Istraživanje: Obrazovanje nije usmjereno najmanje zapošljivim skupinama

O tržištu rada znamo malo, ili skoro ništa. To bi mogao biti zaključak nakon prezentacije istraživačkog projekta ZAMAH o nezaposlenosti mladih koje je provela Iva Tomić s Ekonomskog instituta Zagreb sa suradnicima, a prezentirano je u ponedjeljak. U prezentaciji dr. Tomić doslovno stoji da su rezultati konzistentni s istraživanjima prema kojima „obrazovanje u zemljama Zapadnog Balkana ima ograničen značaj za naknadne ishode zaposlenosti“. Dakle, i u Hrvatskoj. S druge strane, obrazovaniji se ipak lakše zapošljavaju. U diskusiji nakon prezentacije rečeno je da poslodavci pretežno traže srednju školu, a istovremeno dodatno obrazovanje (praksa) za zapošljavanje daje dobre rezultate. Nijedan od ovih kontradiktornih zaključaka nije netočan. Više pokazuje da slabo poznajemo hrvatsko tržište rada i da je za formiranje kvalitetnijih politika ipak potrebno daljnje istraživanje. Utoliko, nastavak istraživanja Ive Tomić više je nego potreban.

Druga karakteristika hrvatskog tržišta rada koja se iskristalizirala iz diskusije je da je ono dosta perzistentno na promjene, politike i poremećaje. Bilo je rečeno da se o njemu slični zaključci izvode desetljećima i da bi se moglo dogoditi da se i dalje izvode, desetljećima.

Sve to ne dezavuira istraživanje dr. Tomić, naprotiv, upućuje na nastavak istraživanja, da se pokuša izbjeći nepovoljan scenarij. Dr. Teo Matković s Pravnog fakulteta u Zagrebu ustvrdio je da se danas ipak zna više otkako su istraživanja intenzivirana.

Istraživanje je financirano iz Europskog socijalnog fonda. Vrijednost mu je 454 tisuće kuna, a trajalo je 15 mjeseci. Dva rada u sklopu istraživanja već su objavljena na stranicama Instituta, a i treći se privodi kraju. Nezaposlenost mladih razmatrana je u kontekstu cijelog niza varijabli, no najznačajnije je da je stavljena u kontekst karateristika kućanstava iz kojih mladi dolaze. Brojnost kućanstva pokazalo se značajnom varijablom za izbor putanje zapošljavanja (odmah nakon srednje škole ili nakon daljnjeg obrazovanja) što se moglo očekivati, ali značajno je i obrazovanje „glave obitelji“. Zanimljivo, u Europi nezaposlenost mladih veća je u zemljama u kojima su obilnije doznake iz inozemstva. Što je tu uzorak, a što posljedica teško je dokučiti.

U prvom članku objavljenom u sklopu istraživanja nezaposlenost mladih u Europi razmatrana je i u sklopu varijabli kao što su stupanj korupcije, nekretninskim fondom i mogućnostima za stanovanje izvan roditeljskog doma.

Najinteresantniji dio istraživanja su dvije putanje kojima mladi dolaze do statusa nezaposlenosti. Prema jednoj putanji mladi mogu izabrati između obrazovanja i tržišta rada, a prema drugoj između nezaposlenosti i obrazovanja. „Preliminarni rezultati ukazuju kako izbor pojedinca o sudjelovanju u obrazovanju nije relevantan za objašnjenje naknadnog ‘sortiranja’ u nezaposlenost.“ S druge strane, nezaposlenost je važna u izboru između obrazovanja i tržišta rada. Nekako izgleda da su te dvije putanje međusobno uvjetovane. Uz konstataciju da „obrazovanje ima ograničen značaj za naknadne ishode zaposlenosti stoji i konstatacija da „nije usmjereno na one kojima je najpotrebniji razvoj/usvajanje vještina (najmanje zapošljivim skupinama)“.

U panelu nakon prezentacije Marin Živković iz Mreže mladih Hrvatske naglasio je kako za mlade nije problem samo nezaposlenost već i nedovoljna primanja za samostalan život i kad se zaposle.

Više informacija dostupno je na internet stranicama Ekonomskog instituta Zagreb.


Ključne riječi:

Ekonomski institut | Iva Tomić | nezaposlenost mladih | recesija



Back to Top