Kako smo izigrali građane i zaposlenike?

Ili umobolnica hrvatske virtualne stvarnosti

Hrvatska je definitivno bolesna zemlja. U njoj nema jasnih vrijednosti niti orijentira. Bolest je zarazna i prenose je mediji. Ta negativna energija pršti iz njih na sve strane i uništava kriterije za procjenu društvenih događanja. Umjesto da prosvjećuju, informiraju, obrazuju ljude i razjašnjavaju politička zbivanja oni truju ljude nekompetentnošću, zlom namjerom, destrukcijom i lažima.

Uvjerimo se u to na pitanju sporazuma koji su sindikati u utorak 23. studenoga postigli povodom sindikalnog referenduma. Neshvatljivo je da postoji i jedan jedini prigovor na ono što su sindikati ostvarili vezano za referendum.

Nakon što se čovjek upozna s činjenicama o postignuću sindikata, prosudba o tome čini se kao pitanje bazne inteligencije. Naravno, medijima ne fali inteligencije, znaju što rade. Da biste se u sve to uvjerili odgovorit ćemo na nekoliko pitanja:Što su sindikati ostvarili?

Kao što je vidljivo iz teksta sporazuma ostvarili smo:

1. osigurali smo realizaciju referendumskog pitanja koje je poduprlo 717.000 ljudi potpisima,

2. referendum o uvjetima za referendum na dan kada bude i referendum o EU,

3. pristanak vlasti da organizira posebne radne sudove kako bi se radnici bolje zaštitili, što su sve vlade u ovoj zemlji izbjegavale 20 punih godina,

4. pristanak vlasti da napusti pravilnike o radu, što su do sada uvijek odbijali,

5. pristanak vlasti da započnu pregovore o Općem kolektivnom ugovoru za sve radnike u zemlji, što su do sada odbijali.Što su to sindikati i građani izgubili?Apsolutno ništa!

Kako je onda moguće da netko dovodi taj uspjeh u pitanje? Ako netko nema baš nikakav argument onda mora imati nekakav motiv za kritiku. Neki mediji su silno razočarani kada unaprijedimo prava građana i radnika sporazumom s bilo kojom vladom, jer više nema štrajka, prosvjeda, nema za njih zbivanja i vijesti. Također, time što će stvarni i veliki uspjeh prikazati kao neuspjeh, jer vjerojatno moraju ugled sindikata smanjiti budući da smo postali popularni, a time i previše moćni. To smo već puno puta iskusili, pogotovo sa sporazumima koji uslijede poslije naših štrajkova. Svaki puta napadaju dogovoreno. No, pogledajmo, možda ipak postoje neki argumenti za kritiku na račun sindikata. Jesu li sindikati odustali od referendumskog pitanja?

Nismo. Naprotiv. Referendumsko pitanje je ostvareno. Razmotrimo! Pitanje na peticiji za referendum odnosilo se na zadržavanje zakonskih odredbi o otkazivanju kolektivnih ugovora i produženoj primjeni prava iz kolektivnog ugovora nakon isteka ugovora? Referendum o tom pitanju zatražilo je 717 tisuća ljudi. Suci Ustavnog suda su nečuvenom zloupotrebom pravne struke onemogućili taj referendum, na temelju očitog dosluha s politikom. Međutim, da bi smirili i zadovoljili sindikate donijeli su odluku da se te zakonske odredbe zadržavaju godinu dana. Dakle, promjena tih zakonskih odredbi nije moguća punih godinu dana. Takva odluka na tragu je sindikalnih interesa (iako je pravno nedopustiva i predstavlja prekoračenje ovlasti Ustavnog suda). Unatoč tome sindikati su tražili da se referendum s tim pitanjem provede. Radi toga smo tražili i posredovanje predsjednika RH. On nam je rekao da je provođenje referenduma s istim pitanjem apsolutno nemoguće. To su nam rekli i sindikalni pravnici, a i Vlada nam je jasno dala do znanja da tako što ne može učiniti zbog međunarodnog položaja Države. Kada bi Vlada dezavuirala Ustavni sud, to bi se smatralo rušenjem vladavine prava i izazvalo teške posljedice za naš ulazak u EU. Koliko god odluka Ustavnog suda ustavnog suda bila loša, ona se mora poštivati, a posebno to mora pokazati Država.

Što je sindikatima preostalo? Inzistirati na tom pitanju, rušiti pravni poredak i organizirati generalni štrajk s tim motivom? Kako bi nas tek onda mediji napadali, i ne samo oni. To su već radili ovih dana.

Što bismo postigli? Baš ništa. Naime, Vlada ne bi na tom pitanju mogla popustiti budući da su vladavina prava i ulazak u EU nacionalni prioriteti. Dakle, referendum se nije mogao nikako provesti na tom pitanju, a referendumsko pitanje iz peticije građana nije se moglo ostvariti prosvjedima.

Referendum se može provesti s nekim drugim pitanjem, a prvotno referendumsko pitanje iz peticije moglo se ostvariti nekim drugim sredstvom.

To drugo sredstvo je jamstvo Vlade, pisanim putem, da će se pitanje iz peticije ugraditi u Zakon o radu na način kako to traže sindikati. To smo jamstvo dobili potpisanim sporazumom.

Može li nas netko izigrati? Može probati, ali to ima svoju cijenu, a sindikati to sigurno neće mirno gledati.

Dakle, zaključujemo: nikako nismo bili odustali od referendumskog pitanja.Jesu li sindikati odustali od referenduma?

Naravno da nismo. Referenduma će biti, i to na pitanju neusporedivo važnijem za građane od pitanja produžene primjene prava iz kolektivnog ugovora? To pitanje odnosi se na uvjete za provođenje državnog referenduma.Zašto pitanje o referendumu?

Kao što smo vidjeli, Ustav traži da se za referendum izjasni 10% birača, a Zakon kaže da potpise treba skupiti u roku od dva tjedna. Takav je uvjet u Republici Hrvatskoj neprovediv, osim možda sindikatima, i to jako jako teško. Stoga, mi tražimo da to bude 200.000 potpisa u roku od mjesec dana. Tako će glasiti referendumsko pitanje.

Time ćemo omogućiti neposrednu demokraciju koju do sada nismo mogli prakticirati. Time ćemo uzvratiti i onim građanima koji nisu radnici i članovi sindikata, a svojim su nam potpisima pomogli. Mi ćemo tako pomoći njima da ostvare pravo na referendumsko odlučivanje. To im nitko, osim sindikata, nije izborio i nije mogao izboriti.

Postoji li jedinka homo sapiensa koja bi mogla ustvrditi da takvo pitanje nije nekoliko puta važnije za građane i za demokraciju od pitanja o produženoj primjeni prava iz kolektivnog ugovora? Postoji. Za rubriku „Vjerovali ili ne”, to je dvoje voditelja Nove TV, ako ih u skup uključujemo.Poreze plaćamo stalno. Na izbore izlazimo jednom u četiri godine. Državu i politiku financiramo iako o njenim poslovima ne odlučujemo. Umjesto što biramo one koje i ne poznajemo, a koji u naše ime pune četiri godine odlučuju, bilo bi razumno i pravedno da se i nas povremeno pita o pitanjima koja su za naš život važna. Politika u četiri godine neće slušati nas, već samo one koji su joj financirali izbornu kampanju. Mi ne glasujemo za stvarne ljude koje poznajemo, već za slike o ljudima koje nam oblikuju u izbornim kampanjama. U njima presudnu ulogu ima novac. Izbori su nadmetanje među bogatima, a na temelju glasova nas običnih ljudi. Tako umjesto vladavine naroda (demokracija), imamo vladavinu bogatih (plutokracija). Umjesto vladavine većine, imamo vladavinu moćne manjine. Bave se podjelom vlasti koju steknu novcem i podjelom novca koji steknu našim radom.

Zato je potrebno neposredno odlučivanje naroda, kao kontrapoluga samovolji bogatih i moćnih. To medijskim pametnjakovićima u ovoj zemlji nije važno. Zašto takav referendum zajedno s EU? Čija je to ideja?

Zato jer je to dobro za sve. Pomoći će boljem odazivu građana na referendum za EU, sindikati će biti zainteresirani da se u te referendumske aktivnosti uključe i stvorit će se pozitivna energija za oba pitanja. Ulazak u EU je naš interes.

Ideju je iznio i zagovarao predsjednik Ivo Josipović, predsjednica Vlade, a i mi smo u sindikatima o tome razmišljali, kao dobrom i pozitivnom izlasku iz ove situacije s referendumom. Kako su taj uspjeh sindikati ostvarili?

Sindikati su predložili tri pitanja za referendum, prvo iz peticije vezano za Zakon o radu, drugo pitanje vezano za radne sudove, i treće pitanje o uvjetima za referendum. Prvo nije bilo moguće, kako je gore obrazloženo. Radne sudove smo unijeli u Sporazum, jer je ocjena da bi s dva pitanja iskomplicirali cijeli referendum, a Vlada se prvi puta javno obvezala da će uspostaviti radne sudove. Ostalo je treće pitanje, onako kako su tražili sindikati, iako se Vlada dugo opirala, jer je htjela izbjeći novu izmjenu Ustava. Treće pitanje vezano je za referendum jer su ljudi htjeli referendum. Što bi bilo da sindikati nisu potpisali dogovor?

Išli bismo u prosvjed i svih pet točaka bile bi dovedene u pitanje. Vjerojatno ne bismo dobili ništa niti za građane niti za radnike niti za sindikate.Jesu li postigli truli kompromis?

Kakva je to tek glupost? Koje li površnosti i nepromišljenosti?

Je li truli kompromis povijesni pomak unaprijeđenija demokracije na kojem su sindikati čvrsto inzistirali i koji će dobiti?

Je li truli kompromis učiniti građana subjektom političkog života?

Je li truli kompromis osigurati sindikatima jačanje kolektivnog pregovaranja i uvesti radnicima radne sudove?

Zašto nam ti geniji ne bi onda i rekli kakav je to kompromis trebalo postići a koji nije truli? Naravno da oni nemaju pojma o tome.

Nešto je trulo u državi Danskoj. Ta trulost dolazi iz medija. Hrvatsko društvo je društvo opće nekompetencije na svim razinama, a mediji nisu nikakav izuzetak. Međutim, njihova nekompetencija je krajnje opasna jer srozava kvalitetu demokratskog odlučivanja. Govor medija parafrazirali bismo opet Shakespearovom misli: njihova priča je puna buke i bijesa, a ne znači ništa.Jesu li sindikati izdali građane?

Jesu, nema dvojbe, ali samo one kojima je cilj bio štrajk i peticija za prijevremene izbore. Sindikatima je to bilo sredstvo pritiska i to će biti uvijek samo sredstvo pritiska. Odustajemo li od prosvjeda?

Ne. Prosvjedi se ne otkazuju već se odgađaju. On stoji u pripremi, ali sada za sasvim drugu svrhu. Stanje društvene i gospodarske krize je tako teško da će sindikati pokušati prvo za stolom pronaći ekonomsku politiku koja može kretanja u zemlji izmijeniti. Ako dogovor o tome ne postignemo, iza Nove godine slijede prosvjedi. Tko je još sve reagirao i kako?

Osim dijela medija kritički je reagirao i HUP. Kada poslodavci napadaju onda je to siguran znak da smo napravili sjajan posao. Kao što je takav znak i potpora koju smo dobili od Hrvatskih laburista. Argumentirana i stručna.

SDP je preko svoga predsjednika opet reagirao iz sužene perspektive. Iako je čestitao sindikatima, sugerirao je da takav dogovor odgovara HDZ-u, kao da ga je HDZ kreirao, a sindikati to prihvatili. To nije pravedna i mudra poruka, zato jer nije istinita. Proizlazi da SDP žali što se takav dogovor uopće postigao i što su ga postigli sindikati, a ne SDP. Proizlazi da se oni boje da će HDZ u oporbi koristiti takav instrument. Otvara se onda pitanje zašto su to uopće predlagali prilikom zadnjih ustavnih promjena? Budući da na tom prijedlogu nisu inzistirali, već od njega odustali, nameće se odgovor: to su predlagali samo iz propagandnih razloga bez iskrene namjere da se njihov zahtjev i ostvari. Tko se tako ponaša teško da može biti drugačiji od vladajuće garniture. Upravo tako i vladajući rade.

 

U Zagrebu, 24. studenoga 2010.

HRVATSKI SINDIKATI


Ključne riječi:

opći kolektivni ugovor | pravilnici o radu | sindikalni referendum



Back to Top