svakako biti po izlasku iz krize.Prigovor je medija da gradimo u vrijeme krize, kao da je to BMW ili Pelješki most. Nama se čini da je baš kriza idealno vrijeme za gradnju, jer će gra?evinari morati spuštati cijene, u što smo se i prilikom same kupnje izravno uvjerili. Osim toga, i s aspekta gospodarstva poželjno je da se upravo sada gradi. Ako se upustimo u gradnju time ćemo i mi dati skromni doprinos izlasku iz krize. Pedesetak gra?evinskih radnika primat će plaće da prehrane svoje obitelji. Izgleda da bi bilo bolje novce držati na banci da im povećavamo profite. U čEMU JE RAZLIKA IZME?U KUPNJE BMW-A ZA PREMIJERA, PELJEŠKOG MOSTA I SINDIKALNOG DOMAVlada je državna institucija, a mi smo udruga gra?ana koju ne financiraju porezni obveznici. Iako je BMW kupljen sredstvima poreznih obveznika odluku je donio HDZ a ne Sabor. Naše je zemljište kupljeno vlastitom štednjom. BMW je simbol luksuzne potrošnje u vrijeme krize, a naš je objekt poslovna zgrada s uredima za obavljanje posla.Pelješki most je investicija koja se gradi sredstvima poreznih obveznika u vrijeme krize. On otežava financijsku konsolidaciju države i proračuna u vrijeme kada je potreban što manji deficit. Upitno je kada i hoće li ikada državi koja ga gradi biti isplativ. I na koncu, umjesto njega trebalo bi graditi provjereno isplative objekte s aspekta društvene rentabilnosti, npr. škole i vrtiće.Naš je sindikalni dom objekt koji je sindikatima, tj. onima koji ga grade, itekako isplativ kao njihova nasušna potreba. KAKO JE U SVIJETU čudna smo mi zemlja. Ono što je u svijetu pohvalno kod nas je sramotno. U svim zemljama i u njihovim glavnim gradovima sindikati imaju svoje zdanja. I kod nas su prije drugog svjetskog rata gradili radnici svoje objekte, a osobito su se u tome istaknuli grafičari. Trenutno u Njemačkoj sindikati usluga grade veliki poslovni objekt. U Izrćlu je sindikat Histradrut toliko moćan da predstavlja iza države drugog poslodavca po veličini. U Njemačkoj DGB ima svoja gra?evinska poduzeća.Na koji način mi ovoj maloj zemljici (ne samo teritorijem) mislimo. S takvim mentalitetom zauvijek ćemo ostati provincijalni dio Europe. NORMALNO I NENORMALNO Nije normalno napadati one koji su štedljivi.Nije normalno napadati one koji nešto stvaraju.Nije normalno kritizirati one koji gledaju dugoročno i rade nešto trajno. Nije normalno napadati one koji rade bez mrlje godinama.Normalno je poštovati takve.Ponosni smo na svoj rad i naši članovi imaju povjerenje u svoje sindikate.Naši sindikati nisu tipična hrvatska situacija. MI I ONI Nama je štedljivost trajno svojstvo, njima je tek prigodničarsko opredjeljenje kad ih stisne kriza.Da su oni bili štedljivi kao mi, bi li Hrvatska imala ovakav vanjski dug?Da su oni bili uspješni kao mi, bi li Hrvatska bila na začelju europskih zemlja po razvijenosti.Da su oni bili odgovorni kao mi, bi li Hrvatska imala toliko puno ljudi koji pate?Da su oni bili pošteni kao mi, bi li Hrvati živjeli u zvjerinjaku općeg nepovjerenja? 19 GODINA BEZ MRLJE U RADU Sindikat će graditi objekt u skromnijoj i jeftinijoj verziji, onako kako smo se i do sada ponašali. Sindikat znanosti na čelu s dr. Piskom sada, dr. Šikićem devedesetih godina, Vilimom Ribićem i dr. Miljenkom Šimpragom, do sada radi bez ikakve mrlje punih 19 godina. Ponašamo se u svemu skromno i odgovorno. Našim aktivistima je poznato puno primjera od krupnih do malih o našoj štedljivosti (nezadovoljnici su rekli škrtosti). Reprezentacija predsjednika Velikog vijeća iznosi za godinu dana oko 3-4 tisuće kuna i to već godinama. Na našim sastancima i seminarima sudionici sami plaćaju piće za vrijeme ručka. Predsjednik Pisk radi uz naknadu od 800 kuna mjesečno. Takvih je detalja mnogo. Koliko gospodin Ribić brine za fotelju dokazuje da kao zaposlenik našeg sindikata nema pisani ugovor o radu svih ovih godina, što znači da nema nikakvih privilegija, povlastica, zaštite ili sigurnosti nakon prestanka mandata. Toliko suprotno načinu saborskih zastupnika. Dakle, duh odmjernosti i odgovornosti je naš karakter i naša trajna filozofija života, a ne tek prigodničarska poza. Ljudi u našem sustavu upravo to očekuju i zato biraju takve ljude na čelna mjesta Sindikata.Opći ambijent nepovjerenja koji vlada u zemlji na svim razinama osjetimo i mi u sindikatima. Teško je u takvom okviru realizirati vizije, čak i onda kada su najplemenitije.Valja ipak primjetiti da su sindikati čestitiji dio društva. U zadnjih deset godina na prste jedne ruke mogu se pobrojati pronevjere i afere u sindikatima. Njih je doduše bilo i biti će, ali gdje bi Hrvatska bila kada bi imala onoliko zloupotreba koliko ih ima u sindikatima.


Ključne riječi:

sindikalni dom



Back to Top